Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-332/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te Mirjane Rubić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 10.P-1021/2019-28 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 10.P-1021/2019-28 od 22. studenoga 2023., u pobijanom dijelu pod točkama I. do IV. izrijeke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007., sklopljenog dana 24. svibnja 2007., između tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-9132/07 dana 28. svibnja 2007., a koja u članku 2. glasi: „CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u članku 3. točka 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, točka 4.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja..“ i “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u članku 5. točka 5. glasi: „Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope“; u članku 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“; a u članku 15. stavak 2. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.265,64 €/32.139,79 kn1 s osnove više plaćene

kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 0,21 €/1,56 kn teče od 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 1,08 €/8,10 kn teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 2,73 €/20,58 kn teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 9,84 €/74,12 kn teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 12,06 €/90,85 kn teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 12,49 €/94,09 kn teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 5,82 €/43,86 kn teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 4,26 €/32,10 kn teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 4,62 €/34,84 kn teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 6,74 €/50,78 kn teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 6,63 €/49,97 kn teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 5,08 €/38,28 kn teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 8,46 €/63,77 kn teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 10,28 €/77,43 kn teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 12,94 €/97,52 kn teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 14,72 €/110,94 kn teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 16,92 €/127,46 teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 16,84 €/126,89 kn teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 18,45 €/139,04 kn teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 31,10 €/234,31 kn teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 27,99 €/210,91 kn teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 38,23 €/288,07 kn teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 34,01 €/256,24 kn teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 29,62 €/223,20 kn teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 42,72 €/321,90 kn teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 50,92 €/383,65 kn teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 45,77 €/344,84 kn teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 48,80 €/367,68 kn teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 43,26 €/325,91 kn teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 45,38 €/341,94 kn teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 58,46 €/440,50 kn teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 61,31 €/461,95 kn teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 75,87 €/571,65 kn teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 70,82 €/533,60 kn teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 63,35 €/477,31 kn teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 66,88 €/503,88 kn teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 66,43 €/500,55 kn teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 69,44 €/523,18 kn teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 73,10 €/550,77 kn teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 74,00 €/557,55 kn teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 71,44 €/538,23 kn teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 72,80 €/548,51 kn teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 74,01 €/557,65 kn teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 73,09 €/550,70 kn teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 73,14 €/551,11 kn teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 72,06 €/542,92 kn teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 70,12 €/528,33 kn teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 73,00 €/550,00 kn teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 74,51 €/561,38 kn teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 74,06 €/557,99 kn teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 69,98 €/527,27 kn teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 73,81 €/556,12 kn teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 74,06 €/557,98 kn teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 73,14 €/551,10 kn teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 69,21 €/521,46 kn teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 67,15 €/505,97 kn teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- 69,37 €/522,66 kn teče od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- 71,09 €/535,65 kn teče od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- 75,32 €/567,53 kn teče od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- 73,27 €/552,05 kn teče od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- 74,60 €/562,06 kn teče od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- 75,46 €/568,52 kn teče od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- 80,82 €/608,91 kn teče od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- 81,89 €/617,01 kn teče od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- 81,20 €/611,83 kn teče od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- 79,35 €/597,87 kn teče od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- 78,54 €/591,77 kn teče od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- 78,58 €/592,08 kn teče od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- 80,44 €/606,06 kn teče od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- 82,25 €/619,74 kn teče od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- 81,82 €/616,44 kn teče od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- 82,68 €/622,98 kn teče od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- 83,88 €/632,01 kn teče od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- 83,13 €/626,38 kn teče od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- 83,75 €/630,99 kn teče od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- 83,45 €/628,79 kn teče od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- 83,33 €/627,83 kn teče od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- 83,10 €/626,13 kn teče od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- 75,12 €/566,01 kn teče od 01.06.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.028,33 €/7.748,10 kn, s osnove više plaćene kamate zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 10,74 €/80,92 kn teče od 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 11,00 €/82,91 kn teče od 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 10,67 €/80,41 kn teče od 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 10,96 €/82,55 kn teče od 01.01.2008. godine pa do isplate,

- 11,03 €/83,10 kn teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 10,40 €/78,34 kn teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 11,17 €/84,19 kn teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 10,42 €/78,49 kn teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 10,57 €/79,64 kn teče od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 10,29 €/77,50 kn teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 10,31 €/77,71 kn teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 10,26 €/77,32 kn teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 9,99 €/75,29 kn teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 11,12 €/83,75 kn teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 10,04 €/75,67 kn teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 17,43 €/131,30 kn teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 17,47 €/131,63 kn teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 15,71 €/118,34 kn teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 17,04 €/128,38 kn teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 16,31 €/122,90 kn teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 23,94 €/180,39 kn teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 22,62 €/170,41 kn teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 23,26 €/175,26 kn teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 23,29 €/175,45 kn teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 22,17 €/167,06 kn teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 22,54 €/169,79 kn teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 21,88 €/164,88 kn teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 22,66 €/170,72 kn teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 22,72 €/171,16 kn teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 20,22 €/152,35 kn teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 22,61 €/170,39 kn teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 21,51 €/162,06 kn teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 22,20 €/167,29 kn teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 22,55 €/169,90 kn teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 22,70 €/171,03 kn teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 23,55 €/177,44 kn teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 21,92 €/165,18 kn teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 21,91 €/165,07 kn teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 22,19 €/167,20 kn teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 21,03 €/158,45 kn teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 20,21 €/152,30 kn teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 18,06 €/136,05 kn teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 19,32 €/145,53 kn teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 18,51 €/139,47 kn teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 20,00 €/150,71 kn teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 19,20 €/144,68 kn teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 20,77 €/156,51 kn teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 19,97 €/150,44 kn teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 18,31 €/137,99 kn teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 9,87 €/74,40 kn teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 9,34 €/70,35 kn teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 9,58 €/72,21 kn teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 9,50 €/71,59 kn teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 8,71 €/65,61 kn teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 9,02 €/67,99 kn teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 8,57 €/64,59 kn teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 8,70 €/65,56 kn teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 8,18 €/61,61 kn teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 8,25 €/62,14 kn teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 8,00 €/60,27 kn teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 7,47 €/56,26 kn teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 7,60 €/57,27 kn teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 7,18 €/54,13 kn teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 7,20 €/54,22 kn teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 6,88 €/51,83 kn teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 6,10 €/45,93 kn teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 6,55 €/49,33 kn teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 6,09 €/45,89 kn teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 5,97 €/45,01 kn teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 4,43 €/33,41 kn teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.379,81 euro/17.930,68 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ U preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007., sklopljenoga dana 24. svibnja 2007., između tužiteljice i tuženikova prednika, u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa kao promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljičinih isplata po tim osnovama.

6.Među strankama nije sporno kako je tužiteljica s tuženikovim prednikom Slavonskom bankom d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007., dana 24. svibnja 2007., kojim ugovorom je pravni prednik tuženika kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za CHF, uz početno ugovorene mjesečne anuitete koji su iznosili oko 1.300,00 kuna, a tijekom otplate kredita su se radi povećanja kamatne stope te tečaja CHF-a u odnosu na kunu, povećavali te su pred kraj otplate kredita iznosili preko 1.995,00 kuna i kako je tužiteljica u utuženom razdoblju izvršavala svoju ugovornu obvezu, odnosno otplaćivala predmetni kredit.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni Ugovor o kreditu koji Ugovor sadrži odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-a,

-kako tužiteljica tvrdi da su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, gdje je de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, da su pravomoćnim presudama Visokoga trgovačkog suda (VTS-a) utvrđene ništetnima ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnima ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., kao i kako je tuženik, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a sve u svezi s člankom 1111. i člancima 1115. i 1046. tog Zakona,

-kako je spomenutim Ugovorom tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, važeće na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita od 8 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan dospijeća, a sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,40% godišnje, a ugovorena je i promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama banke bez posebnog zaključivanja Aneksa istom ugovoru,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući i da je tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogla izabrati između „više opcija ugovora o kreditu“ i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima i CHF ili ugovor o kreditu u kunama te ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenljivom kamatnom stopom, a tužiteljica je samostalno procjenjujući rizike odabrala ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF s promjenljivom kamatnom stopom, kako tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana, kao i ističući prigovor zastare potraživanja,

