Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-878/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Marincel, odvjetnik iz Delnica, protiv tuženika Općine Skrad, Skrad, Josipa Blaževića-Blaža 8, OIB: 37326349433, kao pravnog sljednika JĆ mldb., Mulc UĆV, [adresa] i UĆV, [adresa], kojeg zastupa generalni punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.327,23 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 17. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, javno objavivši 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik, na suvlasničkim dijelovima tuženog, odnosno, njegovih pravnih prednika, kat. čest. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik, odnosno njegovi pravni prednici, dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik na tim nekretninama nakon pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama.

Obrazloženje

1.Tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, pri čemu prvenstveno obrazlaže pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na upisane suvlasnika navodeći da su isti kao suvlasnici upisani u razdoblju od 1904. do 1906. te da bi se sada radilo o osobama u dobi od najmanje 115 godina, zatim da je s obzirom na općepoznatu činjenicu trajanja ljudskog života evidentno da se radi o umrlim osobama a kako kroz cijelo razdoblje upisa istih nije proveden ostavinski postupak u kojem bi bili utvrđeni njihovi nasljednici, da se temeljem odredbi Zakona o nasljeđivanju ima smatrati da se radi o ošasnoj imovini, odnosno da u takvom slučaju imovina osobe umrle bez nasljednika prelazi na grad odnosno općinu na čijem se području nalazi.

U pogledu samih nekretnina koje su predmet tužbe navodi da se iste nalaze udaljene oko 2 km od [adresa] u smjeru [adresa], u predjelu naziva Javor, uz lokalnu cestu, iste su korištene za pošumljavanje, sadnju povrća i košnju, da se oduvijek radilo o posjedu njegove obitelji pri čemu je posjednik bio djed GĆ, rođen 1905., koji je nekretnine darovao tužitelju te je isti upisan i kao posjednik.

Kako se radilo o samostalnom i poštenom posjedu, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnikom navedenih nekretnina.

Uz tužbu prilaže povijesni izvadak iz zemljišne knjige, kopiju katastarskog plana, povijesni posjedovni list, predlaže saslušanje stranaka i svjedoka ČĆ i SĆ te očevid i geodetsko vještačenje.

2. Tužba s prilozima dostavljena je na odgovor tuženiku te je isti pozvan na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz prijetnju posljedicama iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) odnosno donošenjem presude zbog ogluhe u slučaju da u navedenom roku isti ne podnesu odgovor na tužbu.

2.1. U roku određenom rješenjem suda, tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 16) u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno istakavši prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor da je prvenstveno potrebno provesti ostavinski postupak.

Do zaključenja prethodnog postupka nije predložio dokaze.

3. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka (list 24), čitanjem isprava priloženih uz tužbu te naknadno dostavljene ortofoto snimke (list 21-22) dok je tužitelj po provođenju tih dokaza odustao od predloženog očevida i geodetskog vještačenja.

4. Prema priloženim podacima iz zemljišne knjige, kč. br. [katastarska čestica] dolaze upisane kao sjenokoše u Merzla Kosa i Logi, ukupne površine 4328m2, pri čemu su suvlasnici prednici tuženika i tužitelj.

Prednici tuženika upisani su kao suvlasnici kako slijedi: ĐĆ mldb 1904. (iza MĆ), ĐĆ iz [adresa] upisan je 1905. na suvlasničkom dijelu DĆ, a JĆV [adresa] upisan je 1906. na dijelu BĆ.

Potrebno je navesti da je tužitelj kao suvlasnik upisan 2019. temeljem nasljeđivanja iza GĆ iz [adresa] (rješenje O-873/18) koji je kao suvlasnik bio upisan od 1968. i to temeljem darovanja od LĆ iz [adresa], a ista je pak kao suvlasnica bila upisana od 1961. i to temeljem darovanja na suvlasničkom dijelu OĆ iz [adresa] koja je kao suvlasnica upisana 1915. na suvlasničkom dijelu HĆ a on je temeljem kupoprodajnog ugovora bio upisan 1908. i to na suvlasničkom dijelu ĆĆ rođ. JĆV. Pri tom se ističe da su prvi suvlasnici u tom zk.ul. bili U i PĆ te su daljnji upisi vršeni temeljem nasljeđivanja.

4.1. Prema povijesnom posjedovnom listu kč. br. [katastarska čestica] se vodila kao jedinstvena nekretnina u posjedu GĆ pok. MĆ iz [adresa], zatim je od 2014. kao posjednik upisan tužitelj te je 2014. a provedbe prijavnog lista kao sastavnog dijela geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste ista cijepana na sada postojeće kč. br. [katastarska čestica] – obje livada. U pogledu kč. br. [katastarska čestica] ista se vodila kao posjed HĆ pok. J, [adresa], zatim EĆ pok. DĆ da bi od 1970. došlo do upisa kao posjednika trećih osoba (FĆ i dr.) a 2019. su kao suposjednici upisani suvlasnici iz zemljišne knjige.

4.2. Iz priložene kopije katastarskog plana te orto foto snimke vidljiv je položaj i oblik utuženih kat. čestica.

4.3. Tužitelj je u stranačkom iskazu u bitnom naveo da je u mjestu [adresa] cijeli život, da se mjesto nalazi na putu od [adresa] prema [adresa] i spada pod općinu [adresa] iako je bliže [adresa], da se mjesto proteže uz cestu uz koju se nalaze i kč. br. [katastarska čestica] koje su od njegove kuće udaljene oko 500m i nalaze se između kbr. 1 i 9, dok je kč. br. [katastarska čestica] nešto dalje oko 300-400m udaljena od ceste i nema pristupnog puta, ista je desno od ceste kada se gleda u smjeru [adresa]. U naravi se radi o livadama odnosno djelomično šumi. On je suvlasništvo istih stekao po djedu GĆ. Od najranijeg djetinjstva je na to zemljište išao kako sa djedom tako i sa roditeljima te se na tim parcelama sadio krumpir i ostalo povrće odnosno iste su se kosile. Navodi da prezime PĆ postoji u susjednim [adresa] odnosno 4 km, da mu nije poznato da bi netko iz tih naselja imao veze sa upisanim suvlasnicima niti se ikada itko tog prezimena pojavljivao te njegovim prednicima osporavao korištenje tog zemljišta. Njegov djed bio je GĆ i isti je bio rođen 1905., ŽĆ bila je njegova baka a AĆ prabaka.

4.4. IĆ (teta tužitelja) navodi da je sestra tužiteljeva oca G te je u [adresa] cijeli život, potvrđuje da njen nećak ima parcele uz cestu koje se zove Kod javora te se iste nalaze prije obiteljskih kuća kada se ide u smjeru [adresa], a postoji i Log koji se nalazi nešto dalje. Potvrđuje da je ostavinska imovina podijeljena prije nekoliko godina. Nikada nitko prezimena PĆ nije osporavao korištenje tog zemljišta obitelji tužitelja, nekada je u selu [adresa] bilo pet sestara tog prezimena, iste su umrle ali ne zna da bi upisani suvlasnik bio njihov otac. Od oca je čula da je njegov otac (njen djed), koji je živio u [adresa], kupio od obitelji PĆ zemljište u [adresa] te se onda tu i preselio. Njen djed bio je ĐĆ a kupnju je izvršio pradjed. U ostavinskom postupku iza oca ona je dobila kuću i nešto zemlje. Ona osobno je te parcele cijeli život obrađivala.

4.5. Svjedok SĆ (šogor tužitelja) navodi da živi u [adresa] koja je oko 3,5 km udaljena od [adresa], zna gdje su parcele koje se nalaze uz cestu i to se naziva Kod javora i on bi iste znao pokazati, dok je područje Logi nekoliko stotina metara dalje te zna da tamo zemlju imaju i tužitelj i njegov brat. Poznaje jednu osobu prezimena ĐĆ iz [adresa] kao i iz Delnica, ali nema saznanja da bi isti osporavali posjed obitelji tužitelja niti da isti imaju veze sa upisanim suvlasnicima. Saznanja o zemljištu ima od 1979. od kada je u braku sa sestrom tužitelja. Sve lokacije bi znao osobno pokazati, sudjelovao je u radovima košnje kao i rušenju stabla jele koje je posadio tužiteljev djed GĆ.

5. S obzirom na činjenicu da su prednici tuženika kao suvlasnici upisani još početkom 20.-og stoljeća, sud nalazi utvrđenim da se radi o osobama očito rođenim još u 19. stoljeću te uz činjenicu da je od upisa istih pa do podnošenja tužbe proteklo više od 115 godina, evidentno je da se radi o umrlim osobama. Također, u navedenom razdoblju nije izvršena uknjižba prava vlasništva za korist nasljednika, pa je nesporno da se radi o osobama bez nasljednika, jer da isti imaju nasljednike, tada bi kroz to vrijeme zasigurno došlo do upisa istih, pa kako isto nije učinjeno, proizlazi zaključak da se radi o osobama koje su umrle bez nasljednika u odnosu na koje je sukladno ZN-u, bez obzira što na tu okolnost nije doneseno odgovarajuće rješenje o nasljeđivanju, sud isto rješavao kao prethodno pitanje sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a, pa pasivno legitimiran dolazi grad odnosno općina na čijem se području nalaze nekretnine.

5.1. U pogledu samog posjeda utuženih nekretnina u odnosu na tuženika, sud nalazi utvrđenim da se radi o samostalnom posjedu potrebne kvalitete i trajanja za stjecanje prava vlasništva, prednje s obzirom da su tužitelj i svjedoci potpuno suglasno iskazali o položaju nekretnina, vremenu i načinu vršenja posjeda kao i kulturi nekretnina. Također, radi se o neposrednim saznanjima te iako su svjedoci u srodstvu sa tužiteljem, njihovi iskazi prihvaćeni su zbog određenosti i iznošenja neposrednih saznanja.

Nadalje, činjenica stjecanja nekretnina od strane tužitelja u ostavinskom postupku iza djeda GĆ, a na koju okolnost nije priloženo rješenje o nasljeđivanju ali se na takvo stjecanje pozivaju i tužitelj i svjedoci, potvrđena je sadržajem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je upis tužitelja izvršen upravo na temelju nasljeđivanja.

U pogledu pravnih prednika tuženika, sud također nalazi utvrđenim da isti nisu bili u posjedu utuženih nekretnina niti osporavali posjed prednika tužitelja kao i samog tužitelja i to evidentno iz razloga što je između tih obitelji došlo do kupoprodaje koja je samo djelomično i realizirana u zemljišnoj knjizi. Naime, svjedok IĆ (u dobi od 88 godina) navela je saznanje o kupoprodaji od strane njenog prednika a ta je tvrdnja potvrđena sadržajem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (stjecanje HĆ od strane ĆĆ rođ. ĐĆ).

6. Kako je nesporno utvrđeno da je posjed tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika – djeda i bake odnosno roditelja postojao najmanje od prve polovice 50-ih godina (prednje s obzirom na iskaz svjedoka ČĆ rođene 1937. kao i činjenicu kupnje evidentirane u izvatku iz zemljišne knjige), proizlazi da je vlasništvo stečeno temeljem OGZ-a koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku: ZOVO) odnosno do 1980.g., a prednje s obzirom na odredbe sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), koji u čl. 388. st. 2. propisuje da se stjecanje stvarnih prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja takvih prava.

Par. 1468. OGZ-a bilo je propisano da dosjelost na nepokretnim stvarima nastupa nakon 30 godina i to u slučaju kada u mjestima, gdje nema nikakvih javnih knjiga, stjecanje stvari treba dokazati po sudskim spisima i drugim ispravama, odnosno u slučaju kada stvar nije uknjižena na onoga koji je doista posjeduje. Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda iz 1960.g, zbog različitosti sudske prakse u primjeni propisa i pravnih pravila koji su bili na snazi do 06. travnja 1941., a koji propisi i pravila više nisu odgovarali načelu zaštite opravdanih interesa pojedinaca i načelu pravne sigurnosti u prometu dobara, prethodno navedeni rok određen je sa 20 godina.

Takav posjed mora biti pošten, a pošten posjed, prema par. 326. OGZ-a je onaj posjed kod kojeg posjednik, iz vjerojatnih razloga drži da je stvar njegova. Kako se poštenim posjedom u trajanju od 20 godina stječe pravo vlasništva proizlazi da je takvo pravo vlasništva stečeno najkasnije početkom 70-ih godina odnosno u vrijeme važenja OGZ-a.

Također, pošten posjed se pretpostavlja, a teret dokaza suprotnog je na onome tko se na isto poziva. Tuženik istaknutim prigovorima nije obeskrijepio prednja utvrđenja odnosno to da isti ne bi bio pasivno legitimiran kao i to da bi se na strani prednika tužitelja radilo o poštenom posjedu, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

7. Odluka o troškovima nije donesena jer tužitelj, koji je u sporu uspio u cijelosti, do zaključenja glavne rasprave nije postavio zahtjev za naknadu istih.

Delnice, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.