Poslovni broj: P-957/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Interigre d.o.o. Zagreb, Karlovačka cesta 36B, OIB: 57930981912, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 18.03.2025., dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Interigre d.o.o., Karlovačka cesta 36B, 10000 Zagreb, OIB: 57930981912, da isplati tužitelju OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.987.340,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju OL da tuženiku Interigre d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 63.862,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 25.07.2023. tužitelj KL zatražilo je donošenje presude kojom bi se tuženiku Interigre d.o.o. naložilo da mu isplati 1.987.340,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, u bitnom navodeći da se kod tuženika kao priređivača igara klađenja kladio na utakmice NBA lige i to na opciju „bilo koja ekipa maksimalno poena zaredom (10,5) – manje/više“ te da je ostvario 21 dobitan listić sa ukupnim dobitkom 1.987.340,84 EUR, no da mu tuženik neosnovano odbija izvršiti isplatu tog dobitka.

2. Tuženik Interigre d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da se nisu ostvarili događaji na koje se tužitelj kladio odnosno da se ne radi o dobitnim listićima.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to listići (str. 9-13 spisa), e-mail od 28.02.2023. (str. 14 spisa), dopis od 20.03.2023. (str. 15-16 spisa), dopis od 26.06.2023. (str. 17-41 spisa), ispis rezultata (str. 42-90 spisa), dopis od 26.09.2023. (str. 111-112 spisa), dopis od 05.09.2023. (str. 113-115 spisa), ponuda (str. 116 spisa), Pravila igre na sreću klađenje (str. 117-131 spisa), izvadak iz Registra udruga (str. 180-182 spisa), mišljenje doc.dr.sc. GL (str. 183-187 spisa), ponuda (str. 188 spisa), mišljenje ČL (str. 189-190 spisa), ispis rezultata (str. 207-486 spisa), dopis od 24.05.2024. (str. 488-489 spisa), izvadak uz sudskog registra (str. 494-499 spisa), Bonitetni izvještaj (str. 500-536 spisa), listići (str. 573-638 spisa) te su saslušani svjedoci ĐL (str. 659-660 spisa), ZL (str. 661-662 spisa), SL (str. 662 spisa), CL (str. 662-663 spisa), tužitelj (str. 657-659 spisa), direktor tuženika BL (str. 670-671 spisa) i prokurist tuženika ŠL (str. 671 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je isplata novčanog dobitka iz igre na sreću.

6. U postupku nije sporno da je tuženik trgovačko društvo koje je ovlašteno baviti se priređivanjem igara na sreću, s time da priređuje igre klađenja pod nazivom Admiral Bet.

6.1. Nije sporno ni to da je tužitelj putem on-line igranja uplatio 21 listić na oklade tuženika, kojima je pogađao određene ishode različitih sportskih natjecanja, pretežito košarkaških utakmica NBA lige.

7. Sporno je radi li se o dobitnim listićima odnosno je li tužitelj točno pogodio ishode koji su bili predmet oklade.

8. Po Zakonu o igrama na sreću (Narodne novine br. 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, 114/2022; dalje: ZIS) igrom na sreću se smatra igra u kojoj se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak ovisi pretežito o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju (čl. 2.). Među igre na sreću spadaju i igre klađenja, u kojima sudionici (igrači) pogađaju ishode različitih događaja predloženih od priređivača klađenja, a okolnost koja odlučuje o gubitku ili dobitku ne smije biti nikome unaprijed poznata i mora biti takve naravi da na nju ne može utjecati ni priređivač ni igrači, a iznos dobitka ovisi o visini uloga po kombinaciji i o tečaju pojedinog događaja (čl. 4. st. 1. toč. 8.). Igre klađenja se dijele na igre klađenja na rezultate pojedinačnih ili skupnih sportskih natjecanja i na igre klađenja na ostale događaje (čl. 5. st. 4.).

8.1. Po čl. 54. ZIS opis klađenja i uvjeti za sudjelovanje u pojedinim igrama klađenja propisuju se pravilima igara klađenja koja se primjenjuju nakon dobivenog odobrenja Ministarstva financija (st. 1.). Pravila bez dobivenog odobrenja Ministarstva financija su ništava, a moraju biti istaknuta na uplatnom mjestu kladionice i uvijek dostupa igračima (st. 2.). Pravila igre se ne mogu mijenjati u tijeku trajanja igre koju su igrači započeli nakon uplate iznosa za sudjelovanje, te se igra do svršetka odvija po istim pravilima (st. 3.).

9. Slijedom citiranih odredbi kod igara klađenja priređivač je taj koji unaprijed predlaže događaje i njihove ishode koji mogu biti predmet klađenja (čl. 4. st. 1. toč. 8. ZIS), a on ujedno određuje i pravila klađenja (čl. 54. st. 1. ZIS).

9.1. Stoga između priređivača i igrača do nastanka ugovornog odnosa dolazi bez ikakvih pregovora, pri čemu igrač može samo prihvatiti priređivačevu ponudu i njegova pravila klađenja bez mogućnosti ikakve promjene (adhezijski ugovor). Radi se ustvari o unaprijed pripremljenim ponudama i pravilima koji su sastavljeni za veći broj ugovora koje priređivač predlaže igraču, a igrač im može samo pristupiti, što predstavlja dopušteni način ugovaranja u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; dalje: ZOO), a k tome takav način sklapanja ugovora dodatno proizlazi i iz odredbi Zakona o igrama na sreću.

10. Tužitelj je uz tužbu priložio preslike 21 listića (str. 9-13 spisa), kao i tuženikov dopis od 26.06.2023. (str. 17-41 spisa) koji sadrži detaljnu razradu svakog od tih listića, a vjerodostojnost tih isprava između stranaka nije sporna niti je sporna točnost podataka koji su sadržani u tim ispravama (osim što je sporno radi li se ili ne o dobitnim listićima).

10.1. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj tih isprava sud utvrđuje da svaki od 21 listića koje je tužitelj uplatio obuhvaća više pojedinačnih oklada, uz različite dobitke, i to:

1. listić ID broj 114060000567-2188 sa 14 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 98.354,66 EUR;

2. listić ID broj 114060000574-5689 sa 11 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 32.379,28 EUR;

3. listić ID broj 114060002151-9903 sa 12 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR;

4. listić ID broj 114060002152-2813 sa 12 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR;

5. listić ID broj 114060002153-8076 sa 15 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.902,73 EUR;

6. listić ID broj 114060002154-6873 sa 16 pojedinačnih oklada, od čega 1 oklada na rukomet, a preostalih 15 na košarku – dobitak listića 97.902,73 EUR; 7. listić ID broj 114120001105-2511 sa 12 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR;

8. listić ID broj 114120001106-8399 sa 13 pojedinačnih oklada, od čega 1 oklada na tenis, a preostalih 12 na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR; 9. listić ID broj 114120001107-9014 sa 13 pojedinačnih oklada, od čega 1 oklada na odbojku, a preostalih 12 na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR; 10. listić ID broj 114120001109-7665 sa 12 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.907,29 EUR;

11. listić ID broj 114120001109-6287 sa 14 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.903,01 EUR;

12. listić ID broj 114120001110-3040 sa 15 pojedinačnih oklada, od čega 1 oklada na tenis, a preostalih 14 na košarku – dobitak listića 97.903,01 EUR; 13. listić ID broj 11412000111-3443 sa 15 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 96.126,70 EUR;

14. listić ID broj 114120001112-6217 sa 15 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.902,22 EUR;

15. listić ID broj 114120001113-6162 sa 11 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.919,40 EUR;

16. listić ID broj 114120001114-3975 sa 12 pojedinačnih oklada, od čega 1 na futsal, a preostalih 11 na košarku – dobitak listića 97.919,40 EUR;

17. listić ID broj 114120001115-4164 sa 14 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.904,15 EUR;

18. listić ID broj 114120001116-3806 sa 13 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.615,39 EUR;

19. listić ID broj 114120001117-1898 sa 13 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 96.349,69 EUR;

20. listić ID broj 114120001118-1861 sa 13 pojedinačnih oklada, sve na košarku – dobitak listića 97.905,58 EUR;

21. listić ID broj 114120001119-3067 sa 15 pojedinačnih oklada, od čega 1 na futsal, a preostalih 14 na košarku – dobitak listića 97.904,15 EUR.

10.2. Prema tome, predmetni 21 listić obuhvaća ukupno 280 pojedinačnih oklada, od čega se 274 pojedinačnih oklada odnosi na košarku, dok se preostalih 6 pojedinačnih oklada odnosi na druga sportska natjecanja.

11. Nije sporno da bi svaki od navedenih listića bio dobitan samo ako su pogođene sve pojedinačne oklade koje su u njemu sadržane.

12. Pritom nije sporno ni to da je tužitelj pogodio 6 pojedinačnih oklada na druga sportska natjecanja (odbojku, tenis, rukomet, futsal), što posebno proizlazi iz tuženikovog dopisa od 26.26.2023. (17-41 spisa).

13. Ono što je između stranaka sporno jesu pojedinačne oklade na košarku – tužitelj tvrdi da je pogodio svih preostalih 274 pojedinačnih oklada na košarku zbog čega da je svaki listić dobitan, dok tuženik tvrdi da na svakom listiću tužitelj nije pogodio određeni broj pojedinačnih oklada na košarku, pa da zbog toga niti jedan listić nije dobitan.

14. Iz priloženih isprava proizlazi da se svih 274 pojedinačnih oklada na košarku odnosilo na utakmice NBA lige te da se pritom radilo isključivo o jednoj vrsti oklade „Bilo koja ekipa maksimalno poena zaredom“, sa postavljenom marginom 10,5 ili 11,5 ovisno o utakmici, a tužitelj je prilikom klađenja odabirao opciju „manje“, kako to proizlazi iz priloženih listića.

15. Navedeno znači da se radilo isključivo o okladama kod kojih je tužitelj kao igrač pogađao hoće li maksimalni niz poena zaredom biti manji od postavljene margine (10,5 ili 11,5 ovisno o utakmici).

16. Tužitelj i tuženik na različit način tumače tu okladu:

- tužitelj tvrdi da je oklada dobitna ako maksimalni niz poena zaredom jedne ekipe (bilo koje) bude manji od margine, neovisno o tome koliki je maksimalni niz poena zaredom druge ekipe;

- tuženik tvrdi da je oklada dobitna ako maksimalni niz poena zaredom postignut na cijeloj utakmici bude manji od margine, neovisno o tome koja ekipa ga je postigla.

17. Drugim riječima, tužitelj i tuženik se ne slažu oko toga što je predmet oklade – maksimalni niz poena zaredom jedne ekipe (bilo koje) ili samo maksimalni niz poena zaredom na cijeloj utakmici.

17.1. Tužiteljevo tumačenje bi značilo da je pojedinačna oklada dobitna u 3 od moguće 4 varijante – kada je maksimalni niz poena manji od margine za obje ekipe ili samo za jednu ekipu ili samo za drugu ekipu, dok bi oklada bila gubitna samo onda kad maksimalni niz poena kod niti jedne ekipe nije manji od margine (nego je kod obje ekipe veći). S druge strane, tuženikovo tumačenje bi značilo da je pojedinačna oklada dobitna u jednoj od moguće 4 varijante – samo onda kad je maksimalni niz poena manji od margine za obje ekipe, dok bi oklada bila gubitna u preostale 3 varijante odnosno kad bi maksimalni niz poena bio manji od margine samo za jednu ekipu ili samo za drugu ekipu ili kod niti jedne ekipe.

18. S obzirom da je uplatom predmetnih listića između tužitelja i tuženika ustvari došlo do nastanka ugovornog odnosa (točke 8.-9. obrazloženja), to se predmet spora svodi na tumačenje adhezijskog ugovora koji je sklopljen između stranaka.

18.1. S tim u vezi nisu osnovani tuženikovi navodi o tome da bi se, pod pretpostavkom točnosti tužiteljevih tvrdnji, radilo o tome da je prilikom sklapanja ugovora došlo do nesporazuma u smislu čl. 282. ZOO. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o tome da između tužitelja i tuženika postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili bitnom sastojku ugovora, nego između njih postoji neslaganje oko toga koje je značenje onoga što je napisano u spornoj ponudi, dakle koje je značenje onoga oko čega se jesu sporazumjeli.

19. Sporna tuženikova ponuda, koju je tužitelj prihvatio, doslovno je glasila „Bilo koja ekipa maksimalno poena zaredom“, a uz nju je bilo navedeno pojašnjenje „Hoće li bilo koja ekipa postići maksimalno manje/više od navedenih poena zaredom? “.

19.1. Da je sadržaj oklade bio upravo takav potvrđuje ispis tuženikove web stranice kojeg je tužitelj dostavio u spis (str. 188 spisa), s time da su tuženikovi zaposlenici svjedoci ĐL (str. 659-660 spisa) i FL (str. 661-662 spisa) svojim uvjerljivim i logičnim iskazima potvrdili da se radi upravo o okladi koju je tuženik imao u svojoj ponudi.

20. Pored sadržaja navedene ponude, na ugovorni odnos stranaka se u skladu sa čl. 54. ZIS primjenjuju i tuženikova Pravila igre na sreću klađenje (str. 117-131 spisa). Tim Pravilima je određeno da ona predstavljaju opće uvjete priređivača temeljem kojih igrač i priređivač sklapaju ugovor (čl. 3.1.), a ugovor se sklapa na osnovi prihvata ponude po slobodno izraženoj volji činom uplate listića za klađenje (čl. 3.2.). Priređivač javno objavljuje ponudu za klađenje temeljem koje se zaprimaju oklade, a svaki događaj u ponudi ima određeni tečaj kojeg samostalno određuje priređivač (čl. 6.1.). Ponudu za klađenje priređivač objavljuje u listi za klađenje koja je informativnog karaktera, a priređivač kao pomoć igračima može uz svaku pojedinu ponudu dodati još informacija gdje ne odgovara za točnost navedenih podataka (čl. 6.5.). Kombinirano klađenje je klađenje na rezultat dva ili više odabranih događaja, a za dobitak je neophodno da niti jedan rezultat ne bude gubitan odnosno trebaju se pogoditi svi događaji uključeni u kombinirano klađenje (čl. 8.2.). Pravo na isplatu dobitka igrač ostvaruje predajom dobitnog listića u bilo kojoj poslovnici priređivača, a priređivač se obvezuje isplatiti dobitke u roku 15 dana od objave službenih rezultata (čl. 10.1.). U svrhu klađenja se gleda samo konačni rezultat na kraju događaja kojeg je potvrdio glavni sudac na igralištu kao službeni rezultat za obradu oklade, a sve naknade službene promjene rezultata (diskvalifikacija, oduzimanje bodova i sl.) se ne uzimaju u obzir (čl. 12.3.). U slučaju bilo kakve pogreške pri ispisu tečajeva ili bilo kojih drugih detalja ponude u poslovnici, na listiću ili očite pogreške pri unosu podataka u računalo priređivača temeljem kojih je zaključena oklada, priređivač ima pravo poništiti takve oklade ili prema vlastitoj odluci može isplatiti takve oklade prema ispravnom tečaju, pri čemu se očitom pogreškom smatraju slučajevi primjerice kada tečaj na događaj značajno odstupa od prosjeka na domaćem ili stranom kladioničarskom tržištu; kada je zadani hendikep ili granica izvan uobičajenih ili mogućih vrijednosti za tu ponudu; kada se uplatom na sve ishode događaja postiže siguran dobitak (čl. 12.12.). U slučaju kada su podaci informativnog karaktera (npr. vrsta podloge u tenisu, rezultat prve utakmice i sl.) koji služe kao pomoć igračima netočni, oklade se uzimaju u obzir (čl. 12.13.). Što se tiče košarke, rezultat je važeći ako je postignut unutar regularnog vremena trajanja natjecanja, a za oklade na igrača ili statistiku košarkaške utakmice (broj koševa, broj asistencija i sl.) u obzir se uzimaju i eventualni produžeci, sve osim ako je priređivač u ponudi odredio drugačije (čl. 13.3.).

20.1. Međutim ni ova Pravila klađenja ne sadrže ništa što bi dopunjavalo ili pojašnjavalo sadržaj sporne ponude. Tuženik se poziva na čl. 12.3. Pravila klađenja, kojim je određeno da se u svrhu klađenja gleda samo konačni rezultat na kraju događaja kojeg je potvrdio glavni sudac na igralištu kao službeni rezultat za obradu oklade. Ovo pravilo znači da predmet oklade može biti samo onaj ishod sportskog događaja koji je službeno potvrđen na kraju utakmice, što je i logično, pa onda predmet oklade ne može biti neki ishod koji nije među podacima koji su službeno potvrđeni na kraju utakmice.

21. U vezi navedenog, tuženik je za svaku od utakmica u spis dostavio prikaz rezultata sa službenih web stranica NBA (str. 207-486 spisa), a čiju vjerodostojnost je tužitelj potvrdio (str. 541 spisa). Među tim rezultatima za svaku utakmicu naveden je samo jedan podatak „longest run“, s time da između stranaka nije sporno kako taj podatak predstavlja najduži neprekinuti niz cijele utakmice, dok istovremeno takav podatak nije naveden za svaku od ekipa pojedinačno. Tuženik implicira da time pojedinačni maksimalni neprekinuti niz za svaku od ekipa ne ulazi u službene rezultate utakmice, pa da zbog toga taj podatak ne može biti predmet oklade u smislu čl. 12.3. Pravila klađenja, nego da predmet oklade može biti samo maksimalni neprekinuti niz cijele utakmice („longest run“) koji je naveden u službenoj statistici.

21.1. Prije svega valja istaknuti da iako pojedinačni maksimalni neprekinuti nizovi svake od ekipa nisu vidljivi na onim prikazima rezultata sa web stranice NBA koje je tuženik dostavio u spis (str. 207-486 spisa), to samo po sebi ne znači da se ti podaci ne vode kao dio službene statistike utakmice. Naime, iz ničeg se ne može zaključiti da ono što je tuženik dostavio u spis predstavlja jedine i cjelokupne službene rezultate utakmice, već upravo suprotno nameće se logičan zaključak da to nisu potpuni podaci jer je za svaku utakmicu prikazano tek nekoliko podataka (biggest lead, times tied, longest run, lead changes), a čak nisu navedeni ni rezultati utakmice po postignutim poenima. Dakle, ono što je tuženik dostavio u spis očigledno ne predstavlja potpuni prikaz rezultata i statističkih podataka utakmice.

21.2. S druge strane, tužitelj je u spis dostavio detaljne statističke prikaze svake utakmice (str. 42-86 spisa), za koje je tužiteljev punomoćnik na ročištu od 21.01.2025. (str. 659 spisa) pojasnio da ih je za potrebe podnošenja tužbe preuzeo sa web stranice Sofascore. Među tim statističkim podacima za svaku utakmicu naveden je i podatak o pojedinačnim maksimalnim neprekinutim nizovima svake od ekipa („Max points in a row“). Tuženik nije osporio točnost podataka u najdužim neprekinutim nizovima svake pojedine ekipe koji su prikazani među tim podacima Sofascore-a.

21.3. Konačno svjedok FL (str. 661-662 spisa), inače tuženikov zaposlenik na mjestu voditelja odjela za klađenje i razvoj, iskazao je da se na prikazima rezultata sa NBA stranice koje tuženik dostavio u spis (str. 207-486 spisa) ne vide pojedinačni maksimalni nizove svake ekipe jer je to manje važan podatak, no da NBA službeno objavljuje i te podatke. Sud vjeruje iskazu ovog svjedoka jer je iskazivao na uvjerljiv način, pri čemu je logično da je on upoznat sa time koji podaci se službeno objavljuju na NBA stranicama, i to s obzirom na njegovo radno mjesto (voditelj odjela klađenja) i s obzirom na činjenicu da je on osobno prilikom analize tužiteljevih listića dodatno provjeravao rezultate na stranicama NBA (a što je potvrdio i svjedok ĐL).

21.4. Dovodeći sve navedeno u međusobnu vezu, sud zaključuje da se i pojedinačni maksimalni neprekinuti nizove svake od ekipa također vode kao dio službene statistike košarkaške utakmice u organizaciji NBA, pa je u smislu čl. 12.3. tuženikovih Pravila klađenja time zadovoljen uvjet da i takvi ishodi (maksimalni neprekinuti nizovi pojedine ekipe, bilo koje) mogu biti predmetom oklade. Stoga se ne mogu prihvatiti tuženikovi navodi iz kojih bi proizlazilo da pojedinačni maksimalni neprekinuti niz svake ekipe nije u okviru službene statistike koju vodi NBA, pa da iz tog razloga to ne može biti predmet oklade po čl. 12.3. njegovih Pravila klađenja.

21.5. Na prethodni zaključak ne utječe dio tužiteljevog iskaza (str. 657-659 spisa) o tome da je on nakon svake utakmice preko stranice Sofascore sam zbrajao nizove poena svake momčadi kako bi utvrdio jesu li mu listići dobitni. Ovo stoga što je na temelju prethodno izloženih dokaza utvrđeno da su pojedinačni maksimalni nizove poena svake ekipe (a ne samo utakmice kao cjeline) također dio službene statistike koju NBA objavljuje, pa je neodlučno što je tužitelj sam zbrajao nizove poena svake ekipe, umjesto da je potrebni podatak pronašao među službenim statističkim podacima utakmice.

21.6. Također, iako čl. 12.3. Pravila govori o tome da se u svrhu klađenja gleda samo rezultat „na kraju događaja koji je potvrdio glavni sudac na igralištu“, to pravilo valja tumačiti na način da su za procjenu ishoda oklade mjerodavni službeni statistički podaci utakmice koje je na kraju objavio organizator natjecanja (u konkretnom slučaju NBA), jer je notorno da organizator takve podatke objavljuje temeljem onih rezultata koje je potvrdio sudac na kraju utakmice. Da i sam tuženik odredbu čl. 12.3. Pravila tumači na taj način, može se zaključiti iz njegovog podneska od 22.05.2024. (str. 205- 206 spisa) kojim je u prilog svoje tvrdnje da se ne radi o dobitnim listićima dostavio upravo statističke podatke organizatora natjecanja NBA.

22. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da bi oklada na način kako ju tužitelj tumači bila dopuštena po tuženikovim Pravilima klađenja, odnosno ne bi bila protivna čl. 12.3. tih Pravila.

23. Na okolnost nastanka sporne ponude saslušani su svjedoci ĐL i FL (str. 659-662 spisa). Sud vjeruje njihovim iskazima jer su iskazivali na uvjerljiv način, a sadržaj njihovih iskaza je logičan i u bitnom međusobno podudaran. Na temelju tih iskaza sud utvrđuje da tuženik sve ponude za klađenje, jednako kao i rezultate sportskih natjecanja, nabavlja od dobavljača SportRadar iz Švicarske, a preko softvera ugovornog partnera Milenium Bet iz Beograda, preko kojeg se dobivaju i ponude i rezultati od SportRadara. Sud nadalje utvrđuje da se sve ponude, pa tako i sporna, na taj način dobivaju na engleskom jeziku, a potom ih tuženik prevodi na hrvatski jezik (bilo da sam radi prijevod, bilo da prihvaća onaj prijevod kojeg je izvršio Milenium Bet iz Beograda). Na temelju njihovih iskaza sud utvrđuje kada je tuženik objavljivao spornu ponudu, da se pritom smatralo da je predmet te oklade tzv. longest run odnosno najduži neprekinuti niz na cijeloj utakmici kao cjelini, koji se utvrđuje na način da se gledaju neprekinuti nizovi obje ekipe, a kao rezultat se na kraju uzima jedan najduži niz kojeg je postigla bilo koja od ekipa. Također na temelju njihovih iskaza sud utvrđuje da je tuženik predmetnu vrstu oklade povukao iz ponude, i to nakon što je došlo do spora sa tužiteljem oko njenog tumačenja.

23.1. Na prijedlog tuženika sud je saslušao i svjedoke SL i CL (str. 662-663 spisa), međutim iz njihovih iskaza proizlazi da su oni bivši zaposlenici tuženika te da su prestali sa radom kod tuženika prije 5 godina, a u vrijeme kada su oni radili tuženik nije imao spornu okladu u ponudi. Stoga oni nemaju nikakvih saznanja o objavi sporne ponude, pa njihovi iskazi ne mogu poslužiti utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja.

23.2. Saslušani su i tuženikov direktor BL te prokurist ŠL (str. 670-671 spisa), a iz njihovih iskaza proizlazi isto ono što je već utvrđeno na temelju iskaza svjedoka ĐL i FL – da je sporna ponuda nabavljena od SportRadara te da je tuženik prilikom objave ponude smatrao da je predmet oklade jedan maksimalni neprekinuti niz na cijeloj utakmici kojeg može ostvariti bilo koja od ekipa ili obje ekipe, što se u službenoj statistici prikazuje kao "longest run".

23.3. Sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka LL i DL, zaposlenika njegovog ugovornog partnera Milenium Bet iz Beograda preko čijeg softvera je tuženik pribavio spornu ponudu, jer za ovu parnicu nije relevantno kako oni kao zaposlenici tuženikovog ugovornog partnera tumače spornu ponudu.

24. Saslušan je i tužitelj, iz čijeg iskaza (str. 656-659 spisa) proizlazi da on se kladi već sigurno 30 godina u raznim kladionicama (od samih početaka klađenja u Hrvatskoj); da je spornu ponudu uočio on-line kao novu ponudu tuženika te mu je ona bila zanimljiva jer niti jedna druga kladionica nije imala takvu ponudu, s time da je takvu ponudu kod tuženika uočio i godinu dana ranije, nakon čega je ona bila uklonjena iz ponude, a kada se ponovno pojavila onda je uplatio predmetne listiće; da je on spornu ponudu razumio na način da se kladi da će bilo koja ekipa koja sudjeluje u utakmici ostvariti veći ili manji neprekinuti niz poena od margine koju je postavio tuženik; da je prilikom klađenja na ovu vrstu oklade uplatio oko 2.000,00 HRK od čega se na kraju oko 1.500,00 HRK odnosilo na listiće koji su dobitni; da se možda malo i zaletio kada je taj dan uplatio toliko puno, ali to je bilo zbog toga što je bio iziritiran politikom kladionica da kada jedan igrač ostvari veći dobitak tada ga blokiraju; da mu ova ponuda nije bila čudna bez obzira što nije bila u ponudi kod drugih kladionica; da nije primijetio da bi ponuda značila da je dobitna u 3 od 4 moguće varijante, a bila mu je zanimljiva jer je nudila drugu vrstu oklade jer su mu zbog dugotrajnog klađenja bile dosadile standardne ponude; da niti jedna kladionica, pa ni u međunarodnim okvirima, nema ovakvu ponudu; da misli da ovakva ponuda nema naziv na engleskom jeziku jer ju nije vidio kod nikog od inozemnih kladionica.

24.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o tome kako se već dugo kladi i u dijelu u kojem je opisao kako je uočio spornu ponudu te se odlučio se na nju kladiti.

24.2. S druge strane, sud ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da mu ponuda nije bila čudna i da nije primijetio da bi ona bila dobitna u 3 od 4 moguće varijante. Naime, imajući u vidu zaista bogato igračko iskustvo tužitelja na igrama klađenja (već 30 godina, postojeće igre su mu dosadile i sl.), da je bio detaljno upoznat sa ponudama i na domaćem i na inozemnom tržištu (poznato mu je da niti jedna kladionica, pa ni u međunarodnim okvirima, nema takvu ponudu) te da je spornu ponudu kod tuženika uočio godinu dana ranije (bila mu je zanimljiva jer nitko drugi nije imao takvu ponudu, ali ju je tuženik uklonio iz ponude, pa se kladio tek kada se opet pojavila), sud smatra da je potpuno neživotno, nelogično i neuvjerljivo da tužitelj razmišljajući o toj ponudi ne bi primijetio da je kod nje oklada – na način na koji ju je on razumio – dobitna u 3 od 4 moguće varijante, posebno u kontekstu činjenice da je tuženik postavio takvu marginu (10,5 ili 11,5) za koju nije rijetkost da u košarkaškim utakmicama najduži neprekinuti nizovi bar jedne ekipe budu unutar te margine. Jednako tako, neuvjerljiv je iskaz tužitelja o tome kako nije primijetio da se radi u najmanju ruku o neobičnoj ponudi, a budući da nigdje ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu nije bilo takve ponude te da je on u svrhu provjere dobitka ručno zbrajao nizove poena u svakoj utakmici, za što je i sam iskazao da nije uobičajeno. Tužitelj je k tome iskazao kako je taj dan možda pretjerao kada je uplatio oko 2.000,00 HRK na sporne oklade, no da je bio iziritiran time što kladionice u slučaju većeg dobitka blokiraju igrača u daljnjem igranju – ovakav iskaz tužitelja upućuje na zaključak da je on bio svjestan povećane mogućnosti dobitka kod predmetne oklade kako ju je on razumio, što se prema njegovim tvrdnjama u konačnici i ostvarilo jer bi na ukupnu uplatu od oko 1.500,00 HRK, raspoređeno na 21 listić, ostvario dobitak od skoro 2.000.000,00 EUR odnosno gotovo 100.000,00 EUR po listiću.

25. Po čl. 319. ZOO odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (st. 1.), a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava (st. 2.).

25.1. Po čl. 320. ZOO u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti će se u korist druge strane (st. 1.). Osim toga, nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba (st. 2.).

26. Pored navedenog, u konkretnom slučaju se po prirodi stvari radi o ugovoru kojeg je sklopio tuženik kao trgovac koji djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti (priređivač) te tužitelj kao fizička osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (igrač), sve u smislu čl. 4. st. 1. toč. 21. i toč. 34. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 25/2023; dalje. ZZP), pa stoga u obzir valja uzeti i odredbu čl. 58. st. 1. ZZP koja propisuje da se dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (pritom valja napomenuti da se u skladu sa čl. 44. st. 1. toč. 3. ZZP na ugovore o igrama na sreću ne primjenjuju čl. 43.-52. i čl. 60.-86. ZZP, dok se ostale odredbe ZZP primjenjuju na ugovore o igrama na sreću, pa se tako primjenjuje i predmetna odredba čl. 58. st. 1. ZZP). Iako se EU Direktiva o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga od 20.05.2019. (na koju je tuženik poziva) ne primjenjuje na ugovore o igrama na sreću, tom Direktivom nisu derogirane odredbe domaćeg ZZP.

26.1. S druge strane, neosnovano je tuženikovo pozivanje na navodne (i neodređene) uzance priređivača igrama na sreću, jer se ovdje ne radi o trgovačkom ugovoru, niti je primjena uzanci između tužitelja i tuženika ugovorena ili zakonom propisana (čl. 12. st. 4. ZOO).

27. Vezano uz tumačenje sporne ponude, tužitelj je u tijeku postupka dostavio pisana mišljenja doc. dr. sc. GL kao stručnjaka sa područja logike (str. 183-187 spisa) te ČL kao stručnjaka sa područja matematike (str. 189-190 spisa), u kojima oni iznose svoja stajališta o načinu tumačenja odnosno značenju sporne ponude (u prilog tužitelja). S druge strane, i tuženik je u spis dostavio dopise Hrvatske udruge priređivača igara na sreću od 26.09.2023. (str. 111-112 spisa) te Sportradara AG iz Švicarske od 05.09.2023. (str. 113-115 spisa) u kojima i oni daju svoja tumačenja sporne ponude (u prilog tuženika).

27.1. U vezi tih privatnih isprava o tumačenju ponude prije svega valja istaknuti da se ovdje ne radi o situaciji iz čl. 321. ZOO u kojoj bi treća osoba bila ovlaštena tumačiti sklopljeni ugovor o klađenju, jer iz ničeg u spisu ne proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili da će netko treći tumačiti njihov ugovor.

27.2. Stoga sud nije uzimao u obzir ta tumačenja sporne ponude od strane trećih osoba, jer je u parničnom postupku tumačenje spornih ugovornih odredbi isključivo zadatak suda.

27.3. Iz istog razloga nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje svjedoka GL i ČL te za provođenje logičko-semantičkog i matematičko-financijskog vještačenja, odnosno dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka ĆL i PL (ovlaštenih osoba Hrvatske udruge priređivača igara na sreću), svih na okolnost što znači sporna ponuda.

27.4. Također, nisu od značaja tuženikovi navodi o tome da predmetna oklada na engleskom jeziku glasi „longest run“ odnosno „max points in a row“, jer sporna ponuda nije bila objavljena na engleskom jeziku nego isključivo na hrvatskom jeziku, pa je stoga za tumačenje relevantno samo ono što je izraženo na hrvatskom jeziku.

28. Pri tumačenju sadržaja oklade s jedne strane valja imati na umu da se radi o ugovoru na sreću, a s druge strane da se radi o adhezijskom ugovoru kojeg su stranke sklopile bez ikakvih pregovora, dakle radi se o istovremeno o formularnom i aleatornom ugovoru.

29. Kod tumačenja formularnog ugovora sud se ne upušta u subjektivne procjene ponuđenog, nego uzima u obzir one okolnosti koje u prometu znače objektivnu mogućnost razumijevanja nekog teksta.

29.1. Prema ocjeni ovog suda kod sporne ponude naglasak je na maksimalnom broju poena zaredom, i to jednom u utakmici. Ovo stoga što je igraču ponuđeno da ovakvu okladu odigra za određenu utakmicu, što upućuje na zaključak da je oklada postavljena na maksimalni neprekinuti niz cijele utakmice. Dakle, oklada je nuđena s obzirom na utakmicu pa je onda logično da je „maksimalni niz poena“ samo jedan i da se on utvrđuje s obzirom na utakmicu kao cjelinu. U tom smislu, uloga riječi „bilo koja ekipa“ jest naglasiti da je za samu okladu nebitno koja od ekipa će postići taj niz.

29.2. Tužitelj polazi od strogo gramatičkog tumačenja, stavljajući naglasak na riječi „bilo koja“ uz tvrdnju da se radi o maksimalnom neprekinutom nizu bilo koje ekipe (a ne cijele utakmice). Tužitelj međutim na taj način spornoj ponudi pridaje značenje koje je u pravnom prometu te vrste krajnje atipično kako po sadržaju ponude tako i vjerojatnosti dobitka za ovakvu vrstu igre na sreću.

29.3. Naime, sam tužitelj je u svojem iskazu potvrdio da takvu ponudu (na način kako ju je on razumio) nema niti jedna kladionica u Hrvatskoj ni u inozemstvu.

29.4. Nadalje, njegovo tumačenje znači da je oklada dobitna u 3 od 4 moguće varijante, što već samo po sebi nije uobičajena ponuda priređivača sportskog klađenja (očigledno nitko zbog toga ni nema takvu ponudu), pogotovo imajući u vidu da je tuženik postavio takvu marginu (10,5 ili 11,5) za koju nije nikakva rijetkost da u košarkaškim utakmicama najduži neprekinuti nizovi bar jedne ekipe budu manji od takve margine jer si ekipe međusobnim zabijanjem koševa prekidaju neprekinute nizove. To potvrđuje i konačni ishod, jer bi tužiteljevo shvaćanje ponude značilo da je on uspio odjednom pogoditi ishode čak 274 utakmice za okladu ove vrste, i to kroz 21 različit listić. Navedeno je dopušteno u igrama na sreću te je teoretski i moguće, no govori u prilog zaključku da bi značenje koje tužitelj pridaje spornoj ponudi činilo tu ponudu potpuno neuobičajenom u pravnom prometu te vrste, jer je općepoznato da priređivači igara na sreću (sportskog klađenja) ne nude oklade sa takvom razinom mogućnosti dobitka (naime, to bi značilo da je tužitelj pogodio ne jednu ili nekoliko oklada, nego da je odjednom pogodio čak 274 pojedinačne oklade te vrste).

30. Iz prethodno izloženih razloga – imajući u vidu tekst ponude, prirodu ugovora i objektivnu mogućnost razumijevanja takvog teksta u prometu te vrste – sud zaključuje da se spornu ponudu valja tumačiti na način da je predmet oklade jedan maksimalni neprekinuti niz poena na cijeloj utakmici, bez obzira koja ekipa ga je postigla (a ne pojedinačni maksimalni neprekinuti niz bilo koje od ekipa).

31. Valja istaknuti da i kod formularnih ugovora vrijede opća pravila tumačenja da se kod nejasnih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, uz vođenje računa o prirodi pravnog posla. Pravilo iz čl. 320. st. 2. ZOO i čl. 58. ZZP o tome da se nejasne ugovorne odredbe tumače u korist druge strane koja nije pripremila ugovor, odnosno u korist potrošača, ne znači da se kod aleatornog ugovora spornoj ponudi automatizmom treba i može dati takav značaj koji bi bio drugačiji od objektivne mogućnosti razumijevanja takvog teksta u pravnom prometu te vrste.

32. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju oklada bila postavljena na maksimalni neprekinuti niz poena u utakmici, koji je jedan i za kojeg je nebitno koja ga je ekipa postigla. Budući da tužitelj niti ne tvrdi da je tuženik pogrešno utvrdio maksimalni neprekinuti niz svake utakmice kao cjeline, nego svoje pravo na isplatu novčanog dobitka temelji isključivo na drugačijem tumačenju sporne ponude, sud zaključuje da utuženi listići nisu dobitni, zbog čega je tužbeni zahtjev za isplatu dobitka u cijelosti neosnovan.

33. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika za provođenje informatičkog vještačenja (svakog za njegovu dokumentaciju), jer vjerodostojnost dokumentacije iz spisa u tijeku postupka nije bila sporna.

34. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

35. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.987.340,84 EUR, pa mu je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), u okviru postavljenog zahtjeva, priznat:

- sastav odgovora na tužbu – 21.225,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 02.02.2024. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 24.10.2024. i 21.01.2025. – po 21.225,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu – 125,00 EUR (Tbr. 9/4),

što ukupno iznosi 63.862,50 EUR (sa uključenim PDV).

35.1. Tuženiku u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 27.09.2023. jer je prigovor stvarne nenadležnosti mogao istaknuti i u odgovoru na tužbu; nije mu priznat trošak podneska od 22.05.2024. jer je njegove navode mogao iznijeti i na ročištu od 06.06.2024.; nije mu priznat trošak podneska od 08.07.2024. jer je njime samo tražio produljenje roka za očitovanje; nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu od 18.03.2025. jer se to ročište održalo njegovom krivnjom, odnosno samo radi saslušanja njegovog direktora i prokurista koji su trebali biti saslušani na ranijem ročištu od 21.01.2025. (na kojeg nisu pristupili iz prihvatnih razloga). Trošak podneska od 02.02.2024. mu je priznat po Tbr. 8/4 jer se tuženik njime usprotivio korištenju privatne isprave koju je sačinio doc. dr. sc. GL, što odgovara vrsti podneska iz Tbr. 8/4, dok se taj podnesak u preostalom dijelu sveo na ponavljanje ranijih navoda (pa se u tom smislu ne može smatrati podneskom iz Tbr. 8/1).

35.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Timon Sakoman;

2. odvjetnik Joško Biliškov.