REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1159/2019-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja VD, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri i punomoćnice tuženika RD, po zaposlenju, Su-692/24, dana 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.506,40 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2019. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje od tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatu zatezne kamate na iznos od 1.506,40 eura od 02. ožujka 2019. do 30. studenog 2019., te zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 670,25 eura tekuću od 02. ožujka 2019. do 10. svibnja 2019.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, naknaditi tužitelju CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.780,71 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 29. travnja 2019. navodi da je dana 13. srpnja 2018. stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koja se dogodila u Zagrebu, Slavonska avenija, a za koju je odgovoran JD kao vozač vozila koje je u tom trenutku bilo neosigurano. Navodi da mu je tuženik nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva od 01. ožujka 2019., na ime naknade štete ponudio neadekvatan iznos. Nadalje, kasnije tijekom postupka navodi da mu je tuženik nakon utuženja isplatio na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iz predmetnog štetnog događaja iznos od 670,25 eura. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženika daljnji iznos od 1.506,40 eura sa zateznom kamatom tekućom od 02. ožujka 2019. do isplate, te zateznu kamatu na iznos od 670,25 eura koji je isplaćen nakon utuženja tekuću od 02. ožujka 2019. do 10. svibnja 2019. uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 12. rujna 2024.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu štete u iznosu od 670,25 eura koji je isplatio nakon utuženja, dok osporava uzročno posljedičnu vezu tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji s utuženim događajem, te stoga ističe prigovor doprinosa na strani tužitelja radi ne korištenja sigurnosnog pojasa i spori visinu štete u preostalom iznosu. Stoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Potvrde I PPP Zagreb od 05. ožujka 2019. (list 5-6), presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 7-16,75-77,117-159), presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 01. ožujka 2019. (list 17), presliku izvatka po transakcijskom računu tuženika (list 22), presliku podataka o prometnoj nezgodi (list 23-26), prijepis spisa od RH MUP, PU Zagrebačka, I.PPP, broj 511-19-44/5-PN-767/2018 sa DVD dokumentacijom (list 42-51). Sud je također proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Jakši Filipoviću (list 54-55, 83, 101-102), te je provedeno kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Srećku Hlišću te vještaku sudske medicine dr.sc. ČD (list 175-178, 180- 181).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja s obzirom da su stranke učinile nespornom činjenicu da su ukućani pružali tužitelju pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova i osobne higijene, a na ostale okolnosti saslušanje tužitelja nije bilo potrebno.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i činjenica da su ukućani pružali tužitelju pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova i osobne higijene, visina štete u iznosu od 670,25 eura koji iznos je isplaćen nakon utuženja, dok je sporna uzročno posljedična veza tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji s utuženim događajem, odnosno eventualni doprinos tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, kao i visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu.
7. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika i pasivne legitimacije, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.
8. S obzirom da je sporna uzročno-posljedična veza između ozljeda tužitelja i predmetnog štetnog događaja, te činjenice je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom i bi li tužitelj predmetne ozljede zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. Srećku Hlišću i dr.sc. ČD iz čijih nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2024. te 24. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj kao vozač koji se nalazio u osobnom automobilu zadobio snažan udarac odostraga, u stražnji lijevi dio prednjim desnim dijelom osobnog vozila štetnika. Nadalje, osobno vozilo tužitelja ostvarilo je u sudaru porast brzine od najmanje 17 km/h, i prosječno ubrzanje od najmanje 3,9 gravitacije, sa time da je udarna sila djelovala od straga prema naprijed. Pri navedenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće utvrđene prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je imalo tendenciju naglog prisilnog polijetanja unatrag. U takvom polijetanju ostvareni je biomehanički uvjet za nastanak svih ozljeda i stanja čije su dijagnoze navedene u medicinskoj dokumentaciji tužitelja: istegnuće vrata je nastalo trzajem glavom uz istezanje vrata, a natučenje glave udarom zatiljka o naslon za glavu. Prema svemu navedenom dijagnoze postavljene medicinskom obradom tužitelja stoje u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. Nadalje, od ranije postojeće degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, kao i okolnost sudjelovanja u prometnoj nesreći tri godine ranije, uzeti su u obzir prilikom donošenja gornjeg zaključka. Ozljede i stanja opisana ranije navedenim dijagnozama mogu nastati neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa – naime, pojas nema utjecaj na ranije opisano polijetanje tijela unatrag pa tako ne može osobu zaštiti od polijetanja.
9. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća i dr.sc. ČD kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da su vještaci imali na uvid svu relevantnu dokumentaciju, a na kojeg stranke nisu imale prigovora niti primjedbi.
10. Dakle, utvrđeno je da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda tužitelja opisanih u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja te da činjenica vezanja ili nevezanja sigurnosnim pojasom nije od utjecaja na nastanak predmetnih ozljeda. Stoga je sud tuženikov prigovor doprinosa tužitelja ocijenio neosnovanim.
11. S obzirom da je sporna visina štete, valjalo je utvrditi visinu štete, te je stoga proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.sc Jakši Filipoviću iz čijeg nalaza i mišljenja od 29. svibnja 2020. proizlazi da je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi trzajnu povredu vrata te natučenje glave zatiljno, a liječenje je završeno 30. studenog 2019. Vještak navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 40 dana, a primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i blagog intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. Navodi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 2%, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno tijekom 35 dana dok naruženje ne postoji.
12. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr.sc. Jakše Filipovića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, a na kojeg tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi, dok je na prigovore tuženika vještak odgovorio u svom pisanom očitovanju od 05. svibnja 2021. te u usmenom očitovanju na ročištu od 11. svibnja 2022. te iste u cijelosti otklonio. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja, uzimajući u obzir i načelo ekonomičnosti postupka.
13. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, valjalo je temeljem čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te cijeneći životnu dob tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, utvrditi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada za neimovinski dio iznosi 1.896,65 eura.
14. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđeno pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti sa danom 30. studenog 2019. odnosno danom završetka liječenja tužitelja jer je tek završetkom liječenja bilo moguće ocijeniti puni obujam štete, do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je u preostalom iznosu potraživanja zateznih kamata tužbeni zahtjev odbijen kao prekomjerno postavljen.
15. Cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužitelju sud je ocijenio prema slobodnoj sudačkoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 4,00 EUR te u trajanju od ukupno 70 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Obzirom da tužitelj na naknadu ove štete ima pravo temeljem čl. 1095. ZOO-a, tužitelju je dosuđen iznos od 280,00 eura.
16. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05-dalje: ZOOP) propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog "zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.). Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz č1. 12. st. 1. ZOOP-a dužan je sukladno odredbi stavka 4. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zakonsku zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od 30. studenog 2019. odnosno danom završetka liječenja tužitelja jer je tek završetkom liječenja bilo moguće ocijeniti puni obujam štete, pa do isplate dok je u preostalom dijelu potraživanja zateznih kamata tužbeni zahtjev odbijen kao prekomjerno postavljen.
17. Među strankama je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio neimovinske štete i imovinske štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu u iznosu od ukupno 670,25 eura nakon utuženja. Slijedom navedenoga, a kako je sud osnovanim ocijenio visinu potraživanja s osnova imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.176,65 eura, to je tuženik isplatom iznosa od 670,25 eura djelomično naknadio štetu. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 1.506,40 eura (2.176,65 – 670,25), sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2019. do isplate, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu potraživanja zateznih kamata tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 5. i 155. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva od 01. ožujka 2019. sukladno Tbr. 32 Tarife u iznosu od 100 bodova, na sastav tužbe od 29. travnja 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 07. lipnja 2019., 07. srpnja 2020., 01. travnja 2022. te 12. rujna 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 11. ožujka 2020., 05. veljače 2021., 11. svibnja 2022. i 01. travnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova što ukupno iznosi 1000 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 2.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.500,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od ukupno 159,27 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,35 eura, te na presudu u iznosu od 53,09 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.780,71 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
19. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka od 08. travnja 2020., 31. kolovoza 2020, 19. listopada 2020, 28. svibnja 2021., 21. lipnja 2021., 29. listopada 2021, 25. svibnja 2022, 03. listopada 2022, 03. veljače 2023., 23. lipnja 2023, 14. rujna 2023., 14. studenog 2023., s obzirom da isti, po mišljenju suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, te za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju, po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 eura
2. tuženiku, po pun.