REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Povrv-395/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po pun. Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ivanu Pavičiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. ožujka 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 30. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6.prosinca 2023.godine pod brojem Ovrv-30468/2023 donio javni bilježnik iz Splita Ante Šuško, u cijelosti, a kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 63,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.1.2023. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.2.2023. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.3.2023. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.4.2023. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.5.2023. pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR/80,00 kn od 21.6.2023. pa do namirenja, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan;

te se isti ukida i u dijelu kojim je naloženo tuženiku u istom roku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6.prosinca 2023.godine do isplate, jer je o troškovima čitavog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 11.studenog 2023.godine predan je prijedlog za ovrhu u kojem se navodi da ovršenik nije podmirio dospjelo potraživanje te se radi naplate tražbine ovrhovoditelja iz vjerodostojne isprave i troškova ovoga postupka predlaže donijeti rješenje o ovrsi kojim se nalaže ovršeniku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 63,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Dana 6.prosinca 2023.godine javni bilježnik iz Splita Ante Šuško donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-30468/23 kojim je određena predložena ovrha, određen je trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR.

Protiv ovog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor u kojem navodi da ovrhovoditelju ništa ne duguje, da nije u obvezi spram ovrhovoditelja i da ne zna na čemu ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje prikazano na izvatku iz poslovnih knjiga. Ovršenik da nije sa ovrhovoditeljem sklopio nikakav ugovorni ili pretplatnički odnos niti je potpisao bilo kakvu prijavu ili zahtjev. Obzirom na navedeno ovršenik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nije u nikakvoj obvezi spram ovrhovoditelja. Također da nije razvidno na koji je način ovrhovoditelj došao do visine iznosa naznačenog u izvodu iz poslovnih knjiga. Naime, u izvodu da samo navodi račune za pristojbu, dok iste ne prilaže pa da nije jasno kako je došao do navedenih iznosa i na čemu temelji svoje potraživanje.

Dana 5.veljače 2024.godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv- 30468/23 kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, po pravomoćnosti tog rješenja, postupak će se nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj u svom podnesku od 11.ožujka 2024.godine navodi da je prigovor tuženika neosnovan, prema evidenciji pretplatnika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 4939483 da je prijavljen prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 1. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava da je sačinjena temeljem prijave prijamnika koja je obavljena na adresi prijave/fakture u [adresa]. Tom prilikom da je upravo tuženik predstavniku tužitelja dao i svoje osobne podatke i OIB koji je osobni tajni broj i tužitelj da ga ne bi imao u prijavi da ga tuženi nije osobno dao kao i sve svoje podatke tužitelju. Također tuženik da je osobno potpisao prijavu. Tuženi svoj pretplatnički odnos da nije odjavio. Prilikom prijave da su plaćene dospjele prijave tog trenutka, a tuženi da je prijavio posjedovanje TV prijamnika na adresi prijave. Slijedom navedenog, da je upravo tuženik dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, odnosno do odjave ovog pretplatničkog odnosa slijedom čega je obveze za 1.-6. mj. 2023. godine dužan podmiriti jer se radi o periodu za koji postoji prijava i pretplatnički odnos. Nastavno, ističe da je potraživanje za RTV pristojbu je zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Prema Zakonu o HRT-u da je određeno: "Članak 34. (1) Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno." Imajući u vidu navedeno, predlaže održati na snazi platni nalog te se dostavljaju u spis dokazi iz kojih je vidljiv pretplatnički odnos tuženika te dokaz iz kojega je vidljivo ovdje sporno potraživanje. Tužitelj dostavlja Izvadak iz evidencije pretplatnika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe“) koji se odnosi upravo na tuženika. HRT je ustanova koja je Zakonom o HRT-u ovlaštena voditi evidencije pretplatnika te ovime sudu dostavlja izvod iz iste iz kojeg je vidljivo da je tuženi evidentiran kao pretplatnik pri ovlaštenoj ustanovi.

U svom podnesku od 29.srpnja 2024.godine tuženik navodi da je tužitelj prekludiran u podnošenju podneska od 12.ožujka 2024.godine, da je taj podnesak dostavljen izvan propisanog roka. Navodi da je tužitelj očito OIB tuženika pribavio podnoseći službeni zahtjev MUP-u, a da je tužitelj tuženiku račune i opomene na pogrešno prezime – " Ć". U prekršajnom postupku pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu broj Pp-6904/21 tuženik da je pravomoćno oslobođen optužbe za prekršaj koji mu se stavljao na teret, da nije prijavio prijamnik, da tužitelj raspolaže tom dokumentacijom. Tuženik prvenstveno ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, navodi da nikada nije potpisao prijavu prijamnika tužitelju niti je sa tužiteljem sklopio bilo kakav drugi ugovorni odnosno pretplatnički odnos. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. U prilogu podneska od dana 27.siječnja 2025.godine tuženik dostavlja zapisnik tužitelja od 11.travnja 2019.godine.

Za navesti je da ni tužitelj ni tuženik nisu bili prekludirani u ovom postupku dostaviti relevantnu dokumentaciju i očitovanja, a sve vezano za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja radi donošenja meritorne odluke, što im je omogućio ovaj sud, držeći da ranije, jer nisu znali da je to potrebno, bez svoje krivnje nisu dostavili očitovanja odnosno daljnju relevantnu dokumentaciju potrebnu za utvrđenje činjeničnog stanja s obzirom na njihove navode

Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za plaćanje neplaćene pristojbe za period od 1 mj.2023.godine zaključno sa 6.mj.2003.godine, dakle, rtv pristojba u pojedinačnom mjesečnom iznosu od po 10,62 EUR, odnosno ukupno iznos od 63,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 3. studenog 2023. godine; opomene tužitelja tuženiku od 13. studenog 2023. godine; evidencije o pretplatniku na dan 11. travnja 2019. godine; prijave prijamnika na dan 11. travnja 2019. godine; salda konti kartice za tuženika na dan 11. ožujka 2024. godine; opomene tužitelja tuženiku od 21. kolovoza 2019. godine; uvjerenja o prebivalištu za tuženika na dan 5. listopada 2019. godine; presude Općinskog suda u Splitu Povrv-829/22 od 24. studenog 2023. godine te zapisnika tužitelja za pokretanje prekršajnog postupka od 11. travnja 2019. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Prvenstveno je trebalo zauzeti stav po pitanju prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, a aktivna legitimacija tužitelja postoji i tužitelj je ovlašten na naplatu rtv pristojbe temeljem Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18), a za navesti je da je odredbom čl.35.st.1. istog Zakona propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. st.2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Dakle, što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, za navesti je da je tužitelj u sudski spis, nakon prilaganja slabo čitljivih primjeraka, priložio preslik prijave prijamnika na dan 11.travnja 2019.godine, sa podacima tuženika i nečitkim potpisom u donjem desnom kutu te prijave u presliku. Navedeni su podaci tuženika i navedeno je da tuženik ima tv prijamnik marke Toshiba. Tuženik je nesporno dugi niz godina na adresi u [adresa], sporno je da li je tuženik potpisao dana 11.travnja 2019.godine ovu prijavu prijamnika i je li vlasnik prijamnika. Za navesti je da, kada bi postojala samo ova prijava prijamnika, i to u originalu, zaista bi trebalo provesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika i ovaj sud drži da bi teret tog dokaza bio na strani tuženika, a ne tužitelja. Međutim, tuženik se pozvao na prekršajni postupak vođen pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu broj Pp-6904/21 te navodi da je u tom postupku tuženik pravomoćno oslobođen optužbe da nije prijavio prijamnik, međutim, tu presudu nije dostavio niti predlaže pribavljanje tog predmeta, ali je u spis dostavio Zapisnik tužitelja za pokretanje prekršajnog postupka protiv tuženika koji baca potpuno drugačije svjetlo na ovaj problem odnosno prigovor tuženika. Dakle, u tom zapisniku tužitelja od 11.travnja 2019.godine, vezano za izvršenu kontrolu na adresi tuženika tog dana u 12:57 sati, navedeno je ime kontrolora tužitelja – FI, te je navedeno da tuženik ima prijamnik – televizor, ali ovdje nije navedena marka tv prijamnika Toshiba koja je navedena u prijavi prijamnika, a u napomeni kontrolora je navedeno: "obveznik odbija potpisati zapisnik, vidio sam PC računalo, kada se čuje sa ženom on će to sam prijaviti, ostavljen kontrakt, nije se javio.". Dakle, ukoliko je tuženik zaista tada odbio potpisati zapisnik kako je to u zapisniku navedeno, onda potpis na prijavi prijamnika ne bi bio tuženikov, a prijava prijamnika je od istog dana kao i zapisnik – 11.travnja 2019.godine, što nije logično. Nadalje, zapisniku se navodi tv prijamnik, ali ne i marka Toshiba koja se navodi samo u prijavi prijamnika, te se u zapisniku navodi da je kontrolor vidio PC računalo (ne navodi se da je vidio tv prijamnik), dok se u prijavi prijamnika nikakav PC ne spominje. Dakle, sve navedeno predstavlja kontradiktornost i upravo zbog ovoga je tužitelj trebao dokazati da je na prijavi prijamnika vlastoručni tuženikov potpis, a što tužitelj i ne dokazuje i ne predlaže izvesti taj dokaz. Svakako, zbog navedenog sud drži da tužitelj nije dokazao da tuženik ima u vlasništvu bilo kakav prijamnik, a prije utuženog razdoblja, s obzirom na okolnost da tuženik tvrdi da nije vlasnik apsolutno nikakvog prijamnika, niti je tužitelj dokazao da je potpis na prijavi tuženikov potpis kojim potvrđuje navode iz te prijave prijamnika. Kod svega navedenog tužitelj nije dokazao da je njegov zahtjev osnovan, odnosno, prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika je osnovan te je valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti. Tuženik je dostavio i presudu ovog suda između istih stranaka Povrv.829/22 od 24.studenog 2023.godine, za drugi vremenski period, međutim, ta presuda nije pravomoćna, tužitelj je podnio žalbu protiv presude i ista se nalazi na drugostupanjskom sudu po žalbi, što je utvrđeno uvidom u sustav e-spis, dakle, taj postupak nije pravomoćno okončan i nema utjecaja na ovaj postupak u smislu dokaza.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), prvenstveno je trebalo ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi jer je o troškovima čitavog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku, a nakon toga je trebalo obvezati tužitelja koji u postupku nije uspio, da tuženiku naknadi trošak postupka koji se odnosi na trošak jednokratne nagrade za čitav postupak u iznosu od 100,00 EUR te 25% PDV-a u iznosu od 25,00 EUR, što ukupno zbrojeno daje iznos od 125,00 EUR koliko je na ime naknade parničnog troška tužitelj obvezan isplatiti tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Trošak pristojbi tuženik nije imao, pristojba odgovora na tužbu dospijeva kao obveza pravomoćnim okončanjem postupka, razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

U Splitu, 30. travnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika