Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Posl. br. P-1978/2019-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Tine Montak, odvjetnice u Bujama, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. travnja 2025., objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 4.039,49 eura (četiritisućetridesetdevet eura i četrdesetdevet centi) sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 % godišnje počev od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % godišnje počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, a koje kamate teku,
na ime preplaćene kamate:
na iznos od 115,39 € počev od 31.05.2006 godine do isplate;
na iznos od 115,03 € počev od 30.06.2006 godine do isplate;
na iznos od 298,70 € počev od 31.07.2006 godine do isplate;
na iznos od 12,58 € počev od 31.08.2006 godine do isplate;
na iznos od 73,04 € počev od 30.09.2006 godine do isplate;
na iznos od 115,14 € počev od 31.10.2006 godine do isplate;
na iznos od 112,59 € počev od 31.12.2006 godine do isplate;
na iznos od 0,03 € počev od 31.01.2007 godine do isplate;
na iznos od 112,56 € počev od 28.02.2007 godine do isplate;
na iznos od 38,90 € počev od 30.04.2007 godine do isplate;
na iznos od 45,22 € počev od 31.05.2007 godine do isplate;
na iznos od 111,60 € počev od 30.06.2007 godine do isplate;
na iznos od 5,00 € počev od 31.07.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,32 € počev od 31.08.2007 godine do isplate;
na iznos od 7,50 € počev od 30.09.2007 godine do isplate;
na iznos od 9,47 € počev od 31.10.2007 godine do isplate;
na iznos od 7,87 € počev od 30.11.2007 godine do isplate;
na iznos od 9,92 € počev od 31.12.2007 godine do isplate;
na iznos od 7,77 € počev od 31.01.2008 godine do isplate;
na iznos od 25,40 € počev od 29.02.2008 godine do isplate;
na iznos od 8,86 € počev od 31.03.2008 godine do isplate;
na iznos od 6,63 € počev od 30.04.2008 godine do isplate;
na iznos od 16,83 € počev od 31.05.2008 godine do isplate;
na iznos od 147,53 € počev od 30.06.2008 godine do isplate;
na iznos od 103,12 € počev od 31.07.2008 godine do isplate;
na iznos od 11,97 € počev od 31.08.2008 godine do isplate;
na iznos od 17,99 € počev od 30.09.2008 godine do isplate;
na iznos od 109,51 € počev od 31.10.2008 godine do isplate;
na iznos od 72,55 € počev od 30.11.2008 godine do isplate;
na iznos od 12,34 € počev od 31.12.2008 godine do isplate;
na iznos od 21,33 € počev od 31.01.2009 godine do isplate;
na iznos od 106,86 € počev od 28.02.2009 godine do isplate;
na iznos od 11,58 € počev od 31.03.2009 godine do isplate;
na iznos od 22,37 € počev od 30.04.2009 godine do isplate;
na iznos od 23,98 € počev od 31.05.2009 godine do isplate;
na iznos od 164,48 € počev od 30.06.2009 godine do isplate;
na iznos od 21,88 € počev od 31.07.2009 godine do isplate;
na iznos od 22,12 € počev od 31.08.2009 godine do isplate;
na iznos od 79,08 € počev od 30.09.2009 godine do isplate;
na iznos od 17,62 € počev od 31.10.2009 godine do isplate;
na iznos od 30,68 € počev od 30.11.2009 godine do isplate;
na iznos od 31,61 € počev od 31.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 1,44 € počev od 31.01.2010 godine do isplate;
na iznos od 23,91 € počev od 28.02.2010 godine do isplate;
na iznos od 169,82 € počev od 31.03.2010 godine do isplate;
na iznos od 85,45 € počev od 30.04.2010 godine do isplate;
na iznos od 132,57 € počev od 31.05.2010 godine do isplate;
na iznos od 97,85 € počev od 30.06.2010 godine do isplate;
na iznos od 9,42 € počev od 31.07.2010 godine do isplate;
na iznos od 183,28 € počev od 31.08.2010 godine do isplate;
na iznos od 28,62 € počev od 30.09.2010 godine do isplate;
na iznos od 133,24 € počev od 31.10.2010 godine do isplate;
na iznos od 18,48 € počev od 30.11.2010 godine do isplate;
na iznos od 189,32 € počev od 31.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 23,46 € počev od 31.01.2011 godine do isplate;
na iznos od 23,81 € počev od 28.02.2011 godine do isplate;
na iznos od 23,40 € počev od 31.03.2011 godine do isplate;
na iznos od 74,80 € počev od 30.04.2011 godine do isplate;
na iznos od 20,38 € počev od 31.05.2011 godine do isplate;
na iznos od 169,79 € počev od 30.06.2011 godine do isplate;
na iznos od 161,61 € počev od 31.07.2011 godine do isplate;
na iznos od 214,44 € počev od 31.08.2011 godine do isplate;
na iznos od 25,33 € počev od 30.09.2011 godine do isplate;
na iznos od 19,90 € počev od 31.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 19,85 € počev od 30.11.2011 godine do isplate;
na iznos od 20,15 € počev od 31.12.2011 godine do isplate;
na iznos od 20,42 € počev od 31.01.2012 godine do isplate;
na iznos od 20,45 € počev od 29.02.2012 godine do isplate;
na iznos od 112,70 € počev od 31.03.2012 godine do isplate;
na iznos od 20,11 € počev od 30.04.2012 godine do isplate;
na iznos od 17,94 € počev od 31.05.2012 godine do isplate;
na iznos od 117,49 € počev od 30.06.2012 godine do isplate;
na iznos od 15,69 € počev od 31.07.2012 godine do isplate;
na iznos od 107,74 € počev od 31.08.2012 godine do isplate;
na iznos od 121,99 € počev od 30.09.2012 godine do isplate;
na iznos od 193,35 € počev od 31.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 31,01 € počev od 30.11.2012 godine do isplate;
na iznos od 72,57 € počev od 31.12.2012 godine do isplate;
na iznos od 19,85 € počev od 31.01.2013 godine do isplate;
na iznos od 20,24 € počev od 28.02.2013 godine do isplate;
na iznos od 154,74 € počev od 31.03.2013 godine do isplate;
na iznos od 195,14 € počev od 30.04.2013 godine do isplate;
na iznos od 19,78 € počev od 31.05.2013 godine do isplate;
na iznos od 149,81 € počev od 30.06.2013 godine do isplate;
na iznos od 182,75 € počev od 31.07.2013 godine do isplate;
na iznos od 20,31 € počev od 31.08.2013 godine do isplate;
na iznos od 4,45 € počev od 30.09.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,06 € počev od 31.10.2013 godine do isplate;
na iznos od 11,06 € počev od 30.11.2013 godine do isplate;
na iznos od 27,16 € počev od 31.12.2013 godine do isplate;
na iznos od 27,53 € počev od 31.01.2014 godine do isplate;
na iznos od 15,04 € počev od 28.02.2014 godine do isplate;
na iznos od 151,59 € počev od 31.03.2014 godine do isplate;
na iznos od 1,63 € počev od 30.04.2014 godine do isplate;
na iznos od 0,75 € počev od 31.05.2014 godine do isplate;
na iznos od 0,75 € počev od 30.06.2014 godine do isplate;
na iznos od 0,75 € počev od 31.07.2014 godine do isplate;
na iznos od 157,01 € počev od 31.08.2014 godine do isplate;
na iznos od 47,26 € počev od 30.09.2014 godine do isplate;
na iznos od 42,79 € počev od 31.10.2014 godine do isplate;
na iznos od 88,61 € počev od 30.11.2014 godine do isplate;
na iznos od 70,94 € počev od 31.12.2014 godine do isplate;
na iznos od 17,78 € počev od 31.01.2015 godine do isplate;
na iznos od 62,39 € počev od 28.02.2015 godine do isplate;
na iznos od 20,05 € počev od 31.03.2015 godine do isplate;
na iznos od 20,37 € počev od 30.04.2015 godine do isplate;
na iznos od 181,88 € počev od 31.05.2015 godine do isplate;
na iznos od 8,68 € počev od 30.06.2015 godine do isplate;
na iznos od 115,94 € počev od 31.07.2015 godine do isplate;
na iznos od 13,41 € počev od 31.08.2015 godine do isplate;
na iznos od 14,12 € počev od 30.09.2015 godine do isplate;
na ime preplaćenih anuiteta s osnova valutne klauzule:
na iznos od 1,67 € počev od 31.08.2005 godine do isplate;
na iznos od 1,94 € počev od 30.09.2005 godine do isplate;
na iznos od 1,96 € počev od 31.10.2005 godine do isplate;
na iznos od 2,20 € počev od 30.11.2005 godine do isplate;
na iznos od 1,42 € počev od 31.12.2005 godine do isplate;
na iznos od 0,62 € počev od 31.01.2006 godine do isplate;
na iznos od 0,55 € počev od 28.02.2006 godine do isplate;
na iznos od 0,96 € počev od 31.03.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,21 € počev od 30.04.2006 godine do isplate;
na iznos od 0,81 € počev od 31.05.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,17 € počev od 30.06.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,73 € počev od 31.07.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,15 € počev od 31.08.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,06 € počev od 30.09.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,26 € počev od 31.10.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,83 € počev od 30.11.2006 godine do isplate;
na iznos od 2,87 € počev od 31.12.2006 godine do isplate;
na iznos od 3,61 € počev od 31.01.2007 godine do isplate;
na iznos od 3,64 € počev od 28.02.2007 godine do isplate;
na iznos od 3,55 € počev od 31.03.2007 godine do isplate;
na iznos od 4,98 € počev od 30.04.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,13 € počev od 31.05.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,92 € počev od 30.06.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,23 € počev od 31.07.2007 godine do isplate;
na iznos od 5,65 € počev od 31.08.2007 godine do isplate;
na iznos od 7,39 € počev od 30.09.2007 godine do isplate;
na iznos od 7,60 € počev od 31.10.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,23 € počev od 30.11.2007 godine do isplate;
na iznos od 6,80 € počev od 31.12.2007 godine do isplate;
na iznos od 4,81 € počev od 31.01.2008 godine do isplate;
na iznos od 3,72 € počev od 29.02.2008 godine do isplate;
na iznos od 1,84 € počev od 31.03.2008 godine do isplate;
na iznos od 4,66 € počev od 30.04.2008 godine do isplate;
na iznos od 5,77 € počev od 31.05.2008 godine do isplate;
na iznos od 4,40 € počev od 30.06.2008 godine do isplate;
na iznos od 6,42 € počev od 31.07.2008 godine do isplate;
na iznos od 6,32 € počev od 31.08.2008 godine do isplate;
na iznos od 5,12 € počev od 30.09.2008 godine do isplate;
na iznos od 3,92 € počev od 31.10.2008 godine do isplate;
na iznos od 2,14 € počev od 30.11.2008 godine do isplate;
na iznos od 5,56 € počev od 31.12.2008 godine do isplate;
na iznos od 6,75 € počev od 31.01.2009 godine do isplate;
na iznos od 7,28 € počev od 28.02.2009 godine do isplate;
na iznos od 5,81 € počev od 31.03.2009 godine do isplate;
na iznos od 6,09 € počev od 30.04.2009 godine do isplate;
na iznos od 3,83 € počev od 31.05.2009 godine do isplate;
na iznos od 2,18 € počev od 30.06.2009 godine do isplate;
na iznos od 2,62 € počev od 31.07.2009 godine do isplate;
na iznos od 3,41 € počev od 31.08.2009 godine do isplate;
na iznos od 3,41 € počev od 30.09.2009 godine do isplate;
na iznos od 2,53 € počev od 31.10.2009 godine do isplate;
na iznos od 4,19 € počev od 30.11.2009 godine do isplate;
na iznos od 5,52 € počev od 31.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 7,41 € počev od 31.01.2010 godine do isplate;
na iznos od 6,98 € počev od 28.02.2010 godine do isplate;
na iznos od 9,55 € počev od 31.03.2010 godine do isplate;
na iznos od 9,06 € počev od 30.04.2010 godine do isplate;
na iznos od 10,01 € počev od 31.05.2010 godine do isplate;
na iznos od 18,23 € počev od 30.06.2010 godine do isplate;
na iznos od 16,54 € počev od 31.07.2010 godine do isplate;
na iznos od 21,71 € počev od 31.08.2010 godine do isplate;
na iznos od 17,05 € počev od 30.09.2010 godine do isplate;
na iznos od 17,05 € počev od 31.10.2010 godine do isplate;
na iznos od 23,11 € počev od 30.11.2010 godine do isplate;
na iznos od 30,82 € počev od 31.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 25,36 € počev od 31.01.2011 godine do isplate;
na iznos od 27,46 € počev od 28.02.2011 godine do isplate;
na iznos od 25,02 € počev od 31.03.2011 godine do isplate;
na iznos od 25,47 € počev od 30.04.2011 godine do isplate;
na iznos od 35,79 € počev od 31.05.2011 godine do isplate;
na iznos od 36,79 € počev od 30.06.2011 godine do isplate;
na iznos od 45,42 € počev od 31.07.2011 godine do isplate;
na iznos od 40,99 € počev od 31.08.2011 godine do isplate;
na iznos od 36,14 € počev od 30.09.2011 godine do isplate;
na iznos od 35,62 € počev od 31.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 35,25 € počev od 30.11.2011 godine do isplate;
na iznos od 37,56 € počev od 31.12.2011 godine do isplate;
na iznos od 39,57 € počev od 31.01.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,84 € počev od 29.02.2012 godine do isplate;
na iznos od 38,45 € počev od 31.03.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,39 € počev od 30.04.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,04 € počev od 31.05.2012 godine do isplate;
na iznos od 38,95 € počev od 30.06.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,24 € počev od 31.07.2012 godine do isplate;
na iznos od 38,42 € počev od 31.08.2012 godine do isplate;
na iznos od 36,69 € počev od 30.09.2012 godine do isplate;
na iznos od 38,56 € počev od 31.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,46 € počev od 30.11.2012 godine do isplate;
na iznos od 38,81 € počev od 31.12.2012 godine do isplate;
na iznos od 35,28 € počev od 31.01.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,28 € počev od 28.02.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,54 € počev od 31.03.2013 godine do isplate;
na iznos od 37,36 € počev od 30.04.2013 godine do isplate;
na iznos od 33,71 € počev od 31.05.2013 godine do isplate;
na iznos od 33,61 € počev od 30.06.2013 godine do isplate;
na iznos od 34,51 € počev od 31.07.2013 godine do isplate;
na iznos od 35,95 € počev od 31.08.2013 godine do isplate;
na iznos od 37,95 € počev od 30.09.2013 godine do isplate;
na iznos od 36,92 € počev od 31.10.2013 godine do isplate;
na iznos od 37,65 € počev od 30.11.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,47 € počev od 31.12.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,99 € počev od 31.01.2014 godine do isplate;
na iznos od 40,07 € počev od 28.02.2014 godine do isplate;
na iznos od 39,72 € počev od 31.03.2014 godine do isplate;
na iznos od 38,51 € počev od 30.04.2014 godine do isplate;
na iznos od 38,13 € počev od 31.05.2014 godine do isplate;
