Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Atlas Trade d.o.o. (sada JO MAX Hunter d.o.o.) i II okrivljenika odgovorne osobe EĐ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Vinkovcima, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, od 3. prosinca 2024., broj: Pp-536/2023-9, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025. i 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Vinkovcima i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom I okrivljena pravna osoba Atlas Trade d.o.o. (sada JO MAX Hunter d.o.o.) i II okrivljenik odgovorna osoba OĐ su temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe, zbog prekršaja iz članka 93. st. 4. Zakona o radu.
2. Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oslobođenju od optužbe II okrivljenog EĐ poradi pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ističući da prekršajno postupanje okrivljenih nije utuženo po odredbama iz čl. 5. Zakona o radu u svezi s odredbom čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17)., kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. istog Zakona. Predlaže da se presuda ukine, i II okrivljenik proglasi krivim za počinjeni prekršaj, te da se primjereno kazni.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Činjeničnim opisom u pobijanoj presudi, a i u optužnom prijedlogu II okrivljeniku se stavlja na teret da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nije u Vinkovcima u obračunima isplaćene plaće za radnike FĐ, ČĐ, ŽĐ, ĆĐ, HĐ i LĐ za mjesec srpanj, studeni i prosinac 2022. do 15. kolovoza 2022. do 15. prosinca 2022. i do 15. siječnja 2023. evidentirao, obračunao propisani utvrđeni sadržaj točnije nije evidentirao sate nekorištenog godišnjeg odmora te da je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 34. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17,98/19).
7. Međutim obrazlažući oslobađajuću presudu sud II okrivljenika oslobađa za djelo iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu, dok se prema činjeničnom opisu tereti za djelo prekršaja iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 34. Zakona o radu.
8. Odredbom čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 34. Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje poslodavca odgovorne osobe ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.).
9. Člankom 93. stavak 2. Zakona o radu u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano: Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Stavak 4. ovog članka propisuje. Ministar pravilnikom propisuje sadržaj obračuna iz stavka 1. i 2. ovog članka. Stavkom 1. ovog članka bilo je propisano: Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostavit obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.
10. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 34. Zakona o radu, nedvojbeno proizlazi da je obveza poslodavca dostava obračuna dugovane, a neisplaćene plaće naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj.
11. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude u činjeničnom opisu (a i u optužnom prijedlogu) se naznačuje „u obračunima isplaćene plaće“, slijedom čega takav opis nije podvediv pod navedenu prekršajnu odredbu, jer se ista odnosi isključivo na propust dostave obračuna dugovane, a neisplaćene plaće.
12. Stoga je prvostupanjski valjano temeljem zakonskog osnova iz članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobodio II okrivljenika od optužbe jer djelo kako je II okrivljeniku optužbom stavljeno na teret nije prekršaj, a razlozi su ispravljeni ovom drugostupanjskom odlukom i navedeni u točci 11.
13. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, II okrivljenika i tužitelja.
