REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3219/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja LN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 23. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 783100 od 29. svibnja 2006. između prednika tuženika Volksbank d.d. kao Kreditora i tužitelja LN kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dakle točka 11.1. Ugovora kojom je ugovoreno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 188,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.779,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 29. svibnja 2006. sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 783100. Prema odredbi čl. 11.1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je prijevremena otplata moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknada kreditora. Tvrdio je da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti da je tuženik ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj 783100, te kojom će naložiti isplatiti mu iznos 188,48 eura za zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare potraživanja. Naveo je da je tužitelj prijevremenom otplatom postupio protivno odredbama ugovora o kreditu, zbog čega je tuženik pretrpio štetu. Smatra da sporna odredba nije neodrediva, jer je visina naknade jasno navedena u odlukama o kamatama i naknadama. Stoga je predložio odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. siječnja 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj 783100, te kojom će naložiti isplatiti mu iznos 188,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama (listovi 53-54 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 783100 (listovi od 4-8 spisa), prometnu karticu po kreditu (lista 9-14 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po DARFIN d.o.o., stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (listovi 43-47 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 68-69 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o pravu tuženika na naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita i s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 783100 od 29. svibnja 2006. na iznos 23.603,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

7. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna te je sporno pripada li tužitelju pravo na povrat naknade koju je platio tuženiku za prijevremenu otplatu kredita.

8. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP).

8.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.2. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8.3. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.

9. Prema odredbi čl. 11.1. Ugovora o kreditu prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz odluke o kamatama i naknadama kreditora.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao automobil koji je koristio za osobne potrebe. Nikada nije imao obrt niti trgovačko društvo. Naveo je Ugovor djelomično pročitao. Sve je išlo preko auto kuće te su mu u auto kući uručili gotov Ugovor o kreditu. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama te u vrijeme sklapanja Ugovora nije znao da mora platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita. Nije imao namjeru prijevremeno otplatiti kredit kada je sklapao Ugovor. Kada je pitao za što se plaća ta naknada rečeno mu je da se plaća za prijevremenu otplatu, ali mu nije pojašnjeno za što se točno ta naknada odnosi.

10.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, jer je on iskazivao iskreno i uvjerljivo.

11. U odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je isti sklopljen za kupnju automobila te da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja dalje proizlazi da je kupljeni automobil tužitelj koristio za osobne potrebe te da nije imao obrt ili trgovačko društvo. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11.1. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

12. Nadalje, kako iz iskaza tužitelja i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da se, u konkretnom slučaju, radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da se naknada koju je banka ovlaštena naplatiti u slučaju prijevremene otplate kredita određuje jednostranom Odlukom banke koju je donio tuženik te da tužitelj nije mogao imati utjecaja na njezin sadržaj, to se opravdano može zaključiti da se o odredbi čl. 11.2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, u kojem smislu je iskazivao i tužitelj prilikom saslušanja.

12.1. Također, odredba se smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.2. Naime, u konkretnom slučaju radi se o odredbi koja nije razumljiva, jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade tako da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, jer je dužan platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužitelj ne može utjecati.

12.3. Osim toga, na dan zaključenja ugovora o kreditu tuženik sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP, niti odredbama ZOO. Na ovo ukazuje odredba čl. 64. ZZP prema kojoj potrošač ima pravo na prijevremenu otplatu kredita i prije roka određenog za vraćanje uz ne naplatu preostale kamate.

12.4. Kako je odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu nepoštena, to je ista sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništava.

12.5. Za dodati je i da banka nema pravo zahtijevati nikakvu naknadu koja u svojoj biti i funkciji predstavlja ugovornu kaznu za korisnika kredita i to na način da je banka ugovorila plaćanje novčanog iznosa u slučaju prijevremene otplate kredita (čl. 350. i čl. 351. ZOO). Ugovorna kazna za novčane obveze ne može biti ugovorena te je ista ništetna kako to propisuje odredba čl. 350. st. 3. ZOO-a koja izrijekom propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Osim toga odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu suprotna je načelu savjesnosti i poštenja prema čl. 6. ZOO- a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa koje je suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato (zabrana zloupotrebe prava) te čl. 10 st. 3. ZOO na način da nije dopušteno postupanje drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika u odnosu, a što je upravo ovdje slučaj na način da tuženik ugovara naknadu iako je Zakonom zajamčeno pravo na prijevremenu otplatu kredita bezuvjetno pa prema tome ne može biti uvjetovano plaćanjem bilo kakvih ugovornih kazni i naknada.

12.6. U odnosu na navode tuženika da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpio štetu ističe se da ovakve navode tijekom postupka nije dokazao.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

14.1. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je platio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.

14.2. U svrhu utvrđenja spornog iznosa izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 26. siječnja 2012. te da mu je na dan prijevremene otplate kredita 26. siječnja 2012 naplaćen iznos 1.420,14 kuna za zatvaranje kredita, odnosno po fiksnom tečaju eura iznos 188,48 eura.

14.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje.

14.4. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio.

15. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak čl. 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju.

15.2. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivno kogentnim zakonskim odredbama, ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata na plaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita tužitelju je dosuđena od dana tuženikovog stjecanja.

15.3. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelju zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO/05.

16.1. Zastara potraživanja tužitelja u pogledu zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužitelj platio tuženiku, počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (30. travnja 2025.), jer je ovom presudom odlučeno o pitanju ništetnosti odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 21. rujna 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 7. travnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 23. siječnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.200,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.500,00 eura.

18.3. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 eura, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura te trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 200,00 eura.

18.4. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.779,64 eura.

18.5. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Rj

- tužitelju, po pun, pristojba na prvostupanjsku presudu u iznosu 53,09 eura