REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-57/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog KU zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. -ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-13/2017- 42 od 14. listopada 2021. i presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž-114/2022 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Zahtjev osuđenog KU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K- 13/2017-42 od 14. listopada 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Kž-114/2022 od 14. svibnja 2024., osuđen je KU zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora od 10 mjeseci.

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Nikoli Horvatu, odvjetniku iz Karlovca, "zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu prava i temeljnih sloboda (čl. 468. st. 2. ZKP/08) i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta povreda je utjecala na presudu", s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači "na način da se osuđeniku izrekne uvjetna osuda za predmetno kazneno djelo". Zahtjevu je priložena presuda Općinskog suda u Rijeci broj K- 207/2017-52 od 1. prosinca 2023. te preslika izvatka iz KE za osuđenika. Nastavno, izvan zakonskog roka za podnošenje ovog pravnog lijeka, dostavljena je i presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Kž-293/2024-6 od 6. kolovoza 2024. kojom je potvrđena prethodno priložena prvostupanjska presuda.

2.1. Ujedno je, temeljem čl. 518. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP), zatražena odgoda izvršenja pravomoćno izrečene kazne.

3. Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer su prvostupanjski i drugostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, pogrešno cijenili kao otegotno njegovu raniju višekratnu osuđivanost, iako on u vrijeme događaja tj. 17. rujna 2012., nije bio osuđivan. Činjenica njegove neosuđivanosti u vrijeme događaja proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci koja je zahtjevu priložena pa se radi o "neujednačenoj sudskoj praksi" tj. o povredi iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP.

6. Međutim, u zahtjevu istaknuta povreda nije ostvarena.

7. Prije svega, uvidom u žalbu optuženika podnesenu protiv ovdje pobijane prvostupanjske presude utvrđeno je da se tada žalio zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP, ali iz potpuno drugih razloga od onih koje sada navodi. Dakle, tešku povredu prava na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđene otegotne okolnosti osuđenik nije isticao u redovnom pravnom lijeku, već ju po prvi puta navodi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je suprotno čl. 517. st. 2. ZKP.

8. Nadalje, neovisno o tome što osuđenik po zakonu nema pravo podnositi ovaj izvanredni pravni lijek iz navedenih razloga, treba reći još i sljedeće:

8.1. Uvidom u priloženu KE za osuđenika doista proizlazi da je on višekratno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela i to nakon učina kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97 za koje ovdje odgovara .

8.2. Međutim, prema obrazloženju prvostupanjske presude, a koje razloge prihvaća i sud drugoga stupnja, sudovi niti jednom riječju nisu utvrdili da bi osuđenik tempore criminis bio osuđivana osoba, već su tu činjenicu cijenili u vrijeme suđenja, dakle, kao njegovo kriminalno ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Tu okolnost, naime, sudovi su dužni uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, kako prema ranijoj odredbi čl. 56. st. 2. KZ/97, tako i prema aktualnom čl. 47. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11).

8.3. Stoga se, dakle, ovdje radi o pravilno utvrđenoj okolnosti relevantnoj za odmjeravanje kazne, a to kako će ju i u kojoj mjeri sudovi ocijeniti važnom za vrstu i težinu kazne, predstavlja činjenično pitanje koje ne može biti predmetom razmatranja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP.

9. S tim u vezi, a budući da se radi o činjeničnom pitanju, nije odlučno niti je li nekom drugom presudom isti podatak drugačije ocijenjen. Naime, pojam "neujednačene sudske prakse", kako paušalno navodi podnositelj u zahtjevu, podrazumijeva različita shvaćanja sudova u pitanju primjene prava, a ne ocjene činjenica važnih za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju.

10. Što se, pak tiče, u zahtjevu istaknute povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP, podnositelj ne obrazlaže u čemu bi se povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku konkretno sastojala, već koristi iste, naprijed citirane razloge. Međutim, drugostupanjska je presuda u spornom dijelu temeljito obrazložena te su dani odgovarajući razlozi zbog kojih taj sud smatra da žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana. Slijedom toga, i ovim navodima zahtjeva se, u stvari, nedopušteno problematizira vrsta i visina izrečene kazne, kao činjenično pitanje. To je jasno vidljivo i iz prijedloga da se drugostupanjska presuda preinači i "osuđeniku izrekne uvjetna osuda".

11. Kako su time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dijelom nedopušteni, a dijelom i neosnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude čime je i prijedlog za odgodu izvršenja kazne postao bespredmetan.

Zagreb, 30. travnja 2025 .

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović