Poslovni broj: Usž-1130/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VČ iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherri, odvjetniku iz Zagreb, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-5398/2023-7 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-5398/2023-7 od 19. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice kao nedopuštena na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnijela žalbu ističući da je predmet spora šutnja tuženika, koji je propustio odlučiti o prigovoru koji je uputila čelniku s obzirom na to da, nadležno tijelo nije odlučilo o njenom zahtjevu za produljenje ugovora o najmu, pa je tužba podnesena u skladu s odredbom članka 122. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) radi šutnje uprave. Poziva se i na odredbu članka 12. te 156. ZUP-a napominjući da je prigovor čelniku izjavila radi otklanjanja nastale šutnje, te zatražila od tuženika naložiti prvostupanjskom tijelu da riješi njen zahtjev, koji je utemeljila na točki 5. izreke Zaključka Grada Zagreba – Gradonačelnika od 19. srpnja 2018. godine, a koji akt je donesen na temelju Odluke o najmu javnonajamnih stanova. Napominje da je tuženik i donio rješenje u upravnom postupku, a po njenom prigovoru, nakon čega je obavijestila sud i zatražila obustavu spora. Smatra da je sud pogrešno donio osporeno rješenje pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a, navodeći da ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Sud takav stav zauzima s pravnog stajališta prema kojem odluka o zahtjevu za davanje u najam stana ne predstavlja upravni akt već da se radi o propisanom obliku raspolaganja vlasništvom nad određenim stanom. Smatra rješenje prvostupanjskog suda nezakonitim, jer joj se onemogućava pravo pristupa sudu. Navodi da je tuženik obveznik provođenja Odluke o najmu javnonajamnih stanova (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 7/09. -26/14., dalje: Odluka), kao podzakonskog propisa gradske skupštine kojim se odlučuje o pravu na najam o svakoj pojedinačnoj upravnoj stvari. Zaključak Gradonačelnika je akt donijet u upravnoj stvari bez obzira što isti nosi naziv "zaključak", a navedenim aktom se dodjeljuje u najam stan po odluci gradonačelnika, te se poziva na odluku Ustavnog suda RH, broj: U-III-4066/21 od 3. ožujka 2022. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troškova spora, kao i troška sastava žalbe, uz zakonsku zateznu kamatu specificiranu u skladu s rješenjem Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-2753/22.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi nedonošenja pojedinačne odluke tuženika u roku propisanom odredbom članka 122. stavak 3. ZUP-a odnosno zbog toga što tuženik nije odlučio o prigovoru kojim je tražila da tuženik naloži prvostupanjskom tijelu riješiti njen zahtjev za produljenje ugovora o najmu javnonajamnog stana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je na temelju članka 18. Odluke o najmu javnonajamnih stanova gradonačelnik Grada Zagreba 19. srpnja 2018. donio zaključak o davanju tužiteljici u najam javnonajamnog stana u [adresa] (točka 1. Zaključka), te je određeno da će Grad Zagreb i tužiteljica sklopiti ugovor o najmu javnonajamnog stana na određeno vrijeme od pet godina (točka 3.), da će se ugovor iz točke 3. tog Zaključka produžiti ako najmoprimac, prije isteka ugovorenog vremena, podnese zahtjev za produženje ugovora i dokaže da je prebivališno prijavljen na adresi stana koji koristi kao najmoprimac, te da on i članovi njegovog obiteljskog kućanstva nemaju u vlasništvu useljiv odgovarajući stan ili kuću na području Republike Hrvatske i da ispunjava sve obveze iz ugovora o najmu javnonajamnog stana (točka 5.). Nadalje, na temelju citiranog Zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba zaključen je i ugovor o najmu javnonajamnog stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom (između Grada Zagreba-gradonačelnika i tužiteljice). Tužiteljica je podnijela tuženiku prigovor u kojem je istaknula da je 24. kolovoza 2023. neposredno podnijela Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanju u [adresa] zahtjev za produljenje ugovora o najmu javnonajamnog stana te da isti unatoč proteku roka od 60 dana od zaprimanja zahtjeva nije odlučio o zahtjevu niti je zahtjev proslijeđen drugom upravnom tijelu i čelniku tijela kao nadležnom. Stoga je tužiteljica pozivajući se na odredbu članka 156. u vezi članka 122. i članka 12. stavka 3. ZUP-a podnijela navedeni prigovor čelniku tuženika, tražeći da se naloži protustranci odlučiti o zahtjevu za produljenjem ugovora o najmu. Također, iz spisa predmeta (odgovora na tužbu gradonačelnika) proizlazi da je gradonačelnik Grada Zagreba u međuvremenu donio rješenje 13. listopada 2023., kojim je odbacio prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite odnosno nepostupanja Grada Zagreba kao nedopušten, iz razloga jer se ne radi o postupanju Grada Zagreba iz područja upravnog prava, protiv kojeg je tužiteljica pokrenula zaseban upravni spor.
7. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, na koju odredbu se pravilno poziva i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja, propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojim je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu (točka 3.) te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).
8. Prema stanju spisa predmeta i navodima tužiteljice proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za produljenje ugovora o najmu javnonajmanog stana, koji joj je dodijeljen zaključkom Gradonačelnika Grada Zagreba, iz čega nadalje slijedi da je u tom slučaju odlučivano o davanju u najam stana u vlasništvu te jedinice lokalne samouprave, pa se ovdje radilo o raspolaganju vlasnika sa svojim vlasništvom stupanjem u obveznopravne odnose u odnosu na koje je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora odnosno pred redovnim sudom u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku. Dakle, ne radi se o upravnom aktu, odnosno o odlučivanju u upravnoj stvari u upravnom postupku.
9. Prvostupanjski upravni sud se u tom smislu pravilno poziva na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u kontekstu promatranja pravne naravi odluke o produljenju ugovora o najmu javnonajamnog stana (koja mogućnost produljenja se temeljila na točki 5. Zaključka gradonačelnika od 19. srpnja 2018.), ne radi o postupanju koje bi predstavljalo upravnu stvar već o raspolaganju temeljenom na pravu vlasništva.
10. Imajući sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, u konkretnom slučaju se ne radi o odlučivanju u upravnoj stvari u upravnom postupku pa stoga ne može niti doći do šutnje uprave, slijedom čega je prvostupanjski upravni sud pravilno na temelju odredbe članka 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a tužbu odbacio.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i 67. stavak 3. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. izreke.
12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
