Poslovni broj: Gž-25/2021-3

 

 

 

                                                                                         Poslovni broj: Gž-25/2021-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sutkinji Ljiljani Milina kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja N.I.G.D. D. n.n. d.o.o., OIB … B. L., zastupane po dr. sc. K. Š., odvjetniku u O. društvu K. Š. & partneri d.o.o., Z., protiv protustranke N. L. … d.o.o., OIB …, Z., …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. P., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 34 R1-158/2018-28 od 29. srpnja 2020., 17. studenog 2023.,                                                                     

 

r i j e š i o   j e

 

 

              I. Odbijaju se žalbe predlagatelja N.I.G.D. … d.o.o. iz B. L. kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 34 R1-158/2018-28 od 29. srpnja 2020.

 

              II. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troška žalbi kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanim rješenjem riješeno je:

             

              "I. Odbija se prijedlog da se prizna odluka stranog suda i to pravomoćne presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci posl. br. 57 0 Ps 078564 10 Ps od 21. prosinca 2011.

 

              II. Nalaže se predlagatelju NIGD … d.o.o. da N. l. d.d. Z., naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.343,75 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv takvog rješenja predlagatelj je podnio dvije žalbe (od 3. kolovoza 2020. i od 11. kolovoza 2020.) iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem § 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine (sukladno članku 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1. travnja 1941. godine - „Narodne novine“ broj: 73/91.), te zbog odluke o trošku postupka. Traži trošak svake od dvije žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna.

 

              2.1. U bitnome, ističe da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrdio da li je predloženiku uredno dostavljena presuda zbog propuštanja, budući da je predloženik imao mogućnost uložiti žalbu protiv presude. Prigovara primjeni materijalnog prava, jer predloženiku nije onemogućeno obraćanje i sudjelovanje pred sudom podrijetla strane sudske odluke. Smatra da sud u postupku priznanja strane sudske odluke nije mogao preispitivati pravilnost i zakonitost presude, već se to može isključivo u žalbenom postupku države podrijetla odluke, ali ne u postupku priznanja strane sudske odluke. Sud je u ovom postupku ovlašten ispitivati samo da li je predloženiku bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, dok nije ovlašten ocjenjivati da li su u postupku donošenja odluke počinjene određene povrede odredaba parničnog postupka, te je takvim postupkom doveo u pitanje institut pravomoćnosti i ovršnosti. Navodi da je dostava tužbe izvršena sukladno procesnim pravilima u toj državi, jer je izvršena na adresu sjedišta društva upisanog u sudskom registru, a kako se podnesak vratio s naznakom dostavljača "obaviješten nije podigao pošiljku", ispunile su se pretpostavke da sud dostavu izvrši po oglasnoj ploči suda. Sud priznanja je dobio obavijest od suda u Banja Luci da je dostava izvršena sukladno članku 348. Zakona o parničnom postupku (Službeni Glasnik RS br. 58/03., 85/03., 74/05., 49/09. i 61/13., dalje: ZPP RS), te nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost pravomoćne sudske odluke koja se ispituje samo u tom postupku povodom pravnih lijekova. Ako je prvostupanjski sud zaključio da je predloženiku propuštanjem dostave povrijeđeno pravo na raspravljanje, moglo bi se govoriti samo o postojanju zapreka za priznanje koje predviđa Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 88/01., dalje: ZRSZ). Što se tiče Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan 17. lipnja 2002. ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 12/96., 5/03., 4/08., dalje: Sporazum) i potvrde koju predviđa članak 22. stavak 2. Sporazuma, žalitelj smatra da sud u smislu članka 109. ZPP trebao pozvati predlagatelja da dostavi potvrdu, a ne jednostrano odbiti zahtjev za priznanje. Ako smatra da je to procesna pretpostavka jer zahtjev nije potpun, valjalo je isti odbaciti, dok se uslijed formalnog nedostatka prijedlog za priznanje nije mogao odbiti. Pogrešnom smatra odluku o trošku postupka. 

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog žalitelja radi priznanja strane sudske odluke Okružnog privrednog suda u Banjaluci.

 

              6. Nakon što je predloženiku dostavljen prijedlog, u očitovanju je naglasio da mu u tom postupku nije dostavljena niti tužba niti presuda, tako da je sud pravilno postupio po odredbi članka 101. stavak 2. ZRSZ i proveo ročište na kojem su se raspravljale sporne činjenice pravilnosti dostave. Zatraženo je od Okružnog privrednog suda u Banjaluci pojašnjenje načina izvršenja dostave tužbe i presude, u smislu odredbe članka 101. stavak 2. u svezi članka 88. stavak 1. ZSRZ.

 

              7. Okružni privredni sud u Banja Luci je obavijestio sud da je presuda zbog propuštanja pravosnažna i da je donesena u skladu s odredbom članka 348. ZPP RS, iako taj članak propisuje dostavu pismena fizičkim osobama, dok je dostavljanje pravnim osobama ("pravnim licima") propisano odredbama članka 349. istog Zakona koje predviđaju dostavljanje na adresu iz tužbe, zatim na adresu sjedišta iz sudskog registra, a tek ako takva dostava ne uspije, dostava se izvršava stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (stavci 2.,3. i 4. članka 348. ZPP RS).

 

              7.1. U prilogu dopisa taj strani sud je dostavio presliku vraćene dostave tužbe od 31. srpnja. 2013. s naznakom da primatelj nije tražio, dok nije priložio dokaz da je isto pismeno stavljeno na oglasnu ploču suda. U pogledu dostavljanja presude zbog propuštanja priložena je samo dostavnica - putem oglasne ploče za tuženika (u ovom postupku predloženika) iz koje je vidljivo da je presuda stavljena na oglasnu ploču 24. listopada 2013. i skinuta 11. studenog 2013., ali nije priložena dostavnica ili vraćena dostava na adresu predloženika (tamo tuženika). Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da niti prema propisima države u kojoj se provodio postupak nije bila uredna dostava niti tužbe niti presude - strane sudske odluke radi priznanja koje se vodi ovaj postupak. 

 

8. Prema odredbi članka 88. stavak 1. ZRSZ sud Republike Hrvatske odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku. Stavak 2. istog članka propisuje da se će osobito smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno odnosno ako uopće nije pokušana dostava.

 

9. Nadalje, utvrđeno je da prijedlogu nije priložena potvrda da je stranka, koja nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je bila donesena odluka sukladno zakonu države koja je odluku donijela pravilno i pravovremeno pozvana na raspravu, kao što predviđa članak 22. stavak 1. Sporazuma kao obvezni prilog zahtjeva za priznanje strane sudske odluke.  

 

10. Iz svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da strana sudska odluka ne ispunjava pretpostavke za njeno priznanje, te je pravilnom primjenom prava, gore citiranih odredbi zakona i Sporazuma, odbio prijedlog za priznanje predmetne strane sudske odluke.

 

11. Pravilna je i odluka o trošku postupka, jer je prijedlog utvrđen neosnovanim, pa je primjenom paragrafa 21. Zakona o vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934. u svezi s člankom 1. i 3. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1. travnja 1941. - „Narodne novine“ broj 73/91.) u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP predloženiku dosuđen neophodan trošak vođenja postupka sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

              12. Žalbe nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a kako nisu počinjene niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP, žalbe predlagatelja su odbijene kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP u svezi s paragrafom 21. Zakona o vanparničnom postupku iz 1934.

 

              13. Predlagatelj u žalbenom postupku nije uspio, pa je primjenom članka 166. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbi kao neosnovan (točka II. izreke ovog rješenja).

 

U Sisku 17. studenog 2023 .