REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-2144/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠB, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, iz Varaždina, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/24-3/16686, URBROJ: 511-19-44-24-1 od 13. prosinca 2024. nakon javne glavne rasprave održane 28. travnja 2025. u nazočnosti zz branitelja Jasminke Trubelja, odvjetnice iz Zagreba i odsutnosti okrivljenika i tužitelja, javno je objavio presudu dana 30. travnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenik: ŠB, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem na adresi [adresa]

k r i v  j e

što je:

dana 30. studenoga 2024. u 00:27 sati u Zagrebu, upravljao vozilom M1, marke Dacia, registarske oznake [registarska oznaka] Ulicom Trg žrtava fašizma u smjeru istoka kod križanja sa Ulicom kralja Zvonimira, za vrijeme dok je je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,41 g/kg, umanjeno za 0,10 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja što iznosi 1,31 g/kg, odnosno određeni iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a što je utvrđeno upotrebom alkometra marke Dräger Alcotest 6820, ARFK-0201,

dakle, upravljao je vozilom u prometu na cesti za vrijeme dok je u krvi imao alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa se okrivljeniku ŠB na temelju citiranih propisa

izriče

NOVČANA KAZNA u iznosu od 660,00 eura (šesto šezdeset eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

III) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. toč. 2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. RH, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb, KLASA : 211-07/24-3/16686, URBROJ: 511-19-44-24-1 od 13. prosinca 2024. izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor te je nalog stavljen izvan snage i proveden je redovan prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani u bitnome naveo da na okolnost počinjenog prekršaja ne poriče počinjenje prekršaja, no poriče počinjenje prekršaja u obujmu koji mu je obveznim prekršajnim nalogom stavljen na teret. Naime, okrivljeni smatra kako predmetne zgode nije proteklo potrebno vrijeme da rezultati alkotestiranja budu točni i objektivni budući da policijski službenici koji su koristili uređaj kojim je izmjerena količina alkohola u litri izdahnutog zraka kod okrivljenika nisu postupili sukladno toč. 2.8. Mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima sadržanima u Dodatku 1. Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN br. 60/2020). Stoga, iz materijalne dokumentacije policijskih službenika zasigurno proizlazi u koje vrijeme je okrivljeni zaustavljen te u koje vrijeme je utvrđena količina alkohola u litri izdahnutog zraka, pa se uvidom u istu jasno može zaključiti da nije prošlo potrebno vrijeme da se upotrijebi uređaj za mjerenje. Uz to, okrivljeni je odmah po zaustavljanju vozila od strane uređujućih policijskih službenika dobrovoljno prihvatio ispitivanje o prisustvu alkohola u organizmu te po provedenom ispitivanju nije osporavao rezultate. Čak štoviše, neposredno prije provedenog testiranja okrivljeni je policijskim službenicima samoinicijativno ukazao na činjenicu kako je inkriminiranog dana konzumirao alkoholna pića u manjoj količini. Iz svega provedenog jasno proizlazi da okrivljeni ne osporava svoju prekršajnu odgovornost budući da je alkohol konzumirao, no smatra kako nije pravilno izmjerena količina alkohola kod istog. Stoga okrivljenik predlaže da se pribavi izvješće je li predmetni alkotest koji se koristio predmetne zgode certificiran i baždaren te da se pribavi izvješće je li policijski službenik bio ovlašten istim se služiti, odnosno ima li isti uvjerenje o osposobljenosti za rukovanjem alkotestom. Pritom se ponovno ukazuje kako je okrivljenik prilikom zaustavljanja rekao policijskim službenicima da je konzumirao alkohol, no isti su ga odmah podvrgnuli alkotestiranju bez da su postupili sukladno Pravilniku o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika. No, bilo kako bilo, okrivljenik ističe kako do sada nije bio kažnjavan nikada za bilokakve prekršaje, a isti također u okviru svog radnog mjesta putuje po cijeloj RH. Dakle, mjera zabrane upravljanja motornim vozilom i to čak u trajanju od 2 mjeseca, bi okrivljenika mogla dovesti u oskudicu. Uz to, radi se o izolirano slučaju, stoga je neopravdano za takav jedan izolirani slučaj izreći predmetnu mjeru u trajanju od 2 mjeseca i to uzornom vozaču koji nikada nije kažnjavan za bilokakve prekršaje. Stoga, ukoliko se i utvrdi odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj svakako valja uzeti u obzir činjenicu da isti do sada nikada nije kažnjavan za bilo kakve, a kamoli istovrsne prekršaje te je savjestan i uzoran vozač slijedom čega bi bilo primjereno, s obzirom na vrstu i težinu počinjenog prekršaja, uzimajući pritom u obzir sve olakotne okolnosti, izreći mu mjeru upozorenja sukladno čl. 43. Prekršajnog zakona - opomenu. Budući da je svrha opomene da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja radi ostvarenja svrhe prekršajnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje, a u konkretnom su predmetu ispunjeni uvjeti iz čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona za primjenu mjere upozorenja-opomene, okrivljeni moli da mu se ista izrekne u predmetnom slučaju. Podredno, ukoliko Naslovni sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje opomene, okrivljeni moli da mu se izrekne novčana kazna u iznosu općeg minimuma, a sukladno čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona koji određuje da se, kazna propisana za određeni prekršaj može ublažiti kad to ovaj zakon izričito propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane". Ponavlja se kako je neprihvatljivo za jedan izdvojeni događaj okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec. Uzimajući u obzir da se ovdje radi o uzornom vozaču, životno je i opravdano rješenje, izreći istom opomenu, a podredno novčanu kaznu i to ublaženu primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, bez ponovnog izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije. Nadalje, okrivljeni ističe kako je čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona propisano da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti izrečena počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, odnosno ovdje se radi o diskrecijskoj ocjeni, dakle samo mogućnosti, ne i obvezi suda za izricanje takve zaštitne mjere, a budući da je isti prvi puta okrivljen za predmetni prekršaj nema uvjeta da za zakonom propisano obvezno izricanje sigurnosne mjere. Stoga okrivljeni drži da prilikom izdavanja pobijanog Prekršajnog naloga nisu uzete u obzir sve olakotne okolnosti navedenog događaja.

3. Zamjena za branitelja Jasminka Trubelja izjavljuje da nema ništa posebno za dodati osim da je okrivljenik osoba koja ne konzumira alkohol, a predmetne zgode se radilo o izoliranom slučaju kako je sve detaljno objašnjeno u prigovoru. Okrivljenik ne osporava da je predmetne zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, međutim s obzirom na ličnost okrivljenika i njegovo dosadašnje ponašanje u prometu ukazuje da isto više neće ponoviti, jer nikada nije prekršajno osuđivan.

4. U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ser. broja [serijski broj] (str. 11 spisa), izvješće o počinjenom prekršaju (str. 12 spisa).

5. Zamjena za branitelja Jasminka Trubelja nije imala primjedbi na izvedene dokaze te izjavljuje da odustaje od dokaznog prijedloga koji je naveden u obrani okrivljenika da se od tužitelja zatraži atest za alkometar kojim je izvršeno alkotestiranje.

6. U završnom govoru zz branitelja Jasminka Trubelja je izjavila da se u ovom slučaju radi o uzornom vozaču koji do sada nije kažnjavan, nije sklon konzumiranju alkohola, a u konkretnom slučaju radilo se o tome da je u organizmu okrivljenika bio alkohol, ali nije bilo dovoljno hrane, i organizam okrivljenika nije navikao na alkohol, pa je upravo zbog toga predmetni alkotest pokazao navedenu koncentraciju alkohola. Okrivljeni je osoba koja ni do sada a ni u buduće neće predstavljati opasnost da bi ponovno počinio isti ili slični prekršaj, pa obrana predlaže da Sud ne izrekne mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, tim više što mu je ista potrebna zbog zaposlenja, s obzirom da mu je posao vezan uz terenski rad.

7. U postupku sud je izvršio uvid i pročitana je potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika ŠB od 28. veljače 2025., iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan za istovrsni ili teži prekršaj (str. 13-14 spisa).

8. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola serijskog broja [serijski broj] proizlazi da je okrivljenik ŠB u svojstvu ispitanika, a čije je osobne podatke djelatnik policije provjerio uvidom u vozačku dozvolu broj [broj vozačke dozvole], predmetne zgode izjavio da je konzumirao alkohol 30.11.2024. oko 00:00 sati 2 piva od 0,5 litre, da je upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja i upozoren da odbijanjem čini prekršaj iz čl. 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je prihvatio ispitivanje, postupanje prema ispitaniku je započelo 30.11.2024. u 00:21 sati, ispitivanje je obavljeno u 00:27 sati te je uporabom uređaja Dräger Alcotest 6820, ARFK-0201 utvrđena koncentracija alkohola od 1,41 g/kg, što umanjeno za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 1,31 g/kg alkohola u krvi, da ispitanik ne poriče rezultate ispitivanja. Ispitanik nije imao primjedbi. Okrivljenik je kao ispitanik zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola vlastoručno potpisao.

9. U izvješću o počinjenom prekršaju policijski službenik unio je osobne podatke okrivljenika, te činjenični i pravni opis prekršaja prilikom utvrđenja prekršaja.

10. Nakon ovako provedenog postupka temeljem obrane i izvedenih materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj na način kako je to precizno navedeno u izreci presude odnosno da je upravljao motornim vozilom u prometu na cesti za vrijeme dok je u krvi imao alkohola 1,31 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, čime je ispunio bitno obilježje predmetnog prekršaja radi čega ga je sud proglasio krivim i presudio kao u izreci presude.

11. Da je tome tako nedvojbeno proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola koji je okrivljenik vlastoručno potpisao bez isticanja primjedbi i na taj način je prihvatio sadržaj zapisnika te izvješća o počinjenom prekršaju koje je sačinjeno po ovlaštenoj službenoj osobi policijskom službeniku. Naime, odredbom čl. 158.st.5. Prekršajnog zakona je propisano da ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja ili to neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku ili tehničku snimku, službena bilješka i tehnička snimka dokazi su u prekršajnom postupku.

12. Dakle, u smislu citiranog članka sud je izvedene dokaze ocijenio valjanim, kvalitetnim i zakonitim dokazima na kojima se može temeljiti odluka te ih prihvatio kao vjerodostojne, jer su sastavljeni od strane službenih osoba policije pa sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost istih dokaza. Predmetne zgode djelatnik policije je zaustavio okrivljenika koji je upravljao vozilom i proveo alkotestiranje istog odnosno bio je i neposredni očevidac događaja tako da sud nije imao niti jedan razlog sumnjati zbog kojeg bi istinitost izvedenih dokaza bila dovedena u sumnju.

13. Iz obrane okrivljenika proizlazi da ne poriče počinjenje prekršaja, međutim poriče počinjenje prekršaja u obujmu koji mu je stavljen na teret jer smatra kako predmetne zgode nije proteklo potrebno vrijeme da rezultati alkotestiranja budu točni i objektivni budući da policijski službenici koji su koristili uređaj kojim je izmjerena količina alkohola u litri izdahnutog zraka kod okrivljenika nisu postupili sukladno toč. 2.8. Mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima sadržanima u Dodatku 1. Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN br. 60/2020).

14. Međutim, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da je postupanje prema okrivljeniku započelo u 00:21 sat, ispitivanje je započelo u 00:27 sati, a prema izjavi okrivljenika alkohol je konzumirao u 00,00 sati. Dakle, od zadnje konzumacije alkohola do alkotestiranja je prošlo 27 minuta pa je na taj način ispunjeno potrebno vrijeme od 15 minuta koje je potrebno da bi se upotrebio uređaj za mjerenje alkohola, a ukoliko je okrivljenik eventualno bio nezadovoljan rezultatom alkotestiranja morao je tražiti policijskog djelatnika da ga vodi na stručni pregled, dakle uzimanje krvi i urina radi analize kako bi se egzaktnom metodom utvrdila koncentracija alkohola u krvi okrivljenika.

15. Službena osoba koja je rukovala uređajem Dräger Alcotest 6820, ARFK- 0201 ne treba posjedovati uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje istim uređajem jer to nije propisano niti jednim zakonskim ili podzakonskim pravnim aktom.

16. Zbog navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem osporava rezultate ispitivanja jer je stekao uvjerenje da je dana sa namjerom da sebe otkloni ili barem ublaži prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.

17. Sud nije provodio daljnje dokazne prijedloge jer se nedvojbeno uvjerio da se u ponašanju okrivljenika našlo biće djela prekršaja koji mu se stavlja na teret, a daljnjim izvođenjem dokaza odugovlačio bi se prekršajni postupak a isto nije u skladu sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti prekršajnog postupka.

18. Za navedeno djelo prekršaja propisana je za novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura.

19. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne. Kao olakotno uzeta je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenika radi istovrsnog ili težeg prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, da je suštinski priznao djelo izvršenja prekršaja i time doprinio ekonomičnosti i efikasnosti prekršajnog postupka, imovinske prilike okrivljenika, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

20. Nadalje, potrebno je navesti da u konkretnom slučaju nije bilo niti osnove za primjenu mjere upozorenja opomene, kako je to obrana predlagala, budući da je u odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja, a za navedeni prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu većem od 663,61 eura.

21. Sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika za ublažavanjem novčane kazne jer nije utvrdio “naročito olakotne okolnosti“, zbog kojih se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom od propisane, kako to propisuje članak 37. st. 2. Prekršajnog zakona.

22. Sud nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije predviđenu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona budući zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom nije obvezna, a sud nije utvrdio da bi postojao uvjet za izricanje navedene zaštitne mjere te sud u konkretnom slučaju smatra da će i bez izricanja predmetne zaštitne mjere biti postignuta svrha prekršajnog postupka, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja prekršaja, pri čemu je za donošenje ove odluke sud posebno cijenio prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika za teže prekršaje iz područja prometa, ponašanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja koje ukazuje da mu se slično više neće ponoviti, kao i činjenicu da mu je ista potrebna zbog zaposlenja, kako je istaknuto u obrani.

23. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj).

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenik: ŠB, [adresa]

2. branitelj: ZOU Franjo Šebijan i ŠBT, [adresa]

3. tužitelj: PU zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb

4. pismohrana-ovdje.