Republika Hrvatska

Poslovni broj: Pr-103/2023

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Opće bolnice Zadar, Zadar, Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, zastupane po ravnatelju ŠI, a ovaj po punomoćnici-odvjetnicima u OD Korljan & partneri u Zadru, Obala kneza Branimira 27/I, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Zadar, da tužitelju HI, isplati iznos od 3.423,98 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 238,20 EUR od 16. veljače 2019.

- 198,07 EUR od 16. ožujka 2019.

- 228,77 EUR od 16. travnja 2019.

- 241,36 EUR od 16. svibnja 2019.

- 175,90 EUR od 16. lipnja 2019.

- 174,60 EUR od 16. srpnja 2019.

- 172,23 EUR od 16. kolovoza 2019.

- 61,30 EUR od 16. rujna 2019.

- 233,68 EUR od 16. listopada 2019.

- 253,94 EUR od 16. studenog 2019.

- 308,14 EUR od 16. prosinca 2019.

- 228,77 EUR od 16. siječnja 2020.

- 267,29 EUR od 16. veljača 2020.

- 199,06 EUR od 16. ožujak 2020.

- 442,67 EUR od 16. travnja 2020.

do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 1.390,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je razdoblju od 9. travnja 2018. do danas neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu – liječnik specijalist u bolnici, uži specijalist u tuženikovom odijelu za torakalnu kirurgiju. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15- dalje: KU/13, NN 29/18 – dalje KU/18) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-dalje TKU/12, NN 24/17 – dalje: TKU/17).Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u čl.57. KU/13 i čl.55. KU/18 tužitelj kao zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%. Tužitelj dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 55. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada s 16% na 19% u odnosu na radno mjesto tužitelja. KU/13 u čl.59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 57. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s 12% na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja. KU/13 u čl.59., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl.59. st.1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naime, iz niti jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Ukazuje se i kako je dana 5. svibnja 2020. godine potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., a kojim je određeno da se: »Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju. «Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. S obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuju sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine do 31. ožujka 2020. Tužitelj predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tuženiku za svaki mjesec u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer da je ispunio sve svoje obveze koje je sukladno Ugovoru o radu i relevantnom Kolektivnom ugovoru, ali i zakonskim odredbama imao prema tužitelju unutar utuženog vremenskog razdoblja. Navodi tužitelja da mu tuženik nije obračunao i adekvatno isplatio sate prekovremenog rada da su u cijelosti su netočni i paušalni. Upravo suprotno nego što se to navodi u povjesnici tužbe, tuženik je pravilno vodio evidenciju prekovremenih sati za svakog radnika ponaosob, pa i za tužitelja, te je u skladu s takvom evidencijom isplaćivao plaću i sve prekovremene sate ostvarene bilo tokom radnog ili neradnog dana. Uostalom, da je tužitelj doista bio kontinuirano zakidan za svoja prava kroz ovo vrijeme koliko radi kod tuženika, bilo bi u najmanju ruku životno i logično za očekivati da će isti barem jednom uložiti kakav prigovor ili predstavku sebi nadređenim osobama, odnosno za to nadležnim službama tuženika. Ipak, do dana podnošenja predmetne tužbe tužitelj ni jednom prigodom nije dao do znanja da se na bilo koji način smatra oštećenim od strane tuženika. Tuženik ističe i prigovor zastare. Nadalje, kad bi i tužitelj i ispunjavao potrebne preduvjete na temelju kojih bi ostvario naknade i dodatke koje predmetnom tužbom potražuje, a za što nema nikakvog uporišta, i kad bi se isti kumulirali prema njegovom shvaćanju i računici za sve radnike tuženika, to bi u konkretnom slučaju predstavljalo financijsko opterećenje tuženika od preko 20.000.000,00 kuna mjesečno. Na godišnjoj razini, uzimajući u obzir sve radnike u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, takva bi davanja iznosila preko milijardu kuna što bi nedvojbeno izazvalo krah ne samo cjelokupnog zdravstvenog sustava, već i državnog proračuna općenito. Srećom, da nema mjesta tumačenju relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora na način kako to smatra tužitelj i svojevoljnom multipliciranju dodataka po raznim osnovama za vrijeme prekovremenog rada, razvidno je prije svega iz sudske prakse koja se priloženo dostavlja, pa u tu svrhu tuženik dostavlja odluke Županijskog suda u Osijeku. Tuženik dostavlja i pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. RI, od 28. ožujka 2018., o pitanju načina obračuna i isplate uvećanja plaća u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je prof. RI navedenim pisanim mišljenjem doista argumentirano i okolnosno elaborirao pravnu materiju koja predstavlja svojevrsno pravno pitanje, to tuženik smatra da tamo izneseni stav treba biti adekvatno primijenjen i u konkretnom parničnom predmetu. „Ovim pravnim mišljenjem potvrđujem razvidno i nedvojbeno, kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. obračunavaju na osnovnu plaću. Ovo stoga što postoji izričito uređenje, suglasnosti volja stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih. Postoje, nadalje, usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. koja, također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Stoga se može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravo, protivno volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.“ Tuženik se u cijelosti priklanja ovakvom stavu prof. RI, iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti kako je tužiteljeva teza o pitanju uvećanja plaća promašena te suprotna pozitivnim materijalnopravnim propisima, kolektivnom ugovoru i tumačenjima zajedničkog povjerenstva. S obzirom da je riječ o sporu čiji će ishod (baš kao i drugi istovjetni radno-pravni sporovi koji se po tužbama drugih djelatnika tuženika vode protiv tuženika) imati dalekosežne posljedice ne samo u odnosu na tuženika već i na cjelokupni nacionalni zdravstveni i financijski sustav, tuženik predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku, zastupanu po Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, da stupi u predmetnu parnicu na mjesto umješača na strani tuženika.

3. Sukladno prijedlogu tuženika sud je o otpočetoj parnici obavijesti treću osobu Republiku Hrvatsku po ODO GUO Zadar, no ista je odbila intervenirati u ovu parnicu.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: platne liste (l.s. 9-33, 57-58, 74-75), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (l.s. 35-36, 38-48), Aneks I. Ugovor o specijalizaciji (l.s. 37), evidencija o radnom vremenu (l.s. 59-73), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana (l.s. 143-148).

5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja zaposlenika tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist, uži specijalist u tuženikovom odjelu za torakalnu kirurgiju za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020., koja razlika plaće se odnosi na dodatke za posebne (otežane) uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunate na ostvarene prekovremene sate rada, te razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

7. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je upravo tuženik poslodavac tužitelja i isključivo je on odgovoran za isplatu utužene razlike plaće.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen u utuženom razdoblju kod tuženika, a što proizlazi i iz platnih lista tužitelja, te da je istom za njegov rad isplaćivana plaća.

9. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno obračunavao naknadu plaće u utuženom razdoblju.

10. Prema članku 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 24/17. dalje: TKU/17.) plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću, dok je člankom 53. definirano uvećanje plaće. Ovi članci odgovaraju člancima 51. i 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12. dalje: TKU/12). Prema članku 58. stavku 1. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije nego je započeo bolovanje. Ovaj članak odgovara članku 59. stavku 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12 – dalje: TKU/12.).

11. U čl. 47. KU ("Narodne novine" br. 143/13. dalje KU/13.) i 45. KU ("Narodne novine" br. 29/18. dalje KU/18.) definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

12. Na temelju čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17. dalje: ZR/14.) odnosno čl. 47. KU/13., čl. 34. st. 2. KU/18., kao i čl. 51. TKU/12., čl. 58. TKU/17. i čl. 58. TKU/17. radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana. Nadalje, na 17. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 13. listopada 2014. donesen je zaključak broj 116 koji glasi: Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunava se sukladno Zaključku broj 63 s 12. sjednice Povjerenstva. Ako je to za radnika povoljnije poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri dobiva se prosječna mjesečna plaća. Iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru.

13. Prema odredbi iz čl. 59. a. Dodatka I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15.), koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., kao i odredbom čl. 58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18.), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 1. rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a ("Narodne novine" br. 92/19.), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi).

14. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. ZR/14. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

15. Na okolnost je li tuženik pogrešno isplatio i obračunao naknade plaće proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ivanu Buljanu.

16. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljana od 9. siječnja 2025. sud je utvrdio da tužitelju u razdoblju od siječnja 2019. do ožujka 2020. nisu obračunate niti isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, kao ni za liječnički dodatak, a posljedično nisu pravilno isplaćeni naknada za godišnji odmor i bolovanje (sve sukladno zahtjevu tužitelja) i to u ukupnom iznosu od 25.798,00 HRK odnosno 3.423,98 EUR.

17. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana.

18. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Buljana od 9. siječnja 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.

19. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog.

20. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev osnovan jer tužitelju nisu isplaćeni dodaci i naknade koje joj pripadaju sukladno navedenim odredbama ZR-a, KU/13 i KU/18, te TKU/12 i TKU/17 i to u ukupnom iznosu od 3.423,98 EUR za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020, kako glasi u točki I. izreke presude.

21. S obzirom na prigovor zastare za istaknuti je da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na siječanj 2019. s dospijećem 16. veljače 2019., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12. listopada 2023., dakle, unutar propisanog zastarnog roka od 5 godina, slijedom čega prigovor zastare tuženika nije osnovan

22. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje ZOO.) te je tužitelju dosuđena zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos koji teče od dospijeća pa do isplate, a temeljem čl. 52. st. 1. TKU/12 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14). No, u odnosu na zatražene iznose zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu ovaj sud ističe da u skladu s čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14.

- dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona i čl. 11., 12., 15. toga Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom, primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

23. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom utužene razlike plaće, što znači da do trenutka isplate nisu ni dospjeli na naplatu pa na njih ne teku ni zatezne kamate. Stoga je djelomično zahtjev tužitelja, a dijelu u kojem potražuje i zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na bruto dosuđene iznose, odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 5. i članku 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) s obzirom da je tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom svoga zahtjeva (u odnosu na zatezne kamata ne iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak).

25. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 1. prosinca 2023. (Tbr. 8. toč. 1.)

– 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 13. veljače 2024. (Tbr. 9. toč. 1.) – 200,00 EUR, trošak sastav podneska od 29. siječnja 2025. (Tbr. 8. toč. 3.) – 100,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 9. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) – 200,00 EUR, što iznosi 900,00 EUR uvećano za PDV-a iznosi 1.125,00 EUR uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR što sveukupno iznosi 1.390,45 EUR. Odbijen je trošak sastava podneska od 5. rujna 2024. i 31. listopada 2024. jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a.

U Zadru 30. travnja 2025.

.

Viša sudska savjetnica

S u t k i nj a

Marijana Zelić

Ivana Klišmanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici