Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-65/2025-1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM Invest III AG, OIB: 4249789050, Landis&Gyr Strasse 1, CH-6300 Zug, Švicarska, zastupanog po punomoćnici Slađani Rajačić Grof, odvjetnici iz Zagreba protiv ovršenika TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr 737/2016-81 od 21. siječnja 2025., 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e :
Ukida se rješenje Općinskog sud u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-737/2016-81 od 21. siječnja 2025. i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-785/2024.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ) Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te da u cijelosti preinači prvostupanjsko rješenje tako da odbije prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe ili podredno da ukine pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a., a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje ovrhovoditelj jer odluka ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i ili zapisnika .
6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretninama I. ovršenika TK i II. ovršenika ĐK (dalje u tekstu: ovršenici) temeljem ovršne isprave radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, a koje rješenje je doneseno 30. ožujka 2016. pod posl.br. Ovr-737/16,
- da je predmetna ovrha određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu 262.690,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema članku 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, koja na iznos 245.926,90 kuna teče od 23. prosinca 2015. do naplate, na iznos od 14.880,52 kuna teče od dana podnošenja ovog prijedloga sudu do naplate (sukladno članku 31. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), a na iznos od 1.882,83 kuna bez zateznih kamata temeljem ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom 10. veljače 2015, solmeniziranog pod brojem OV-1015/15, te u iznosu 65.512,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena, koja na iznos od 60.694,31 kn teče od 23. prosinca 2015. do naplate, na iznos od 3.307,15 kuna teče od dana podnošenja ovog prijedloga sudu do naplate (sukladno čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), a na iznos od 1.510,92 kuna bez zateznih kamata te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, sve temeljem mjenice serijskog broja A 02373107 od 9. prosinca 2013.,
- da su predmetne tražbine osigurane su založnim pravom na nekretninama koje u predmetom ovog postupka,
- da su ovršenici založni dužnici,
- da su ovršenici zaključkom od 31. srpnja 2024. upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-737/16 od 30. ožujka 2016. zbog osporavanja osnove i visine potraživanja ovrhovoditelja odnosno prestanka tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave što čini razlog iz članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a (NN 112/12, 25/13, 93/14.),
- da su ovršenici podneskom od 6. rujna 2024. predložili odgodu ovrhe pozivanjem na presudu Suda Europske unije posl.br. C-407/18 od 26. lipnja 2019. kao i pozivom i na pravo na dom ističući da se radi o jedinoj nekretnini u kojoj žive ovršenici sa svojom obitelji i djecom. Predlažu odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka u koji su upućeni i koji je pokrenut pred ovim sudom.
7. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da su ovršenici podnijeli tužbu u predmetu broj P-785/24 sukladno Zaključku suda 31. srpnja 2024., kao osnovni i najvažniji razlog zbog kojeg odgađa ovrhu navodi stav iznesen u presudi suda Europske unije broj C-407/17 od 26. lipnja 2019. u postupku Kuhar vd. Addiko bank d.d., a koji je za ovaj sud obvezatan i odnosi se na zaštitu načela djelotvornosti koje treba biti zajamčeno Direktivo vijeća broj 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
8. Osnovano ovrhovoditelj ističe da je ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda kontradiktoran i nerazumljiv jer su u ovom konkretnom slučaju ovršenici upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 9. OZ-a , pa stoga osnovano ukazuje da je odluka manjkava i nerazumljiva jer da bi se primijenio razlog odgode ovrhe te pravni stav koji je iznesen u presudi suda Europske unije broj C- 407/17 od 26. lipnja 2019. u postupku Kuhar vd. Addiko bank d.d. osim što je potrebno da je ispunjen temeljni uvjet a to je da se radi o potrošačkom ugovoru potrebno je da je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a o čemu sud nije uopće iznio nikakve razloge.
9. Nadalje, iz Zaključka od 31. srpnja 2024. ne proizlazi da su ovršenici upućeni pokrenuti parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu.
10. Isto tako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovršna isprava Poduzetnički kredit – hipotekarni kredit, kojeg je zaključila vlasnica obrta kao korisnica kredita i ovršenici kao založni dužnici. Naime, da bi se uopće mogla primijeniti praksa suda EU o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i potrebi odgode ovrhe potrebno je da se radi o potrošačkom ugovoru i da je potrošač pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu zbog nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima.
11. S obzirom da je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku o odgodi ovrhe na gore navedenoj praksi suda EU o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i potrebi odgode ovrhe, a bez da je utvrdio da li su u konkretnom slučaju za to ispunjeni temeljni uvjeti, a to je da se radi o potrošačkom ugovoru i da je potrošač pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, slijedom čega nije utvrđivao jesu li u ovom konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a valjalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju Rev-547/2021-3 od 27. lipnja 2023., na jamce i založne dužnike koji su fizičke osobe, odredbe članka 5. stavak 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14., dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te članka 1. stavak 1. i članka 2. točka (b) Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. se mogu primijeniti, pri čemu navedene odredbe treba tumačiti tako da u definiciju „potrošač“ ulaze i fizičke osobe koje su u svojstvu jamca potpisale ugovore o jamstvu, ugovore o osiguranju nekretnina koje je sklopio obrtnik ili trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti, kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada ona nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.
13. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi u kojem su svojstvu djelovali ovršenici kao založni dužnici te zavisno od toga utvrditi da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
14. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Gospiću, 30. travnja 2025.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić
