Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-889/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari 1-tužiteljice OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2-tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3-tužiteljice NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4-tužiteljice mldb. MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2 do 3-tuženici iz Rijeke, Tizianova 7, 4-tužiteljica zastupana po z.z. RU, svi tužitelji zastupani po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Marčan i partneri, odvjetnicima iz Rijeke, protiv 1-tuženika (ranije 2-tuženik) ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Vrtodušiću, odvjetniku iz Rijeke i 2-tužene (ranije 3-tužena)¸12 UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave održane dana 28. veljače 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja, pun 1-tuženika, 1-tuženika osobno, a u odsutnosti 2-tužene, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 10. veljače 2017. sklopljen između KU i HU kao primatelja uzdržavanja i O kao davatelja uzdržavanja.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Pag, Općinskog suda u Zadru da izvrši brisanje prava vlasništva na ½ nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- I s imena ČU te da se temeljem ove presude kao vlasnici navedene nekretnine upišu KU i HU i to svaki u ½ dijela.

III. Nalaže se 1-tuženiku da 1 do 4-tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.658,56 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 20. travnja 2018. navode da je 1-tužena supruga pok. KU koji da je preminuo **.**.2017., a tužitelji da su njihovi zakonski i nužni nasljednici. 1-tužiteljica da je njihova kćer, a 2, 3 i 4-tužitelji da su njihovi unuci odnosno djeca pok. sina JU. 2-tuženik da je sin 1-tuženika i pok. KU, dok je 3. tuženik njihova kćer. Naveli su da je 2-tuženik kao davatelj uzdržavanja zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa 1-tuženikom i pok. KU kao primateljima uzdržavanja. Naveli su da smatraju da je pobijani ugovor ništetan i to iz razloga jer je 1-tuženik navodno potpisao otiskom prsta pa da ozbiljno sumnjaju u istinitost tog otiska prsta i to iz razloga jer je 1-tuženik nepokretna osoba koja je dementna i nije sposobna stvarati pravne učinke vlastitom voljom. U 2015. 1-tuženiku da je dijagnosticiran dementio senilis te da je sve to poznato i Centru za socijalnu skrb u Senju. Naveli su da je sasvim jasno da takva osoba sigurno ne shvaća stavljanje otiska prsta na neku ispravu i da je 2-tuženiku sve ovo bilo poznato te da je 2-tuženik iskoristio 1-tuženikovu nesposobnost za rasuđivanje s ciljem da zaobiđe tužitelje u ostvarenju njihovog nasljednog prava i sebi osigura cjelokupnu imovinu koja ulazi u ostavinsku masu. Naveli su da javnobilježnička isprava ima niz zakonskih nedostataka koji ju čine ništetnom i da oni ozbiljnu sumnjaju da je 1-tuženik pristupio u javnobilježnički ured budući je potpuno dementan i nepokretan, a ako je pristupio da to onda znači da ga je netko tamo donio čega da nije bio ni svjestan. Javnobilježnički ured da se nalazi na prvom katu zgradu i u njega da vodi mračno stubište s kamenim i izlizanim stepenicama te osoba koja je nepokretna i dementna sigurno ne bi mogla sama proći to stubište bez pomoći više osoba. Naveli su da su 2- tuženik i pok. KU prikazali 1-tuženika kao nepismenu osobu koja se potpisuje otiskom prsta, no on da se nikada do tada nije potpisivao otiskom prsta, a o čemu da svjedoče drugi ugovori koje je zaključio, a pored svega 2-tuženik da je s 1- tuženikom ranije zaključio Ugovor o darovanju što pokazuje da je dobro znao da on nije nepismena osoba. Naveli su da je 1-tuženik imao namjeru sklopiti pobijani ugovor on da je to učinio 17. lipnja 2016. kada su 2 i 3-tuženik sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sada pok. KU. Međutim stranke tog ugovora da su znale da pred sudom ne mogu sklopiti ugovor sa osobom koja je dementna pa da se u to nisu upuštali pa da su 2-tuženik i pok. KU nakon toga lukavo zaobišli sud gdje su pravila stroga te pobijani ugovor zaključili kod javnog bilježnika gdje da očito nitko ništa nije provjeravao. Naveli su da nakon što su oni pokrenuli postupak posl.br.P-2033/17 da su 2-tuženik i pok. KU odlučili sklopiti novi Ugovor o doživotnom uzdržavanju u koji su uključili dementnog 1-tuženika bez njegove volje kako bi se osigurali od uspjeha te tužbe, no da su time potvrdili da rade nešto što nije zakonito jer netko tko ima zaključen zakonit ugovor ne bi nakon pokretanja spora oko tog ugovora brže bolje išao zaključiti novi ugovor kojim je opet obuhvaćena imovina iz prethodnog ugovora. Naveli su da nije logično da se o jednoj te istoj imovini rade ugovori istog sadržaja, a niti je logično da je u tom novom ugovoru ta imovina sada prikazana kao bračna stečevina 1-tuženika i pok. KU dok je u prijašnjem ugovoru od 17. lipnja 2016. ona prikazao kao isključivo vlasništvo KU pa da sve to pokazuje da se radi o prividnim ugovorima kojima bi se izigralo tužitelje kao zakonske nasljednike jer u suprotnom pok. KU ne bi istu imovinu prikazivao kao svoje vlasništvo, a u drugom kao bračnu stečevinu. Naveli su da nakon što je zaključen pobijani ugovor 2-tuženik i njegovo dvoje maloljetne djece te pok. KU da su zaključili ugovor o osnivanju osobne služnosti doživotnog plodouživanja te da su tim ugovorom opet raspolagali onom kućom koja je predmet pobijanog ugovora te ranijeg Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. lipnja 2016. Naveli su da poštene ugovorne strane ne bi nakon zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovarale pravo doživotnog plodouživanja na istoj nekretnini kojom su ranije raspolagali te da pogotovo to ne bi napravili za korist davatelja uzdržavanja pa da ispada da davatelj uzdržavanja umjesto da uzdržava primatelja uzdržavanja zarađuje na imovini samog davatelja. Naveli su da je to isto mogao raditi i primatelj uzdržavanja i uzimati najamninu od svoje imovine i tako sebi osigurati primjerenu starost pa da ispada da primatelj uzdržavanja plaća sam svoje uzdržavanje, a davatelj uzdržavanja dobiva sve druge nekretnine ne dajući ništa za uzvrat i da to najbolje ukazuje koliko je ugovorni odnos fiktivan. Naveli su da su tek sada saznali da je takav ugovor sklopljen pa da je očito da je on sklopljen jedino s namjerom da ih onemogući u nasljeđivanju njihovog nužnog dijela i da se radi o jednom prividnom ugovoru koji je trebao obići njih u ostvarivanju njihovog nasljednog prava te da bi poštena ugovorna strana zabilježila postojanje takvog ugovora u zemljišnim knjigama međutim 2-tuženik da to nije učinio već da je nakon smrti KU taj ugovor predan na uknjižbu, zabilježbu koja se odnosi na suvlasnički dio dementnog 1-tuženika.

1.1. Tužitelji su podneskom od dana 18. veljače 2022. precizirali tužbeni zahtjev, odnosno napravili su preinaku tužbe, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku te su na ročištu dana 28. listopada 2022. izvršili ispravak točke I. tužbenog zahtjeva na način da umjesto "od 17.02.2017." ima pisati "od 10.02.20017."

2. U odgovoru na tužbu 2-tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da je 1-tužena osoba starije životne dobi i koja je od smrti pok. supruga KU oca odnosno djeda ovdje parničnih stranaka unazad 5 mjeseci u lošem zdravstvenom stanju te ne može samostalno zastupati svoje interese u predmetnoj parnici. Naveo je da je temeljem sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika Marije Grozadnić Dekleva posl.br.OV-1246/17 od 10. veljače 2017. davatelj uzdržavanja 1-tuženoj kao primateljici uzdržavanja i obvezu iz sklopljenog ugovora da izvršava u cijelosti. Naveo je da se 1-tužena nalazi stalno u Rijeci na adresi boravišta [adresa] pa da je prema boravištu 1-tužene nadležnost Centra za socijalnu skrb u Rijeci postupak imenovanja zakonskog zastupnika. Naveo je da je točno da su pok. KU i 1-tužena kao primatelji uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju s 2-tuženikom kao davateljem uzdržavanja solemniziran kod javnog bilježnika OUO iz [adresa] broj OV- 1246/17 od 10. veljače 2017. Naveo je da su netočno navodi da je 1-tuženoj dijagnosticiran dementio senilis u 2015., a niti o takvoj dijagnozi da postoji relevantna medicinska dokumentacija nadležnog liječnika psihijatra. Upravo suprotno i pok. KU i 1-tužena da su u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bili potpuno mentalno zdravi i sposobni za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s njima. Naveo je da se osporavaju navodi iz tužbe i da sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju ima niz nedostataka koji ga čine ništetnim te da je isti sklopljen sukladno odredbi čl. 580. ZOO-a. Naveo je da tužitelji ne znaju namjeru sklapanja predmetnog ugovora jer tužitelji nemaju nikakav kontakt sa 1-tuženoj, ne brinu o njoj, ne posjećuju je te da vjerojatno više ni ne znaju kako izgleda te da je isto ponašanje tužitelja bilo i u odnosu na sada pok. KU. Naveo je da jedinu brigu o 1-tuženoj i pok. KU je vodio i vodi upravo on te da su upravo to bili razlozi da su pok. KU i 1-tužena pokrenuli postupak za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjeren pod posl.br. R2-202/2016 od 17. lipnja 2016. kod naslovnog suda, s ovdje 3-tuženom. Iz istih razloga odnosno ponašanja tužitelja, nebrige i zanemarivanja o 1-tuženoj i sada pok. KU, da su također isti pokrenuli postupak za raskid Ugovora o dvostrukom uzdržavanju koji je bio sklopljen s 3- tuženom i solemniziran kod javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić broj OV -8575/10 od 15. studenog 2010. Naveo je da je neosnovan zahtjev tužitelj iz predmetne tužbe za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnog uzdržavanja koji je sklopljen između pok. KU i 1-tužene kao davatelja uzdržavanja te njega kao davatelja uzdržavanja te da u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti ugovora. Naveli su da ostaje nejasna pasivna legitimacija 3-tužene jer ista da nije stranka Ugovora o doživotnom uzdržavanju čija se ništetnost traži predmetnom tužbom.

3. Podneskom od dana 03. srpnja 2018. tada 3-tužena, 2-tužena UU je u cijelosti priznala tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 12 do 18 spisa), otpusno pismo (list 19 do 20 spisa), liječnički nalaz (list 21 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 22 do 24 spisa), tabularnu izjavu (list 25 spisa), uvjerenje (list 26 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 27 do 29 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 30 do 33 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 34 do 36 spisa), ugovor o osnivanju prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja (list 47 do 52 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 53 spisa), liječničku svjedodžbu (list 60 spisa), liječničku potvrdu (list 61 spisa), specijalistički psihijatrijski nalaz (list 62 spisa), liječničku potvrdu (list 64 spisa i liječničku potvrdu (list 65 spisa), specijalistički psihijatrijski nalaz (list 66 spisa), zatim specijalistički pregled (list 74 spisa), ovosudne zapisnike (list 75 do 80 spisa), izvod iz prometa po računu (list 81 do 86 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 87 spisa), izvadak iz Matice umrlih (list 88 spisa), ovosudno rješenje poslovni broj R1 Ob- 337/18 (list 115 do 118 spisa), izvadak iz Matice umrlih (list 128 spisa), zapisnik s očevida (na listu 157 do 158 spisa), zapisnike o vanjskom uredovanju javnog bilježnika (list 165 spisa), saslušao je 1-tužitelja i 2-tužitelja i 2-tuženika kao stranke (list 283 do 290 spisa), saslušani su i svjedoci TU i IU (list 294 do 295 spisa), zatim svjedok SU (list 305 spisa), PU (list 333 spisa), svjedok OUO (list 314 spisa), proveden je dokaz po stalnom sudskom vještaku medicinske struke Iki Rončević Gržeta (list 192 do 206 spisa) te je ista dopunski saslušana (list 263 do 269 spisa) te je proveden dokaz medicinskim nadvještačenjem po Medicinskom fakultetu u Osijeku, Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera (list 351 do 360 spisa) te je dopunski saslušan vještak ZU (list 385 do 390 spisa).

5. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 10. veljače 2017 utvrđeno je da je isti sklopljen između HU r. C, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i 1-tuženika ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po primatelju uzdržavanja KU, davatelju uzdržavanja ČU te da se na mjestu potpisa primateljice uzdržavanja HU nalazi otisak prsta. Utvrđeno je da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku OUO dana 10.02.2017., posl.br. OV-1246/17. Utvrđeno je da je ugovor istovjetan originalu ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se nalazi na listu 165 spisa.

6. Uvidom u otpusno pismo Opće bolnice Zadar, Službe za interne bolesti, od dana 08. kolovoza 2015. utvrđeno je da iz istoga proizlazi da je pacijentica HU boravila u bolnici od 30.07.2015. do 10.08.2015. te da se pod Dg. između ostalih dijagnoza navodi i Dementio senilis.

7. Uvidom u liječnički nalaz Opće bolnice Zadar, Odjela za kardiologiju, Kardiološke ambulante od 14. travnja 2016. utvrđeno je da je pacijent HU te da se ista liječila zbog urosepse, šećerne bolesti, kolelijaze, staračke demencije, kao i da pod Dg. piše i Dementio senilis.

8. Uvidom u liječničku svjedodžbu od dana 10. listopada 2016. izdanu od PU, dr.med., specijalistu obiteljske medicine iz [adresa] utvrđeno je da HU prema nalazima iz liječničkog kartona te uvidom u laboratorijske i medicinske nalaze da se ne može ustanoviti da ista boluje od akutnih ili kroničnih, zaraznih niti psihičkih bolesti.

9. Uvidom u liječničku potvrdu TU, dr.med., specijalistu obiteljske medicine od dana 13. rujna 2017. utvrđeno je da je ista pregledala HU i ustanovila kliničkim pregledom i uvidom u zdravstveni karton je ista bez psihičkih bolesti u osobnoj anamnezi.

10. Uvidom u specijalistički psihijatrijski nalaz Prof.dr.sc. SU, dr.med., specijalista psihijatra utvrđeno je da je isti u Rijeci 03. veljače 2017. pregledao HU na zahtjev sina ŠU radi utvrđenja poslovne sposobnosti kod HU. Utvrđeno je da je isti naveo da nakon izvršene psihijatrijske eksploracije konstatira kognitivno-nestičke funkcije odgovaraju životnoj dobi HU. Poslovna sposobnost za životnu dob da je održana, što znači da može upravljati svojim pravima i interesima i da ne ugrožava tuđa prava i tuđe interese. Utvrđeno je da je isti ovjeren kod javnog bilježnika Darka Paravića, posl.br. OV-783/2017.

11. Uvidom u specijalistički pregled učinjen u KBC Rijeka, Klinika za internu medicinu od dana 09. prosinca 2016. utvrđeno je da HU prema Anamnezi: bolesnica, nepokretna, boluje od senilne demencije, preboljela CVI, dijabetičarka, upućena na pregled kardiologu te da se verbalni kontakt s bolesnicom ne uspostavlja.

12. Uvidom u izvadak iz matice umrlih utvrđeno je da je KU, rođen **.**.1929., preminuo dana **.**.2017.

13. Uvidom u ovosudno rješenje posl.br. R1 Ob-337/2018 utvrđeno je da je HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1930. u [adresa], od oca ZU, iz [adresa], djelomično lišena poslovne sposobnosti za: za poduzimanje radnji pred sudskim, upravnim i drugim tijelima, samostalno donošenje odluka o potrebama provođenja zdravstvene zaštite (briga za zdravlje, liječenje i smještaj), odluke o mjestu stanovanja, smještaj u socijalnu ustanovu, za donošenje odluka o liječenju i stanovanju, za poduzimanje radnji i poslova koji se odnose na osobna stanja (davati izjave i poduzimati radnje koje se tiču promjene osobnog imena, sklapanja i prestanka braka, roditeljstva, mjestu prebivališta odnosno boravišta i zapošljavanja), raspolaganje i upravljanje imovinom, kao ni stalnim novčanim primanjima iznad 100,00 kuna mjesečno. Utvrđeno je da je navedeno rješenje pravomoćno s danom 23. ožujka 2020.

14. Uvidom u izvadak iz matice umrlih utvrđeno je da je HU, rođena **.**.1930., preminula dana **.**.2021.

15. Uvidom u zapisnik s očevida CSS Senj od dana 29.08.2017. utvrđeno je da je isti sastavljen u [adresa] te da je u obiteljskoj kući na navedenoj adresi zatečena HU koja se nalazila u sobi u krevetu. Ista da je uredna, čista, nasmijana, na pitanja da je dala odgovore, ali otežano.

16. Uvidom u zapisnik o vanjskom uredovanju od dana posl.br. OV-1246/2017 od dana 10. veljače 2017. sačinjen od javnog bilježnika OUO utvrđeno je da je isto obavljeno u Rijeci, na adresi [adresa], u 9:30 sati te da se pristupilo uzimanju osobnih podataka HU iz [adresa] te da se ovjera potpisa vrši na dokumentu ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je "rukoznak" na ispravi dan, a broj ovjere da je OV-1246/17 te da je ovjera potpisa, a na traženje stranke, obavljena na terenu, zbog starije životne dobi.

17. Saslušana u tijeku postupka 1-tužiteljica je navela da je sa svojim pok. roditeljima bila u dobrim odnosima te da su u [adresa] živjeli u istoj kući te da im je ona kuhala i brinula se o njima, a kada bi majka i otac otišli u Rijeku da bi ona došla počistiti kuću mami zajedno sa sestrom, a otac da je bio pokretan. Navela je da je dolazila prije moždanog udara i poslije te da je majka bila teško pokretna, s obzirom da je imala oba koljena operirana i da je ona po njoj još 2010. bila dementna te da se to sjeća kada su gledali neku seriju Sulejman veličanstveni. Navela je da bi majka zaboravila gdje su ključevi te da bi zaboravila da treba staviti ručak kuhati i sl. i da se otac brinuo o majci kada su bili u Rijeci, ali da je najčešće znao reći "to će cure napraviti", međutim on je znao oprati suđe, ali nije prao veš. Što se tiče odluke da majka ide u dom da su razgovarali njih četvero braće i sestara o tome te da se ona ponudila da se ona brine majci s obzirom da je zdravstvene struke, međutim da je njezin brat ČU bio izričito protiv toga te prije nego što je majka smještena u Dom, da je jedno kraće vrijeme bila u bolnici u Lovranu, zatim da su se ona i sestra UU kratko brinule o majci i da je onda donesena odluka na kojoj je najviše inzistirao njezin pok. otac da se smjesti u Dom u Novalji i da je majka tu bila kratko vrijeme jer da su na tome inzistirali njezin otac i brat ČU koji da su smatrali da uvjeti u domu nisu odgovarajući, međutim onda da je svaku večer išla kod majke s obzirom da živi u [adresa] i da su po njoj uvjeti u Domu bili odgovarajući da je njezina majka po njoj imala dobru skrb. Majka da je bila u Domu 2015./2016. te da se s majkom nije moglo izdržavati. Vezano za predmetni Ugovor, da joj nije poznato kako je sastavljen i da je ona za njega saznala iza ostavinske rasprave iza svog pok. oca. Njezin brat, ovdje tuženik, u predmetnom razdoblju da je živio u [adresa], da nije bio u lošim odnosima s roditeljima te da kada bi došao u [adresa] da bi bio kod svoje punice, da bi radio tri mjeseca na autićima, da je imao male autiće koje je iznajmljivao. Navela je da u obitelji nije bio dogovor da će veći dio imovine pripasti ovdje prisutnom tuženiku, da je uvijek bio razgovor u kući s mamom da će se kuća dijeliti po četiri dijela jer da je imala četiri etaže jer je njezina majka naslijedila dosta nekretnine od svoga brata, a jednu da je prodala i da se od toga uzdržavala. Navela je da su ona i suprug uredili zadnji kat kuće u kojoj su živjeli njezini roditelji i nakon ostavinske rasprave iza njenog pok. oca njezin brat odnosno tuženik ČU da nije dozvolio da vidi majku i to da mu neće nikada oprostiti. Taj stan na Turniću na adresi [adresa], da je stan od njezine sestre te da njezin brat nije živio u tom stanu već na adresi [adresa] i da je u tom razdoblju njena majka živjela sama. Navela je da je majku vodila kod doktorice opće prakse dr. VU te da joj je ta doktorica dala ono što je smatrala potrebnim, a u Rijeci da je to bila dr. DU, kao i da joj nije poznato da bi njezina pok. majka uzimala lijekove za demenciju i da je sve bilu u redu dok njezin brat ovdje prisutan tuženik nije počeo okretati oca protiv njih i da je to počelo još kada su tuženik i njezina sestra sklopili prvi Ugovor te da je to bilo poslije moždanog udara, kao i da su njezini roditelji protiv nje vodili parnični postupak radi dijela kuće. Navela je da ju je otac tužio da ga je gurnula po stepenicama, a njezinog supruga da ga je ulovio za prsa, kao i da se majka nije bunila prilikom odlaska u Dom odgovara jer da ništa nije znala.

18. Saslušan u tijeku postupka 2-tužitelj je naveo da mu je pok. KU bio djed i da nisu znali za predmetni ugovor, da su za njega saznali na ostavinskoj raspravi iza djeda KU te da su se podosta iznenadili. Naveo je da je njegova baka još par godina ranije prije sklapanja predmetnog ugovora da je bila u teškom zdravstvenom stanju te su još 2010. pogoršalo stanje te da se počela gubiti. Naveo je da nije znala njegovo ime, odnosno ime njegovih sestara, a 2015. njegova baka da je dobila moždani udar te da je bila nepokretna i smještena u Dom u Novalji u koji ju je smjestio pok. djed, međutim u dogovoru sa svojom djecom, i to pok. ocem JU te ovdje prisutnim ČU. Također da želi navesti da u kolovozu 2015. je bio kod bake u domu te da ga ista nije prepoznala i kada su je hranili da nije micala rukama. Također pok. otac da mu je znao ispričati da kada bi dolazio kod nje u dom da bi znao previti rane s obzirom da je isti bio liječnik po struci. Naveo je da njegova baka nakon moždanog udara nije komunicirala, međutim da je i prije manje komunicirala te da je on bio u dobrim odnosima s bakom i djedom te da bi ih znao posjetiti kada bi došli u Rijeku na Turnić u stan koji da su imali, kao i da su njegove sestre odlazile u [adresa] s obzirom da su se družile sa sestričnama koje su bile tamo. Njegov pok. otac da je bio u redu u odnosima sa svojim roditeljima, međutim nakon što je otac preminuo da se pogoršao odnos djeda prema njima te kada bi njegove sestre došle u [adresa] da bi djed zaključavao kuću gdje je baka jer da je možda postao još više paranoičan, međutim isti da je bio hladna osoba te se nije mogao uspostaviti nekakav emocionalni odnos s njim jer isti to da nije dozvoljavao. Vezano za predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, a s obzirom da je isti sklopljen 2017., a po njegovom iskazu 2015. pa i ranije, baka da nije govorila i da nije bila sposobna, da je njegovo mišljenje da je baki netko uzeo prst i pritisnuo na Ugovor na kojem se vide samo otisci od HU. Naveo je da iza 2015. nije bio u kontaktu s bakom, da mu je bilo zabranjeno od strane strica i djeda i da je baka u domu bila godinu dana, nakon toga da je došla u [adresa] pa onda u Rijeku i da su se o istoj brinule dvije žene te da je fizički tada bila u stanu na Turniću. Naveo je da je djed plaćao te dvije žene koje su se brinule o baki iz bakine ušteđevine jer da je baka prodala građevinski teren i to još prije 2015. i da mu je to rekla teta UU koja da je jedno vrijeme imala pristup računima koja je prije ovog Ugovor o doživotnom uzdržavanju imala zaključen ugovor zaključen sa djedom za polovicu s kojom je on poslije raspolagao u predmetnom ugovoru. Naveo je da on ne zna za neke sporove u obitelji OU, odnosno da zna za jedan postupak oko poslovnog prostora u [adresa]. Naveo je da u medicinskoj dokumentaciji piše od čega mu je bolovala baka, međutim da zna da su je boljela koljena, da je imala problema s kukovima da je imala vaskularne probleme te da mu je otac znao reći da je baka potpuno pogubljena i da je njegov otac baku vodio u bolnicu po preporuci pojedinih liječnika te da je nije vodio kod psihijatra.

19. Saslušan u tijeku postupka 1-tuženik je naveo da je odvjetnica Nataša Petančić sastavila ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je dogovor između njega i roditelja bio da se on brine o roditeljima do smrti, a za uzvrat da dobije jednu polovicu od oca, a jednu polovicu od majke te da je ideja Ugovora bila njegovih roditelja s time da želi navesti da je njegov brat dobio staru kuću koja je njegova majka naslijedila od brata, a također da su roditelji njemu i sestrama dali dva građevinska terena. Naveo je da je ugovor potpisan kod kuće na Turniću i to iz razloga zbog toga što se majka teže kretala i da su bili prisutni ona, otac, majka, odvjetnica Petančić, javna bilježnica sa svojom suradnicom kao i gđa. koja se brinula majci. Njegova majka da je završila četiri razreda OŠ, da se znala potpisati, bila je pismena te da je znala čitati te da 2015. kada je majka pala ista je najprije bila u Lovranu, imala je proteze na oba koljena te je bila osuđena na ležanje i nakon toga se vratila u [adresa]. Želja njegove majke i njegovog oca da je bila da oni ne budu kada budu stari u Domu, nego da budu kod kuće. