Poslovni broj: Usž-1227/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 2A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi ovrhe poreza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3386/2023-8 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3386/2023-8 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja tuženika Klasa: UP/II-415-01/23-01/124, Urbroj: 513-04-23-2 od 29. svibnja 2023. i prvostupanjskog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/00371, Urbroj: 513-007-03/2023-01 od 3. ožujka 2023. o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave.

2. Protiv navedene presude tužiteljica podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako prvostupanjsko rješenje o ovrsi nema obvezni sadržaj propisan sukladno odredbi članka 141. stavak 2. Općeg poreznog zakona jer se u izreci ne navodi ovršna isprava temeljem koje se određuje ovrha, već tek u obrazloženju. Ističe da je riječ o suštinskom postupovnom nedostatku zbog kojeg se zakonitost prvostupanjskog rješenja ne može ispitati jer se ne može provjeriti valjanost zakonske osnove za donošenje rješenja o ovrsi. Pored navedenog, uz rješenje o ovrsi ne prileže isprava iz koje bi bilo razvidno na koji je način prvostupanjsko porezno tijelo obračunalo iznos kamata na navodno dugovane iznose. Smatra da su osporena rješenja protivna odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona sukladno kojem je teret dokaza na poreznom tijelu za činjenice koje utemeljuju porez, a evidentno je da rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju ovršne isprave. Predlaže poništiti osporavanu presudu Upravnog suda u Splitu, poništiti osporavana rješenja tuženika, te dosuditi naknadu troška upravnog spora kao i podnesene žalbe.

3. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo donijelo rješenje o ovrsi od 3. ožujka 2023. kojim je utvrdilo iznos dospjelog duga na dan 3. ožujka 2023. i to poreza na promet nekretnina, u iznosu od 4.370,94 eur na ime glavnice i 52,29 eur kamata. Naznačeno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave - rješenja

Porezne uprave Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00966, Urbroj: 513-307-03-01-2022- 0011 od 24. studenog 2022. koja je priložena u spisu predmeta, te je u izreci naznačeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Rješenje je tužiteljici uredno dostavljeno 29. studenog 2022., što ona niti ne spori.

6. Ovršni postupak po službenoj dužnosti pokreće porezno tijelo kada porezni dužnik porezni dug ne plati u propisanom roku za dobrovoljno ispunjenje. Provođenje ovrhe temelji se na ovršnoj ili vjerodostojnoj ispravi što potvrđuje postojanje poreznog duga. Ovršna isprava je porezno rješenje o utvrđivanju poreza kojim se temeljem zakona što uređuju pojedinu vrstu poreza utvrđuje visina porezne obveze određene osobe - poreznog obveznika te rok za dobrovoljno ispunjenje odnosno plaćanje obveze. Ukoliko porezni obveznik ne plati u roku poreznu obvezu, rješenje o utvrđivanju poreza postaje ovršno, a time i temelj za provođenje ovrhe.

7. Niti u tijeku upravnog postupka, a niti u tijeku prvostupanjskog upravnog spora, tužiteljica ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je svoje porezne obveze uredno platila te da je rješenje o ovrsi neosnovano doneseno, tim više što iz spisa predmeta slijedi kako porezno tijelo rješenjem od 17. siječnja 2023. odbilo zahtjev tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja od 24. studenog 2022. kojim je utvrđen porez na promet nekretnina.

8. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 141. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. – 114/22. – dalje u tekstu: OPZ) iz koje ne proizlazi da bi se naznaka ovršne isprave morala nalaziti baš u izreci rješenja o ovrsi, niti da bi morao biti priložen obračun kamata, poglavito stoga što je u rješenju o ovrsi pravilno naznačena odredba članka 130. OPZ-a na kojoj se temelji obračun kamate.

9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

10. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana valjalo je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković