REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2175/2019-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužiteljice LJH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Folnegović Skačej, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Željko Mičuga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 5.869,23 EUR (pet tisuća osamsto šezdeset devet eura i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2017. do isplate prema stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 4.336,31 EUR (četiri tisuće tristo trideset šest eura i trideset jedan cent) sa zateznim kamatama od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu 6. rujna 2019. navodi da je 8. rujna 2016. stradala u prometnoj nesreći u Zagrebu (južni kolnik Zagrebačke avenije kod Ulice Tina Ujevića) i to na način da je na nju, dok je biciklom prelazila kolnik (pritom služeći se biciklističkom stazom) za vrijeme dok je na semaforu bilo upaljeno zeleno svijetlo, naletilo teretno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] marke Peugeot Boxer 2.2. Ističe da je predmetno teretno vozilo u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Tužiteljica pojašnjava da je u spomenutoj prometnoj nesreći pretrpjela teške tjelesne ozljede (fractura radii loco typico dex, contusio capitis, contusio coxae, contusio articuatio radiocarpalis 1. sin) te da je zbog istih bila zadržana na bolničkom liječenju do 12. rujna 2016. Navodi da je tijekom trajanja liječenja trpjela jake bolove i nelagode zbog hospitalizacije, imobilizacije, snimanja i fizioterapije, kao i zbog ponovnog namještanja i imobilizacije s obzirom da su joj kosti ruke krivo srasle, da je naprijed navedeno kod iste izazvalo intenzivan strah zbog čega je bila prisiljena zatražiti psihijatrijsku pomoć, a da joj je također bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružali ukućani. Također, tužiteljica upućuje da su joj kao posljedica prometne nesreće zaostali ožiljci na čelu, stopalu i bedru kao trajno naruženje. Tužiteljica navodi da će zbog posljedica spomenute nesreće morati ulagati dodatne napore u daljnjem životu prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, posebno zato što i danas osjeća bolove u slomljenoj ruci, a da i dalje osjeća strah prilikom bilo kakvog sudjelovanja u prometu, s time da se biciklom uopće ne želi koristiti nakon nesreće. Nadalje, tužiteljica navodi da je u vrijeme nesreće radila preko studentskog servisa u društvu Iskon Internet d.d., a da zbog nesreće nije mogla raditi u razdoblju od nastanka iste pa do početka listopada 2016. zbog čega je pretrpjela imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade. Ističe da je pretrpjela i imovinsku štetu po osnovi uništene odjeće (hlače-traperice i traper jakna marke Mango) i uništenog bicikla marke X-Fact te zbog toga što je po preporuci liječnika kupila poseban gips zbog smanjenja neugodnosti imobilizacije kojoj je bila podvrgnuta. Tužiteljica navodi da joj je zbog prometne nesreće nastala šteta u ukupnom iznosu 5.720,58 EUR (43.101,69 kn) i to neimovinska šteta u iznosu 35.000,00 kn (zbog pretrpljenih fizičkih bolova – 15.000,00 kn, zbog pretrpljenog straha – 10.000,00 kn, zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti – 7.500,00 kn i zbog nastalog naruženja – 2.500,00 kn) te imovinska šteta u iznosu 8.101,69 kn (po osnovi tuđe pomoći i njege – 2.500,00 kn, zbog uništene odjeće - 500,00 kn, zbog uništenog bicikla – 1.949,14 kn, po osnovi izgubljene zarade – 3.000,00 kn i zbog kupovanja gipsa – 152,55 kn). Nadalje, tužiteljica navodi da se s ciljem mirnog rješenja spora obratila tuženiku 30. studenog 2017., no da do mirnog rješenja nije došlo. Stoga tužiteljica u ovom postupku traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici plati 5.720,58 EUR (43.101,69 kn) sa zateznim kamatama od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 1. prosinca 2017. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetne nezgode te postojanje aktivne i pasivne legitimacije u ovom postupku. Također, čini nespornim da je već spomenuto vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano na temelju Police automobilske odgovornosti broj 04012456026. S druge strane, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te postojanje odgovornosti za predmetni štetni događaj, kao i tijek zateznih kamata. Upućuje na to da iz zapisnika o očevidu nije vidljivo da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za predmetnu prometnu nesreću. Također, osporava da bi u istoj nesreći tužiteljici bila uništena odjeća u odnosu na koju traži isplatu naknadu imovinske štete po toj osnovi. Nadalje, u odnosu na imovinsku štetu na biciklu navodi da bicikl star 6 godina ne može imati istu vrijednost (ili neznatno manju) kao i na dan kad je taj isti bicikl kupljen. Tuženik navodi da tužiteljica nije bila u redovnom radnom odnosu pa se ne može očekivati da bi tužiteljica doista ostvarila zaradu u odnosu na koju traži isplatu dijela imovinske štete u ovom postupku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Na ročištu održanom 24. svibnja 2021. (list 82 spisa) stranke su učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a da je visina cijene sata 20,00 kn (2,65 EUR), zatim da je tužiteljica zbog posljedica predmetne nesreće izgubila zaradu u iznosu 3.000,00 kn (398,17 EUR) te da je zbog uništenog bicikla pretrpjela imovinsku štetu u iznosu 900,00 kn (119,45 EUR).

4. U podnesku od 10. prosinca 2024. (list 160-161 spisa) tužiteljica navodi da je zbog predmetne nesreće pretrpjela neimovinsku štetu u iznosu 5.000,00 EUR (po osnovi pretrpljenih bolova – 1.400,00 EUR, po osnovi pretrpljenog straha – 500,00 EUR, po osnovi nastalog naruženja – 1.100,00 EUR i po osnovi smanjenja životne aktivnosti – 2.000,00 EUR) i imovinsku štetu u iznosu 869,23 EUR (po osnovi tuđe pomoći i njege – 265,00 EUR, zbog uništene odjeće – 66,36 EUR, zbog uništenog bicikla – 119,45 EUR, po osnovi izgubljene zarade – 398,17 EUR i po osnovi troškova gipsa – 20,25 EUR) pa je preinačila tužbu tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu 5.869,23 EUR sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2017. do isplate.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 6-7 spisa), medicinske dokumentacije (list 8-31 spisa), računa (list 32, 35 spisa), potvrda (list 33-34 spisa), odštetnog zahtjeva (list 36-37 spisa), dopisa (list 64 spisa), spisa Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/3-I-0047/2016 DK (list 68-81 spisa), uvidom u fotografije (list 38-46 spisa), zatim saslušanjem svjedoka LJ (list 83 spisa), svjedoka FJ (list 83-84 spisa) i tužiteljice (list 84-85 spisa) te prometnim (list 99-105 spisa) i medicinskim (list 122- 123, 133, 142-146, 164 i 174 spisa) vještačenjem.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade, uništene odjeće i bicikla te troška kupljenog gipsa) koju je pretrpjela zbog prometne nesreće koja se dogodila 8. rujna 2016., a u kojoj je sudjelovala u svojstvu biciklista.

8. Među strankama nije sporno da se 8. rujna 2016. dogodio štetni događaj, da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika, a nije sporno niti postojanje aktivne i pasivne legitimacije. Također, tijekom postupka je učinjeno nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali njeni ukućani, da je cijena sata 2,65 EUR, da je tužiteljica zbog prometne nesreće pretrpjela štetu po osnovi izgubljene zarade u iznosu 398,17 EUR i da joj je u istom događaju uništen bicikl zbog čega je pretrpjela štetu u iznosu 119,45 EUR. S druge strane, sporno je da li postoji odgovornost osiguranika tuženika za predmetni događaj, kao i visina tužbenog zahtjeva u pogledu opsega neimovinske i dijela imovinske štete.

9. Podneskom od 10. prosinca 2024. (list 160-161 spisa) tužiteljica je preinačila tužbu na način da od tuženika umjesto isplate 5.720,58 EUR traži isplatu 5.869,23 EUR. Dakle, tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev za 148,65 EUR. O spomenutoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 19. prosinca 2024. (list 164 spisa, pisani otpravak istog rješenja nalazi se na listu 171-172 spisa).