-kako iz iskaza svjedokinje LF, koja je 2007. godine bila zaposlena kao referent stambenih i potrošačkih kredita kod prednika tuženika do 1. siječnja 2010., proizlazi da se tužiteljice ne sjeća, ali nakon predočenja ugovora da je isti potpisala i popunila, no budući nije bila osobni bankar u to vrijeme ne sjeća se je li s tužiteljicom razgovarala prije sklapanja ugovora o kreditu, a upozoravali su stranke i objašnjavali što znači promjenljiva kamatna stopa, da se rata mijenja prema tečaju i kako će kamata biti promjenljiva, dok nisu nudili isključivo ugovore o kreditu u CHF-u, budući su stranke dolazile u banku već s namjerom podići kredit u CHF-u, jer je kamata bila manja, a CHF je u to vrijeme bila stabilna valuta, s tim što klijentima ugovore o kreditu nisu čitali,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit kod prednika tuženika podigla 2007. godine za renoviranje obiteljske kuće, koju je koristila za stanovanje, podigla je kredit u CHF-a jer su joj u banci ponudili jedino tu vrstu kredita, s obzirom na primanja koja je imala, a prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelatnik banke nije joj čitao ugovor o kreditu niti joj je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe niti joj je objasnio što znači promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula, a iako je ugovor pročitala, nije znala način na koji se mijenja kamatna stopa,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, stručnoj ustanovi LB d.o.o., a iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. siječnja 2023. proizlazi da je tužiteljica 24. svibnja 2007., kao korisnik kredita sklopila s tuženom bankom Ugovor o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007., kredit je odobren, a tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa obračunato više ukupno 1.471,41 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste HNB-a na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 7.748,10 kuna, kako prema prvotnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,40% godišnje, anuitet je iznosio 285,08 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 31. svibnja 2007., od 4,439430 kuna iznosi 1.265,59 kuna, dok je tužiteljica tijekom navedenog razdoblja radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 32.139,79 kuna, dok negativne tečajne razlike iznose ukupno 337,17 kuna, kada je tečaj za CHF na dan dospijeća istog anuiteta bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita, a ako se izdvoje samo pozitivne tečajne razlike, ukupno obračunati anuiteti po osnovi tečajne razlike bi iznosili 32.476,96 kuna.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženikov prednik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, važeće na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita od 8 godina i kako tužiteljica potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatila tuženiku temeljem ugovorne promjenljive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatila tuženiku temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF-a u trenutku realizacije kredita. Kako tuženik nije dokazao da bi prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF te da je na taj način, temeljem nepoštenih odredaba, tuženik stekao nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužiteljice kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama te je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 5140030250-60010470881/2007 od 24. svibnja 2007. u dijelu u kojemu je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, pa tužiteljici pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) te je obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 5.393,97 eura/40.640,87 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji iznos je utvrđen financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

12.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

13.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

14.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

15.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17.Prije svega potrebno je navesti, a očitujući se ujedno i o žalbenim navodima, kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za renoviranje obiteljske kuće, koju je tužiteljica koristila za stanovanje, a korisnik kredita je tužiteljica kao fizička osoba i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

18.Nadalje, kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužiteljici bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa, jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužiteljici je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bila upoznata s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

19.S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužiteljici je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

20.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

21.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženikova prednika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužiteljica u postupku pozivala, valja ponoviti kako je i tuženikov prednik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.

22.U pogledu prigovora zastare također treba ponoviti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 4. lipnja 2019. pa je jasno kako prigovor zastare nije utemeljen. Pravilno i prvostupanjski sud navodi kako je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izrijeke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, a ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., kao i kako je Vrhovni sud RH 20. ožujka 2018., odlukom broj Rev- 2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora i zauzeo stav kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud.

23.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

24.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužiteljica bila upoznata da je dužna platiti predmetnu kamatu nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

25.Naposljetku treba reći i kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je vještak financijsko knjigovodstvene struke kod izračuna uzeo u obzir kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, dok tuženik nije niti postavio možebitni zahtjev u tom pogledu, a tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka. Osim toga, tužiteljica kao ugovorna strana ugovora o kreditu nije odgovorna za ništetnost ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženikov prednik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove na tužiteljevoj strani.

26.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

27.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužiteljici je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio vrijednost predmeta spora kod obračuna bodova za pojedine radnje koje je tužiteljici priznao, a sukladno odredbama OT te je pravilno priznao tužiteljici i trošak pristupa na ročište za objavu odluke.

29.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

30.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić