REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1448/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boro Savić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Savić & Savić iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Miloš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Bore Savića i punomoćnice tuženika, KIĐ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.097,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,63 eura od dana 30.03.2007.,

- 6,99 eura od dana 01.09.2007.,

- 6,91 eura od dana 21.09.2007.,

- 6,71 eura od dana 27.10.2007.,

- 6,97 eura od dana 28.11.2007.,

- 6,84 eura od dana 28.12.2007.,

- 7,04 eura od dana 30.01.2008.,

- 16,06 eura od dana 24.02.2008.,

- 20,63 eura od dana 01.04.2008.,

- 15,99 eura od dana 01.05.2008.,

- 15,84 eura od dana 01.06.2008.,

- 16,03 eura od dana 01.07.2008.,

- 15,74 eura od dana 30.07.2008.,

- 15,77 eura od dana 28.08.2008.,

- 15,94 eura od dana 01.10.2008.,

- 34,29 eura od dana 01.11.2008.,

- 19,71 eura od dana 29.11.2008.,

- 30,76 eura od dana 30.12.2008.,

- 38,25 eura od dana 01.02.2009.,

- 39,10 eura od dana 28.02.2009.,

- 35,99 eura od dana 01.04.2009.,

- 36,97 eura od dana 30.04.2009.,

- 29,95 eura od dana 27.05.2009.,

- 28,50 eura od dana 01.07.2009.,

- 27,73 eura od dana 12.08.2009.,

- 31,45 eura od dana 30.08.2009.,

- 31,22 eura od dana 01.10.2009.,

- 28,73 eura od dana 01.11.2009.,

- 32,98 eura od dana 01.12.2009.,

- 35,86 eura od dana 31.12.2009.,

- 40,21 eura od dana 01.02.2010.,

- 39,05 eura od dana 28.02.2010.,

- 44,80 eura od dana 01.04.2010.,

- 43,29 eura od dana 30.04.2010.,

- 46,17 eura od dana 01.06.2010.,

- 59,37 eura od dana 30.06.2010.,

- 57,71 eura od dana 28.07.2010.,

- 69,91 eura od dana 01.09.2010.,

- 66,68 eura od dana 01.10.2010.,

- 59,84 eura od dana 01.11.2010.,

- 73,74 eura od dana 03.12.2010.,

- 73,74 eura od dana 03.12.2010.,

- 78,34 eura od dana 29.01.2011.,

- 82,29 eura od dana 01.03.2011.,

- 79,55 eura od dana 23.03.2011.,

- 77,59 eura od dana 01.05.2011.,

- 99,59 eura od dana 01.06.2011.,

- 101,07 eura od dana 01.07.2011.,

- 113,99 eura od dana 21.07.2011.,

- 110,85 eura od dana 01.09.2011.,

- 100,70 eura od dana 01.10.2011.,

- 98,34 eura od dana 27.10.2011.,

- 98,53 eura od dana 01.12.2011.,

- 101,62 eura od dana 22.12.2011.,

- 106,51 eura od dana 01.02.2012.,

- 107,59 eura od dana 24.02.2012.,

- 104,59 eura od dana 01.04.2012.,

- 106,45 eura od dana 29.04.2012.,

- 108,65 eura od dana 27.05.2012.,

- 105,58 eura od dana 01.07.2012.,

- 105,62 eura od dana 26.07.2012.,

- 105,22 eura od dana 30.08.2012.,

- 101,85 eura od dana 28.09.2012.,

- 105,22 eura od dana 30.10.2012.,

- 107,35 eura od dana 30.11.2012.,

- 1.460,04 eura od dana 12.12.2012.,

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.051,92 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu broj 9012258134 od 31. siječnja 2007. u iznosu od 26.133,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope od 5,10%. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu bez jasnih i određenih parametara zašto je ista promijenjena te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Tužitelj navodi da je takva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014., te da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u predmetima u kojima je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platio tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužitelj potražuje od tuženika isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 5.097,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podnesku tužitelja od 29. prosinca 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da je nastupila zastara potraživanja, da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet, odnosno kao i presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, da je iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje prakse Vrhovnog suda RH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna, niti jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najviše dopuštenu stopu ugovorne kamate te je u konkretnom slučaju volja stranaka upravo ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj: 9012258134 od 31. siječnja 2007. (list 8-13), presliku otplatne tablice sa prikazom efektivnih kamatnih stopa (list 14-15), presliku knjigovodstvene kartice (list 16-26), presliku pregleda uplata po kreditu na dan 13. svibnja 2019. (list 27-28), presliku plana otplate (list 29-30), presliku Općih uvjeta poslovanja s građanima tuženika (list 54-62), presliku Pregleda kreditnog kalkulatora u konverziji kredita denominiranih u CHF odnosno denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu s Zakonom o potrošačkom kreditiranju i Zakonom o kreditnim institucijama od 13. studenog 2015. (list 63-65). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 200-206), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 351- 352).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka djelatnika tuženika s obzirom da je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 30. travnja 2024. i na ročištu od 07. siječnja 2025.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe podneskom tužitelja od 17. lipnja 2022. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogao preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV- 162/2021 od 26. studenog 2021.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9012258134 od 31. siječnja 2007. na iznos od 26.133,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. i 6. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca (članak 6. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,10% godišnje, u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

9. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

10. Također, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P.- H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.

11. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

12. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

13. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 01. travnja 2025. navodi da se sjeća kada je sklapao predmetni ugovor o kreditu s tuženikom radi kupnje osobnog vozila. Ponuđen mu je gotov formirani ugovor o kreditu isključivo s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom o čijim odredbama nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika, niti su mu djelatnici tuženika nešto posebno objašnjavali vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Sredstva iz kredita je iskoristio za kupnju osobnog vozila kojeg je koristio isključivo u osobne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je uslijed povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na kunu do povećanja rata kredita od početnih 1.500,00 kuna na 2.600,00 kuna. Stoga je podigao novi kredit u Zagrebačkoj banci te je istim zatvorio predmetni kredit.

14. Dakle i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da ga djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, te da nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi kredita, već mu je ponuđen gotov formirani ugovor.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

16. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

17. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 29. rujna 2021. proizlazi da je ukupno više plaćenog zbog rasta kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 10.613,77 kn, dok ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa) uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 27.794,97 kn, odnosno temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 38.408,74 kn. Iznosi po mjesecima te datumi plaćanja i dospijeća navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

18. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

19. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, niti bi to bilo u skladu sa tržišnih uvjetima. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda. Isto vrijedi i za odredbu Ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu.

20. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja, odnosno niže kamatne stope od početno ugovorenih, valja napomenuti da manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga nije nepošten stjecatelj i ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

21. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 5.097,71 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 12. lipnja 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 02. studenog 2021., 17. lipnja 2022. i 29. prosinca 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 02. rujna 2021., 08. srpnja 2022., te 07. siječnja i 01. travnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova, što ukupno iznosi 800 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.600,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 265,44 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,06 eura i na presudu u iznosu od 97,42 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.051,92 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.