P-1695/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu,

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika I. Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., Goričica, Zagrebačka cesta 44/a, Donja Zelina, Sveti Ivan Zelina, OIB: 86962125052, II. CESTE KARLOVAC d.d., Karlovac, Poslovni park 1/a, Belajske poljice, Duga Resa, OIB: 30218158872, uz umješača na strani prvotuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu dana 1. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Glavaša, odvjetnika te prisutnosti punomoćnika prvotuženika OF, zaposlenika, s danom objave 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se I tuženiku Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., Goričica, Zagrebačka cesta 44/a, Donja Zelina, Sveti Ivan Zelina, OIB: 86962125052 i II. CESTE KARLOVAC d.d., Karlovac, Poslovni park 1/a, Belajske poljice, Duga Resa, OIB: 30218158872 solidarno platiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 u roku od 15 dana iznos od 2.703,32 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

II/ Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.876,80 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025., do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 13. veljače 2012. u mjestu Voloder dogodila prometna nezgoda na način da je SF upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kojim je vozeći Moslavačkom ulicom zbog zaleđenog kolnika došlo do destabilizacije i slijetanja van kolnika osobnog automobila. Nadalje, tužitelj navodi kako je oštećeni SF podnio Općinskom sudu u Kutini tužbu radi naknade štete protiv Županijske uprave za ceste koji postupak je okončan presudom posl. br. P-327/2012 koja je djelomično preinačena presudom Gž-1253/2014, a na temelju kojih presuda je Županijska uprava za ceste Sisačko-moslavačke županije izvršila isplatu u iznosu od 20.368,18 kn i to dana 17. prosinca 2015. na račun punomoćnika oštećenog SF. Ističe kako je navedenim presudama oštećeniku dosuđena naknada štete za štetu na vozilu i trošak parničnog postupka dok je sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete odbijen. Ističe, kako je Županijska uprava za ceste Sisačko-moslavačke županije, Sisak, Antuna Cuvaja 16 u vrijeme štetnog događaja s tužiteljem imala sklopljenu policu osiguranja od opće odgovornosti broj 802105291 te se obratila tužitelju regresnim zahtjevom za naknadu isplaćenu oštećenom SF u parničnom postupku P-327/2012 koji se vodio kod Općinskog suda u Kutini. Nadalje, tužitelj navodi kako je ocijenio osnovanim zahtjev svog osiguranika te je na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 21. travnja 2016. izvršio isplatu u iznosu od 20.368,18 kn na račun Županijske uprave za ceste Sisačko-moslavačke županije, stoga je cjelokupna obveza u iznosu od 20.368,18 kn kako tužitelj navodi i plaćena. Ističe kako su tuženi u vrijeme nastanka štetnog događaja bili odgovorni za redovno održavanje županijske ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda kao i za štetu sudionicima u prometu nastalu na istoj, a sve temeljem Ugovora o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., stoga je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbe čl. 30 Uvjeta za osiguranje opće odgovornosti u svezi s odredbom čl. 963. ZOO. Također ističe kako prema čl. 12. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine 110/07, 125/08) prema kojem je sklopljen gore navedeni ugovor odgovornost ponuditelja zajedničke ponude je solidarna.

2. Prvo tuženik je u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi kako se u ovom predmetu radi o tražbini naknade štete koja je nastala navodnom povredom ugovorne obveze tuženika te kako takva vrsta tražbine zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze sukladno čl. 230 st. 3 Zakona o obveznim odnosima te da se radi o trogodišnjem zastarnom roku koji je protekao. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako nije sporno da je tuženik s osiguranikom tužitelja zaključio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta, no kako sukladno čl. 58.,18., 62., 66., 67. Zakona o javnim cestama proizlazi da je upravo osiguranik tužitelja dužan snositi štetu korisniku javne ceste ako je šteta nastala uslijed stanja javne ceste, a ne tuženik. Ističe kako je Zakon o javnim cestama lex specialis u odnosu na ZOO. Navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o odgovornosti tuženika prema osiguraniku tužitelja zbog neizvršavanja ugovorenih radova pri čemu odgovornost tuženika postoji tek u slučaju ako tuženik nije postupao u skladu s ugovorom preuzetim obvezama. Tuženik ističe i prigovor pogrešne kvalifikacije tužbenog zahtjeva. Tuženik također ističe prigovor prekluzije pozivajući se na odredbe čl. 604-606 ZOO navodeći kako je osiguranik tužitelja za 2012., ovjerio i potpisao svu ugovornu dokumentaciju kojom je potvrđeno da je ugovoreni rad izveden uredno, nakon čega je i plaćen. Ističe kako nije bilo nikakve reklamacije osiguranika tužitelja na rad tuženika u zimskoj službi te kako su od strane tuženika osiguraniku tužitelja ispostavljeni računi temeljem kojih je izvršeno plaćanje te kako od strane osiguranika tužitelja nije nikada bilo odbijanja plaćanja iz razloga nekvalitetno izvršenih usluga. Također ističe kako u slučaju da postoji tuženikova odgovornost, on odgovara prema načelu subjektivne odgovornosti.

3. Drugo tuženik se u cijelosti pridružuje navodima prvo tuženika, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Drugo tuženik je predložio da se kao umješač na strani drugo tuženika u ovom postupku obavijesti Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb.

4. Rješenjem od 18. veljače 2021. utvrđen je prekid postupka u odnosu na treće tuženika Ceste d.o.o. u stečaju obzirom je treće tuženik brisan iz registra. Ovdje se napominje kada se u istoj stranačkoj ulozi nalazi više procesnih subjekata (suparničarstvo), prekida se postupak samo u odnosu na suparničara nad kojim je otvoren stečajni postupak, odnosno u konkretnom slučaju koji je brisan iz sudskog registra, dok se postupak nastavlja u odnosu na ostale suparničare, osim u slučaju jedinstvenih suparničara, u konkretnom slučaju tuženi u ovoj parnici nemaju položaj jedinstvenih suparničara. Podneskom od 15. studenog 2018. umješač se u cijelosti pridružio navodima tuženih.

5. Raspravnim rješenjem od 19. srpnja 2021. dopušteno je miješanje Croatia osiguranje d.d. na strani prvo tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u policu osiguranja od opće odgovornosti (list 5 spisa), regresni zahtjev (list 6-7 spisa), Sporazum (list 8 spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (list 9 spisa), zapisnik o očevidu (list 10-12 spisa), presliku podataka o prometnoj nezgodi (list 13 spisa), presliku presude P-327/2012 (list 14-18 spisa), presliku presude poslovni broj Gž-1253/2014 (list 20-22 spisa), Ugovor o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta (list 24- 28 spisa), Uvjete za osiguranje od opće odgovornosti (list 29-40 spisa), Zimski dnevnik (list 51-52 spisa), Sporazum od 16. siječnja 2012. (list 86-88 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GF, izvršen je uvid u spis poslovni broj P-327/2012 Općinskog suda u Kutini, proveden je dokaz prometnim vještačenjem te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Pere Todorovića od 15. srpnja 2024., (list 159-167 spisa), stalni sudski vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 15. studenog 2024., Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka SF obzirom je isti pisanim putem obavijestio sud kako se ne sjeća detalja predmetnog štetnog događaja.

7. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Između parničnih stranaka sporna je pasivna legitimacija tuženika, zastara potraživanja, dinamika nastanka štetnog događaja te odgovornost sudionika za nastanak predmetne prometne nezgode, uzročno posljedična veza pa samim time osnova tužbenog zahtjeva, činjenica da je tužitelj doista izvršio isplatu svojem osiguraniku i nije tijekom postupka bila sporna.

9. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 2.703,32 eur / 20.368,18 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kojeg je tužitelj dana 21. travnja 2016., isplatio Županijskoj upravi za ceste Sisačko - moslavačke županije, temeljem police osiguranja opće odgovornosti broj 802105291, a sve temeljem presude Općinskog suda u Kutini (stalna služba) P-327/2012, odnosno Županijskog suda u Sisku broj Gž-1253/2014.

10. Tužitelj potražuje iznos sukladno čl. 963. ZOO, budući da se predmetna nezgoda dogodila 3. veljače 2012., radi utvrđivanja prava i obveza stranaka u ovoj stvari primjenjuje se Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, – dalje ZOO).

11. Imajući na umu prigovore tuženika, prvenstveno je sud ocjenjivao istaknuti prigovor zastare koji je ocijenio neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o regresnom potraživanju koje je isplaćeno po polici osiguranja od opće odgovornosti osiguraniku tužitelja, a na temelju regresnog zahtjeva osiguranika tužitelja zaprimljenog kod tužitelja 12. veljače 2016., Stoga, tužitelj je saznao za tražbinu danom primitka zahtjeva osiguranika te nije prekoračio opći zastarni rok koji je propisan čl. 371 Zakonom o obveznim odnosima, zastarni rok od pet godina, koji rok se primjenjuje na regresne zahtjeve pa je prigovor zastare kako je gore navedeno ocijenjen, neosnovanim. Sve i u slučaju kada bi se u konkretnom slučaju radilo o trogodišnjem zastarnom roku, odnosno o zastarnom određenom za međusobne tražbine iz ugovora o prometu roba i usluga sukladno čl 228 st. 1. ZOO, tražbina tužitelja ne bi ni u tom slučaju bila u zastari. Naime, tužba je podnesena 19. lipnja 2018., a tužitelj je saznao za tražbinu danom primitka zahtjeva osiguranika 12. veljače 2016., stoga nije protekao niti trogodišnji zastarni rok.

12. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je također utvrdio da je isti neosnovan. Između stranaka nije sporno da je tuženik s osiguranikom tužitelja zaključio Ugovor o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., kojim je tuženik sukladno čl. 2 i čl. 11 tog Ugovora preuzeo obvezu izvođenja radova, redovnog održavanja i zaštite županijske ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pri čemu navodi kako sukladno Zakonu o javnim cestama te odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta da je osiguranik tužitelja dužan snositi štetu korisniku javne ceste ako je šteta nastala uslijed stanja javne ceste, posebice stoga što je Zakon o javnim cestama lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Tuženik kako navodi nije, dakle, zakonom određena pravna osoba koja je dužna organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem javnih cesta već su to druge pravne osobe, odnosno osiguranik tužitelja kako je određeno Zakonom o javnim cestama, a da je on sve svoje obveze prema istom u cijelosti izvršio. Naime, čl. 30. st. 1. Uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti propisano je da "isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu", a vezano uz odredbu čl. 22. Ugovora sklopljenog između tuženika i osiguranika tužitelja Nadalje, čl. 21. tog Ugovora propisano je da izvoditelj (tuženik) odgovara za štetu sudionicima u prometu i naručitelju (osiguranik tužitelja) nastalu s osnova nepravovremenog i nekvalitetnog redovnog održavanja i zaštite cesta. Nadalje, čl. 22. st. 3. Ugovora je propisano da naručitelj (osiguranik tužitelja) ima pravo regresnog namirenja isplaćenog iznosa od izvoditelja u slučajevima kada je do štetnog događaja došlo radi okolnosti iz čl. 21. Ugovora, tj. nepravovremenog i nekvalitetnog održavanja i zaštite cesta, a smatra se da su redovno održavanje i zaštita cesta nepravovremeni i nekvalitetni ako nisu izvedeni u rokovima određenim zakonom, podzakonskim propisima i rokovima određenim u mjesečnim operativnim programima ili ako nisu poduzete druge mjere potrebnog održavanja ceste radi sigurnog i nesmetanog odvijanja svakodnevnog prometa, kao i u slučajevima izvanrednih događanja. Stoga, s obzirom da je utvrđeno da je tuženik temeljem Ugovora o radovima održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta preuzeo odgovornost za redovito održavanje pa tako i Županijske ceste ŽC 3124, a navedeni Ugovor je reguliran između ostalog i čl. 11. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine 110/07 i 125/08) slijedom čega po navedenoj odredbi u razdoblju za koje je Ugovor sklopljen (od 1. siječnja do 31. prosinca 2012.,) postoji solidarna odgovornost za ispunjenje svih ugovornih obveza na strani tuženika i ostalih osoba kao naručitelja i izvoditelja. Dakle, tuženik je preuzeo obvezu održavanja županijskih i lokalnih cesta pa i u konkretnom slučaju ceste na kojoj se nesporno dogodila prometna nezgoda, kao i odgovornost naknade štete zbog nepravovremenog i nekvalitetnog održavanja cesta radi sigurnog i neometanog prometa. Nadalje, čl. 963. ZOO propisano je da isplatom naknade iz osiguranja (nesporno) prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Slijedom svega navedenog razvidno je da je neosnovan i prigovor pasivne legitimacije. U odnosu na prigovor prekluzije prava u odnosu na koji tuženik navodi se da je svoje obveze izvršio uredno i da nije prekršio Ugovor, valja istaknuti da se konkretni prigovor tiče internog odnosa između naručitelja i izvršitelja.

13. Kako je gore navedeno činjenica da se dogodila prometna nezgoda, isplata od strane tužitelja svojem osiguraniku ovdje utuženog iznosa nije bila sporna (izjava tuženika na ročištu od 4. srpnja 2022.) stoga je sud utvrđivao uz visinu tužbenog zahtjeva samo spornu činjenicu je li tuženik ispunio obvezu redovnog održavanja i zaštite lokalne ceste dana 3 . veljače 2012., sukladno Ugovoru o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., odnosno postoji li odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. S obzirom da parnične stranke nisu bile suglasne da se u ovom postupku koriste dokazi provedeni u predmetu spisa Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 327/2012, to je sud predložene dokaze prikupio za potrebe ovog postupka, izveo dokaz saslušanjem svjedoka te prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja.

14. Iz Zapisnika o očevidu broj 511-10-17-05-I/1-18/12 ŽK koji je sastavljen 3. veljače 2012., a prileži listu 10-13 spisa utvrđeno je kako je na Županijskoj cesti broj 3124 u mjestu Voloder, Moslavačka ulica ispred kućnog broja 10, Općina Popovača, dogodila prometna nezgoda u 03,20 h, da je uviđaj započet u 03,40 sati prilikom kojeg je kao fiksna točka mjerenja određen sjeverno-istočni ugao kuće broja 10A u Moslavačkoj ulici u mjestu Voloder, Općina Popovača, da na kolniku nije vidljiva horizontalna signalizacija zbog snijega koji je prekrio kolnik, brzina je prometnim znakom ograničena na 50 km/h, stanje prometa – rijedak, vremenske prilike – snijeg, vidljivost – noć, neosvijetljeno. Utvrđeno je kako se navodi da je na mjestu događaja prometne nesreće kolnik Moslavačke ulice širine 6,00 metara, a koji je podijeljen na dvije prometne trake širine 3,00 metara, punom linijom, da se mjesto događaja nalazi u zavoju u lijevo gledano u smjeru zapada te kolnik Moslavačke ulice je u nizbrdici i padu u smjeru zapada od 4 % dok je nagib kolnika u smjeru juga 3% i pravilan. Utvrđeno je i kako se uz sjeverni rub kolnika nalazi zelena površina širine 1,00 metar na koju se nadovezuje odvodni kanal širine 1,50 metara te nogostup. Uz južni rub kolnika nalazi se zelena površina širine 1,00 metar na koju se nadovezuje odvodni kanal sa kosinama širine 2,00 metra te ukrasna zelena ograda dvorišta kućni broj 10.

15. Uvidom u radni nalog Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o. preslike Dnevnika zimske službe te pisanog očitovanja unutar istog od 3. veljače 2012. za vrijeme dežurstva od 00,00 do 24,00 sata, ukupno 24 sata utvrđeno je kako je za 3. veljače 2012., od 2,00 sata do 24,00 sati utvrđena temperatura od -8 do -11 stupnjeva, kako je od padavina snijeg bio prisutan od 01,00 do 24,00 sata od 5 cm i više uz poledicu te minimalnu temperaturu od -10 do -8 i maksimalnu temperaturu od -8 do -6 stupnjeva. Činjenica predmetnih vremenskih prilika na mjestu prometne nezgode, odnosno snijega kao padavine i nije bila sporna. Isto tako utvrđeno je na snazi bio III stupanj pripravnosti.

16. Iz iskaza svjedoka Ivana Poljana proizlazi kako se prometna nezgoda dogodila između 2,30 i 3,30 sati ujutro te kako je zbog buke uslijed prometne nezgode izašao iz obiteljske kuće te pomagao vozaču koji je sletio s ceste. Isto tako naveo je kako je kolnik bio zaleđen, što je primijetio i sam naveo prisutnom policijskom službeniku te kako je nakon nekih pola sata po dolasku policijskih službenika prošlo vozilo zimske službe koje je cestu posipalo solju. Ovaj sud je iskaz svjedoka prihvatio u cijelosti obzirom je isti dani na logičan, sažet, jasan i uvjerljiv način te odgovaraju dokumentaciji koja prileži spisu.

17. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku koji u svom nalazu i u bitnom navodi kako je vozilo osiguranika tužitelja je destabilizirano u lijevom zavoju, što je rezultiralo slijetanjem s kolnika preko unutarnjeg lijevog ruba zavoja i prevrtanjem na krov. Vještak je naveo kako je destabilizacija posljedica nailaska vozila na zaleđeni dio kolnika te kako se vozilo na mjestu destabilizacije kretalo brzinom od 40 km/h. Isto tako vještak je naveo kako u uvjetima vožnje kao u konkretnom slučaju (noć, neosvijetljeno, snijeg) prosječno uvježban, odmoran i za vožnju psihofizički spreman vozač, primjećuje da je naišao na zaleđeni dio kolnika u trenutku kad gubi kontrolu nad vozilom. Isto tako navedeno je kako u tom trenutku nije moguće bitno promijeniti pravac i smjer kretanja niti smanjiti brzinu kretanja vozila. Zaključno, vještak je naveo kako na mjestu štetnog događaja kolnik nije bio posut te da je bio posut adekvatnim sredstvom, štetni događaj bio bi izbjegnut te je naveo kako je na vozilu nastala totalna šteta u iznosu od 1.233,71 eur.

18. Stalni sudski vještak sukladno čl. 260 ZPP iznio je Nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, na Nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe, dok se na prigovor tuženika vještak očitovao na način da je isti otklonio u cijelosti te dodatno naveo kako na mjestu prometne nezgode nije bilo prometnih znakova koji bi upućivali na opasnost pa tako i na opasnost od proklizavanja, osim da se vozilo može kretati brzinom od 50 km/h (ranije u nalazu utvrđeno je kako se oštećenik kretao brzinom od 49 km/h). Isto tako vještak je naveo kako pri bilo kojoj brzini na takvoj podlozi, (kolnik asfalta bio je zaleđen), vozilo može izgubiti stabilnost. Ovaj sud isti je prihvatio kao stručan i objektivan sačinjen u skladu s pravilima struke te isti prihvatio u cijelosti. Ovdje se napominje kako drugo tuženik nije iznio konkretne primjedbe na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka već se očitovao na način da se pridružuje navodima prvo tuženika.

19. Dakle, iz Zapisnika o očevidu, Dokumentacije očevida, preslike Dnevnika zimske službe, iskaza svjedoka te Nalaza i mišljenja nesporno proizlazi da je kolnik u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda bio zaleđen te da se radilo o zimskim uvjetima na cesti, odnosno iz Nalaza i mišljenja proizlazi kako je upravo uzrok prometne nezgode postojanje leda na kolniku, a tuženik je sukladno Ugovoru o radovima redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., bio dužan održavati cestu na način da ista bude sigurna za sigurno i nesmetano odvijanje svakodnevnog prometa. Stoga, s obzirom da je sud utvrdio da je kolnik bio zaleđen, da se radilo o zimskim uvjetima te imajući na umu gore navedeni Ugovor te Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta prema kojem u održavanja pripada i osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima te je sud utvrdio da je upravo tuženik koji je bio dužan održavati cestu sigurnu za nesmetan promet odgovoran za nastanak štetnog događaja, a imajući na umu kako kretnja vozila nije bila u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom sukladno Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta. Nadalje, odredbom članka 14. Zakona o javnim cestama taksativno su popisani poslovi koji obuhvaćaju poslove održavanja javnih cesta u smislu toga zakona, propisano je da poslove održavanja javnih cesta, pored ostalih navedenih u citiranom članku, obuhvaćaju i poslovi redovnog i izvanrednog održavanja javnih cesta. Popis poslova redovnog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokovi izvođenja tih radova, podaci o javnim cestama o kojima se vodi evidencija i način vođenja tih podataka propisuje ministar. Odredbom članka 24. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisane su vrste radova koje obuhvaćaju poslove redovnog održavanja cesta, u koje svakako spada osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima.

20. Naime, svaka stranka dužna je temeljem čl. 7 st. 1 i čl. 219 st. 1 ZPP iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi čl. 221a., ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti odnosno neistinitosti njene tvrdnje te će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Naime, u pravu je tuženik kada navodi kako ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti već po načelu presumirane krivnje te da je teret dokaza štete i štetne radnje kao i svih pretpostavki za štetu na tužitelju, no upravo zbog kriterija presumirane krivnje teret dokaza bio je na tuženiku u dijelu u kojem je valjalo dokazati da na strani tuženika nema propusta, odnosno da je poduzeo sve potrebne radnje, sukladno relevantnim propisima, a koje je potrebno poduzeti za održavanje sigurnog odvijanja prometa, u režimu prometa u zimskim uvjetima. U ovom postupku i nije bilo sporno da se radilo o zimskim uvjetima, utvrđeno je postojanje snijega na kolniku te je utvrđeno da je kolnik bio zaleđen, no sporno je da li je na strani tuženika postojao određeni propust. Naime, tuženik nije bio suglasan da se dokazi provedeni u tom postupku pred Općinski sudom u Kutini koriste kao dokazi u ovom postupku, nije sukladno odredbama ZPP izričito naveo koje svjedoke predlaže saslušati te na koje okolnosti, a svakako u konkretnom postupku nije predlagao eventualno saslušanje primjerice poslovođe koji je obavljao kontrolu prometnica pa između ostalog i prometnice na kojoj se dogodila prometna nezgoda. Stoga, imajući na umu činjenicu kako je u tijeku postupka utvrđeno da je kolnik bio zaleđen te kako je prema nalazu i mišljenju na koji tuženik nije imao primjedbe upravo izravna posljedica nailazak vozila na zaleđeni dio kolnika te kako je kolnik bio posipan solju tek nakon što se ista dogodila, , upravo potonja činjenica uz kako je ranije navedeno činjenicu da je kolnik bio zaleđen upućuje na zaključak da je kod tuženika postojao određeni propust i upravo je u tom djelu teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje bio na tuženiku. Također valja imati na umu kako su svjedok iskazao kako je cesta bila zaleđena, iz priležeće dokumentacije razvidno je da je svakako bila prekrivena snijegom pa prema mišljenju ovog suda postoji krivnja na strani tuženika iako je očito djelom postupao u skladu sa planom rada zimske službe, obzirom je očito na podrobniji način valjalo otkloniti utjecaj snijega i poledice na kolniku. Dakle, prema mišljenju ovog suda imajući na umu prihvaćene iskaze svjedoka kao i nalaz i mišljenje vještaka tuženik je propustio osigurati održavanje prometnice na način da su se istom mogla nesmetano kretati vozila (imajući na umu zimske uvjete vožnje) pa je u smislu čl. 1045. ZOO odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj. Uzimajući u obzir navode tuženika valja napomenuti kako iz dostavljene dokumentacije kao i provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da je osiguranik tužitelja, na određeni način doprinio nastanku štetnog događaja u ovom dijelu sud je također primijenio pravila o teretu dokazivanja naročito imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka na koji tuženik nije imao primjedbe.

21. Slijedom iznesenog u konkretnom slučaju utvrđen je osnov tužbenog zahtjeva te su ispunjene su pretpostavke regresne odgovornosti u smislu odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO a) sukladno kojom isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle ocjena ovog suda je da je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj dokazao postojanje obveze na podmirenje utužene tražbine od strane I i II tuženika slijedom čega je odlučeno kao pod toč I izreke presude. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ovdje se opetovano napominje nije bilo sporno da je ovdje tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i isplatio osigurninu u iznosu od 20.368,18 kuna na račun Županijske uprave za ceste, Sisačko moslavačke županije, a koji iznos i potražuje u ovom postupku, stoga je sud utvrdio osnovanom i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.703,32 eur / 20.368,18 kuna te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29 stavak 1 i 2 ZOO u svezi odredbe članka 963 ZOO-a. U konkretnom slučaju tužitelju je nastala imovinska šteta koja se odnosi na predmet ovog spora, 21. travnja 2016., (odnosno 22. travnja 2016.,) kada je tužitelj nesporno isplatio predmetnu naknadu na ime imovinske štete. Naime, osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može od štetnika zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je isplatio štetu svom osiguraniku (VSRH Rev-65/90).

23. Imajući u vidu sve navedeno, te primijenivši na isto gore citirane materijalno pravne odredbe, valjalo je odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

24. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

25. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23, nastavno: Tarifa“), za sastav tužbe prema Tbr. 7 toč. 1 Tarife 100 bodova, za sastav podneska od 24. ožujka 2021. i 27. veljače 2023., za svaki pojedini 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. u svezi s Tbr. 7 toč.1 Tarife, za pristup na ročište održano 19. srpnja 2021., 4. srpnja 2022., 12. prosinca 2022., 27. veljače 2022., za svako pojedino ročište 100 bodova, (Tbr. 9. toč. 1 u svezi s Tbr 7. toč. 1 Tarife), sveukupno 700 bodova, što iznosi 1.400,00 eur, što uz PDV od 25 % (Tbr. 42 Tarife) iznosi ukupno 1.750,00 eur. Tužitelju je priznato pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,80 eur, trošak naknade putnog troška svjedoka u iznosu od 40,00 eur odnosno ukupno 1.876,80 eur te je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

Zagreb, 30. travnja 2025.

SUDAC

Aleksandra Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 73,48 eur

- tuženicima po pun.

- umješaču

- kal. 30 dana