REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-129/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Meduza d.o.o., Balajske Poljice, Poslovni park Karlovac 5i, OIB: 34212194935, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, zastupanog po službenoj osobi EL, radi poreznog nadzora, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/375, URBROJ: 513-04-23-2 od 11. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/23-01/129, URBROJ: 513-07-18-23-15 od 12. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 471-02/23-01/129, URBROJ: 513-07-18-23-15 od 12. listopada 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017 - do 31. prosinca 2018.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima inspekcijskog nadzora koji je nad tužiteljem proveden u svrhu ispitivanja pravilnosti obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanje, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-471-02/23-01/129 URBROJ: 513-07-18-23-13 od 14. 2021. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno:

- da je tužitelj tijekom 2017. i 2018. iskoristio pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu 2.387.736,24 kn po računima trgovačkih društva Bulin teks d.o.o. i Profi interijeri d.o.o. iako je znao ili morao znati da sudjeluje u transakcijama koje su povezane s poreznim prijevarama. Slijedom takvog utvrđenja, porezno tijelo osporilo je tužitelju pravo na odbitak pretporeza po računima navedenih dobavljača, temeljem odredbe čl. 127. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16; dalje: Zakon).

- da je tužitelj tijekom 2017. i 2018. izlaznim računima prema slovenskom trgovačkom društvu Enteos d.o.o. (Ljubljana) koristio oslobođenje od obračuna PDV-a iz čl. 41. st. 1. tč. a) Zakona na koje nije imao pravo budući da nema dokaza da je isporuka obavljana na način kako je iskazana na predmetnim računima, odnosno da je roba otpremljena i isporučena u drugu državnu članicu. Posljedično tome, porezno tijelo je na ukupno iskazanu vrijednost isporuka prema društvu Enteos d.o.o. u iznosu 9.267.737,50 kn, kao osnovicu, obračunalo PDV po stopi 25 %.

Činjenični supstrat na kojem se temelje prethodno utvrđenja izložen je detaljno (i opširno) u Zapisniku (43 stranica) i obrazloženju pobijanog prvostupanjskog akta (47 stranica), stranka je njime upoznata te se stoga isti zbog izbjegavanja ponavljanja neće posebno iznositi u obrazloženju ove odluke.

3. Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (održana rasprava, podnesak od 26. ožujka 2025.) u bitnom, izlaže kako slijedi.

U odnosu na procesne povrede, navodi da mu drugostupanjsko rješenje nije dostavljeno sukladno pravilima o dostavi poreznih akata propisanim u čl. 59. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ). Obrazlaže da za zastupanje u postupku pred poreznim tijelo bilo opunomoćeno trgovačko društvo Porezno savjetništvo Maja Živanović j.t.d., dok je dostava navedenog poreznog akta izvršena fizičkoj osobi ELD putem osobnog korisničkog pretinca ePorezna. Da je dostava na prednje opisani način bila neuredna razvidno je i iz postupanja same Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, koja mu naknadno uz dopisom od 9. siječnja 2024. godine dostavila drugostupanjsko rješenje. Pored toga, u vrijeme prve neuredne dostave Porezno savjetništvo Maja Živanović j.t.d. više nije bilo njegov opunomoćenik obzirom da mu je s danom 20. prosinca 2023. otkazao punomoć. Ističe prigovor zastare prava na utvrđivanje poreza navodeći da je drugostupanjsko tijelo dužno paziti na nastup zastare do donošenja i dostave rješenja o žalbi (čl. 109. st. 3. OPZ-a). U konkretnom slučaju nastupila je zastara prava na utvrđivanje PDV-a za 2017. budući da zastarni rok od šest godina istekao 1. siječnja 2024. dok mu je drugostupanjsko rješenje uručeno 12. siječnja 2024.

Također, navodi da je nastupila prava na provođenje nadzora, sukladno odredbi čl. 117. st. 2. OPZ) obzirom da je od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze proteklo više od tri godine.

Nadalje, tužitelj prigovora nadležnosti Područnog ureda Pazin za provođenje poreznog nadzora. Navodi da su propisi o nadležnosti su prisilne naravi te da je sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika o unutarnje redu Ministarstva financija, u vezi čl. 53. OPZ-a, za provođenje poreznog nadzora nad njime bio nadležan Područni ured Karlovac.

Glede merituma, tužitelj ustraje kod svega iznijetog u ranijoj fazi postupka (Prigovr protiv Zapisnika, žalba) , smatra da mu je porezno tijelo neutemeljeno osporilo pravo na odbitak pretporeza po računima trgovačkih društava Bulin teks d.o.o. i Profi interijeri d.o.o. i pravo na oslobođenje od plaćanja PDV za isporuke izvršene slovenskom trgovačkom društvu Enteos d.o.o.

Navodi da ispunjava sve uvjete za odbitak pretporeza od dobavljača Profi interijeri d.o.o. i Bulin teks d.o.o. propisan Zakon i Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17; dalje: Pravilnik) obzirom da: (1) obavlja oporezivu djelatnost; (2) zaprimio je račun sa svim propisanim elementima; (3) roba i/ili usluga je zaprimljena i plaćena dobavljaču te (4) nabavljena roba prodavana na tržištu pri čemu je na svaku isporuku obračunan PDV koji je uredno iskazan u poreznim evidencijama kao što je uredno iskazana porezna osnovica poreza na dobit te je sukladno tome obračunat i plaćen porez na dobit. Naglašava da je poreznom tijelu dostavio konkretne dokaze i pojasnio način na koji je uspostavljen i održavan poslovni odnos sa društvima Bulin teks d.o.o. i Profi interijeri d.o.o. te provjere koje je izvršio uvidom u podatke sa stranica porezne uprave, poslovnih banaka, sudskog registra i FINA-e. Tvrdi da nije znao ili mogao znati da sudjeluje u navodnim prijevarnim aktivnostima obzirom da su svi dobavljači u to vrijeme bili aktivni (nisu bili u stečaju ili likvidaciji), svi su imali status obveznika PDV-a i otvorene transakcije račune u poslovnim bankama, svi dobavljači su redovno podnosili obvezne godišnje izvještaje FINA-i, direktori dobavljača bili su uvijek dostupni na telefon, nabavne cijene nisu odstupale od cijena drugih dobavljača na tržištu. Iz navedenog slijedi da je poduzeo sve mjere opreza koje bi se od njega mogle razumno zahtijevati te da nije znao niti mogao znati da posluje s navodno prijevarnim osobama (suradnja je trajala kroz godine, dobra su plaćena i napustila teritorij RH sa svim pripadajućim dokazima o istome, a roba je zaprimljena). U vezi prethodnog, poziva se na praksu Suda Europske unije (predmeti C-63/04, C324/11, C-285/11, C-33/13, C-643/11, C-18/13, C- 277/14, C-439/04, C-409/04, C-419/14). Smatra da porezno tijelo nije dokazalo da je znao ili mogao znati da su njegove isporuke i stjecanja povezane s PDV prijevarom i da nije poduzeo sve radnje koje je bio u mogućnosti poduzeti da bi spriječio navedenu prijevaru.

Što se tiče isporuka izvršeni trgovačkom društvu Enteos d.o.o. navodi da je ispunio sve uvjete za iskazivanje oslobođene isporuke propisane čl. 41. st. 1. tč. a) Zakona te čl. 170. Pravilnika. Tvrdi da je roba napustila teritorij RH i isporučena je kupcu u drugu državu članicu. Kupcu izdana faktura što porezno tijelo i potvrđuje no pogrešno tumači zakonske odredbe kada navodi da ne postoje tehničke pretpostavke za primitak, skladištenje i manipulaciju robom. Naglašava da je roba naplaćena od kupca te da je ta transakcija evidentirana i prijavljena. Navodi kako raspolaže i dokazima o provjeri valjanosti PD V ID broja poslovnog partnera te da nigdje nije naveden porezni propis kao niti koji su to još „razumni” koraci koje je mogao učiniti kako bi saznao da posluje sa poreznim obveznikom koji ne predaje porezne prijave u svojoj zemlji, niti je takav podatak njemu dostupan. U tom smislu obrazlaže kako formalni nedostatci na izlaznom računu ne mogu i ne smiju biti temelj za osporavanje oslobođenja za isporuke dobara unutar EU kao niti to da je kupcu ukinut PDV ID broj u ožujku 2020. jer je to bilo retroaktivno te vrijeme poslovne suradnje nije niti mogao imati navedeni podatak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Tuženik je u tijeku spora, na poziv Suda, dostavio i podnesak prvostupanjskog tijela od 14. veljače 2025., KLASA: UP/I-471-02/23-01/129, URBROJ: 513-07-18-25-45 u kojem se to tijelo očituje na procesne prigovore koje je tužitelj, po prvi puta, iznio tek u ovome sporu (tužba).

Glede prigovora da je nastupila zastara prava na provođenje nadzora prvostupanjsko tijelo navodi da je postupak nadzora nad tužiteljem pokrenut temeljem zahtjeva drugog tijela, ali i zbog sumnje na poreznu prijevaru (čl. 117. st. 3. tč. 3. i 4. OPZ-a). Pojašnjavajući prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo navodi da Policijska uprava zagrebačka izuzela je od knjigovodstvenog servisa Exacta lines j.d.o.o. dokumentaciju i podatke u elektronskom obliku sa računala knjigovodstvenog servisa, te dostavila Poreznoj upravi, na temelju kojeg je Porezna uprava — Područni ured Zagreb, Služba za suzbijanje poreznih prijevara provela porezni nadzor kod društva Rain carol d.o.o. u kojem su utvrđene brojne nepravilnosti vezane uz prijevare u svezi s PDV-om, te je detektiran i opisan lanac trgovačkih društava koja su sudjelovala u tim PDV prijevarama između kojih je i tužitelj. Po okončanju toga postupka nazora u kojem je utvrđeni da je društvo Meduza d.o.o. sudjelovalo u kružnoj prijevari sa ostalim društvima koji se navode u analizi u 2017. i 2018., zatraženo je provođenje poreznog nadzora nad tužiteljem.

U odnosu na navode kojima se osporava mjesna nadležnosti Područnog ureda Pazin za obavljanje poreznog nadzora, prvostupanjsko tijelo odgovara da njegova nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 85. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (NN br. 97/20, 101/21, 78/23; dalje: Uredba), a obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o predmetu za koje nadležan Odjel za suzbijanje prijevara. Pojašnjava da Područni ured Karlovac u svom ustrojstvu nema Odjela za suzbijanje prijava te ukazuje da i Zakonom o poreznoj upravi (NN br. 115/16, 98/19; dalje: ZPU) i Uredbom propisan mogućnost da jedan područni ured Porezne uprave može pojedine poslove obavljati za druge područne urede. Ističe da ju čl. 85. Uredbe jasno propisana nadležnost Odjela za suzbijanje poreznih prijevara Područnog ureda Pazin za porezne obveznike Područnog ureda Pazin, Karlovac i Gospić. Zaključno navodi da se Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija, na koji se u tužbi poziva tužitelj, uređuju pitanja od značaja za rad Ministarstva financija koja nisu uređena Uredbom i Uredbom o općim pravilima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave, a i z čega da jasno proizlazi kako se tužitelj poziva na (pogrešan) propis o nadležnosti koji je po pravnoj snazi ispod ZPU-a na temelju zakona donesenoj Uredbi.

Što se tiče načina dostave drugostupanjskog poreznog akta prvostupanjsko tijelo prije svega navodi da je dostava pokušana na adresu sjedišta trgovačkog društva Porezno savjetništvo Maja Živanović j.t.d. u Zagrebu, Ravnice br. 4 no ista da je ostala neuspjela budući da je dolaskom na navedenu adresu utvrđena da zgrada na navedenoj adresi više fizički ne postoji obzirom da je srušena i na njenom mjestu se gradi nova. Nastavno na prethodno ističe da ĆL nije obavijestila porezno tijelo o promjeni adrese rada na što je bila obvezna sukladno odredbi čl. 68. OPZ-a. Prvostupanjsko tijelo zatim detaljno opisuje kronologiju događaja koji su uslijedili nakon toga te navodi kako je iz iste više nego razvidno da su poduzete sve razumne i na zakonu utemeljene mogućnosti za uredno i pravilno uručenje drugostupanjskog rješenja. Budući da opunomoćenicu poreznog obveznika uz sve pokušaje stupanja u kontakt nije bilo moguće pronaći, niti je utvrđena njena dostupnost, uručenje pismena izvršeno je sukladno čl. 59. tč. 8. -13. OPZ-a u elektronički pretinac opunomoćenice. Prvostupanjsko tijelo naglašava kako se u konkretnom slučaju radi o gruboj povredi i zlouporabi instituta osobne dostave koja je izvršena od strane opunomoćenice i poreznog obveznika a sve u cilju izbjegavanja preuzimanja pismena kako bi odugovlačenjem i pravnim manevrima protekom vremena s 01. siječnja 2024. nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. za koju je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 344.282,04 €. Što se tiče podneska koji je u zaprimljen kod poreznog tijela 27. prosinca 2023. a kojim tužitelj retroaktivno opoziva punomoć, prvostupanjsko tijela navodi indicije koje ukazuju na zaključak da je navedeni dokument potpisala SL (Ivankić) a ne direktor društva ŽL.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 57. st. 2. Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama čl. 58., 59., 60., 61. i 62. toga Zakona.

11. Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

12. Sukladno odredbi čl. 127. Zakona porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen (st. 1.). Ako se sukladno st. 1. utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez (st. 2.).

13. Odredbom čl. 41. st. 1. tč. a) Zakona propisano je da PDV-a su oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici.

14. Sukladno odredbi čl. 170. st. 1. Pravilnika porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona, dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih u računu. U st. 2. istog čl. stoji da ako dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobara uz dokumente iz st. 1. ovoga kao dokaz da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara. Prema st. 3. u. pisanoj izjavi o otpremi ili prijevozu dobara iz st. 2. moraju biti navedeni sljedeći podaci: a) ime i prezime (naziv) prodavatelja, b) broj računa i datum izdavanja računa za isporučena dobra, c) ime i prezime (naziv) i PDV identifikacijski broj kupca, d) registarske oznake prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena, e) mjesto odredišta u drugoj državi članici.

15. Odredbom čl. 89. OPZ-a propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama čl. 62.-67. OPZ-a ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Temeljem čl. 62. st. 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima (Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak) te drugim propisima koji uređuju pojedine poduzetničke djelatnosti. Temeljem čl. 66. st. 1, 2. i 3. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno.

16. Nadalje, čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18; dalje: ZR) propisano je da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

17. Sukladno odredbi čl. 9. ZR-a knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor (st. 1.). Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost (st. 2.). Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj (st. 4.).

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju.

19. Sukladno ustaljenoj praksi Suda Europske Unije (primjerice spojeni predmeti C- 439/04 i C-440/04) poreznom obvezniku može se osporiti pravo na odbitak pretporeza ako se temeljem objektivnih okolnosti utvrdi da je znao ili morao znati da sa svojom kupovinom sudjeluje u transakciji koja je povezana sa prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV-a. Činjenicu da je porezni obveznik znao ili morao znati moguće je dokazati time da li je porezni obveznik koji traži odbitak pretporeza izvršio dobru provjeru poslovnog partnera postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika da bi izbjegao svoju odgovornost radi sudjelovanja u PDV prijevari.

Dakle, prema shvaćanju Suda Europske Unije, obveznika koji je znao ili mogao znati da je svojom kupnjom sudjelovao u prijevarnoj transakciji utaje PDV-a, smatra se sudionikom prijevare.

Stoga, kako je postupku utvrđeno da je tužitelj poslovao s trgovačkim društvima koje djeluju, odnosno pojavljuju se na tržištu, kao dio prijevarnog lanca, da je tužitelj u tom lancu sudjelovao u ulozi "brokera" odnosno kao društvo koje je iskazivalo nabavu robu i po ulaznim računima odbijao pretporez iako robu iskazanu na tim računima nije nikada primio te, konačno, da tužitelj prije stupanja u poslovni odnos nije na odgovarajući način izvršio provjeru dobavljača, to pravilno zaključuju porezna tijela da tužitelj u konkretnim poslovnim događajima nije postupao s dužnom pažnjom, odnosno nije poduzeo sve radnje koje bi od njega bilo razumno zahtijevati da spriječi svoje sudjelovanje u poreznoj prijevari.

Posljedično tome, pravilno je tužitelju osporen pretporez temeljem odredbe čl. 127. st. 2. Zakona.

20. Oslobođenje od plaćanja poreza predstavlja poreznu povlasticu to teret dokazivanja činjenica o kojim ovisi priznavanja ovog prava leži na poreznom obvezniku (čl. 88. tč. 2. OPZ-a), pa je stoga nužno da porezni obveznik u svojoj poslovnoj dokumentaciji raspolaže ispravama kojima može dokazati ispunjenje propisanih uvjeta. Sukladno prethodnom, na poreznom obvezniku koji prodaju robu kupcu iz druge države članice je teret dokaza da je takva roba otpremljena iz tuzemstva i isporučena klijentu u drugu državu članicu. Oslobađanje od plaćanja poreza na isporuke u inozemstvo dokazuje se ispravama taksativno navedenim u čl. 170. st. 1. i 2. Pravilnika.

21. Sukladno ustaljenoj praksi Suda Europske Unije (primjerice predmeti C-273/11, C-528/17 i dr.) poreznom obvezniku može se osporiti pravo na porezno oslobođenje ako je porezni obveznik znao ili morao znati da je transakcija koju je obavio bila dio stjecateljeve utaje poreza. Odnosno, drugim riječima, pravo na oslobođenje od plaćanja PDV-a, u slučajevima prijevarnih radnji kupca, uvjetovano je zahtjevom da je porezni obveznik (prodavatelj) u tim transakcijama postupao u dobroj vjeri a pod čime se podrazumijeva da je poduzeo sve mjere koje se od njega razumno mogu zahtijevati kako bi se uvjerio da ga transakcija koju obavlja neće navesti na sudjelovanje u utaji poreza.

22. U konkretnom slučaju u odnosu na isporuke društvu Enteos d.o.o. utvrđeno je da na 6 računa (od 23) nije naveden PDV ID broj kupca, da računi nisu iskazani u kunama, da tužitelj nema pisane izjave o otpremi ili prijevozu robe u Sloveniju, da je pregledom CMR obrazaca utvrđeno da su isti nevjerodostojni, da neposredno nakon fakturiranja robe društvu Enteos navedeno društvo ponovo iskazuje isporuku robe u Hrvatsku u istim količinama i uz neznatnu razliku u cijeni, da je vlasnik društva Enteos (od 2016.) ista osoba koja je povezana s društvom Bulin teks d.o.o. te društvom Rain carol d.o.o. za koje je također utvrđeno sudjelovanje u lancu prijevare, da tužitelj nije izvršio odgovarajuću provjeru poslovnog partnera – kupca (analiza rizika).

Slijedom prethodno izloženog, Sud zaključuje da je rezultat provedenog nadzora u odnosu na isporuke izvršene društvu Enteos d.o.o. jasno i nedvosmisleno ukazuje na da je tužitelj koristio oslobođenje od plaćanja PDV protivno Zakonu i Pravilniku.

23. Slijedom obrazloženog, ocjena je ovog Suda da navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim se temelji obračunata porezna obveza, osobito stoga što se radi o navodima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog postupka i na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka iznoseći pritom vrlo jasne i precizne razloge zbog kojih se isti ocjenjuju neosnovanim. Sud u cijelosti prihvaća iznijetu argumentaciju javnopravnih tijela budući da se ista temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni propisa kojim je uređeno predmetno upravno područje.

24. Što se tiče prigovora procesne naravi Sud nalazi da isti nisu osnovani iz svih razloga navedenih u očitovanju prvostupanjskog tijela iz podneska od 14. veljače 2025, sadržaj kojeg je u bitnim crtama izložen u tč. 5. obrazloženja ove presude.

25. Opis radnji koje je porezno tijelo provelo u pokušaju dostave upućuju na to da je opunomoćenica tužitelja postupala u cilju izbjegavanja primitka poreznog aktu u svrhu forsiranja nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. Obzirom da iz izložene kronologije događaja slijedi da je porezno tijelo pokušalo na različite načine stupiti u kontakt s opunomoćenicom (čak i telefonski) te da unatoč svim uloženim naporima opunomoćenicu nije bilo moguće pronaći to Sud zaključuje da je jedini preostali način dostave bio elektroničkim putem, sukladno odredbi čl. 59. st. 8. i 9. OPZ- a.

Slijedom prethodnog navedenog, Sud utvrđuje da je dostava predmetnog rješenja izvršena 28. prosinca 2023., odnosno sedmog dana od dana kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac opunomoćenice (čl. 59. st. 12. OPZ-a), dakle prije isteka roka nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze PDV-a za 2017, a koji rok je isticao 1. siječnja 2024.

26. Odredbom čl. 117. st. 2. OPZ-a propisano je da se porezni nadzor može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze (st. 2.), dok je u st. 3. istog članka propisano da se iznimno od st. 2. porezni nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u postupcima suzbijanja poreznih prijevara (tč. 3.) te u postupcima pokrenutim po nalogu drugih tijela (tč. 4.).

Iz stanja spisa slijedi da je porezni nadzor pokrenut u svrhu suzbijanja poreznih prijevara a nakon što je u povezanom nadzoru na društvom Rain carol d.o.o. utvrđeno postojanje prijevarnog lanca u kojem sudjeluje i tužitelj.

Slijedom prethodno iznijetog, Sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju na dopustivost provođenja poreznog nadzora primjenjuje zastarni rok od 6 godina, a ne rok od 3 godine (iz čl. 117. st. 2. OPZ-a), a posljedično čemu se utvrđuje da tužitelj neosnovano prigovara da je nastupila prekluzija vođenja poreznog nadzora.

27. Zaključno, Sud nalazi neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti buduća da je nadležnost prvostupanjskog tijela jasno ustanovljena čl. 85. Uredbe.

28. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da pobijanim aktima nije povrijeđena zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u tč. I. izreke.

29. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a

U Rijeci 30. travnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5