REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-1748/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja EE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik VE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Ilica 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba NE, radi invalidske mirovine, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03024243871, URBROJ: 341-99-05/3-24-2048 od 2. rujna 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 141- 02/23-01/03024243871, URBROJ: 341-07-05/3-23-16630 od 13. ožujka 2024., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/23-01/03024243871, URBROJ: 341-07-05/3-23-16630 od 13. ožujka 2024. tužitelju je i nadalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uz isti omjer uzroka invalidnosti (30% bolest i pogoršanje bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 70% bolest izvan tih okolnosti), uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja od 21. rujna 2023. godine. Tužitelju je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u spomenutom omjeru uzroka invalidnosti priznato počevši od 28. listopada 2009., u isplati od 13. veljače 2010. godine. Tužitelju je invalidska mirovina, uz utvrđenje jednakog omjera uzroka invalidnosti, ponovno utvrđena rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. siječnja 2022. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03024243871, URBROJ: 341-99-05/3-24-2048 od 2. rujna 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom, u bitnome, na nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje tijek odlučivanja o njegovim zahtjevima, smatra da zbog osporavane odluke ne može ostvariti stečena prava kao sudionik Domovinskog rata i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Omjer uzroka invalidnosti utvrđen je protivno prijedlogu izabrane liječnice primarne zdravstvene zaštite. Javnopravna tijela u obzir nisu uzela otpusno pismo Kliničke bolnice Dubrava od 2. lipnja 2009., niti nalaz sudske vještakinje za medicinu rada i toksikologiju mr. sc. Silvije Kovač, dr. med. od 21. kolovoza 2008. (izneseno u radnom sporu). Revizijsko Povjerenstvo propustilo je neposredno pregledati tužitelja. Ratni uzrok opće nesposobnosti za rad kod tužitelja iznosi barem 50%. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 4.280,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. U predmetnom slučaju Povjerenstvo Ministarstva hrvatskih branitelja za reviziju ocjene radne sposobnosti, prema odredbama Pravilnika o radu Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti („Narodne novine“, broj 12/18), nije bilo dužno prije donošenja nalaza i mišljenja neposredno pregledati tužitelja. Prema praksi Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju je ostvaren status HRVI iz Domovinskog rata. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na okolnost spornih stručno- medicinskih činjenica, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić-Hero, dr. med., specijalistici psihijatrije u Rijeci, koja je svoj nalaz i mišljenje dostavila u pisanom obliku, te ga dodatno iznijela na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 23. travnja 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Među strankama je sporan omjer uzroka tužiteljeve invalidnosti, što predstavlja stručno-medicinsku činjenicu. Nesporno je da među uzroke invalidnosti tužitelja ulazi i bolest PTSP, kao neposredna posljedica njegova ratnog angažmana.

9. Sud, ponajprije, ukazuje na sljedeće. Omjer uzroka tužiteljeve invalidnosti u prijašnjem razdoblju već je pravomoćno utvrđen. Uz to, tuženik se osnovano poziva na upravnosudsku praksu o ograničavanju predmeta ocjene u ovoj vrsti stvari na one bolesti i ozljede na temelju koji je u dotičnom slučaju ostvaren status HRVI. Stoga je ovdje odlučan odgovor na pitanje sudjeluje li, u odnosu na razdoblje obuhvaćeno prijašnjim pravomoćnim odlukama, tužiteljev PTSP u većem omjeru kao uzrok invalidnosti. Da bi odgovor na to pitanje mogao biti potvrdan, nužno je utvrditi da je u međuvremenu došlo do pogoršanja tužiteljeva zdravstvenog stanja vezanog uz PTSP.

10. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Žalbenog liječničkog vijeća tuženika od 22. svibnja 2024. godine. Ključni dio obrazloženja nalaza i mišljenja Vijeća glasi:

„Vijeće vještaka je mišljenja da kod osiguranika postoji trajni gubitak radne sposobnosti, uzrok bolest u svezi ZOHBDR 40%, ostale bolesti 60%, koje nisu predmet vještačenja.

Sukladno Zakonu a nakon Povjerenstva revizije ocijene radne sposobnosti pri MHB od 22.2.2024. uzrok je 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u svezi s člankom 30. ZOHBDR, 70% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama članka 30. ZOHBDR.

Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi:

Žalitelj rođ. 1957., VSS dipl. ing. strojarstva u mirovini od 2009. zbog opće nesposobnosti za rad, RS oko 32 godine,

Ostvario status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma od 1.12.2021. stalno temeljem bolesti PTSP, nastale kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

U višegodišnjem kontinuiranom psihijatrijskom liječenju zbog trajnih promjena ličnosti kao posljedica PTSP, poremećaja ličnosti i povratnog depresivnog poremećaja. Liječio se intenzivnije višekratno preko dnevne bolnice, grupnom i individualnom psihoterapijom i u ambulantnom tretmanu psihijatra uz farmakoterapiju. Zadnje dnevno bolničko liječenje u 6/2023. Usprkos provedenim liječenjima bez poboljšanja psihičkog stanja, osjeća se loše, bezvoljan, slabo spava, vraćaju se misli na rat niskog praga tolerancije na frustraciju, razdražljiv. Trajno narušene psihološke i socijalne prilagodbe.

žalitelj je ostvario HRVI radi PTSP po T 238 b s 20%.

Postupak ocjenjivanja V je u protokolu od tri godine te se sagledava sva procedura liječenja, ali se uvažava i simptomatologija

Gradacija PTSP je moguća do T 238d kada se cijeni komorbidiet depresije. Žalitelj isto nije ostvario, jer simptom depresije kao i anksioznost nije povezana sa sudjelovanjem u Dom ratu.

Isključivo bolest kojom je ostvaren V se može razmatrati u kumulacionom razmjeru.

Također nadležno Povjerenstvo pri MHB navodi da se ne nalazi bitnijih promjena u psihoframakoterapiji i psihičkom statusu u odnosu na nalaz iz 2016 god Slijedom pojašnjenja potvrđujemo usuglašeni nalaz vijeća vještaka. Uzrok je 30% bolest prema ZOHBDR (PTSP), 70% bolest koja nije u svezi ZOHBDR (Depresivni poremećaj Anksiozni poremećaj, Psihosomatski poremećaj Povišene vrijednosti krvnog tlaka, kožna bolest).“

11. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska opravdanost nalaza i mišljenja institucionalnih vještaka od 22. svibnja 2024. u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić-Hero. Srž njezina pisanog nalaza i mišljenja glasi:

„Iz medicinske dokumentacije saznaje se da je tužitelj u mirovini od 11/2009. godine, a od prosinca 2007.g. bio na bolovanju radi zdravstvenog stanja. Također od 2010.g. godine utvrđen HRVI 300/0 trajno po T238 b. Sudjelovao u Domovinskom ratu od 05.08.1990. do 01.05.1991.g, zatim od 07.08.1991.do 15.01.1992.g., zatim od 14.09.1993. -25.09.1993.g. i od 05.09.1994.- 12.09.1994.g.

Činjenica je da spisu prileži djelomičan osobni zdravstveni karton, odnosno nedostaje dio u periodu od 2015.g do 2024. godine pa nije razvidna dinamika izdanih uputnica i medikacije.

Kod tužitelja se dijagnosticira obzirom na kliničku sliku PTSP. Navedeni poremećaj pripada skupini anksioznih poremećaja i javlja se kod osoba koje su bile izložene traumatizaciji gdje su bile životno ugrožene (u slučaju ratnih zbivanja, poplava, potresa ili prometnih nesreća). Nakon doživljenog traumatskog iskustva osoba može razviti osjećaj zabrinutosti, sa košmarnim snovima uz simptome ponovnog proživljavanja.

Za PTSP-a tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima (flashbacks) koja se nameću, snovima ili noćnim morama koji se pojavljuju nasuprot perzistirajućem općem stanju obamrlosti, anhedonije i izbjegavanju aktivnosti. Simptomi PTSP obično se jave u prva tri mjeseca nakon traumatskog događaja, iako se simptomi mogu javiti i s odgodom od nekoliko mjeseci pa čak i godina.

Iz priležećih specijalističkih nalaza razvidno je da je tužitelj redovit u kontrolnim psihijatrijskim pregledima u kojima je navodio svoje smetnje. Štoviše za istaknuti je, periodi liječenja paralelno u više ustanove (KBC Zagreb, privatna poliklinika Exacta i OB Karlovac) a što nije uobičajeno i preporučljivo. Tijekom liječenja kazivao je i o dvije frustrirajuće situacije koje su ga okupirale (sudski proces s ranijim poslodavcem Toplana d.o.o. i sudski proces u trajanju više od 8 godina s MUP-om).

Činjenica je da za cijelo vrijeme liječenja nije korigirana medikacija, odnosno od 2008 pa sve do 2024. godine prepisivan mu je isti antidepresiv Zoloft (sertralin) uz Prazine (promazin) i anksiolitik (alprazolam) po potrebi. Medicinski je neopravdano da bi se pacijentu unatoč stalnim pritužbama 16 godina savjetovana ista antidepresivna terapija kao što je tužitelju. Takav postupak ordinirajućih psihijatara govori u prilog da su smetnje tužitelja bile takvog intenziteta da nisu zahtijevala značajniju korekciju prepisanih lijekova, odnosno da nije došlo do značajnijeg pogoršanja psihičkog stanja. Da su pritužbe tužitelja bile popraćene objektivnom kliničkom slikom, zasigurno bi bilo nužno mijenjati lijekove/medikaciju, a što nije bilo u slučaju tužitelja učinjeno. Također za istaći je da osim dijagnoze F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja što je posljedica tužiteljevog sudjelovanja u DR, je dijagnosticiran i F60 Poremećaj ličnosti. Kod osoba kod kojih se dijagnosticira Poremećaj ličnosti, prisutne su promjene od doba adolescencije, a u odrasloj dobi obrasci ponašanja i funkcioniranja, te stil života pojedinca značajno odskače od društvenih normi i pravila. Takve osobe karakterizira način razmišljanja, shvaćanja i reagiranja, koji su tijekom vremena relativno stabilni u različitim situacijama, ali se značajno kose s društvenim pravilima.

Navedeni poremećaj ličnosti karakteriziran je pervazivnim zanemarivanjem posljedica svog ponašanja te prava drugih. Osobe s navedenim poremećajem opravdavaju svoje ponašanje.

Pritužbe o kojima govori tužitelj cijelog liječenja su prisutne u smislu lošeg i košmarnog sna, pogoršanje simptoma tijekom obljetnica, osjećaja razočaranosti i prikraćenosti, uz sklonost izolaciji ili niži prag frustracije.

Iz svega navedenog razvidno je da se tužitelj EE psihijatrijski liječi radi poremećaja iz kruga anksioznih poremećaja odnosno PTSP F43.1, radi kojeg je i razvijen F62.0 Trajne promjene ličnosti radi karastrofalnog doživljaja, uz karakterološke specifičnosti F60 Poremećaja ličnosti.

Psihijatrijske bolesti od kojih se također liječio tužitelj su: depresivni poremećaj, anksiozni poremećaj te psihosomatski poremećaj nisu u uzročno-posljedičnoj vez s sudjelovanjem u DR.

Tjelesne bolesti: povišene vrijednosti krvnog tlaka te kožna bolest također nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u DR.

Obzirom na sve gore navedeno, mišljenja sam da nije došlo do pogoršanja psihičkog stanja, odnosno njegove duševnog poremećaja.

Zaključno:

Kod tužitelja pravilno je utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti (opće nesposobnosti za rad) uzrokovane 30% bolešću nastaloj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP-om), a 70% bolešću izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj, anksiozni poremećaj, psihosomatski poremećaj, povišene vrijednosti krvnog tlaka, kožna bolest), prema stanju stvari na dan 1. ožujka 2024. godine.“

12. Na raspravi, uključujući odgovore na tužiteljeva pitanja, sudska vještakinja dodaje, u bitnome, sljedeće. Cijenila sam cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, u skladu s pravilima struke. Osvrti na ranije sudske postupke i komentiranje paralelnog liječenja u dvije državne i u jednoj privatnoj zdravstvenoj uobičajeni su pri profiliranju osobnosti. Sudska vještakinja Silvija Kovač različite je medicinske specijalnosti. Vještakinja Kovač specijalistica je medicine rada i njezine procjene su vezane uz radnu sposobnost, ali imam znanja i vještine da mogu procjenjivati psihijatrijske nalaze, mišljenje i ekspertize. U pogledu utvrđenog omjera uzroka invalidnosti ide i nesporna činjenica da tužitelj od 2008. do 2024. uvijek uzima iste lijekove i da mu psihijatri nikada nisu mijenjali lijekove, pa je neobično i protivno pravilima struke da netko ima stalne pritužbe i da u 16 godina nitko nije mijenjao lijek. Drugome je psihijatru to signal da psihičke smetnje nisu takvog karaktera kako se opisuje. Nemam saznanja da je liječnik obiteljske medicine po važećem zakonu uputio tužitelja na procjenu vozačkih sposobnosti, jer lijek Prazine je antipsihotik koji se daje kod nemirnih izrazito tjeskobnih, a nekad i agitiranih pacijenata i u konačnici taj lijek usporava psihomotoriku. Na pitanje tužitelja je li došlo do poboljšanja ili stagnacije njegovog poremećaja, odgovaram da nije došlo do poboljšanja, iako se tužitelj liječnicima psihijatrima žalio na određene smetnje, no s obzirom na prepisane lijekove držim da je njegovo psihičko stanje bilo u određeno „stagnaciji“. Na pitanje je li neuobičajeno da se u drugostupanjskom postupku izmijeni ranije utvrđeni postotak omjera uzroka, držim da to ništa nije neuobičajeno i da se navedeno često događa. Na pitanje zašto sam mišljenja da depresivni i anksiozni te psihosomatski poremećaj nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ističem da se vrlo često navedene dijagnoze preklapaju s depresijom i anksioznošću, pa su prema tome kao samostalni entiteti ili dijagnoze više vezani za određene životne okolnosti kao npr. osam godine sudskog procesa sa MUP-om, odnosno radni spor s Toplanom. Neobično je da se kod tužitelja dijagnosticiraju dva poremećaja ličnosti F60 poremećaj ličnosti kao dio njegovog premorbidnog funkcioniranja i nema uzročno-posljedične veze sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te drugi F62.0 trajne promjene ličnosti radi katastrofalnog doživljaja. Na pitanje tužitelja kako objašnjavam da prije Domovinskog rata tužitelj nije tražio psihijatrijsku pomoć te stoga kako cijenim omjer od samo 30% vezan uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, ističem da sam to utvrdila na temelju medicinske dokumentacije, na temelju lijekova i na koncu na temelju dijagnoza. Općenito, velika većina tjelesnih bolesti nisu u direktnoj vezi sa sudjelovanjem Domovinskom ratu, jer kako starimo imamo probleme lokomotornog sustava, visokog krvnog tlaka, često i šećerne bolesti, pa se to ne dogodi u uzročno-posljedičnu vezu s ratnim angažmanom, osim ako je navedeno nastupilo u periodu manjem od pet godina. To se može primijeniti i na određene psihijatrijske dijagnoze, jer one ne moraju biti posljedica sudjelovanja u ratu, nego nekih drugih životnih okolnosti. U pogledu referenci vezanih uz veteransku problematiku, sudska vještakinja dodaje da je hrvatski branitelj sa šest mjeseci provedenih u Hrvatskoj vojsci 1992. i 1995., u dva je navrata bila član prvostupanjskog liječničkog povjerenstva pri Centru za vještačenja, radi u Zavodu za psihološku medicinu KBC-a Rijeka, gdje se hospitalno liječe hrvatski branitelji, te ima 25 godina specijalističkog staža.

13. Tuženik je suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Tužitelj se protivi tom nalazu i mišljenju, smatrajući ga manjkavim i proturječnim.

14. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje, sagledan u cjelini pisanog i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i temeljitim, te sukladnim zadaći vještačenja i posebnim propisima mjerodavnima na ovome upravnom području. Za razliku od tužiteljeva selektivnog upiranja na pojedine dijelove medicinske dokumentacije, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je sveobuhvatan. Usto, vještakinja je na raspravi uvjerljivo odgovorila na pitanja i primjedbe tužitelja.

15. Tužitelj u ovome sporu nije, dakle, osnovano osporio ključne stručno- medicinske činjenice utvrđene u upravnom postupku, na kojim činjenicama je bazirana osporavana odluke tuženika. Cjelina dokaznog materijala nastalog u upravnom postupku i upravnom sporu ide u prilog zaključku da kod tužitelja zasad nije došlo do pogoršanja bolesti PTSP, a time ni do promjene omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti (u svjetlu navedenog u točki 9. ovog obrazloženja).

16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 30. travnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Aleksandaru Jakiću, Zagreb, Ilica 13

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3