10.1. U odnosu na odgovornost za nastanak štetnog događaja, kad je u istom sudjelovalo motorno vozilo, odnosno vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih u smislu čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), treba reći da se takvo vozilo smatra opasnom stvari pa se smatra da šteta nastala u vezi s motornim vozilom potječe od tog vozila, osim ako se ne dokaže da isto nije bio uzrok štete (čl. 1063. ZOO). Vlasnik motornog vozila se stoga može osloboditi od krivnje za nastalu štetu ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan vozila, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO), a odgovornosti se može osloboditi i ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO). Dakle, u konkretnom slučaju odgovornost osiguranika tuženika (vlasnika motornog vozila) se predmnijeva, a teret dokazivanja da odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće ne postoji nalazi se na strani tuženika (čl. 219. st. 1. ZPP). Radi utvrđenja relevantnih činjenica u tom smislu (dakle dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja te postojanja odgovornosti), sud je prema prijedlogu tuženika izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Anti Zečiću, dipl. ing., kao i saslušanje svjedoka LJ.

10.2. Iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka od 21. veljače 2022. (list 99- 105 spisa) proizlazi da je tužiteljica na biciklu započela prelazak južnog kolnika Zagrebačke avenije kod Ulice Tina Ujevića s južnog nogostupa u smjeru sjevera preko obilježene biciklističke staze na obilježenom pješačkom prijelazu uslijed čega je došlo do naleta prednjeg desnog dijela teretnog vozila osiguranika tuženika na lijevu bočnu stranu bicikla i tijela tužiteljice koja je u tom trenutku prešla put od oko 2,00 m od južnog ruba kolnika Zagrebačke avenije u smjeru sjevera; da je prilikom štetnog događaja došlo do primarnog kontakta između prednjeg desnog dijela teretnog vozila osiguranika tuženika u predjelu desnog dijela poklopca motora i desnog ugla obloge branika s lijevom bočnom stranom bicikla tužiteljice u predjelu ručice upravljača, vilice, sjedala i pedale, uz istovremeni primarni kontakt s lijevom bočnom stranom tužiteljice u području kuka i gležnja, a da je uslijed primarnog kontakta tijelo tužiteljice nabačeno na desni dio poklopca motora te na prednje vjetrobransko staklo u donjem središnjem dijelu; da je približna naletna brzina teretnog vozila osiguranika tuženika bila oko 20-25 km/h, što je ujedno i približna brzina kretanja vozila prije nastanka štetnog događaja; da je vozač teretnog vozila poduzeo intenzivno kočenje u trenutku kad je tužiteljica već započela prelazak južnog kolnika Zagrebačke avenije, no da je vozač istog vozila mogao na vrijeme uočiti započeti prelazak tužiteljice na biciklu preko obilježenog pješačkog prijelaza te pravovremenom reakcijom uspjeti zaustaviti vozilo prije mjesta naleta čime bi prometna nesreća bila izbjegnuta. Također, iz spomenutog nalaza i mišljenja proizlazi da vidljiva oštećenja na teretnom vozilu ukazuju na ostvareni manji pomak, a što ukazuje na činjenicu da je tužiteljica na biciklu u trenutku naleta bila u vrlo sporom kretanju, odnosno da je tek započela s kretanjem. Vještak je isto tako ukazao na to da se tehničkim putem ne može odrediti kome je od sudionika u trenutku nastanka štetnog događaja bilo upaljeno crveno, odnosno zeleno svijetlo.

10.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo, dok stranke nisu isticale prigovore na isti.

10.4. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica na biciklu započela prelazak južnog kolnika Zagrebačke avenije kod Ulice Tina Ujevića s južnog nogostupa u smjeru sjevera preko obilježene biciklističke staze na obilježenom pješačkom prijelazu; da je došlo do naleta prednjeg desnog dijela teretnog vozila osiguranika tuženika na lijevu bočnu stranu bicikla i tijela tužiteljice; da se tužiteljica u trenutku naleta bila u vrlo sporom kretanju (tek započela s kretanjem), a da se osiguranik tuženika kretao brzinom od oko 20-25 km/h, kojom brzinom se kretao i prije naleta; da je osiguranik tuženika počeo intenzivno kočiti tek kad je tužiteljica već započela prelazak kolnika, no da je vozač istog vozila mogao na vrijeme uočiti započeti prelazak tužiteljice i pravovremenom reakcijom uspjeti zaustaviti vozilo prije mjesta naleta čime bi prometna nesreća bila izbjegnuta.

10.5. Treba reći da sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nije utvrdio postojanje nekih posebnih okolnosti u smislu čl. 1067. ZOO-a, a koje bi u konačnici dovele do toga da bi osiguranik tuženika bio oslobođen od odgovornosti za predmetni štetni događaj. Naime, kao što je već navedeno sud je na temelju nalaza i mišljenja utvrdio upravo suprotno – da je vozač predmetnog teretnog vozila imao mogućnost na vrijeme uočiti započeti prelazak tužiteljice i pravovremeno reagirati na način da do spomenutog štetnog događaja ne bi niti došlo.

10.6. Iz iskaza svjedoka LJ (list 83 spisa) proizlazi da je isti upravljao teretnim vozilom („zatvorenim kombijem“) u koloni koja se kretala „mic po mic“ te da je pri dolasku do pješačkog prijelaza naletio na tužiteljicu prednjim desnim dijelom vozila. Svjedok je iskazao da je na semaforu bilo zeleno svijetlo za kretanje vozila u njegovom prometnom traku, da na mjestu nastanka nesreće nije bilo govora o tome tko je prešao na crveno svijetlo, a da mu je majka tužiteljice po dolasku u bolnicu rekla da do nesreće ne bi došlo da on nije prošao svojim vozilom na crveno svijetlo, no da on smatra da je prošao kad je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo, jer bi u suprotnom udario još 5 ili 6 pješaka. Također, svjedok je prilikom davanja iskaza naveo da na pješačkom prijelazu gdje je došlo do prometne nesreće nije označena biciklistička staza.

10.7. Što se tiče iskaza svjedoka LJ u dijelu u kojem je iskazao da je za smjer u kojem se kretao predmetnim teretnim vozilom bilo upaljeno zeleno svijetlo, treba reći da sud isti ne može prihvatiti. Naime, svjedok je iskazao da bi u suprotnom slučaju (dakle da je umjesto zelenog za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svijetlo) naletio na još 5 ili 6 pješaka, a koji zaključak ovaj sud ne može prihvatiti. S druge strane, ukazuje se na to da je sasvim logično i općepoznato da je prosječnom biciklistu (pa čak i u slučaju sporijeg kretanja s mjesta) potrebno manje vremena za kretanje, odnosno stupanje na kolnik i prelazak istog, nego prosječnom pješaku pa je moguće da u trenutku naleta svjedoka na tužiteljicu, u slučaju da je zeleno svijetlo bilo upaljeno za prelazak kolnika (s obzirom da je tužiteljica prešla vrlo kratak put prije naleta, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) pješaci još nisu stupili na kolnik. Stoga se takav navod svjedoka, odnosno vjerojatnost da se kretao uz upaljeno zeleno svijetlo za njegov smjer kretanja, jer bi u suprotnom došlo do veće štete u odnosu na veći broj ljudi, ne može prihvatiti. Također, treba još dodatno reći da je svjedok iskazao da na mjestu naleta na tužiteljicu nema biciklističke staze, što je u protivnosti sa zapisnikom o očevidu (list 74 spisa) i fotografijama koje se nalaze u nalazu i mišljenju vještaka (list 102 spisa) te fotografijama na CD mediju koji je sastavni dio policijskog spisa i koje su sastavljene neposredno nakon nastanka štetnog događaja prilikom provođenja očevida od strane policijskih službenika (list 81 spisa). Stoga se javlja sumnja u vjerodostojnost i istinitost njegovog iskaza, koji sud upravo iz tog razloga ne može prihvatiti.

10.8. Međutim, čak i neovisno o tome za kojeg od sudionika prometne nesreće je bilo upaljeno crveno, odnosno zeleno svijetlo, treba reći da je vještak utvrdio da je vozač predmetnog vozila tužiteljicu mogao uočiti i pravovremenom reakcijom spriječiti nastanak štetnog događaja, dok tuženik s druge strane nije dokazao suprotno, odnosno da postoje okolnosti iz čl. 1067. ZOO-a.

10.9. Stoga je sud utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran vozač predmetnog vozila pa je upravo tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koja joj je nastala kao posljedica tog istog događaja i to na temelju čl. 1069. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 2. st. 1. t. 2. i čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP).

11.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete (odnosno da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njenu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću Čuguri (kirurg) i prof. dr. sc. Darku Marčinku (psihijatar).

11.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga od 14. studenog 2022. (list 122-123 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede prijeloma desne palčane kosti na tipičnom mjestu, natučenja glave, natučenja lijevog kuka i natučenja lijevog ručnog zgloba; da je prilikom kliničkog pregleda verificirana kretnja desnog ručnog zgloba fleksija-ekstenzija 60-0-60/80-0-70/st. radijalna-ulnarna devijacija 20-0-25/25-0-35, GMS snaga reducirana naspram lijeva za 1/4, da se tužiteljica prilikom pregleda žalila na bolnost u području lijevog kuka, a da je na fotografijama vidljivo naruženje u vidu zadebljanje lijeve strane čela i ožiljak u području desnog kuka. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da su po završenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice zbog redukcije kretnji lakog stupnja desnog ručnog zgloba, a za što je vještak naveo da proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade; da je liječenje završeno po završetku drugog ciklusa fizikalne terapije; da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 5 %; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju 55 dana; da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno tijekom 50 dana i da naruženje postoji u lakom stupnju vidljivo. Vještak je uputio da je, s obzirom da se u spisu nalazi psihijatrijska dokumentacija, potrebno vještačenje po vještaku psihijatru koji će dati i ocjenu straha koji je kod tužiteljice nastao zbog predmetnog štetnog događaja.

11.3. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju, dok je tužiteljica na nalaz i mišljenje kirurga istaknula prigovore (list 128 spisa). Tužiteljica je pritom istaknula da nalaz i mišljenje vještaka kirurga nije jasno jer vještak nije naveo da li je pri ocjeni naruženja u obzir uzimao i ožiljak na čelu i ožiljak na desnom kuku, a uputila je i na to da je prilikom kliničkog pregleda ukazala vještaku i na postojanje ožiljka na stopalu (između gležnja i petne kosti) koji je nastao prilikom probijanja predale.

11.4. Na ročištu održanom 3. ožujka 2023. (list 133 spisa) vještak kirurg usmeno se očitovao o navedenim prigovorima tužiteljice, navodeći da njegova ocjena naruženja nastalog kod tužiteljice obuhvaća sve ožiljke nastale u predmetnom štetnom događaju (na području glave i desnog kuka – označeno strelicama na fotografijama u nalazu i mišljenju), a da predmetna ozljeda stopala na koju ukazuje tužiteljica nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji.

11.5. Vještak kirurg je prema ocjeni ovog suda usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio istaknute prigovore tužiteljice. Naime, spomenuti vještak nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene stupnja naruženja koji je zaostao kod tužiteljice kao posljedica predmetnog događaja. Vještak je svoju ocjenu dao na temelju provedenog kliničkog pregleda tužiteljice i pritom (među ostalim) izvršio uvid u navedene ožiljke. Vještak nije utvrdio da postoji ožiljak na stopalu tužiteljice kao posljedica predmetnog događaja. Vještak je jasno istaknuo da je prilikom davanja takve ocjene cijenio ožiljak koji je zaostao kod tužiteljice na području glave i ožiljak koji se nalazi na desnom kuku (prikazano na fotografijama na listu 123 spisa i obilježeno strelicama). Takvu ocjenu stupnja naruženja kod tužiteljice prihvaća i ovaj sud.

11.6. Sud je potom sukladno čl. 259. st. 2. ZPP-a, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (list 142- 146 spisa) proizlazi da se tužiteljica nakon štetnog događaja podvrgnula psihijatrijskom liječenju u Klinici za psihijatriju Vrapče; da je predmetni događaj kod tužiteljice ostavio psihičke posljedice te da je u tjednima i mjesecima nakon istog događaja razvila smetnje koje bi psihijatrijski išle u kategoriju anksiozno depresivnog poremećaja (koji je verificiran u nalazima); da je kod tužiteljice s psihijatrijske strane došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru 10 %; da je primarni strah kod tužiteljice trajao koliko i sam štetni događaj, zatim da je zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja (sekundarni strah) trajala u jakom stupnju 1 dan, u srednje jakom stupnju kumulativno 5 dana, a da blagi stupanj sekundarnog straha ulazi u okvir trajnih psihičkih posljedica (već spomenuto smanjenje životne aktivnosti) te da je psihijatrijsko liječenje završeno (relativna stabilizacija stanja s psihičke strane) 31. svibnja 2017. (zadnji kontrolni pregled psihijatra). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je strah vezan uz posljedice predmetnog događaja aktualno prisutan, kao i anksiozni i depresivni simptomi te da je od preporučene terapije koristila Normabel, da je tužiteljici narušeno samopouzdanje zbog ožiljaka na tijelu koji su zaostali po predmetnom štetnom događaju, da i dalje osjeća nelagodu kada se vozi na biciklu, da nakon nesreće dugo nije mogla sjesti na bicikl zbog jakih strahova, a da kad vidi kombi na cesti da joj se vraća proživljavanje predmetnog događaja. Također, vještak je uputio na to da je svoju ocjenu kvalifikatornih okolnosti dao na temelju uvida u spis, ali i na temelju forenzičko psihijatrijskog razgovora – ekspertize s tužiteljicom koji je proveden 13. travnja 2023.

11.7. Prigovore na spomenuti nalaz i mišljenje psihijatra istaknuo je tuženik (list 151-152 spisa), dok tužiteljica nije imala prigovore na isti. Tuženik je uputio na to da je predmetni nalaz i mišljenje kontradiktoran medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu te osporava da je liječenje tužiteljice dovršeno 31. svibnja 2017., kao i od strane vještaka danu ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti. Upućuje na to da se tužiteljica više ne liječi po psihijatru i ne koristi nikakve jače anipsihotike pa da ocjena smanjenja u omjeru 10 % nije opravdana. Naveo je da je tužiteljica neprovođenjem daljnjeg psihijatrijskog liječenja mogla pridonijeti opisanom stanju. Također, tuženik je osporio i danu ocjenu sekundarnog straha.

11.8. Na ročištu održanom 19. prosinca 2024. (list 164 spisa) vještak psihijatar se pak usmeno očitovao o navedenim prigovorima tuženika. Pritom je istaknuo da završetak psihijatrijskog liječenja ne znači nužno da su smetnje u potpunosti nestale, odnosno da ako tužiteljica ne ide na razgovor kod psihijatra ne znači da su njene smetnje s psihijatrijskog gledišta u cijelosti razriješene. Uputio je da je u svom nalazu i mišljenju jasno opisao rezidualne psihičke smetnje tužiteljice, u skladu s čime je i dao svoju ocjenu. Naveo je da tužiteljica nekontinuiranim psihijatrijskim liječenjem nikako nije pridonijela psihičkom pogoršanju, već da se radi o kombinaciji traumatskog događaja i reakcije tužiteljice. Napomenuo je da je već i iz same medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da se kod tužiteljice radi o ozbiljnim psihičkim smetnjama koje se isključivo vežu uz štetni događaj. Također, vještak je pojasnio da je ocjenu straha dao na temelju dostupne dokumentacije i perioda nakon štetnog događaja te je uputio da se jači antipsihotici koje tuženik spominje u okviru prigovora na nalaz i mišljenje koriste kod teških oblika šizofrenije. Vještak je stoga u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju.

11.9. Prema mišljenju ovog suda i vještak psihijatar je usmenim očitovanjem na ročištu također u cijelosti otklonio istaknute prigovore tuženika. Naime, spomenuti vještak nedvojbeno posjeduje stručno znanje iz područja psihijatrije koje je ključno za davanje ocjene posljedica štetnog događaja na psihičko zdravlje tužiteljice, konkretno ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti i doživljenog straha. Vještak je svoju ocjenu dao na temelju razgovora s tužiteljicom i medicinske dokumentacije u spisu iz koje proizlazi da se tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja doista liječila kod psihijatra. Sud je kao logičan prihvatio i zaključak vještaka da prestanak aktivnog liječenja od strane psihijatra ne znači da su smetnje kod tužiteljice sasvim nestale, pogotovo uzevši u obzir da je tužiteljica sudjelovala u iznimno traumatičnom događaju u kojem je sasvim nenadano nastradala kao sudionik u prometu od strane većeg motornog vozila (kombija), što je sasvim sigurno kod iste ostavilo trajne posljedice, a što je vještak u konačnici i ustvrdio u svom nalazu i mišljenju. Također, treba reći da je prilikom davanja ocjene straha prema mišljenju ovog suda ključno izvršiti uvid u medicinsku dokumentaciju, no da je još i bitnije obaviti klinički razgovor s oštećenikom, što je vještak učinio, a uopće nije sporno da isti doista posjeduje znanje za procjenu pretrpljenog straha.

11.10. Vještaci su u nastavku postupka dali objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti (list 174 spisa) u omjeru 13 %, a na koju ocjenu stranke nisu stavljale prigovore.

11.11. Nakon što su spomenuti vještaci na ročištima pojasnili svoj nalaz i mišljenje te otklonili prigovore tužiteljice i tuženika, sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka, u cijelosti kao jasne, stručne i obrazložene.

11.12. Prema tome, sud iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga i psihijatra nalazi utvrđenim da je liječenje tužiteljice okončano po završetku drugog ciklusa fizikalne terapije (što je utvrđeno u medicinskoj dokumentaciji od 5. srpnja 2017. – list 16 spisa), a da je do relativne stabilizacije stanja s psihičke strane došlo 31. svibnja 2017. (zadnji kontrolni pregled psihijatra); da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u kirurškom pogledu u omjeru 5 %, a u psihijatrijskom u omjeru 10 %, što bi značio da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od ukupno 13 %; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju 55 dana; da je pretrpjela primarni strah za vrijeme trajanja samog štetnog događaja, zatim da je zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja (sekundarni strah) trajala u jakom stupnju 1 dan, u srednje jakom stupnju kumulativno 5 dana, a da blagi stupanj sekundarnog straha ulazi u okvir trajnih psihičkih posljedica (već spomenuto smanjenje životne aktivnosti) te da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno tijekom 50 dana i da naruženje postoji u lakom stupnju vidljivo.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 5.000,00 EUR.

14.1. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 100 sati, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Stranke su učinile nespornim da je cijena sata pružanja tuđe pomoći i njege tužiteljici 2,65 EUR (20,00 kn) pa tužiteljici po navedenoj osnovi pripada 265,00 EUR.

14.2. Stranke su također učinile nespornim da je tužiteljici u štetnom događaju uništen bicikl pa da je tako nastala imovinska šteta u iznosu 119,45 EUR. Stoga je tuženik dužan tužiteljici platiti 119,45 EUR po osnovi imovinske štete zbog uništenog bicikla.

14.3. Tijekom postupka postalo je nesporno da je tužiteljica zbog štetnog događaja, to jest posljedica istog, izgubila zaradu u iznosu 398,17 EUR. Stoga je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi imovinsku štetu po navedenoj osnovi u iznosu 398,17 EUR.

14.4. U odnosu na dio zahtjeva tužiteljice za isplatom imovinske štete koja joj je nastala po osnovi kupljenog gipsa treba reći da je sud čitanjem medicinske dokumentacije (list 10, 12, 13 spisa), koju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu te u odnosu na koju tuženik nije isticao prigovore, utvrdio da je tužiteljici od strane liječnika indicirano postavljanje i nošenje gipsa zbog imobilizacije loma koji je nastao kao posljedica predmetnog događaja. Dakle, takav trošak tužiteljice je u vezi s predmetnim događajem te je svakako bio potreban. Nadalje, čitanjem računa (list 32 spisa), koji sud također prihvaća kao istinit i vjerodostojan te čiju vjerodostojnost tuženik nije osporavao, sud je utvrdio da je tužiteljici zbog kupovine gipsa nastao trošak u iznosu 152,55 kn (20,25 EUR). Stoga je tuženik dužan tužiteljici na temelju platiti 20,25 EUR po osnovi imovinske štete zbog kupljenog gipsa.

14.5. Nadalje, iz iskaza tužiteljice (list 85 spisa) proizlazi da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja nosila traperice i jaknu marke Mango, koja odjeća je u trenutku nesreće bila stara oko godinu dana. Tužiteljica je iskazala da su traperice kupljene za 250,00 kn, a da je jakna plaćena 350,00 kn.

14.6. Sud iskaz tužiteljice u tom dijelu prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a treba reći da tuženik takvom iskazu u konačnici nije niti prigovarao.

14.7. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je u štetnom događaju tužiteljici uništena odjeća i to traperice i jakna marke Mango, starosti godinu dana u trenutku nesreće te da su traperice plaćene 33,18 EUR, a jakna 46,45 EUR. Sud na temelju čl. 223. ZPP- a, kad se u obzir uzme vrijednost odjeće u trenutku kupnje i njena starost, nalazi da je vrijednost uništenih traperica 26,54 EUR, dok je vrijednost uništene jakne 39,82 EUR pa tužiteljici po osnovi uništene odjeće pripada ukupno 66,36 EUR.

14.8. Stoga tužiteljica po osnovi nastale imovinske štete zbog pružene joj tuđe pomoći i njege, uništenog bicikla, izgubljene zarade, kupljenog gipsa i uništene odjeće ima pravo na isplatu 869,23 EUR na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, tužiteljica u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 5.869,23 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

16. Tužiteljica sukladno čl. 12. st. 6. ZOOP-a ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 30. studenog 2017. (list 36-37 spisa). Stoga je sud na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1. prosinca 2017. do isplate i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje: ZSP) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka (list 162, 177 i 179 spisa).

17.2. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak podnesaka od 22. studenog 2019., od 16. ožujka 2022., zatim od 29. prosinca 2023., od 16. listopada 2023. i od 10. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanima 3. prosinca 2019., 24. svibnja 2021., 14. rujna 2022., zatim 3. ožujka 2023., 19. prosinca 2024. i 5. ožujka 2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak pristupa na očevid od 30. kolovoza 2021. u visini (Tbr. 9/7 Tarife). Dakle, tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 1.300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.250,00 EUR. Tužiteljici je također priznat trošak prometnog vještačenja i trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu 447,65 EUR, zatim vještačenja po vještaku kirurgu u iznosu 199,08 EUR i vještaku psihijatru u iznosu 199,08 te trošak pristupa vještaka kirurga na ročište u iznosu 33,18 EUR. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu 103,66 EUR (Tar. br. 1. st. 1. ZSP) i na presudu u iznosu 103,66 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljici su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 4.336,31 EUR. Priznat je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka (list 4 spisa) i to od dana donošenja ove presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.3. Tužiteljici pak s druge strane nije priznat trošak sastava podnesaka od 13. rujna 2019., 11. prosinca 2019., 12. srpnja 2021., 10. listopada 2022., a niti podneska od 9. ožujka 2023. Navedenim podnescima tužiteljica je sudu dostavljala potvrde o izvršenim uplatama po osnovi predujma, odnosno potvrde o plaćanju sudskih pristojbi, a takvi troškovi prema stavu ovog suda nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17.4. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

17.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćnici

2. Tuženiku – po punomoćniku