REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-3307/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Zvonimiru Bućanu, odvj. u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. ožujka 2025. godine u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 30. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu broj: 060407056601 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 31.03.2006.g. a solemniziran dana 20.04.2006.g. kod javnog bilježnika Paška Repušića pod brojem ovjere OU-28/06 pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i zalogodavce, a zbog čega se utvrđuje i ništetnim Dodatak br.1 Ugovora o Kreditu br.151109070033, solemniziran kod javnog bilježnika Petar Ujević pod brojem ovjere OV-292/2016."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 9.657,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i to po stopi koja se do 31.srpnja 2015.godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku na iznos od:

- 29,12 EUR od 1.2. 2008.g. pa do isplate,

- 36,84 EUR od 1.3.2008.g. pa do isplate,

- 37,23 EUR od 1.4.2008.g. pa do isplate,

- 36,04 EUR od 1.5.2008.g. pa do isplate,

- 35,57 EUR od 1.6.2008.g. pa do isplate,

- 50,81 EUR od 1.7.2008.g. pa do isplate,

- 150,99 EUR od 1.8.2008.g. pa do isplate,

- 151,09 EUR od 1.9.2008.g. pa do isplate,

- 152,91 EUR od 1.10.2008.g. pa do isplate,

- 165,63 EUR od 1.11.2008.g. pa do isplate,

- 155,57 EUR od 1.12.2008. g. pa do isplate,

- 165,77 EUR od 1.1.2009.g. pa do isplate,

- 166,74 EUR od 1.2.2009.g. pa do isplate,

- 166,99 EUR od 1.3.2009.g. pa do isplate,

- 164,80 EUR od 1.4.2009.g. pa do isplate,

- 157,53 EUR od 1.5.2009.g. pa do isplate,

- 160,90 EUR od 1.6.2009.g. pa do isplate,

- 158,07 EUR od 1.7.2009.g. pa do isplate,

- 158,40 EUR od 1.8.2009.g. pa do isplate,

- 159,63 EUR od 1.9.2009.g. pa do isplate,

- 158,14 EUR od 1.10.2009.g. pa do isplate,

- 156,68 EUR od 1.11.2009.g. pa do isplate,

- 158,34 EUR od 1.12.2009.g. pa do isplate,

- 159,88 EUR od 1.1. 2010.g. pa do isplate,

- 161,49 EUR od 1.2.2010.g. pa do isplate,

- 160,38 EUR od 1.3.2010.g. pa do isplate,

- 163,44 EUR od 1.4.2010.g. pa do isplate,

- 161,93 EUR od 1.5.2010.g. pa do isplate,

- 163,16 EUR od 1.6.2010.g. pa do isplate,

- 172,68 EUR od 1.7.2010.g. pa do isplate,

- 98,70 EUR od 1.8.2010.g. pa do isplate,

- 177,69 EUR od 1.9.2010.g. pa do isplate,

- 172,51 EUR od 1.10.2010.g. pa do isplate,

- 168,47 EUR od 1.11.2010.g. pa do isplate,

- 178,04 EUR od 1.12.2010.g. pa do isplate,

- 183,63 EUR od 1.1.2011.g. pa do isplate,

- 169,59 EUR od 1.2.2011.g. pa do isplate,

- 144,40 EUR od 1.3.2011. g. pa do isplate,

- 126,26 EUR od 1.4.2011.g. pa do isplate,

- 126,41 EUR od 1.5.2011.g. pa do isplate,

- 133,74 EUR od 1.6.2011.g. pa do isplate,

- 134,24 EUR od 1.7.2011.g. pa do isplate,

- 142,29 EUR od 1.8.2011.g. pa do isplate,

- 138,47 EUR od 1.9.2011.g. pa do isplate,

- 132,95 EUR od 1.10.2011.g. pa do isplate,

- 132,17 EUR od 1.11.2011.g. pa do isplate,

- 131,00 EUR od 1.12.2011.g. pa do isplate,

- 132,08 EUR od 1.1.2012.g. pa do isplate,

- 133,31 EUR od 1.2.2012.g. pa do isplate,

- 132,67 EUR od 1.3.2012.g. pa do isplate,

- 130,79 EUR od 1.4.2012.g. pa do isplate,

- 130,58 EUR od 1.5.2012.g. pa do isplate,

- 130,56 EUR od 1.6.2012.g. pa do isplate,

- 129,10 EUR od 1.7.2012.g. pa do isplate,

- 128,44 EUR od 1.8.2012.g. pa do isplate,

- 127,03 EUR od 1.9.2012.g. pa do isplate,

- 125,05 EUR od 1.10.2012.g. pa do isplate,

- 125,84 EUR od 1.11.2012.g. pa do isplate,

- 125,64 EUR od 1.12.2012.g. pa do isplate,

- 124,67 EUR od 1.1.2013.g. pa do isplate,

- 121,73 EUR od 1.2.2013.g. pa do isplate,

- 122,47 EUR od 1.3.2013.g. pa do isplate,

- 122,04 EUR od 1.4.2013.g. pa do isplate,

- 120,59 EUR od 1.5.2013.g. pa do isplate,

- 117,84 EUR od 1.6.2013.g. pa do isplate,

- 115,85 EUR od 1.7.2013.g. pa do isplate,

- 116,14 EUR od 1.8.2013.g. pa do isplate,

- 116,07 EUR od 1.9.2013.g. pa do isplate,

- 117,13 EUR od 1.10.2013.g. pa do isplate,

- 115,29 EUR od 1.11.2013.g. pa do isplate,

- 114,91 EUR od 1.12.2013.g. pa do isplate,

- 114,44 EUR od 1.11.2014.g. pa do isplate; dok se za više zatraženi iznos od 108.291,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

III. Ne prihvaća se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika dana 11.travnja 2019.godine, te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja u iznosu od 81.860,88 EUR (616.780,82 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 27.svibnja 2006.godine do isplate, niti potraživanje u iznosu od 8.245,65 EUR (62.126,87 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 19.siječnja 2016.godine do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 6. prosinca 2018. godine podnesena je tužba u kojoj se navodi da su stranke zaključile dana 31. ožujka 2006. godine Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama. Čl. 3. predmetnog Ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci i drugim aktima banke, kamatna stopa u ugovoru da je bila 4,39 %. Sukladno takvoj odredbi predmetnog ugovora tuženik da je od dana sklapanja ugovora, samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope i to od 4,39 % na 4,99 %, 6,99 %, 6,74 % i 6,24 %. Predmetni ugovor o kreditu da je ništetan, ništetnost da proizlazi iz kršenja odredbe čl. 269. st. 2. u svezi sa čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj u tužbi obrazlaže razloge ništetnosti čitavog ugovora, vezano za znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, banka da je postupanjem i zaključenjem takvog ugovora kršila načela savjesnosti i poštenja u svoju korist. Tuženik da je bez obrazloženja jednostrano mijenjao kamatnu stopu, da se radi o bitnom elementu ugovora, radi navedenog da je čitav predmetni ugovor ništetan pa tužitelj vezano za ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke potražuje utvrđenje da je ništetan čitav predmetni ugovor o kreditu, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 964.263,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Takvo utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora sa isplatom navedenog iznosa sa kamatama predstavlja postavljeni glavni tužbeni zahtjev. Tužitelj postavlja podredni tužbeni zahtjev za slučaj da sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev te traži da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu te potražuje isplatu iznosa od 73.353,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama navodeći da je upravo ovaj iznos tuženik stekao na temelju povećanja stope zakonske zatezne kamate temeljem te ništetne odredbe.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba sa procesnog aspekta neuredna pa predlaže da sud tužbu vrati tužitelju radi uređenja. Navodi da se protivi glavnom i podrednom tužbenom zahtjevu, predlaže da sud iste odbije kao neosnovane te navodi da su stranke dana 19. siječnja 2016. godine zaključile Dodatak broj 1 predmetnom ugovoru o kreditu, sam ugovor i ovaj Dodatak da su sklopljeni između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, ali da su ugovorne stranke u ovim ugovorima i ĆM u svojstvu založnog dužnika i ŽM u svojstvu supružnika založnog dužnika, pa da bi isti trebali biti nužni suparničari zajedno sa tužiteljem, iz ovog razloga tužba da je nepodesna za daljnje postupanje. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice budući je kredit sa valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile sporne ugovorne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu sa važenjem ex tunc. U postupku provođenja konverzije kredita, tužitelj da je prihvatio konverziju kredita nakon čega je sa tuženikom sklopio Dodatak broj 1 ugovora o kreditu kojim je konverzija i provedena. Konverzija kredita i svi učinci konverzije da djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, kod tužitelja da je utvrđena preplata u iznosu od 62.126,87 kn koja se koristi za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi. Tužitelj da u skladu sa načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije niti sklopiti Dodatak broj 1 o konverziji kredita. Međutim, kada je tužitelj slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio Dodatak ugovora kojim je konverzija dosljedno provedena, tada da se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom broj 1 ugovora o kreditu. Tuženik ističe da suprotno tvrdnji tužitelja predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, sve kada bi sporne ugovorne odredbe eventualno i bile ništetne. Radi navedenog predlaže da sud odbije zahtjeve tužitelja kao neosnovane uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška.

Prije zaključenja prethodnog postupka, dakle, pravovremeno, tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine koju ima po osnovu plasiranja kredita u iznosu od 616.780,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2006. godine do isplate, kao i tražbine po osnovu utvrđene preplate po izvršenoj konverziji u iznosu od 62.126,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana sklapanja dodatka ugovora o konverziji kredita 19. siječnja 2016. godine. Tužitelj navodi da se protivi prigovoru radi prebijanja, a što se tiče priznate preplate u iznosu od 62.126,87 kn, da se radi o iznosu koji se odnosi na valutnu klauzulu koja je sama po sebi ništetna pa da je vraćeni iznos od strane banke samo povrat onoga što je banka stekla bez osnova.

Tužitelj je nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku naveo da na ovo vještvo sudskog vještaka Matije Trogrlić nema primjedbi te uređuje svoj tužbeni zahtjev podneskom od 17. prosinca 2019. godine. Dakle, vezano za glavni tužbeni zahtjev tužitelj ustraje u prijedlogu da se utvrdi ništetnim čitav predmetni ugovor o kreditu sa obvezom tuženika da tužitelju isplati iznos od 888.690,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama, ustraje u podrednom tužbenom zahtjevu vezano za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu te potražuje iznos od 72.764,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Svojim podneskom od dana 21.listopada 2024.godine tužitelj povlači svoj podredni tužbeni zahtjev i po pitanju utvrđenja i po pitanju isplate; ustraje u zahtjevu da se utvrdi ništetnim čitav ugovor o kreditu uz obvezu tuženika da mu isplati iznos od 978.856,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Svojim podneskom od dana 13.prosinca 2024.godine tužitelj konačno uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu broj: 060407056601 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 31.03.2006.g. a solemniziran dana 20.04.2006.g. kod javnog bilježnika Paška Repušića pod brojem ovjere OU-28/06 pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i zalogodavce, a zbog čega se utvrđuje i ništetnim Dodatak br.1 Ugovora o Kreditu br.151109070033, solemniziran kod javnog bilježnika Petar Ujević pod brojem ovjere OV-292/2016, a slijedom ovoga utvrđenja tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 117.949,54 eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 01.10.2007.g. u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

-na iznos od 59,25 eur počev od 26.05.2006.g. pa do isplate,

-na iznos od 615,13 eur počev od 01.07.2006.g. pa do isplate,

-na iznos od 613,56 eur počev od 01.08.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 618,43 eur počev od 01.09.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 617,88 eur počev od 01.10.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 616,88 eur počev od 01.11.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 614,10 eur počev od 01.12.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 608,16 eur počev od 01.01.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 604,05 eur počev od 01.02.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 605,86 eur počev od 01.03.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 604,48 eur počev od 01.04.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 596,05 eur počev od 01.05.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 589,96 eur počev od 01.06.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 586,37 eur počev od 01.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 588,60 eur počev od 01.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 591,35 eur počev od 01.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 583,90 eur počev od 01.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 583,13 eur počev od 01.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 588,56 eur počev od 01.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 589,15 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 613,84 eur počev od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 630,94 eur počev od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 639,19 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 620,58 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 614,36 eur počev od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,18 eur počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 682,37 eur počev od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 666,46 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.533,14 eur počev od 14.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 710,62 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 759,36 eur počev od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 765,97 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 769,31 eur počev od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 761,39 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 760,24 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 747,83 eur počev od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 736,91 eur počev od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 674,86 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 664,14 eur počev od 08.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 761,47 eur počev od 31.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,48 eur počev od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,50 eur počev od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 729,93 eur počev od 05.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,30 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 688,17 eur počev od 12.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 67,42 eur počev od 01.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 677,15 eiur počev od 11.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 763,16 eur počev od 15.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 767,42 eur počev od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 775,10 eur počev od 12.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 783,06 eur počev od 10.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 799,07 eur počev od 12.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 822,88 eur počev od 28.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 827,92 eur počev od 27.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 329,42 eur počev od 11.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.402,88 eur počev od 11.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 845,84 eur počev od 14.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 839,74 eur počev od 08.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 874,64 eur počev od 09.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 911,10 eur počev od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,67 eur počev od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 857,39 eur počev od 10.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 856,90 eur počev od 10.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 838,80 eur počev od 12.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 875,97 eur počev od 10.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 911,80 eur počev od 15.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,82 eur počev od 01.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 940,74 eur počev od 13.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 978,17 eur počev od 19.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 930,39 eur počev od 19.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 903,84 eur počev od 13.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 905,70 eur počev od 09.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 907,82 eur počev od 09.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 927,73 eur počev od 11.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 938,61 eur počev od 14.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 937,15 eur počev od 07.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,39 eur počev od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 929,06 eur počev od 11.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 935,56 eur počev od 15.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 941,00 eur počev od 02.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 932,77 eur počev od 12.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 934,67 eur počev od 08.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 920,30 eur počev od 12.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 927,88 eur počev od 15.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 937,02 eur počev od 15.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 929,46 eur počev od 08.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,75 eur počev od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 918,44 eur počev od 15.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 921,09 eur počev od 19.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 919,10 eur počev od 15.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 933,04 eur počev od 03.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 918,31 eur počev od 08.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 914,72 eur počev od 10.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,21 eur počev od 15.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 911,94 eur počev od 17.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 916,72 eur počev od 04.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 929,06 eur počev od 07.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 929,06 eur počev od 06.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 927,73 eur počev od 10.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 923,75 eur počev od 09.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 838,80 eur počev od 05.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 844,12 eur počev od 06.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 843,93 eur počev od 15.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,80 eur počev od 01.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 436,66 eur počev od 15.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 397,30 eur počev od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,30 eur počev od 01.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 788,37 eur počev od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 318,53 eur počev od 14.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 524,76 eur počev od 17.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,45 eur počev od 01.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 839,72 eur počev od 06.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 850,75 eur počev od 08.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 850,75 eur počev od 13.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 853,40 eur počev od 05.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 860,57 eur počev od 15.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 862,70 eur počev od 15.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,64 eur počev od 01.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 846,77 eur počev od 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 862,70 eur počev od 18.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 861,37 eur počev od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 861,37 eur počev od 13.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 862,70 eur počev od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 862,70 eur počev od 08.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,21 eur počev od 31.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 854,73 eur počev od 14.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 860,04 eur počev od 11.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos do 860,04 eur počev od 14.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od858,85 eur počev od 10.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 861,37 eur počev od 15.12.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 727,26 eur počev od 01.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 130,07 eur počev od 15.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,40 eur počev od 01.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 371,62 eur počev od 04.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 51,76 eur počev od 01.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 314,68 eur počev od 12.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 371,62 eur počev od 20.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 360,47 eur počev od 10.05.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 366,31 eur počev od 15.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 362,33 eur počev od 14.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 362,33 eur počev od 17.08.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 359,68 eur počev od 12.09.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 361,00 eur počev od 12.10.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 360,08, eur počev od 01.11.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,74 eur počev od 01.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 361,00 eur počev od 15.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 363,66 eur počev od 09.01.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 358,35 eur počev od 08.02.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 353,04 eur počev od 06.03.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 354,37 eur počev od 12.04.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 355,70 eur počev od 13.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 353,04 eur počev od 07.06.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 352,25 eur počev od 01.07.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 353,04 eur počev od 04.08.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 354,50 eur počev od 16.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,35 eur počev od 18.10.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 358,35 eur počev od 16.11.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 370,30 eur počev od 14.12.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 705,42 eur počev od 11.01.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 706,08 eur počev od 15.02.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 703,43 eur počev od 14.03.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 17.04.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 707.41 eur počev od 20.04.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 12.06.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 119,17 kn počev od 06.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 13.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos do 668,92 eur počev od 23.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 710,07 eur počev od 24.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 687,50 eur počev od 11.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 699,45 eur počev od 13.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 695,47 eur počev od 14.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 699,45 eur počev od 14.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 696,79 eur počev od 12.02.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 696,79 eur počev od 08.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 703,43 eur počev od 12.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 688,74 eur počev od 13.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 17.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 11.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 19.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 04.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 16.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 04.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 700,77 eur počev od 04.12.2019.g. pa do isplate,

II Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

Tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška.

Na ročištu za glavnu raspravu održanog dana 19.ožujka 2025.godine, stranke su navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, predložili su zaključenje raspravljanja i donošenje meritorne presude, temeljem stanja u spisu i izvedenih dokaza, pa je sud glavnu raspravu i zaključio.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je imao potrebu adaptacije očeve kuće u [adresa], ta nekretnina da je i dalje nekretnina njegovog oca ali da je imao potrebu adaptirati, roditelji da su mu bili sudužnici u ovom kreditu, da je njegov otac u to vrijeme imao svoj geodetski ured i da je on bio kod njega zaposlen, kasnije da je naslijedio ovaj ured, a u vrijeme podizanja kredita da nije imao svoju firmu niti obrt. Navodim da je ovo prvi kredit koji je podigao u životu, majka da je bila komitent OTP banke i da su otišli tamo, direktor poslovnice da je bio KM koji je bio poznanik tužiteljeve majke, da ga je ovom kreditu privuklo baš to što je to bio kredit za mlade, KM da mu je preporučio ovaj kredit kao najpovoljniji, tužitelja da je zanimalo da bude na što manje godina tako da ga što prije otplati, a kredit da je bio povoljan, manja kamata, da se nije dalje raspitivao. Navodi da je pitao KM kakva je to valuta CHF, on da mu je kazao da je to posljednjih 15-20 godina najstabilnija valuta uopće. Pored ovog što je on sastavio kao ugovor o kreditu, tužitelj da nije mogao dogovoriti ništa povoljnije sa tuženikom nego da je to mogao prihvatiti ili odbiti, pa da je ovo prihvatio. Navodi da je bio kod javnog bilježnika, da nije bilo nikakve posebne priče o parametrima kredita, uglavnom, kredit da je iskorišten u svrhu za koju je podignut i navodi da mu je rata početna bila nekih 4.300,00 kn, te da bi narasla od maksimalne od 7.340,00 kn, kada se to počelo događati odnosno dogodilo, više puta da je bio do poslovnice banke i razgovarao sa KM, on da mu je kazao da banka nema utjecaja na tečaj CHF i da ne može ići na ništetnost kredita dok ne otplati glavnicu. Navodi da je u vrijeme zakonske mogućnosti konverzije kredita pristupio konverziji jer je na to bio prisiljen i da nije imao alternative, banka da mu je ponudila izračun konverzije koji je mogao prihvatiti ili odbiti, ponavlja da nije imao alternative i da je pristupio konverziji. Navodi da ne zna je li mu prilikom konverzije priznata neka preplata od strane banke, toga da se ne može sjetiti, uglavnom, neposredno nakon konverzije rata da je bila nekih 2.800,00 kn mjesečno, a kredit da je uredno otplatio. Navodi da mu je nakon otprilike 2 ili 3 godine od konverzije, manje od dvije godine, rata ponovno porasla do nekih 5.600,00 kn. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je prilikom podizanja kredita 2006. godine od banke dobio otplatni plan u kojem je bila navedena glavnica i kamate, ali da se kasnije događalo ovo što je iskazao. Navodi da prilikom konverzije nije mogao pregovarati sa bankom vezano za zaključenje novog ugovora koji bi zamijenio stari i da nije imao mogućnost pregovarati u pogledu načina na koji će konverzija biti provedena odnosno kako je izračun konverzije napravljen od strane banke. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj navodi da se ne može sjetiti je li prilikom zaključenja ugovora o kreditu platio ulaznu naknadu za obradu kredita. Navodi da je kuća adaptirana na način da je napravljena fasada, kuća građevinski poboljšana kao i okućnica, promijenjen namještaj i uređaji, ali da kuća nije nadograđena u smislu proširenja ili stvaranja nove stambene jedinice. Navodi da se ova kuća sastojala od prizemlja i kata, koristila se u cijelosti za stanovanje, osim jedne prostorije u kojoj je otac imao kancelariju. Navodi da u to vrijeme nije bio oženjen, ali da je bio u zajednici sa svojom djevojkom.

Sud prihvaća iskaz tužitelja kao logičan i uvjerljiv, iskaz je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima, sud drži kako je tužitelj dokazao svoj status potrošača u predmetnom pravnom poslu, namjenskom ugovoru o kreditu za adaptaciju obiteljske kuće.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim čitavog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka dana 31.ožujka 2006.godine, te isplata zatraženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama na ime ništetnosti čitavog ugovora o kreditu, dok je ranije egzistirao i sada povučeni podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba čl.3. predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, pa je na okolnost preplate (i ostale okolnosti) po odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 060407056601 zaključenog dana 31.ožujka 2006.godine sa pripadajućom dokumentacijom; Dodatka br.1. 19.siječnja 2016.godine sa pripadajućom dokumentacijom; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl.oecc Matiji Trogrlić te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika se ne prihvaća.

Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su dana 31.ožujka 2006.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u k. o. [katastarska općina]. Zalogodavac u ovom pravnom poslu bio je ĆM, a sudužnik ŽM. Dakle, tuženik je glavni dužnik i korisnik kredita i ovaj sud je stava da je isti aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i da njegovi roditelji, sudužnik i založni dužnik, nisu trebali biti tužitelji pored tužitelja u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je preuzeo obvezu otplate kredita, isti je otplaćivao kredit i izvršavao obveze po ovom pravnom poslu, koji je u konačnici i prestao otplatom, pa je tužba uredna za postupanje i tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a njegovi roditelji nisu trebali biti sa njim suparničari odnosno tužitelji, tako da ovaj prigovor tuženika nije osnovan. Dakle, tužitelju je kao korisniku kredita i dužniku po ovom pravnom poslu na raspolaganje od strane tuženika stavljen iznos kredita od 132.000,00 CHF, kredit je odobren na rok od 15 godina, kamatna stopa ugovorena je u iznosu od 4,39% godišnje, čl.3. ugovora, navedeno je da kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika. Radi se, a to proizlazi iz čl. 7. ovog ugovora, o namjenskom ugovoru za adaptaciju odnosno rekonstrukciju obiteljske kuće. U svojoj tužbi, tužitelj navodi da je ugovor o kreditu ništav pravni posao u cijelosti, podredno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz odredbe čl.3. ugovora, jednostranom odlukom banke. Dakle, pored okolnosti što tužitelj ovu odredbu drži nepoštenom i ništetnom, stava da je da je čitav ugovor o kreditu ništetan pravni posao i da ne proizvodi pravne učinke, pa takvo utvrđenje i traži.

Prvenstveno je, po pitanju zahtjeva na utvrđenje ugovora o kreditu ništetnim pravnim poslom, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na utvrđenje i isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu ima status potrošača, tužitelj je fizička osoba i potrošač, a radi se o namjenskom kreditu radi adaptacije obiteljske kuće, za stanovanje. Sud drži, temeljem svih izvedenih dokaza, iskaza samog tužitelja, da se sa njim, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Dakle, sud drži da je odredba iz čl.3. predmetnog pravnog posla, o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, nepoštena i ništetna ugovorna odredba.

Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora bila bi ništetna i nepoštena, iako tužitelj niti u tužbi, niti tijekom postupka ne apostrofira ništetnost te ugovorne odredbe vezano za zadatak vještačenja i zahtjev na isplatu, pa tako ne traži utvrđenje te odredbe ništetnom, iako je i ova odredba ugovora o kreditu nepoštena i ništetna, a sve vezano za stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Dakle, vezano za očitovanje tužitelja u tužbi i tijekom postupka, u odnosu na odredbu ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, koja je prema stavu ovog suda nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Provedena konverzija nema utjecaja na stav suda o ništetnosti ove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, a na ovu odredbu provedena konverzija i nema utjecaja niti se time bavila. Predmet konverzije nije bio i učinak ove odredbe, nije se ni bavio ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da je stav sudova da je ova odredba u takvim ugovorima ništetna, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ovaj sud je stava da predmetni ugovor o kreditu iz 2006.godine može opstati i pored ništetne odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke (kao i one o valutnoj klauzuli u CHF), jer iste/iste nisu bile uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, sud je stava da predmetni ugovor o kreditu od 31.ožujka 2006.godine nije ništetan pravni posao u cijelosti, kako to pogrešno navodi tužitelj i navodi da isti ne proizvodi nikakve učinke. Prema stavu ovog suda, takav stav tužitelja nije točan, jer ukoliko bi čitav ugovor o kreditu bio ništetan pravni posao, a nije, onda isti ne bi niti postojao, a posebno se ne bi imalo što ni konvertirati odnosno ne bi se mogla, zajedničkog voljom stranaka, provesti konverzija ovog pravnog posla vezano za valutu CHF u valutu EUR. Tužitelj na ovaj način ima kontradiktorna očitovanja, jer drži ništetnim čitav ugovor o kreditu, a pristupa konverziji takvog, za njega ništetnog i nepostojećeg pravnog posla. Sud je stava da je ugovor o kreditu iz 2006.godine zaključen između stranaka valjan pravni posao i da ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3. ovog ugovora (pa niti valutnoj klauzuli u CHF) ne dovodi do ništetnosti čitavog ugovora, koji je i konvertiran, isti zaista može opstati i opstao je i pored ništetnosti predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (a i valutnoj klauzuli u CHF), ali tuženik treba tužitelju vratiti sve preplaćene iznose temeljem takve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Radi navedenog je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora o kreditu valjalo odbiti kao neosnovan, a nije ni trebalo donijeti presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba čl.3. ovog ugovora vezano za promjenjivu kamatnu stopu odlukom banke, iako je u većem sadržano manje, jer takvu deklaratornu odluku ne treba niti donijeti niti inkorporirati u izreku presude, jer je sud već stava da je ta odredba nepoštena i ništetna i da temeljem takve odredbe tuženik treba tužitelju vratiti sve ono što je od tužitelja temeljem takve odredbe primio od tužitelja, dakle, preko ugovorene i početne kamatne stope od 4,39 % godišnje. Tužitelju pripada samo pravo na isplatu preplaćenih iznosa vezano za ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, i to za period kada je ta kamatna stopa nepravilno rasla preko ove od 4,39%, i to je iskazala sudski vještak dipl.oecc Matija Trogrlić u svom nalazu i mišljenju, dakle, preplata s ovog osnova postojala je u periodu od 1.veljače 2008.godine (20.anuitet) do 1.siječnja 2014.goidne (91 anuitet) i to u iznosu od iskazanih i po vještaku navedenih 72.764,96 kuna na ime ove preplate. Ovaj iznos prema fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od 9.657,57 EUR i prema stavu suda ovaj iznos je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju, za navesti je da je sudski vještak iskazala iznose preplate u CHF i kunama, a sud je svaki pojedini iznos koji pripada tužitelju izračunao u EUR po fiksnom tečaju konverzije, vezano za važeću valutu EUR u RH. Prema stavu ovog suda, ništa osim ovog iznosa ne pripada tužitelju, pa je njegov zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa od 108.291,97 EUR sa kamatama valjalo odbiti kao neosnovan. Dakle, tužitelj traži utvrđenje ništetnim čitavog ugovora o kreditu, što je neosnovano, te traži isplatu iznosa od 117.949,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime svega onoga što je tuženik primio od tužitelja temeljem ništetnog ugovora, neosnovano, jer ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, ništetna je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i tuženik treba tužitelju vratiti ono što je od tužitelja više primio na ime takve odredbe, a to je iznos od 9.657,57 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama. Dakle, za više zatraženi iznos od ovog dosuđenog iznosa, za više zatraženi iznos od 108.291,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj, bio je u lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u CHF i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i tuženik je konverziju proveo tehnički temeljem pozitivnog propisa i prema tom propisu. Dakle, za navesti je da u ovom slučaju, provedena konverzija zaista nema nikakav efekt na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu i na obvezu tuženik da tužitelju vrati preplaćene iznose temeljem te odredbe, a što je tužitelj, između ostalog, u ovom postupku i tražio.

Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc. Matiji Trogrlić, sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. listopada 2019. godine iskazuje kako je od dana zaključenja ugovora o kreditu mijenjana kamatna stopa tako da je ista od 1. srpnja 2006. godine do 1. siječnja 2008. godine bila 4,39 %; od 1. veljače 2008. godine do 1. srpnja 2008. godine

– 4,99 %; od 1. kolovoza 2008. godine do 1. veljače 2011. godine – 6,99 %; od 1. ožujka 2011. godine do 1. prosinca 2013. godine – 6,24 %; od 1. siječnja 2014. godine do 19. siječnja 2016. godine – 3,23 %. Dakle, od početne kamatne stope, kamatna stopa je odlukom tuženika povećavana od zaključenja ugovora o kreditu do 1. prosinca 2013. godine, a od 1. siječnja 2014. godine pa do konverzije kredita 19. siječnja 2016. godine kamatna stopa je bila 3,23 %, dakle, manja od početne. Sudski vještak navodi da je tužitelju plasiran iznos kredita od 132.000,00 CHF na dan 26. svibnja 2006. godine; Dodatkom ugovora se taj iznos mijenja u iznos od 84.892,92 EUR na dan plasiranja kredita. Utvrđeno je da na dan 19. siječnja 2016. godine nedospjela glavnica iznosi 40.513,25 EUR. Sudski vještak je precizno naveo sve uplate tužitelja te je dao i izračun razlike zbog promjene kamatne stope, posebno za utuženo razdoblje od 1. veljače 2008. godine do 1. siječnja 2014. godine, tako da navodi da je tužitelj u tom periodu, a gledajući početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,39 %, više platio iznos od 13.304,65 CHF, sudski vještak te iznose iskazuje u svojoj tablici. Dakle, sudski vještak temeljem opsežnog i obrazloženog nalaza daje profesionalno i logično mišljenje te navodi da je zbog promjene kamatne stope tužitelj s osnova kamata u razdoblju od 1. veljače 2008. godine do 1. siječnja 2014. godine više platio iznos od 13.304,65 CHF, što preračunato u kune po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća svakog anuiteta iznosi 72.764,96 kn odnosno 13.304,65 CHF, konačno iznos od 9.657,57 EUR po fiksnom tečaju konverzije.

Dakle, za ponoviti je da je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl.oecc Matije Trogrlić u cijelosti, vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i tužitelju pripada pravo na isplatu samo ovog iznosa od 9.657,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Na dosuđeni iznos glavnice s naslova preplate radi promjenjive kamatne stope kada je ista rasla od početne odlukom banke, tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od dospijeća tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate do isplate.

U ovom slučaju ne bi došlo ni do eventualne zastare potraživanja, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), s obzirom da je tužba podnesena 6.prosinca 2018.godine, jasno je da u ovom slučaju zastara potraživanja nije mogla nastupiti, a vezano za opći zastarni rok koji se primjenjuje.

Za navesti je da je tuženik pravovremeno podnio prigovor radi prebijanja, prije zaključenja prethodnog postupka i to za dva potraživanja, prvo je ono u iznosu od 616.780,82 kn (81.860,88 EUR po fiksnom tečaju konverzije) koje se odnosi za slučaj prihvaćanja zahtjeva na utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora o kreditu i isplatu zatraženog iznosa od strane tužitelja, sa kamatama od 27.svibnja 2006.godine, tuženik navodi da je to iznos potraživanja tuženika za slučaj prihvaćanja ovog zahtjeva tužitelja i da se radi o iznosu plasiranja kredita tužitelju u to vrijeme. Za navesti je da je sud stava da je ugovor o kreditu zaključen između stranaka valjan pravni posao i da je isti realiziran, ništetna je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovor je opstao u preostalom dijelu. Radi navedenog je ovaj dio zahtjeva tužitelja na utvrđenje, a i na cjelokupnu isplatu, sud odbio, pa tako ne postoji ni potraživanje tuženika spram tužitelja koje bi se odnosilo na plasiranje sredstava tužitelju, te je valjalo po pitanju ovog dijela prigovora radi prebijanja odlučiti kao u izreci ove presude, i utvrditi da ovo potraživanje tuženika ne postoji. Drugi dio prigovora radi prebijanja odnosi se na iznos od 62.126,87 kn (8.245,65 EUR po fiksnom tečaju konverzije) sa kamatama od 19.siječnja 2016.godine i radi se o iznosu koji je kao preplata tužitelju priznat od strane tuženika kod konverzije, izračunom konverzije, tužitelju su nakon konverzije i umanjene rate konvertiranog kredita po pitanju ove priznate preplate, ali, kako se prigovor radi prebijanja veže za zahtjev tužitelja pa tako i presuđenje suda, a ova preplata nije priznata na ime promjenjive kamatne stope odnosno te ništetne odredbe ugovora o kreditu, to je valjalo odlučiti da niti ovo potraživanje tužitelja ne postoji i odlučiti kao u izreci ove presude. Dakle, sud je tužitelju dosudio preplatu na ime promjenjive kamatne stope, a preplata priznata tužitelju kod konverzije i iskorištena u budućnosti nije uopće predmet ovog postupka vezano za promjenjivu kamatnu stopu niti je preplata priznata sa tog osnova, što je i općepoznato, pa sud ovaj prigovor radi prebijanja ne prihvaća niti u ovom dijelu jer ovo potraživanje tuženika spram tužitelja ne postoji, jer se radi o potpuno drugim osnovama preplata.

Za ponoviti je da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je raspravljanje zaključeno, dakle, valjalo je donijeti odluku temeljem stanja u spisu i izvedenih dokaza.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.2. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), vezano za v.p.s., uspjeh stranaka u postupku, radnje koje su bile potrebne za donošenje presude i utvrđenje činjeničnog stanja, za sve okolnosti ovog slučaja, sud je odlučio da je uspjeh stranaka u sporu podjednak i da svaka stranka treba snositi svoj parnični trošak. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora.

U Splitu, 30. travnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika