Poslovni broj: Gž Ovr-249/2023-2

1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-Opskrba d.o.o., OIB …, Z., protiv ovršenice M. M., OIB …, D., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovrv-5054/2023-3 od 20. listopada 2023., 20. studenoga 2023., 

r i j e š i o  j e

                Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja HEP-Opskrba d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovrv-5054/2023-3 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

              1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku A. V. u P. 10. listopada 2023.

              2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno je podnio žalbu ovrhovoditelj, zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) u svezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje se ukazuje u žalbi tako da u njenom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ. U izreci pobijane odluke nije uopće naveden naziv ovrhovoditelja tako da navodi žalbe da bi u izreci pobijane odluke bio naveden pogrešan naziv i OIB ovrhovoditelja nisu osnovani. Prvostupanjski sud je u uvodu pobijane odluke naveo pogrešan naziv i OIB ovrhovoditelja, no tu očitu omašku u pisanju prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti (što i treba učiniti). 

6. Prema odredbi članka 22. OZ ovrha se određuje na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

7. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – ispisa otvorenih stavki na dan 9. listopada 2023. (izvadak iz poslovnih knjiga), u kojoj je kao dužnik naveden pokojni S. M., a ne ovršenica, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj uz prijedlog nije dostavio vjerodostojnu ispravu temeljem koje predlaže ovrhu protiv ovršenice, a u kojoj bi kao dužnik bila navedena ovršenica, sukladno odredbi članka 39.a stavka 5. OZ pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u pobijanom rješenju, a suprotni žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani.

8. Na žalbene navode ovrhovoditelja valja navesti da ovrhovoditelj predmetnu ovrhu nije predložio na temelju Ugovora o opskrbi električnom energijom kupca iz kategorije kućanstvo kojeg je sklopio sa S. M. kao vjerodostojne isprave pa su utoliko nebitni žalbeni navodi kojima se elaborira da bi tražbina radi naplate koje je predložena ovrha proizlazila iz tog pravnog posla i da bi ovršenica stupila u pravni položaj S. M. kao ugovornika, a kao njegova nasljednica.

9. Na žalbene navode iz kojih bi proizlazilo da je ovršenica nasljednica dužnika iz vjerodostojne isprave pok. S. M., radi čega bi odgovarala za njegov dug iz vjerodostojne isprave sukladno odredbi članka 139. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.) valja odgovoriti da se prema odredbi članka 32. stavka 2. OZ ovrha određuje i protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik ako ovrhovoditelj dokaže da je obveza da mu namiri tražbinu prešla na tu osobu, međutim u konkretnom slučaju se ovrha ne predlaže temeljem ovršne isprave, nego vjerodostojne isprave pa se ta zakonska odredba ne primjenjuje.

10. Isto tako ovrhovoditelja radi valja navesti da je u konkretnom slučaju vjerodostojna isprava - ispis otvorenih stavki na dan 9. listopada 2023. (izvadak iz poslovnih knjiga) temelj za određivanje ovrhe (članak 22. OZ), a ne kako to pogrešno smatra ovrhovoditelj da bi ta vjerodostojna isprava u konkretnom slučaju bila „samo“ dokaz o visini tražbine ovrhovoditelja. Ujedno mu je za ukazati da su takvi žalbeni navodi i suprotni sadržaju podnesenog prijedloga za ovrhu po ovrhovoditelju u kojem ovrhovoditelj upravo navodi da ovrhu predlaže temeljem navedene vjerodostojne isprave.

11. Ujedno povodom žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud primjećuje da se u vjerodostojnoj ispravi navodi da je tražbina radi naplate koje se predlaže ovrha nastala i dospjela u 2022., dok iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. S. M. proizlazi da je umro u 2018. pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi o tome da bi ta tražbina, koja je prema vjerodostojnoj ispravi očito nastala nakon smrti S. M., kao njegov dug kao ostavitelja prešla na ovršenicu kao njegovu nasljednicu, kada taj dug u vrijeme njegove smrti nije uopće niti postojao.

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba ovrhovoditelja je odbijena, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno na temelju članka 380. točke 2. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ.

Sisak, 20. studenoga 2023.