Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-1844/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Karlovac, Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika u tužitelja, PŽ, odvjetnika u [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.114,94 EUR bruto sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 60,77 EUR od 16. rujna 2018. do isplate

- 4,40 EUR od 16. studenog 2018. do isplate

- 72,64 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate

- 9,82 EUR od 16 ožujka 2019. do isplate

- 153,38 EUR od 16 travnja 2019. do isplate

- 128,09 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate

- 139,55 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate

- 68,62 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate

- 152,45 EUR od 16. rujna 2019. do isplate

- 5,72 EUR od 16. listopada 2019. do isplate

- 26,30 EUR od 16. studenog 2019. do isplate

- 213,29 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate

- 42,01 EUR od 16. travnja 2020. do isplate

- 7,54 EUR od 18. listopada 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a od 1.1.2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, te se odbija dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 345,01 EUR sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.652,62 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu medicinskog tehničara. U razdoblju od 1.5.2016. do 31.12.2020., plaća tužitelja regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17). Dana 1.4.2020. stupio je na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad. Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. KU/18 čl. 58. propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.). TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Tužitelj smatra da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno čl. 51.st.1. KU/13 ta naknada sukladnoj toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu. Da bi se gore navedeni dodaci trebali obračunavati i na prekovremeni rad proizlazi iz same logike njihova postojanja, odnosno njima se regulira plaća tužitelja s obzirom na rad u posebnim uvjetima, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, a gdje tužitelj sva ta 'svojstva' ima i kada radi u prekovremenom radnom vremenu. U utuženom razdoblju, dakle od 1.5.2016.g. do 1.4.2020.g. tuženik tužitelju nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na gore navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad. Kao što je ranije navedeno, s danom 1.4.2020. stupio je na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je reguliran obračun dodataka na prekovremeni rad na sljedeći način: „Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.“ Također, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., VSRH zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Tužitelj dalje navodi da je u 2019. i 2020. tuženik donosio Odluke poslodavca kojima je na medicinske sestre i tehničare primjenjivao institut nejednakog rasporeda radnog vremena (u kojem se povremeno radi kraće, a povremeno duže). Bez obzira na navedeno, medicinske sestre i tehničari, pa tako i tužitelj u navedenom su periodu u većini slučajeva radili više odnosno duže od mjesečnog fonda sati. Primjenom instituta nejednakog radnog vremena, tuženik je izbjegavao plaćati tužitelja za prekovremeni rad, a čija satnica je sukladno Kolektivnom ugovoru 50% viša od iznosa satnice za rad u redovitom radnom vremenu. Člankom 28.st.4. KU/18 propisano je da je poslodavac dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati te je svakom radniku dužan svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati platiti kao prekovremeni rad. Također, člankom 9.stavkom 1. Dodatka II KU brisana je mogućnost preraspodjele radnog vremena u zdravstvu, a koji Dodatak kolektivnog ugovora je na snazi od 1.9.2019.g. S obzirom na navedeno, Odlukama o preraspodjeli radnog vremena, tuženik je izbjegavao tužitelju platiti prekovremeni rad, već je sate rada izvan redovnog dnevnog i mjesečnog fonda sati 'zamijenio' tužitelju za slobodne dane, bez njegova pristanka. Na navedeni način, tuženik je radne sate koji prelaze redovni fond sati na dnevnoj, tjedno i/ili mjesečnoj razini zamijenio na način da je za svakih 8 više odrađenih sati, tužitelj bio primoran koristiti 1 slobodan dan. Nesporno je kako je tužitelj takve slobodne dane koristio, međutim, s obzirom da je tuženik bio dužan tužitelju za svaki radni sat izvan redovnog fonda sati platiti satnicu u iznosu od 1.5x propisane, to je svaki radni sat izvan redovnog fonda sati, uz pristanka tužitelj mogao mijenjati za 1.5 slobodan dan, a ne 1 slobodan dan kao što je činio. S time u svezi tužitelj ističe da je čl. 9.st.3 Zakona o radu propisano da ukoliko je neko pravo različito riješeno zakonom, ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili kolektivnim ugovorom, primjenjivati će se ono pravo koje je za radnika najpovoljnije. S obzirom da je Kolektivnim ugovorom propisano, a kako je gore već navedeno, da je poslodavac (ovdje tuženik) dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni mjesečni fond radnih sati, te kako je kolektivnim ugovorom isključena mogućnost preraspodjele radnog vremena, Odluka poslodavca o nejednakom radnom vremenu, a koju je primjenjivao u odnosu na tužitelja u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g., nije relevantna, odnosno nije se mogla niti smjela primjenjivat budući da su istome prava tužitelja kao radnika umanjena u odnosu na njegova prava iz Kolektivnog ugorova. Stoga, tužitelj ovom tužbom traži da mu se svaki radni sat koji je odradio više od redovnog dnevnog, tjednog i mjesečnog fonda sati plati kao prekovremeni rad. S obzirom da je bio primoran koristiti slobodne dane za takav višak radnih sati, predlaže da se obračuna ukupan broj viška sati od redovnog radnog vremena u jednom mjesecu, obračuna naknada za iste prema odredbama za prekovremene sate odnosno u iznosu od 1.5x od redovne satnice, te od navedenog izračuna oduzmu slobodni dani koje je tužitelj u tom mjesecu koristio, a sve kako bi se dobila pravilna razlika, odnosno iznos za koji je, gore navedenom 'preraspodjelom' radnog vremena, tužitelj oštećen. Tužitelj je u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.4.2020.g. radio prekovremeno, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće. Također, u utuženom razdoblju, tuženik tužitelju nije obračunavao dodatke s osnove rad u posebnih uvjeta rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad, a što je bio dužan kako je ranije opisano. Uz navedeno, tuženik je pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužitelja, a sve s obzirom da tužitelju, kako je ranije objašnjeno, u mjesecima prije korištenja godišnjeg u utuženom razdoblju. Samim time, tužitelj je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad). Na isti način tužitelju je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Dakle, tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Sumarno, tužitelj tvrdi:

1. Da mu je tuženik u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g. neopravdano i protivno odredbama Kolektivnog ugovora organizirao rad u preraspodjeljenom radnom vremenu, gdje je višak odrađenih sati tužitelja iznad redovnog dnevnog tjednog i mjesečnog fonda sati tužitelju mijenjao za slobodne dane po principu 8 sati viša=1 slobodan dan, a gdje je trebao iste sate obračunati i platiti kao prekovremeni rad, na način da se svaki sat prekovremenog rada plaća sukladno Kolektivnom ugovoru u iznosu od 1.5x iznosa redovnog sata rada.

2. Da tuženik sate navedene u točki 1. nije obračunao kao prekovremeni rad te time nije na iste obračunao dodatke kako je to navedeno u t. II i III. ove tužbe.

3. Da je tuženik dio sati koje nije uspio 'preraspodijeliti' platio tuženiku kao prekovremeni rad, međutim tada nije pravilno obračunao dodatke na prekovremeni rad kao što je to opisano t. II i III ove tužbe, i to u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.

4. Da tuženik na sve prekovremene sate u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g., bilo da su oni prikazani kao prekovremeni ili su morali biti prikazani kao prekovremeni, nije obračunao dodatke iz t. II i III ove tužbe.

5. Da tuženik dio prekovremenih sati tužitelja uopće nije prikazao u platnim listama niti ih platio tužitelju, a što razvidi iz evidencije rada tužitelja, a time, posljedične, na iste nije obračunao dodatke kako je to opisano t. II i III. ove tužbe i to u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.4.2020.g.

6. Tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1.5.2016. do 1.4.2020.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva. Osim toga ističe prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom je jedino Vlada Republike Hrvatske svojom odlukom ovlaštena odrediti osnovicu za izračun plaće. Nadalje navodi da nisu ispunjene pretpostavke za povećanje osnovice za 2016. obzirom je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016. s primjenom od 1.1.2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn, prema Dodatku Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 27. veljače 2025. tužitelj konačno potražuje iznos od 1.114,94 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

4. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva u odnosu na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kn.

5. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe pa je mjerodavna odredbe članka 193. ZPP, kojom je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

6. Obzirom je tužba djelomično povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, presuda je donesena u odnosu na naznačenu vrijednost predmeta spora od 11.000,00 kn, sada 1.459,95 EUR pa je prihvaćajući tužbeni zahtjev na iznos od 1.114,94 EUR sa zateznim kamatama, preostali dio tužbenog zahtjeva od 345,01 EUR sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena od 22. siječnja 2020., Pravilnik o radu iz srpnja 2015., podatke o plaći na listu 186 spisa, obračunske isprave za isplatu plaće na listu 192-309, satnice na listu 346-628 spisa, proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac i njegovu dopunu.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na radnom mjestu medicinskog tehničara.

10. Stoga, neosnovano tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji obzirom se tuženik kao poslodavac nalazi u obvezi isplate plaće tužitelju kao svom radniku.

11. U odnosu na radnike u djelatnosti zdravstva, osim općeg propisa (Zakon o radu) u odnosu na utužena potraživanja s osnove dodataka na osnovnu plaću, mjerodavne su odredbe sklopljenih kolektivnih ugovora:

-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15; dalje: KU/13)

-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18)

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12; dalje: TKU/12)

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17)

-Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 92/2019)

-Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) koji je stupio na snagu 1.4.2020.

12. Uvećanje plaće s osnove:

- posebnih uvjeta rada (dodatak za otežane uvjete rada) propisano je odredbom članka 57.KU/13 i odredbom članka 55. KU/18

- položajnog dodatka propisano je odredbom članka 58. KU/13 i članka 56. KU/18

- dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je odredbom članka 58 KU/18,

te izmijenjenih odredbi temeljem Dodataka KU.

13. Tužitelju pripada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad temeljem navedenih dodataka.

14. Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., VSRH zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

15. Obzirom na sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19 koje glase:

„Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati." treba primijeniti:

16. Za razdoblje do 21. prosinca 2015. u primjeni je Zaključak broj 148, a nakon 21. prosinca 2015., Zaključak broj 153. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 683/2022-2 od 13. rujna 2021., Rev-743/2021 pod 9. studenog 2021.).

17. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

18. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

19. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st.9.čl.51. KU/13, odnosno 49.KU/19. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-683/2022-2 od 13. rujna 2021., Rev-743/2021 pod 9. studenog 2021.).

20. Tužena je na spis dostavila obračun plaće tužitelja (obračunske liste – karticu djelatnika) za utuženo razdoblje.

21. Na osnovu dostavljenih obračunskih isprava i prema zadatku suda postavljenom prema navedenim odredbama KU i Dodataka KU te izloženih pravnih shvaćanja vještak je dao sljedeći nalaz i mišljenje:

Prilikom izračuna razlika korištene su sljedeće osnovice:

o za razdoblje 05/16 – 12/16 5.108,84 kn,

o za razdoblje 01/17 – 07/17 5.211,02 kn,

o za razdoblje 08/17 – 10/17 5.315,24 kn,

o za razdoblje 11/17 – 12/18 5.421,54 kn,

o za razdoblje 01/19 – 08/19 5.584,19 kn,

o za razdoblje 09/19 – 12/19 5.695,87 kn

o za razdoblje 01/20 – 12/20 5.809,79 kn.

Vještak je mišljenja da se tužitelju osnovna plaća uvećava za minuli rad za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Na osnovu dostavljenih obračunskih isprava vještak s obzirom i u odnosu na prekovremeni rad pristupa izračunu razlika po osnovu: o dodatka za otežane uvjete rada,

o dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

o razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te

o razlike naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad te

Prema podacima iz obračuna plaća tužitelj je radio prekovremeno u razdoblju od travnja 2020. do lipnja 2020., u kolovozu 2020., rujnu 2020., studenom 2020. i prosincu 2020. godine (prekovremeni rad van mjesečnog fonda sati). Vještak utvrđuje da je tužena tužitelju obračunala i isplatila sav prekovremeni rad (odrađen van mjesečnog fonda radnih sati). U rujnu 2020. tužitelj je radio 4 sata van mjesečnog fonda radnih sati, odnosno ostvario je 4 sati prekovremenog rada. Tužena je tužitelju obračunala i isplatila prekovremen rad, ali mu u navedenom mjesecu nije isplatila dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate ostvarenog prekovremenog rada. Vještak u nalazu obračunava dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi na 4 sata rada koji su odrađeni van mjesečnog fonda sati. U preostalim mjesecima u kojima je tužitelj radio prekovremeno (4 – 6/2020, 8/2020, 11/2020, 12/2020) tužena je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi isplatila i na sate prekovremenog rada, odnosno na ukupno odrađene sate rada. Vještak računa razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje po osnovu neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi. Razliku naknade plaće za godišnji odmor vještak obračunava sukladno čl. 34. st. 1 KU/18 te dodataka istom (NN 35/19, 78/19) kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada razlika naknade plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno sukladno st. 2. kojim je navedeno da radniku pripada pravo na godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Razliku naknade plaće za vrijeme bolovanja vještak računa sukladno odredbi čl. 58. st. 1. TKU (NN 128/17 i 47/18) kojim je propisano da djelatniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeto bolovanje. Prema podacima iz obračuna plaća tužitelju se ne isplaćuje položajni dodatak u utuženom razdoblju. Na osnovu učinjenih obračuna vještak nalazi da su tužitelju plaćeni svi prekovremeni sati rada odnosno svi sati odrađeni van mjesečnog fonda radnih sati (radni sati utvrđeni prema odluci VSRH u primjeni od prosinca 2015. godine). Tužitelju bi po osnovu dodataka za otežane uvjete rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunatih na prekovremeni rad te razlike nakade plaće za godišnji odmor i bolovanje u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 1. siječnja 2021. godine pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 65,42 kune, (od čega 56,81 kunu za razliku za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunatih na sate prekovremenog rata te 8,61 kunu razlike za godišnji odmor i bolovanje). Ukupna razlika iskazana u eurima iznosi 8,68 eura (od čega 7,54 eura razlike za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunatih na prekovremeni rad te 1,14 eura razlike za godišnji odmor i bolovanje).

22. Nakon što je tužitelj osnovano prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji je u vrijeme izrade i nalaze i mišljenja raspolagao nepotpunom dokumentacijom jer je nedostajao stvarni raspored radnog vremena koji se vodi u programu STATUS, vještak je dopunio nalaz i mišljenje prema kojem tužitelju pripada razlika naknade plaće u iznosu od 1.114,94 EUR time da se iznos od 791,59 EUR odnosi na razliku naknade plaće za prekovremeni rad, 169,71 EUR za dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunatih na prekovremeni rad te 153,65 EUR razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

23. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a kojem ni stranke nisu prigovorile u odnosu na sam obračun, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev koji je tužitelj određeno postavio prema mišljenju vještaka, dok je preostali dio zahtjeva prema prvotno postavljenom zahtjevu odbijen.

24. Obzirom na izjavljeni prigovor zastare mjerodavne su odredbe članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) o zastarnom roku od pet godina za potraživanja iz radnog odnosa.

25. Obzirom na potraživanje koje se odnosi na kolovoz 2018. koje je dospjelo 16. rujna 2018., a tužba podnesena 27. svibnja 2021, to potraživanja za obračunsko razdoblje od 1.kolovoza 2018. do 31. listopada 2020. nisu u zastari.

26. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

27. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) prema uspjehu u sporu koji iznosi 64,54 %(kvantitativni uspjeh tužitelja od 76,36% + 100% osnov = 176,36 : 2 = 88,18 EUR-23,64% uspjeh tuženika).

28. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), koji je odmjeren prema visini konačno postavljenog zahtjeva, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 16.5.2022., 30.09.2024. i 27.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na ročištima 2.2.2022., 24.5.2022. i 31.3.2025. iznos od 200,00 EUR prema Tbr.9.t.1., što sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. iznosi ukupno 1.750,00 EUR, a prema uspjehu u sporu od 64,54%, iznosi 1.129,45 EUR, koji iznos treba uvećati za trošak provedenog financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 523,17 EUR, jer mu je bio neophodan bez obzira na uspjeh u sporu, što ukupno iznosi 1.652,62 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava još jednog podneska, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 30. travnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb

2. Opća bolnica Karlovac