na iznos od 38,30 € počev od 30.06.2014 godine do isplate;
na iznos od 39,67 € počev od 31.07.2014 godine do isplate;
na iznos od 40,81 € počev od 31.08.2014 godine do isplate;
na iznos od 40,58 € počev od 30.09.2014 godine do isplate;
na iznos od 41,57 € počev od 31.10.2014 godine do isplate;
na iznos od 42,24 € počev od 30.11.2014 godine do isplate;
na iznos od 41,85 € počev od 31.12.2014 godine do isplate;
na iznos od 66,31 € počev od 31.01.2015 godine do isplate;
na iznos od 62,60 € počev od 28.02.2015 godine do isplate;
na iznos od 65,02 € počev od 31.03.2015 godine do isplate;
na iznos od 63,09 € počev od 30.04.2015 godine do isplate;
na iznos od 65,68 € počev od 31.05.2015 godine do isplate;
na iznos od 64,67 € počev od 30.06.2015 godine do isplate;
na iznos od 60,49 € počev od 31.07.2015 godine do isplate;
na iznos od 56,13 € počev od 31.08.2015 godine do isplate;
na iznos od 56,84 € počev od 30.09.2015 godine do isplate.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 1.715,59 eura (tisućusedamstopetnaest eura i pedesetdevet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate.
1. 1. U tužbi je navela da je 6. srpnja 2005. s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (pravnim prednikom tuženika) zaključila Ugovor o kreditu broj 356-90/2005 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Krajine pod brojem OU-1014/05. Tužiteljici je odobren kredit u iznosu 30.800,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora), s kamatnom stopom 3,99 % godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke (čl. 3. i čl. 6. Ugovora). Trajanje kredita ugovoreno je do 31. srpnja 2025., a plaćanje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 186,48 CHF (čl. 4. Ugovora), obračunatih po srednjem tečaju banke odnosno tuženika na dan dospijeća. Predmetni kredit se još uvijek otplaćuje.
1. 2. u vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi te ugovorom nisu utvrđeni ezgaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala jednostranom odlukom banke što je umalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta i sporiju otplatu glavnice. Tužiteljica se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, u kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i zakona o obveznim odnosima. Navedenom odlukom je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ako je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. U konkretnom slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora (3,99 %) tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan, nije određen niti je odrediv pa je stoga ta odredba ništetna te se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.
1. 3. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije informirao niti upozorio tužiteljicu kao potrošača na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule već joj je naprotiv, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Prilikom ugovaranja kredita tuženik je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužiteljice. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj se drastično povećavao što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Uz navedeno je tuženik povećavao i kamatnu stopu.
1. 4. Presudom Trgovačkog suda u zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je tuženik time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Dakle, navedenom odlukom je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.
1. 5. Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.) sklopljen je Aneks Ugovora o kreditu. Izvršena je konverzija predmetnog kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Time nisu otklonjene posljedice ništetnosti odredbi o načinu promjene kamatne stope i odredbi kojima se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF jer tužiteljici unatoč provedenoj konverziji, nije vraćen cjelokupni iznos za koji je preplatila kredit zbog čega je tužiteljica primorana ustati tužbom.
1. 6. Tužiteljica se pozvala i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojima odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
1. 7. Prije podnošenja predmetne tužbe, tužiteljica se obratila tuženiku i od njega zatražila dokumentaciju (kojom tužiteljica ne raspolaže), a koja joj je potrebna radi izračuna preplaćenih iznosa (kao posljedica ništetnih ugovornih odredbi) te preciziranja tužbenog zahtjeva, ali joj tuženik tu dokumentaciju nije dostavio do dana podnošenja tužbe. Stoga je tužiteljica u skladu s odredbom čl. 186.b st.3. Zakona o parničnom postupku predložila da sud naloži tuženiku da dostavi potrebnu dokumentaciju nakon koje će tužiteljica postaviti precizirani tužbeni zahtjev.
