REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-3983/2021-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 2 DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 3 AMADEE CESAREC iz Zaprešića, Kalamirova ulica 35, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 4 OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 5 EGN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 6 MARKA BUKARICE iz Crne Gore, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 7 TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 8 ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici ad. 1, 2, 6, 7 i 8 zastupani po pun. Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. ožujka 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, pun. tuženika ad. 1, 2, 6, 7 i 8, dana 30. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se spram tuženika ad.3, ad.4 i ad.5 da je tužitelj EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik za 1/3 (6/18) dijela nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina], odnosno dijela koji je upisan na tuženu ad.3 za 2/18, tuženu ad.4 za 2/18 i tuženu ad.5 za 2/18 istih, pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist za ukupno 1/3 (6/18) dijela uz istodoban izbris tih prava s imena tuženika ad.3 za 2/18 dijela, tuženika ad.4 za 2/18 dijela i tuženika ad.5 za 2/18 dijela.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8 u cijelosti, a kojim tužitelj u odnosu na ove tuženike traži utvrđenje da je vlasnik, za ukupno 12/18 (2/3 dijela) nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina] pa da se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva za 2/3 (12/18) dijela na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist za cijelo uz istodoban izbris tog prava sa imena upisanih tuženika ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8, za ukupno 2/3 (12/18) dijela sa imena ovih tuženika, odnosno tuženika ad.1 za 3/18 dijela, tuženika ad.2 za 3/18 dijela, tuženika ad.6 za 2/18 dijela, tuženika ad.7 za 2/18 dijela i tuženika ad.8 za 2/18 dijela.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8 ukupan parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška spram tuženika ad.3, ad.4 i ad.5.
Obrazloženje
Dana 8.studenog 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Kaštel Lukšić, na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina] upisani tuženici svaki za svoj suvlasnički dio. U naravi tužitelj da je isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Predmetne nekretnine da su u posjedu su pravnih prednika tužitelja najmanje 90 godina, a iste da se nalaze u neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu tužitelja preko 40 godina. Tužitelj da se nalazi u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, a samom tužitelju, kao ni njegovim pravnim prednicima, da nitko nikada nije osporavao vlasništvo niti posjed opisanih nekretnina. Štoviše, a sve kako bi tužitelj dodatno argumentirao svoje navode o dugogodišnjoj činjenici posjeda predmetnih nekretnina, prilaže i dokument naziva Ovlaštenje od dana 07.10.1963. godine, ovjerenog od Kotarskog suda u Zagrebu, kojim dokumentom je prednik tužitelja VG pok. Ivana iz [adresa] kupio od IG, žene ŽG iz [adresa] predmetne nekretnine, međutim iz tog dokumenta da je razvidno kako je čest. zem. [katastarska čestica], tadašnji Z. U. [broj ZK uloška] [adresa] označena pravilnom numeracijom, dok čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] da tada nije imala svoju numeraciju već da se radilo o točki I. predmetnog Ovlaštenja odnosno zemljišta zvanog „Gornje podmeje“ tada nepoznatog br. čestice. Da je tome tako da proizlazi i iz sljedećeg dokumenta kojeg tužitelj dostavlja, a radi se o Izjavi nasljednika iza prodavateljice IG, LG koji Službi za imovinsko pravne poslove u Kaštelima dana 21. svibnja 2013. godine dostavlja Očitovanje u kojem pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje kako je čest. zem. [katastarska čestica] prodana JG, odnosno predstavlja izvanknjižno vlasništvo JG iz [adresa] još 1963. godine. JG da je nasljednica iza pok. VG, a pravna prednica ovdje tužitelja. Nadalje, a obzirom da je nakon smrti VG, pok. Ivana predmetne nekretnine nasljedila JG, ista da je dugi niz godina bila izvaknjižna vlasnica i posjednica predmetnih nekretnina. Dana **.**.2017. JG predmetne nekretnine da daruje svoje sinu EG u cijelosti, ovdje tužitelju. Predmetni Ugovor o darovanju da je ovjeren kod javnog bilježnika RG u [adresa] dana 24.11.2017. godine pod posl. brojem OV- 22866/17. Radi svega navedenog tužitelj spram tuženika postavlja tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isključivi vlasnik, za cijelo (1/1) nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina] pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva za cijelo na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], oznake vinograd, površine 590 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], obje K. O. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist za cijelo uz istodoban izbris tih prava s imena označenih tuženika u pripadajućem obimu.
2.Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate i to po stopi određenoj čl. 29. ZOO.a, ali samo ako se budu protivili tužbi i tužbenom zahtjevu."
Tuženici ad.3, ad.4 i ad.5 su uredno zaprimili tužbu sa prilozima, isti se nisu usprotivili tužbenom zahtjevu tako da je u odnosu na njih, njihov suvlasnički dio predmetnih nekretnina, trebalo donijeti djelomičnu presudu zbog ogluhe, a što će biti posebno obrazloženo.
Što se tiče tuženika ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8, isti su dostavili pisani odgovor na tužbu od dana 12.siječnja 2022.godine, u istom navode da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužba tužitelja da je osnovana, da ne odgovara istini tvrdnja tužitelja da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina. Također, da ne odgovara istini tvrdnja tužitelja da se isti nalazi u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine te da su predmetne nekretnine u posjedu pravnih prednika tužitelja najmanje 90 godina, i da se predmetne nekretnine nalaze i neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu tužitelja preko 40 godina. Predmetna nekretnina da je u vlasništvu i posjedu tuženika, što nesporno proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka. Obitelj tužitelja da je od pok. IG (bake tuženika) kupila nekretninu i to zk.čest.br. 1263/11, k. o. [katastarska općina]. Nekretnine koje je prednik tužitelja kupio od bake tuženika (IG) tužitelj da je uknjižio na svoje ime. Nekretnine koje su predmetom ovog spora da nikad nisu prodane predniku tužitelja točnije predmetne nekretnine da nikada nisu prodane predniku tužitelja, niti tužitelju, niti nekom trećem. Iz sadržaja Ovlaštenja od 7.10.1963. da je vidljivo da prednik tužitelja nije kupio predmetne nekretnine od pok. IG nego da ih je samo zakaparao, no do realizacije kupoprodaje da nije došlo jer prednik tužitelja nije isplatio kupoprodajnu cijenu. Isto tako izjava ČG da nije nikakav dokaz da su predmetne nekretnine bile predmet prodaje, te da je upitno pod kojim okolnostima je došlo do potpisivanja izjave od strane LG. Tužitelj da nema odobrenje tuženika za korištenje predmetnih nekretnina, niti je imao odobrenje prednika tuženika (pok. IG i njezine pok. djece ĐG, GG i LG). Odobrenje dano u Ovlaštenju da je prestalo obzirom da kupac nije isplatio kupoprodajnu cijenu. Ako tužitelj koristi ili je koristio predmetne nekretnine onda da to čini na prijevaran način iskorištavajući odsutnost tuženika odnosno njihovih prednika. Naime, pok. IG da se 1962. sa suprugom i djecom odselila u Zagreb gdje je živjela do svoje smrti. Pok. djeca IG, ĐG i LG, do svoje smrti živjeli su u Zagrebu, a kćer GG u [adresa]. Tužitelj da nije zakonit, istinit niti pošten posjednik, niti se nalazi u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina. Iz svega prethodno navedenog da je vidljivo da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina, niti je u posjedu dokumentacije kojom dokazuje svoje navode o vlasništvu i uživanju predmetnih nekretnina. Dakle, tužitelj ako koristi predmetne nekretnine, onda da ih koristi bez valjane pravne osnove. govor o darovanju nekretnina sklopljen između tužitelja i njegove majke da nije dokaz o postojanju prava vlasništva na predmetnim nekretninama, obzirom da majka tužitelja nije kupila pravo vlasništva predmetnih nekretnina niti njezin suprug od pok. IG. Nitko na drugog da ne može prenijeti više prava od onog što ih i sam ima. Slijedom navedenog ovi tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da im naknadi parnični trošak.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev spram tuženika kao upisanih vlasnika odnosno suvlasnika predmetnih nekretnina – čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1031 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1030 k. o. [katastarska općina], na utvrđenje da je isključivi vlasnik istih te da ima ovlaštenje upisati to svoje pravo u zemljišnim knjigama.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ovlaštenja Marice IG od 7. listopada 1963. godine; Izjave LG od 21. svibnja 2013. godine; Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između JG i EG (tužitelja); izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1031 k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1030 k. o. [katastarska općina], na dan 7. studenog 2021. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 692 k. o. [katastarska općina] na dan 11. studenog 2022. godine; pisma IG od 8. listopada 1963. godine; punomoći ĐG od 7. srpnja 1998. godine; rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Klasa: UP/I-320-04/11-01/5468, Ur. broj:
525-02-1-0853/11-2 od 29. rujna 2011. godine; saslušanjem tužitelja i tužene ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 10. veljače 2023. godine; Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika ad. 1 i tuženika ad. 2 dana 14. ožujka 2024. godine; očevidom na licu mjesta; izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 10. studenog 2024. godine; položajnog prikaza sa web stranice Uređena zemlja na dan 10. studenog 2024. godine – za sve tri nekretnine.
Tužitelj i tuženici ad.2,6,7 i 8 popisali su parnični trošak.
Zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8 nije osnovan, dok ostali tuženici – tuženici ad.3, ad.4 i ad.5 (kao nasljednici pok.LG) nisu osporili zahtjev tužitelja pa je u odnosu na njih sud donio djelomičnu presudu zbog izostanka.
Dakle, uvidom u priložene izvatke iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine, razvidno je da su na istima upisani tuženici kao suvlasnici, i to tužena ad.1 za 3/18 dijela, tužena ad.2 za 3/18 dijela, kao i ostali tuženici za po 2/18 dijela istih. Dakle, tuženici su suvlasnici ovih nekretnina, uredno upisani u zemljišnim knjigama, a isti su svi sljednici sada pokojne IG. U postupku je utvrđeno da je pokojna IG bila ranija vlasnica predmetnih nekretnina, da je zajedno sa suprugom i djecom odselila u Zagreb još 1962.godine (to tužitelj ne spori) i da se više u smislu stanovanja nije vraćala iz [adresa] na ovo područje. Pokojna IG imala je troje djece, kćeri ĐG i GG te sina LG, svi su pokojni, a nasljednici ĐG su tuženici ad.1 i ad.2, nasljednici LG su tužene ad.3, ad.4 i ad.5, nasljednici GG su tuženici ad.6, ad.7 i ad.8. Dakle, sporno je da li je pokojna IG uredno i valjanim pravnim poslom ove dvije nekretnine otuđila predniku tužitelja, njegovoj obitelji ili tužitelju, ovo spore tuženici ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8..
Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene ad.2 u svojstvu parničnih stranaka.
Tužitelj, star 63 godine, nesrodan sa tuženicima, u svom iskazu navodi da je njegova pok. majka JG, ona da mu je ugovorom o darovanju te nekretnine darovala, a iste da su stečene kupnjom još 1963. godine i to od strane prodavateljice IG koja je bila vlasnica tih nekretnina. Obitelj tužitelja da je u Kaštel Gomilici već jako dugo, da bi se moglo reći da su starosjedioci, njegovi roditelji da su seljaci, a da je on u vrijeme te kupnje bio dijete i da se sjećam priča roditelja da su trebali kupiti zemlju radi obrađivanja i prehranjivanja obitelji. Njegov pok.otac da je VG, roditelji da su zajedno čitavo vrijeme radili i obrađivali zemlju, a da su kazivali da su iste, predmetne parcele, kupljene od IG uz kaparu i obvezu da se kupoprodajna cijena isplati do kraja godine. Tu da postoji i potvrda same IG koja je priložena spisu iz koje da se vidi da su oni ostali čitavo vrijeme prijatelji i tome da ne bi bilo tako da su tužiteljevi bilo što i bilo kome ostali dužni, tvrdi da nisu, i da su uredno, a tako da su i kazivali i to kasnije potvrđivali sin pok. IG, također pok. LG, Maričina kćer RG i kćer GG. Navodi da njima kao obitelji ne bi bilo mjesta u Kaštel Gomilici da nisu platili ono što su kupili, da nisu zaključeni kupoprodajni ugovori jer je pok. majka kazivala da bi to bilo skuplje nego što je koštala zemlja odnosno ove dvije zemlje, da misli da su govorili o nekakvoj cijeni od 56.000 dinara. Ove parcele da nisu međašne, da je između njih nekih 20 parcela, prva da je zv. Donje podmeje i površine je 550-600 m2, druga parcela da je zv. Gornje podmeje i da je iste površine, zemlje da su imale, mjestimično, niske ogradne suhozide, da su bile u trenutku kupnje potpuno zarasle u kupinu, tako da su njegovi zajedno sa prijateljima nakon kupnje to kopali, krčili, kopali do 70 cm dubine i zasadili vinovu lozu, suhozidi da su i sada mjestimično vidljivi, da nisu gradili betonske zidove, tvrdi da niti jedan jedini dan od kada su uz kaparu kupili i stupili u posjed predmetnih zemalja, nije bilo prekida obrađivanja i posjedovanja, od toga da su se prehranjivali, a roditelji da su između trsova sadili salatu i da je to majka prodavala u Zagrebu. Dakle, njihov posjed da je bio čitavo vrijeme i da je imao potrebu urediti zemljišnoknjižno stanje jer se čitavo vrijeme znalo da je to njihovo, autobusom da je otišao kod LG, prije toga da je saznao njegov broj, da se javio i došao kod njega u Sesvete, jako prijateljski da su ga primili LG i njegova sestra RG, oni da su uredno potvrdili da su odmah sa majkom IG nakon kupoprodaje zemalja razgovarali i da je ona kazala da su to tužiteljevi stekli i da je to njihovo. To da je bio stav RG i LG, a da su kazali da im ništa ne spore i da im to bude s blagoslovom. Navodi da je kontatirao i FG, negdje početkom rata, 1992. godine i ona da je kazala da će potpisati i priznati sve što treba i da ništa u pogledu ovih zemalja nije sporno, da su trebali doći do Beograda jer su oni bili u Crnoj Gori, međutim, zbog rata koji se rasplamsao, da to nije bilo moguće i da nije bilo moguće otići tamo. Navodi da je čitavo vrijeme plaćanje poreza bilo tegobno za tužiteljeve, da se radilo o većim novčanim iznosima koje nisu imali, kao ni danas. Upitan od strane sutkinje je li IG prodala još neku zemlju njegovom predniku, tužitelj navodi da je bilo priče i o tome da su roditelji kupili zemlju zv. Vlaka, u susjedstvu, ali ne međašnu sa predmetnim nekretninama, ta E da je površine 850 m2 i da ne zna od koga je ista kupljena, da pretpostavlja da je i to kupljeno od IG, navodi da na prve dvije nekretnine ne postoje dovedena voda, da se voda za zalijevanje dovozila cisternama odnosno velikim vodenim spremnicima, a na zemlji zv. Vlaka da je napravljena čatrnja koja je primala četiri vagona vode, da je sada stigla voda na tu zemlju. Nadalje, navodi da je na Donjoj podmeji za potrebe puta sa donje strane oduzeta površina zemlje te da je za kompenzaciju napravljena rampa sa gornje strane 7 m x 3 m, za pristup automobilima. Upitan od strane sutkinje tužitelj navodi da ne zna temeljem čega je kupljena ova zemlja zv. Vlaka, da je ona bila upisana na njegovog oca u trenutku njegove smrti, nakon toga na njegovu majku i da je majka njemu ovu zemlju darovala, a koliko zna da za ovu Vlaku da nije vođena nikakva parnica. Na daljnje pitanje pun. tuženika ad. 1, 2, 6, 7 i 8, tužitelj navodi da je kod LG u [adresa] bio u posjeti nakon rata, negdje 2010. ili 2011. godine. Na pitanje je li LG potpisao njemu izjavu, tužitelj navodi da se on ne sjeća je li mu potpisao neku izjavu, ali da je njegova majka nakon nekoliko godina bila kod LG i da je moguće njegovoj majci nešto potpisao. Nakon što je od strane sutkinje tužitelju pročitano pismeno potpisano od strane LG (list 6 spisa), tužitelj navodi da je to očito potpisano kada je njegova majka bila kod LG, ali da on ne može kazati tko je to sastavio i koje su bile okolnosti, svakako, navodi da je on iskazao ono čega se sjeća, da mu je i majka kazala da je sa LG sve riješeno i da isti ništa ne spori. Navodi da ne zna ništa o tome gdje je živjela pok IG, da on nju ne pamti i da ne zna nikakvih detalja o njoj.
Tužena ad.2, stara 38 godina, sestra tužene ad.1, nesrodna sa tužiteljem, rodica tuženika ad.3, ad.4, ad.6, ad.7 i ad.8, u svom iskazu navodi da su njeni djed i baka IG i ŽG, oni da su negdje početkom 1962. godine odselili iz Kaštela u Zagreb i više da se u smislu stanovanja nisu vraćali, da su otišli trbuhom za kruhom, radi posla i prehranjivanja, po priči da zna da se djed vraćao u Kaštela i prodavao bakinu zemlju, baka da je bila jedino dijete bogate starosjedilačke obitelji S, ta obitelj da je imala veliki broj zemalja, djed da je znao otići radi kupoprodaje zemalja i navodi da je on samo tako, sa novcem od neke kupoprodaje pobjegao, napustio baku sa troje male djece i više se nije vraćao. Isti da je bio na Golom otoku dva puta, a kasnije da je pobjegao u Pariz i sa obitelji da nije više bio u dobrim odnosima. Baka IG da je teško živjela, ista da je bila lošijih materijalnih prilika, a navodi da je njeno troje djece: teta GG koja je preminula 2012. godine, ujak LG koji je preminuo 2020. godine i njena majka ĐG, ne RG kako to pogrešno navodi tužitelj, ista da je preminula **.**.2019.. Baka da je pred smrt, a imala je karcinom, izričito njima kazala, 1987. godine, da ukoliko dođu neki ljudi da im se bilo što potpiše, da ništa ne potpisuju ukoliko nemaju uredne dokumente da su bilo što kupili od njenih zemalja, baka da je bila ispred svog vremena i navodi da je ista inzistirala na pisanim ugovorima i priznanicama, i ukoliko je bilo što prodala, da je to bilo popraćeno kupoprodajnim ugovorima. Navodi da u ovom slučaju nije bilo nikakvog govora, da zna da je baka poznavala D, da zna i za ovo bakino pismo koje je priloženo spisu, ali da je isto uslijedilo jedan jedini dan nakon onog ovlaštenja vezano za kaparu, tako da se to pismo uopće ne može tumačiti onako kako to tužitelj tumači. Dakle, tužitelj da bi trebao imati kupoprodajni ugovor za dvije predmetne nekretnine odnosno dokaz da je kupoprodajna cijena plaćena te da bi mu tek tada bilo priznato da je to zaista i kupljeno, tužitelj da to nema, tako da, s obzirom na bakin stav i njene poslove i način na koji je obavljala poslove, ona kao tužena i njena nasljednica to ne može priznati za vjerodostojno. O da su ostale još neke zemlje u Kaštelima, da oni predmetne zemlje nisu posjedovali jer to nisu niti mogli s obzirom da tu nisu živjeli. Navodi da je priloženo pismeno pok. ujaka LG, sa njim da nije ništa posebno pričala u pogledu navedenog pisma, za to da nije niti znala do ovog slučaja, uglavnom, nakon toga da je kontaktirala njegovu suprugu, tuženu ad. 5 EGN i ona da joj je kazala da je kod njih bila tužiteljeva majka, nikakve detalje da nije posebno kazala, tako da tužena može kazati da je LG možda nešto potpisao, ali da ne zna što i da nije sigurna da je uopće znao što to potpisuje u smislu zemljišta za koje je potpisano. Navodi da je osobno razgovarala sa suprugom pok. tete GG, UG koji živi u [adresa] i on da joj je kazao da GG za života nitko od strane tužitelja ili članova njegove obitelji nije kontaktirao. Navodi da su nakon podnošenja tužbe utvrdili i pronašli kupoprodajni ugovor iz kojeg proizlazi da je od strane prednika tužitelja kupljena ova čestica / 11, da nije ni za to znala, da je to popraćeno kupoprodajnim ugovorom, da je ona osobno poslije rata, kada je još bila dijete, došla sa majkom ĐG i ujakom LG u [adresa], da su je ostavili pored mora, a oni da su otišli u općinu u Kaštel Lukšić vezano za neku kupoprodaju, naći se sa kupcem, da ne zna tko je to bio, uglavnom, da su tamo sredili neko potpisivanje vezano za neko zemljište. Dakle, stav tužene da je jasan, a to je da je i stav bake, da je kupoprodaja trebala biti ugovorena pisanim putem i da tome treba biti pisanog traga, što ovdje nije slučaj. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tužena ad. 2 navodi da je ona u trenutku bakine smrti bila stara dvije godine, da zna kako je LG zajedno sa svojom suprugom dolazio na predmetno područje odnosno zemljišta koja su bila bakina, a da misli da baka nakon odseljenja u Zagreb više nije dolazila na zemlje, da nije čula da bi baka dolazila na zemlje pa pretpostavlja i da nije. Navodi da je neposredno prije ujakove smrti, smrti LG ona osobno sa njegovom suprugom bila na ovom području, pa i na dvije predmetne nekretnine, da su išli vidjeti zajedno sa čitavom obitelji koje su to nekretnine, pa da je tako bila i danas. Navodi da sada istražuju nekretnine na području Gomilice koje bi bile njene bake, sređuju stanje po pitanju utvrđenja, što je baka sve imala, što je prodala i čega bi još bila vlasnica. Tužena ad. 2 navodi da su dvije predmetne čestice udaljene na način da je između njih nekih 7 zemljišta. Na posebno pitanje svoje punomoćnice, tužena ad. 2 navodi da joj je tužena ad. 5, supruga LG kazala da je LG prije svoje smrti, kada je bilo jasno da neće dugo živjeti i preživjeti,. zajedno s njom otišao u Gomilicu i tamo joj pokazao sve zemlje za koje on misli da su još uvijek bakine, tako da nakon njegove smrti njegove kćeri znaju što je njegovo i obiteljsko. Navodi da je njoj ista kazala kako je među tim zemljama LG pokazao i dvije predmetne nekretnine, isti je te dvije nekretnine, predmetne, pokazao kao bakine odnosno još uvijek obiteljske. Na posebno pitanje svoje punomoćnice, tužena ad. 2 navodi da ona zna za priloženu navodnu punomoć njene majke, da je original toga pronašla u majčinoj dokumentaciji nakon njene smrti kada je čitav ovaj proces počeo, ali navodi da je majka imala multiplu sklerozu i da bi majka očito potpisala bilo što što joj se ponudi na potpis, da sumnja u vjerodostojnost ove punomoći jer je prekrižen odnosno preko originalnog teksta napisan drugi broj podčestice. Nakon što je ista upitana radi li se o punomoći (list 81 spisa) ista navodi da je original te punomoći pronašla u majčinoj dokumentaciji i da je na originalu bio prepravljen ovaj broj kao i na preslici koja prileži spisu. Na posebno pitanje sutkinje, da je tekst originala punomoći napisan strojno, a broj preplavljen kemijskom olovkom plave boje. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tužena ad. 2 navodi da joj je Joškova supruga kazala da joj je LG predmetne nekretnine pokazao negdje između smrti ĐG i Joškove smrti, a da je navela kada je tko od njih preminuo. Na posebno pitanje sutkinje tužena ad. 2 navodi da tužena ad. 5 nije osoba pozne životne dobi, međutim, nakon Joškove smrti da se ista povukla u svoj život i da je u kontaktu sa tuženom ad. 2 kazala da se ona uopće ne želi petljati u ovo sve skupa i da to sve prepušta svojim kćerima, tuženoj ad. 3 i ad. 4. . Informativno upitana tužena ad. 2 navodi da je SG, tužena ad. 1 njoj darovala svoj dio predmetne nekretnine te njena punomoćnica u ovaj čas sudu i protivnoj strani predaje na uvid original ugovora o darovanju zaključenog između SG i DG dana 14. ožujka 2024. godine i to baš za čest. zem. [katastarska čestica]. Utvrđeno je kako je na tom ugovoru o darovanju postojeća ovjera javnog bilježnika iz Zagreba Ljubice Čaklović broj Ov- 2200/24 od 18. ožujka 2024. godine. Predaje dokaz odnosno potvrdu o zaprimanju prijedloga za upis u zemljišnim knjigama po tom pravnom poslu na dan 18. ožujka 2024. godine.
Sud je radi identifikacije predmetnih nekretnina i čest. zem. [katastarska čestica] izveo dokaz očevidom na licu mjesta, prije izlaska na lice mjesta od strane sutkinje sa web-a odnosno stranice "Uređena zemlja" isprintani su najnoviji zk izvatci za predmetne čestice sa položajnim prikazom i to za predmetne čestice kao i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 692 k. o. [katastarska općina]. Prvenstveno se pristupilo na čest. zem. [katastarska čestica] i to sa ulice zv. Podmeje, južno od te ulice, a nakon toga drugu predmetnu nekretninu. Tijekom očevida na licu mjesta je od strane sutkinje fotografirano lice mjesta, sve tri čestice, pa su te fotografije sastavni dio zapisnika sa očevida na licu mjesta i jasno je, pored opisanog u zapisniku, ono što je u trenutku očevida na nekretninama zatečeno. Nije bilo potrebe izvoditi dokaz vještačenjem po vještaku geometru ili bilo kakvim drugim vještačenjem, a za navesti je da je prema stavu ovog suda i inače činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje i da nije bilo potrebe izvoditi bilo kakve druge dokaze, niti saslušanjem predloženih svjedoka, jer je izvođenje daljnjih dokaza prema stavu ovog suda suvišno. Utvrđeno je tijekom očevida da dvije predmetne nekretnine nije dovedena voda i nema iskopanog bunara, a jasno je koja su stabla zatečena, pomoćni objekt i betonirani dijelovi. Nakon pregleda predmetnih nekretnina sud je pristupio do nekretnine koja nije predmet spora, a vezano za činjenično utvrđenje – čest. zem. [katastarska čestica]. Utvrđeno je da se nekretnina nalazi južno i na nižem nivou od ulice Podlukovo, prostire se prema jugu i sa zapada je noviji betonski zid sa stepenicama. Na sjevernom dijelu nekretnine razvidna je građevina, nedovršena, stara gradnja, a prema jugu od te građevine je vinograd, smokve, šipci, jabuka, masline. Sa istoka prema međašniku nema betonskog ogradnog zida nego manji dio suhozida, sa istočne strane je povrtnjak. Pun. tužitelja navodi da je obiteljska kuća tužitelja južno, ispod magistrale, pored stare kaštelanske ceste, dakle, obiteljska kuća tužitelja nije sagrađena niti na jednoj od ove tri nekretnine. Sud je izvršio fotografiranje i ove treće nekretnine, fotografije također čine sastavni dio zapisnika s očevida.
Dakle, u ovom postupku valjalo je utvrditi jesu li dvije predmetne nekretnine valjanim pravnim poslom otuđene predniku tužitelja od strane stvarne vlasnice u to vrijeme, sada pokojne IG rođene S. Dakle, je li prednik tužitelja dvije predmetne nekretnine kupio valjanim pravnim poslom od sada pokojne vlasnice istih – IG. Ovaj sud drži utvrđenim da iz Ovlaštenja koje je potpisala IG, od 7.listopada 1963.godine i koje je ovjereno u njenom potpisu od strane Kotarskog suda Zagreb, proizlazi samo ovlaštenje VG da može obrađivati zemljišta za koje je IG dao kaparu, na ime kupnje, ali ovaj sud drži – buduće kupnje. Točno to je i navedeno u ovom Ovlaštenju, dakle, IG potvrđuje ovim da je VG dao kaparu, ali da ima platiti drugu ratu do 10.listopada 1963.godine, a posljednju do 1.ožujka 1964, te ukoliko ne izvrši isplatu do tih datuma, da mu kapara propada. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da kupoprodajni ugovor nikada nije sačinjen, zbog velikih troškova i želje da se ne plati porez na promet nekretnina od strane stjecatelja. Na ovom posvjedočenju koje je sastavljeno na pisaćem stroju, navedene su tri čestice, od toga predmetna broj 1263/57, čest. zem. [katastarska čestica] (zvano Donje podmeje) i zemljište bez zk oznake navedeno kao zemlja zv.Gornje podmeje. Dakle, čest. zem. [katastarska čestica] nije navedena u ovom Ovlaštenju, a sud drži da bi to vjerovatno bila ova čest. zem. [katastarska čestica] (Donje podmeje), a zemlja zvana Gornje podmeje, bez zk oznake, očito ne bi bila jedna od dvije predmetne, neko najvjerojatnije ona treća, koja nije predmetna, a na kojoj je tužitelj upisan u zk kao vlasnik za 1/1 dijela, a u pogledu koje je u pojedinačnom ispravnom postupku pod brojem Z-6629/18, pokrenutom od strane tužitelja, isti ishodio temelj za upis iste u zk. Na ovoj nekretnini ne nalazi se njegova obiteljska kuća, jasno je utvrđeno tijekom očevida stanje iste i što se na istoj nalazi.
Sud drži utvrđenim da je prednik tužitelja, VG, kojeg je naslijedila majka tužitelja, koja je sa tužiteljem zaključila ugovor o darovanju, dao stvarnoj vlasnici IG, još 1963.godine kaparu na ime buduće kupnje dvije predmetne nekretnine, Ovlaštenje IG ima značaj samo priznanja o danoj kapari i njenom dopuštenju VG da zemljišta obrađuje, on je to očito i radio i od toga ostvarivao prinose i prihode, zajedno sa članovima njegove obitelji. Logično je da IG nije mogla ova zemljišta, niti druga svoja zemljišta, obrađivati i koristiti, jer se odselila zbog obiteljskih prilika i ovdje nije niti živjela, pa to u stvarnosti nije niti mogla raditi, a niti tuženici to nisu obrađivali, što je također logično ovom sudu. Kako je Ovlaštenje od 7.listopada 1963.godine napisano još tada na pisaćem stroju, kako je isto pismeno i detaljno, nedvojbeno je navedeno što to IG priznaje i na što VG ovlašćuje, to je jasno da bi i kupoprodajni ugovor predmetnih nekretnina trebao biti sačinjen u pisanoj formi, kupoprodajni ugovor nikada nije sačinjen u pisanoj formi i to navodi i sam tužitelj u svom iskazu, dakle, kapara je predana IG i ista je ovlastila VG da zemljišta može obrađivati, ali je i navedeno do kada trebaju biti plaćene dvije rate kupoprodajne cijene, kao što je navedeno i to da u slučaju neplaćanja ostatka kupoprodajne cijene kapara tužitelju propada, dakle, u slučaju da su te rate kupoprodajne cijene predane od strane prednika tužitelja IG, IG bi to uredno napisala i sastavila o tom priznanicu i nakon toga bi ona kao prodavateljica i VG kao kupac sastavili pismeno, kupoprodajnu pogodbu ili priznanicu o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni u potpunosti. Toga u ovom slučaju nema, pa je jedini zaključak suda da je prednik tužitelja predao IG samo kaparu, a tužitelj ničim nije dokazao da je predana čitava kupoprodajna cijena prodavateljici i da je zaključena usmena kupoprodajna pogodba koja je u cijelosti izvršena. Takva kupoprodajna pogodba sa IG, usmena pogodba koja bi bila izvršena u cijelosti, prema stavu ovog suda nije zaključena i ne postoji valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem tog pravnog posla na ime prednika tužitelja, pa tako ni tužitelja. Izričito je u Ovlaštenju navedeno da u slučaju neplaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, kapara predniku tužitelja propada, a to je očito držala i IG, da kupoprodaje nije bilo i da dvije predmetne nekretnine nije prodala, a očito, s obzirom da ona nije mogla zemlje obrađivati, nije imala ništa protiv da to obrađuje tužiteljeva obitelj, koja je već predala kaparu i bili su u dobrim odnosima sa IG, dakle, da obrađuje zemljište, ali ne i da postanu vlasnicima predmetnih zemljišta.
Spisu prileži pisana izjava LG, sada pokojnog prednika tuženika ad.3, ad.4 i ad.5, od 21.svibnja 2013.godine, dana za potrebe izvlaštenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz iste proizlazi da je ista u izvanknjižnom vlasništvu JG (tužiteljeve majke), a istu da je od IG kupio 1963.godine suprug JG, od kada ista tu nekretninu uživa. Sud drži da je potpis na ovoj Izjavi upravo potpis LG, a tužitelj je iskazao da je on osobno bio kod LG u [adresa] negdje 2010. ili 2011.godine, a njegova majka nakon toga. Dakle, kada se analiziraju svi izvedeni dokazi, ovaj sud zaključuje da je očito LG dao ovu izjavu i za sebe, a i za svoje sljednike, ne potražuje ovu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako izjave nema za drugu nekretninu – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud drži da ne može biti poznat sadržaj razgovora LG sa tužiteljem, niti tužiteljevom majkom, jer to nisu razjasnile niti supruga LG – tužena ad.5, niti tužene ad.3 i ad.4, sve njegove sljednice. Svakako, osobni stav LG, je li uopće bio upućen u to što izjavljuje i potpisuje, je li samo bio osobno nezainteresiran, kao i njegove sljednice, za predmetne nekretnine, ne dovode do toga da njegova izjava ima značaj priznanja prava vlasništva i za ostale nasljednike IG, kćeri ĐG i GG, također pokojne. LG je svojim dijelom mogao raspolagati kako je htio, a on je bio suvlasnik predmetnih nekretnina i njegova Izjava u odnosu na jednu od nekretnina može imati značaj priznanja tužitelju prava suvlasništva, na dijelu LG, ali nikako ne može imati značaj dokaza da je kupoprodajna pogodba za obje nekretnine izvršena u cijelosti. Ovdje je bitna okolnost što je LG zaista u svoje ime ovlašten priznati što god je želio priznati, pa su tako i njegove sljednice, očito nezainteresirane za predmetne nekretnine, ovlaštene ne osporiti osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na njih, dakle, tužene ad.3, ad.4 i ad.5 uredno su zaprimile tužbu sa svim prilozima, uz poziv za davanje odgovora na tužbu, iste se nisu usprotivile tužbenom zahtjevu, a sud ih je upozorio da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe, pa je temeljem odredbe čl.331 b. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u odnosu na tužene ad.3, ad.4 i ad.5, valjalo donijeti ovu djelomičnu presudu zbog ogluhe i tužitelj je voljom ovih tuženika, bez obzira na valjani pravni osnov stjecanja, ovlašten ishoditi utvrđenje da je suvlasnik predmetnih nekretnina za ukupno 6/18 dijela (1/3 dijela ukupno) ovih nekretnina za koji dio su tužene ad.3, ad.4 i ad.5 upisane kao suvlasnice, odnosno nasljednice LG. Na to ove tužene imaju pravo i one mogu, kao i LG, priznati tužiteljev zahtjev na ovaj način, ali to nema utjecaja na stav suda da nije zaključena valjana usmena kupoprodajna pogodba koja je izvršena u cijelosti i koja ima za cilj stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane prednika tužitelja. Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih ima, pa je tako LG, kao i njegove sljednice, mogao prenijeti svoj dio na bilo koga, ovdje tužitelja, ali ne i preko svog dijela od 1/3 predmetnih nekretnina. Ono što je tužitelj dokazao, jest da je platio kaparu i stupio u posjed po dopuštenju IG, dakle, zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8 (nasljednike pokojnih kćeri IG i GG) nije osnovan, oni su na valjan način upisani suvlasnici predmetnih nekretnina za preostalih 2/3 dijela i stvarni su suvlasnici istih, njihovo pravo vlasništva nije prestalo niti prodajom od strane njihove prednice, pravnim poslom, a niti dosjelošću, jer prednik tužitelja, njegov otac, njegova majka, a i sam tužitelj, nisu za ovaj dio pošteni posjednici, a nepošten posjednik ne može stjeći pravo vlasništva dosjelošću i to je notorno, u ovom slučaju i dokazano. Sud ne drži vjerojatnim da se tužitelj obratio GG još 1992.godine, o tome nema nikakvog pisanog traga, a tužena ad.2 u iskazu navodi da joj je UG, suprug pok.GG, sa prebivalištem u [adresa], kao i tuženici ad.6, ad.7 i ad.8, naveo da GG za njenog života nitko od strane tužitelja ili članova njegove obitelji nije kontaktirao. Ovo sud drži logičnim i uvjerljivim, jer zaista nema logike u tome da bi tužitelj prvo kontaktirao GG 1992.godine, a LG, Maričinog sina, u Sesvetama, tek 2010. ili 2011.godine, sve i da je tužitelj razgovarao sa GG, GG ničim nije u korist tužitelja raspolagala svojim dijelom predmetnih nekretnina i nije mu priznala nikakva stvarna prava na istima. Za navesti je i to da je tužitelj ovu tužbu podnio tek 2021.godine, nakon smrti svo troje djece pokojne IG, što također nije logično, jer je znao tko je uknjižen na nekretninama u zemljišnim knjigama i mogao je uredno pisanim putem na sve tri adrese uputiti pismo, zahtjev, sročiti ono što traži i tražiti njihovo pisano očitovanje, a mogao je podnijeti ovu tužbu mnogo, mnogo ranije, što isti nije napravio i što je također znakovito. Za navesti je da ovaj sud u potpunosti, u bitnom, poklanja vjeru iskazu tužene ad.2, njen iskaz je logičan, uvjerljiv i životan, vjerodostojan, u skladu je sa svim izvedenim dokazima, dok u bitnom iskaz tužitelja nije uvjerljiv.
Potrebno se osvrnuti i na pismo IG ocu tužitelja, datirano sa 8.listopada 1963.godine (list 79 spisa), za navesti je da je logično ono što je u pismu navedeno i da je isto u prijateljskom tonu, a bitan je i datum tog pisma, kao i okolnost da je VG sukladno Ovlaštenju IG od 7.listopada 1963.godine, ratu kupoprodajne cijene trebao platiti do 10.listopada 1963.godine, a posljednju najkasnije do 1.ožujka 1964.godine, dakle, nakon datuma sa ovog pisma, za ponoviti je da ničim nije dokazano da je VG platio IG ostatak kupoprodajne cijene, preko plaćene kapare. Logičan je iskaz tužene ad.2 da bi IG i ugovor i priznanice sastavila u pisanoj formi, da je ona bila takva osoba i da je inzistirala na pisanim ugovorima i priznanicama, što ovaj sud prihvaća, jer je Ovlaštenje i sastavljeno u pisanoj formi na kvalitetan način, a njen potpis na istom je ovjeren kod Kotarskog suda u Zagrebu, pa bi ona sastavila i priznanice na ime plaćanja kupoprodajne cijene, kupoprodajni ugovor u pisanoj formi i izdala predniku tužitelja ovlaštenje na upis prava vlasništva kupljenih nekretnina u zemljišnim knjigama, što je izostalo, ovaj sud je već naveo zbog čega smatra da je to izostalo. Što se tiče punomoći ĐG od 7.srpnja 1998.godine (prednice tuženika ad.1 i ad.2), sada pokojne (list 81 spisa), ista je prepravljana rukom preko teksta kompjuterom ispisanog teksta u smislu čestice zemlje i to je u svom iskazu obrazložila i objasnila njena kćer-tužena ad.2, dakle, ovaj punomoć zaista ne dovodi do drugačijeg zaključka suda od donesenog, zauzetog stava suda temeljem svih izvedenih dokaza, broj čestice zemlje je prepravljan rukom, a ZU nije isti kao ZU u koji su upisane predmetne nekretnine, pa ova punomoć nije od dokazne važnosti u ovom postupku, odnosno ne dokazuje ničim navode tužitelja iznesene tijekom postupka.
Da je prednik tužitelja bio pošten posjednik ovih nekretnina, vezano za stjecanje vlasništva istih dosjelošću primjenjivala bi se, s obzirom na vrijeme posjedovanja, pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ-a), za navesti je da u bitnom pravila o stjecanju vlasništva dosjelošću i po Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92 od stupanja na snagu 1.rujna 1980.godine do početka primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 1.siječnja 1997.godine), ostaju ista, dakle, slijede se pravila OGZ-a, ista su osuvremenjena, ali je ono što je bitno u ovom slučaju ostalo isto, dakle, za izvanrednu dosjelost potrebno je da je posjed nekretnine pošten, posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a bez samostalnog posjeda koji je barem pošten nema uopće mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Nepošten posjednik bez obzira na vrijeme posjedovanja ne može steći vlasništvo dosjelošću, pa niti izvanrednom dosjelošću, a ovaj sud drži utvrđenim da je prednik tužitelja bio nepošten posjednik predmetnih nekretnina, da je znao da kupoprodaja nije izvršena u cijelosti i da pravnim poslom nije stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, valjanim pravnim poslom, prednik tužitelja, njegovi otac i majka, kao i sam tužitelj, jesu vršili posjedovne čine na predmetnim nekretninama, iste su obrađivali kao poljoprivrednici, ali uz dopuštenje stvarne vlasnice, prekarno do opoziva, znajući tko je stvarna vlasnica i da nisu stekli valjanim pravnim poslom pravni osnov za stjecanje prava vlasništva istih. Ista situacija po pitanju poštenog posjeda i stjecanja prava vlasništva dosjelošću je i po ZV-u, dakle, za ponoviti je da posjed prednika tužitelja i samog tužitelja nije pošten posjed i da dosjelošću nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a u ovom slučaju je njihov zahtjev u odnosu na upisane suvlasnike, tuženike ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8, odnosno njihovih 12/18 dijela, odnosno 2/3 ukupno, valjalo odbiti kao neosnovan, tužitelj u odnosu na taj dio nije temeljem zakona stekao pravo vlasništva istih, pravo suvlasništva, a niti valjanim pravnim poslom od vlasnice.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženicima ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8, koji su uspjeli u ovom postupku, odnosi se na trošak 9 radnji zastupanja (sastav tužbe, zastupanja na ročištima održanim dana 15.rujna 2022.godine, 30.studenog 2023.godine, 19.ožujka 2024.godine, 11.listopada 2024.godine i 19.ožujka 2025.godine; sastav podnesaka od dana 8.ožujka 2024.godine, 3.travnja 2024.godine i 13.studenog 2024.godine); za svaku radnju iznos od po 200,00 EUR; što daje ukupan iznos od 1.800,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 450,00 EUR, tako da je tužitelj konačno obvezan na ime naknade parničnog troška koji je bio potreban za vođenje ovog postupka isplatiti tuženicima ad.1, ad.2, ad.6, ad.7 i ad.8, ukupan iznos od 2.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužitelj je u odnosu na tuženike ad.3, ad.4 i ad.5, uspio u ovom postupku, ali isti nisu prouzročili parnični trošak tužitelju jer se nisu usprotivili tužbenom zahtjevu i navodima tužbe, s obzirom na tu činjenicu i vezano za sve okolnosti slučaja, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška spram tuženika ad.3, ad.4 i ad.5.
U Splitu, 30. travnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika ad. 1, ad. 2, ad. 6, ad. 7 i ad. 8
3. Tuženicima ad. 3, ad. 4 i ad. 5