1. 8. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos koji će odrediti nakon što tuženik dostavi zatraženu dokumentaciju te nakon provedenog vještačenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do isplate. Tužiteljica je na temelju čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavila i dodatni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom do isplate.
2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.
2. 1. Prije svega, tuženik je predložio da sud odredi prekid ovog postupka do donošenja odluke pred Sudom Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku.
2. 2. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe budući da je s tuženikom zaključio Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu. Svrha Aneksa ugovora bila je izjednačiti tužitelja s osobama koji su zaključili ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u EUR. Sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu tuženik je pristao da ukupan iznos kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, bude iskorišten za namirenje anuiteta po Aneksu čija je valutna klauzula u EUR dopuštena. Dakle, zakonodavac je prisilnim propisom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uredio način potpune restitucije potrošača, pa je tužitelj svoje pravo koje traži ovom tužbom već u cijelosti ostvario konverzijom Ugovora o kreditu. Stoga, tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora koje više nisu na snazi i nemaju nikakav pravni učinak. Tuženik osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
2. 3. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u potpunosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima. Tužitelj i tuženik su pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu. Prava volja ugovornih strana bila je ugovaranje promjenjive kamatne stope budući da tužitelj ni u jednom trenutku nije tražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita. Plaćanjem mjesečnih anuiteta bez prigovora, tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope. Isto tako, sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bio je izbor tužitelja jer se s tužiteljem pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je bila jasna, lako uočljiva i razumljiva.
2. 4. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljeva potraživanja za isplatu po osnovi sporne ništetnosti, jer ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, jer se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku.
2. 5. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1978/2019-10 od 31. siječnja 2022. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.
3. 1. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1978/2019-13 od 8. srpnja 2022. nastavljen je postupak.
4. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. prosinca 2024. specificirala tužbeni zahtjev za isplatu uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku na način da od tuženika potražuje iznos od 4.039,49 eura sa zateznima kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u t. I. izreke presude.
5. Tuženik se u podnesku od 24. prosinca 2024. usprotivio preinaci tužbe jer smatra da je postupanje tužiteljice protivno propisima parničnog postupka budući da sukladno čl. 186. Zakona o parničnom postupku obvezan sadržaj tužbe je određeni zahtjev u pogledu glavne stvari. Jedina iznimka od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva pri podnošenju tužbe, a prije zaključenja prethodnog postupka, propisana je u čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku u vidu instituta stupnjevite tužbe. Neovisno o tome što se tužiteljica prilikom podnošenja tužbe poziva na institut stupnjevite tužbe, nepravilna ostaje primjena navedenog instituta kao iznimke od postavljanja određenog tužbenog zahtjeva. Naime, stupnjevita tužba dopušta isticanje neodređenog tužbenog zahtjeva sve do donošenja rješenja po manifestacijskom zahtjevu. Tuženik je dokumentaciju o predmetnom ugovoru o kreditu dostavio uz odgovor na tužbu nakon čega je tužiteljica bila dužna postaviti određeni tužbeni zahtjev. Time što je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev tek u fazi glavne rasprave, nije ispravno primijenila odredbe parničnog postupka pa tuženik predlaže tužbu odbaciti.
6. Glede postavljanja manifestacijskog zahtjeva, treba navesti da je tužiteljica pružila dokaz da je od tuženika prije pokretanja ove parnice zatražila dostavu dokumentacije potrebne radi preciziranja tužbenog zahtjeva ali joj istu nije dostavio do podnošenja predmetne tužbe, pa je tužiteljica bila ovlaštena postaviti zahtjev u skladu s odredbom čl. 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), a nakon što je tuženik dostavio u spis tražene isprave te nakon provedenog financijskog vještačenja postaviti određeni zahtjev (tako i Županijski sud u Rijeci u presudu posl. br. Gž-744/2022-4 od 19. lipnja 2024.).
7. S obzirom na to da je tužiteljica tek nakon provedenog financijskog vještačenja određeno postavila glavni zahtjev za isplatu, po stavu ovog suda, na taj način nije preinačila tužbu pa sud nije odlučivao o dopuštenosti preinake tužbe. Nakon postavljanja određenog glavnog tužbenog zahtjeva, tužiteljica u podnesku od 12. prosinca 2024. nije navela i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa sud o njemu nije odlučivao.
8. U dokaznom postupku pročitani su: zahtjev (str. 9), Aneks uz Ugovor o kreditu br 356-90/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 40-45), specifikacija uplata (str. 46-55), izračun konverzije (str. 56-58), simularni otplatni plan u EUR (str. 60-64), popis uplata (str. 66-69), nacrt Aneksa uz Ugovor o kreditu br 356- 90/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 70-73), dopis za prihvaćanje izračuna konverzije s podacima o konverziji kredita (str. 74-77), obavijest o provedenoj konverziji (str. 78-79), otplatni plan (str. 80-82), parametri ispisa obavijest o provedenoj konverziji (str. 83), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (str. 84-85), novinski članci i letci (str. 86-117), Ugovor o kreditu (str. 118-129), obavijest o akciji kredita (str. 131-133), tablica kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (str. 139-142), Novi zapisnik (str. 176-189), nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od 30. srpnja 2024. (str. 202-226) te tablica kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (str. 249-252). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ŽNT te tužiteljice ŽN, koje su saslušane na ročištu od 31. svibnja 2023. (str. 191-194).
8. 1. Odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za izvođenje dokaza čitanjem izjave INT te dokaz saslušanjem javnog bilježnika Željka Krajine. Naime, izjava INT (djelatnice tuženika) nije uzeta u obzir jer tuženik nije sudu dao opravdani razlog za čitanje te izjave umjesto provođenja dokaza saslušanjem imenovane djelatnice kao svjedoka, koji dokaz nije predložio. Međutim, imenovana svjedokinja nije niti pregovarala s tužiteljicom prije sklapanja ugovora pa o sklapanju konkretnog ugovora, načinu i rezultatima pregovora, nema nikakvih saznanja, a što vrijedi i za svjedoka javnog bilježnika.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i založni dužnik, i pravni prednik tuženika, 6. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356- 90/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu pod br. OU-1014/05 od 7. srpnja 2005., a kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu 30.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d. d. važećem na dan korištenja kredita, s kamatom od 3,99 % promjenjivom sukladno Odluci tuženika. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-90/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. travnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Sporna je i činjenica je li tužiteljica u konkretnom slučaju imala status potrošača.
12. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-90/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. travnja 2016., čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. jer je ovaj sud stava da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.
12. 1. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.
13. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
14. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.
15. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
16. Saslušana svjedokinja ŽNT iskazala je da je bila zaposlena kod tuženika u poslovnici u Umagu od 2002. do 2013. Radila je kao referent za kredite građana i kao voditelj poslovnice. Tužiteljica joj je poznata kao klijentica banke. Sjeća se da je tužiteljica u razdoblju od 2005. -2008. podigla stambeni kredit u banci u kojoj je radila. Ona je bila osoba kojoj se tužiteljica prvo obratila za odobrenje kredita. Tužiteljici je kredit bio potreban za adaptaciju objekta u kojem je živjela s bolesnom sestrom koju je njegovala. Podigla je kredit s valutnom klauzulom u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ne sjeća se da li je tužitelja tražila kredit koji je podigla u valuti CHF ili su joj nudili kakav drugi. Tada su nudili i kredite s valutnom klauzulom u EUR ali su ti krediti imali veću kamatnu stopu. Ne sjeća se na koji rok otplate je tužiteljica podigla kredit. U to vrijeme krediti s valutnom klauzulom u CHF su se ugovarali na određeno razdoblje s fiksnom kamatnom stopom, a kasnije je ta kamatna stopa postala promjenjiva. Klijentima se govorilo da je ta kamata promjenjiva, te do kada traje fiksna kamatna stopa. Ne zna o kojim je parametrima ovisila promjenjiva kamatna stopa. Tužiteljici je rečeno da je njezina rata kredita vezana uz tečaj CHF ali se ništa više nije objašnjavalo jer i zaposlenici nisu imali puno informacija o tome. Procedura sastavljanja ugovora o kreditu je tekla tako da je klijent prvo predao zahtjev za kredit. Nakon odobravanja kredita koji je ovisio o kreditnoj sposobnosti klijenta i da li je priložio svu potrebnu dokumentaciju za nekretninu koja se davala kao instrument osiguranja, njihova pravna služba u Poreču je sačinjavanja ugovor o kreditu. Riječ je o ugovorima koji su bili isti jer su se sačinjavali pod istim uvjetima. Nije bila praksa da klijent pregovara prilikom sklapanja tih ugovora. Nije mogla reći za konkretan slučaj, ali je uobičajeno bilo da se ugovor, nakon što se dobije iz pravne službe, pregleda s klijentom glede podataka o osobnim podacima. Ne sjeća se konkretnog slučaja, ali nije bila praksa da se prolazi stavak po stavak ugovora jer se klijent upućivao javnom bilježniku radi solemnizacije ugovora. Ne sjeća je li tužiteljica imala pitanja u vezi pojedinih odredbi ugovora. Ne zna je li tuženik davao upute javnom bilježniku kako objasniti klijentima što je promjenjiva kamatna stopa, a što valutna klauzula. Ne sjeća se je li tužiteljica izrazila neslaganje s odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da li je izjavila da ne razumije te odredbe.
17. Tužiteljica je u iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu podigla kod tuženika u poslovnici u Umagu 2005. Pokušala je podići kredit u drugom bankama ali zbog svojih primanja nije uspjela. Predmetni kredit je bio u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit je podigla radi renoviranja stana na iznos od cca 30.000,00 CHF s rokom otplate 20 godina. Kredit još uvijek otplaćuje. Početna rata kredita je bila 700,00 kuna da bi stalnim rastom došla na cca 1.100,00 kuna. Bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na početku u visini od 3,99 %. S obzirom na to da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kredit s valutnom klauzulom pretpostavljala je da će to utjecati na ratu kredita ali nije znala ništa više od toga. U banci joj u svezi toga nisu ništa posebno objašnjavali, a ona nije ništa pitala. Prije nego je ugovor solemniziram kod javnog bilježnika isti je letimično pročitala. Bilo joj je bitno samo dobiti kredit jer su joj bila hitno potrebna sredstva za renovaciju stana. Javni bilježnik je nešto kratko, u crticama objašnjavao. Kod njega su se zadržali jako kratko. Nije znala o čemu ovisi promjenjiva kamatna stopa. Svoj stan nikada nije iznajmljivala. U vrijeme sklapanja ugovora nije znala ništa o valutnoj klauzuli, a s obzirom na to da je valuta CHF bila poznata kao jaka valuta smatrala je da će biti sve u redu. Kredit je konvertirala u EUR 2015. jer joj je to banka predložila, a smatrala je da bi joj mogla biti rata manja. U vrijeme podizanja kredita živjela je u predmetnom stanu, a danas u njemu živi njena sestra. U vrijeme kada je došla tuženiku radi kredita već je prošla dosta banaka u kojima nije uspjela dobiti kredit zbog svojih niskih primanja. Referentica kod tuženika joj je ponudila stambeni kredit u CHF, a misli da je bio kredit za mlade. Bila je zadovoljna što je dobila kredit s obzirom na svoju plaću. Nije bila zadovoljna što je morala založiti stan kao hipoteku. Nije razumjela odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nije tražila da joj se pojasni kakve ekonomske posljedice ima ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na otplatu kredita. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije tražila da se izmjene odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nije vlasnik obrta ni trgovačkog društava, niti se je bavila kakvom samostalnom djelatnošću.
18. Iskaz tužiteljice sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim s obzirom na to da je tužiteljica na uvjerljiv, jasan i suvisao način iskazivala o okolnostima koje su joj neposredno poznate i kojih se mogla prisjetiti, te u njezinom iskazu nije bilo proturječnosti, niti nelogičnosti, a njezin iskaz je u bitnome potvrđen i iskazom svjedokinje ŽNT, te čitanjem predmetnog ugovora.
18. 1. Svjedokinja ŽNT, po ocjeni ovog suda, iskazivala je na jasan i uvjerljiv način o činjenicama kojih se mogla prisjetiti zbog proteka vremena od dana sklapanja predmetnog ugovora, te sud njezin iskaz ocjenjuje vjerodostojnim
19. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da ona u predugovornoj fazi nije dobila potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već da joj je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji za nju, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule. Iako je tužiteljica iskazala da je ugovor pročitala letimično prije potpisivanja, sud smatra da čak i da ga je pročitala i više puta detaljno, da je isti mogla razumijeti onoliko koliko to može osoba koja nije financijske / bankarske struke (ona je samostalni ugostitelj). Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužiteljice s djelatnicom banke u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužiteljica od strane djelatnice banke s kojom je komunicirala nije dobila potrebne i potpune obavijesti. Navedeno je i potvrdila i svjedokinja ŽNT.
20. Slijedom navedenog, tuženik (na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule i pojam promjenjive kamatne stope, poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Drugim riječima, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju. Osim toga, odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
21. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu podigla radi renovacije stana u kojem je živjela. Navedeno proizlazi i iz ugovora o kreditu, u kojem se u čl. 2. određeno je da je odobren stambeni kredit. Tužiteljica stan nikada nije iznajmljivala biti ga koristila u druge svrhe osim za stanovanje nje i sestre.
22. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003., u nastavku: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravni posao, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti. Na bitno istovjetan način je pojam „potrošač“ definiran i u čl. 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čije su odredbe u cijelosti implementirane u hrvatski pravni sustav.
22. 1. U konkretnom slučaju, tužiteljica je zaključila ugovor o kreditu kao fizička osoba radi renovacije stana i to za njezine osobne potrebe i potrebe njene obitelji, a tuženik, na kojem je bio teret dokaza (tako i VSRH u odluci br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.) nije dokazao da je tužiteljica podigla kredit u svrhu bilo kakve poslovne ili poduzetničke djelatnosti ili radi obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja niti to proizlazi iz provedenih dokaza. Dakle, evidentno se radi o potrošačkom kreditu i tome da je tužiteljica u tom ugovoru nedvojbeno nastupila kao potrošač. Tužiteljica u konačnici, nije niti dužna dokazivati negativne činjenice već je to dužnost tuženika kao protivne strane, a što isti nedvojbeno nije dokazao, tako da tužiteljica svakako ima svojstvo potrošača, jer na koncu, niti jedna isprava u spisu ne govori u prilog tome da bi bilo suprotno, odnosno da tužiteljica nije potrošač u smislu mjerodavne odredbe čl. 3. st. 1. t. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) kako je pojašnjeno. Zbog navedenog prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača nije osnovan.
23. Ugovor o kreditu broj: 356-90/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. srpnja 2005. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
24. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.
25. Tužiteljica i tuženik su sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-90/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. travnja 2016. Predmetni Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu od 18. travnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
26. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.
27. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
28. Vještak Ljubomir Jelić je u nalazu i mišljenju od 30. srpnja 2024. utvrdio da je Aneksom ugovora o kreditu tuženik uredno izvršio konverziju kredita iz CHF u EUR te da je stanje glavnice (neotplaćene) na dan 30. rujna 2015. 12.815,17 EUR, te je utvrđena preplata u visini 3.487,51 kuna. Ako se uzme u obzir konvertirani iznos u kunama to na dan 30. rujna 2015. iznosi 97.892,93 kuna te ako se umanji za utvrđenu preplatu u visini 3.487,51 kuna, dolazi se do iznosa neotplaćene glavnice u visini 94.405,42 kuna. Ako se uzme u obzir da su uvjeti iz ugovora o kreditu ostali nepromijenjeni stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosilo bi 85.333,94 kuna što predstavlja razliku od 9.071,48 kuna ili 1.203,99 eura. Stoga vještak na temelju raspoložive dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđuje da je u vremenskom razdoblju od 14. srpnja 2005. do 30. rujna 2015. ukupno preplaćeno 11.707,04 kuna ili 1.553,79 eura zbog promjene kamatne stope uzimajući u obzir mjesece u kojima je evidentirana preplata. Nadalje, vještak je utvrdio da je u vremenskom razdoblju od 14. srpnja 2005. do 30. rujna 2015. ukupno preplaćeno 18.689,98 kuna ili 2.485,70 eura, a da je ostao tečaj 1CHF=4,694766 HRK sukladno Ugovoru o kreditu.
29. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s njim specificirala tužbeni zahtjev.
29. 1. Tuženikove p rimjedbe na vještački nalaz i mišljenje sud ocjenjuje kao pravna pitanja o kojima treba odlučiti sud, a ne o kojima bi trebao iskazivati vještak, pa je stoga ocijenio da u dokaznom postupku nije potrebno saslušanje vještaka, a niti su parnične stranke predlagale saslušanje vještaka.
29. 2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ljubomira Jelića od 30. srpnja 2024., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje izradio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, a sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju.
30. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
31. Kako su ugovorne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bila obvezna platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.
32. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
33. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
33. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
33. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužitelj je tužbu podnio sudu 12. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice.
34. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 4.039,49 eura, odnosno iznos od 1.553,79 eura zbog promjene kamatne stope te iznos od 2.485,70 eura zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.
35. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
35. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
35. 2. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe, zastupanja na ročištima 25. travnja 2023., 31. svibnja 2023., 12. prosinca 2024. i 16. siječnja 2025., sastava obrazloženog podneska od 12. prosinca 2024., za svaku radnju u visini po 100 bodova, te za zastupanje na ročištu za objavu u visini 50 bodova, ukupno 650 bodova uvećano za PDV 25 %. Zatražila je i trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak vještačenja u iznosu 350,00 eura.
35. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, te vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura u trenutku podnošenja tužbe do 12. prosinca 2024. od kada vrijednost predmeta spora iznosi 4.039,49 eura, tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tar. br. 7. t. 1. OT, zastupanja na ročištima 25. travnja 2023., 31. svibnja 2023. i 16. siječnja 2025., za svaku radnju po 100 bodova prema Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT, sastava obrazloženog podneska od 12. prosinca 2024. u visini 100 bodova prema Tar. br. 8. t. 1. OT te zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2024. u visini 25 bodova prema Tar. br. 9. t. 5. OT jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, ukupno 525 bodova. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužiteljici pripada trošak zastupanja u iznosu 1.312,50 eura.
35. 4. Nije joj priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer joj taj trošak nije nastao s obzirom na to da punomoćnica nije pristupila tom ročištu.
35. 5. Tužiteljici su priznati i troškovi na ime uplaćenog i utrošenog predujma za potrebe financijskog vještačenja u iznosu 350,00 eura te sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 53,09 eura.
36. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 1.715,59 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
37. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.
38. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bujama 30. travnja 2025.
Sutkinja
Pavica Gulišija Brečević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici p.p.
2. tuženiku p.p.
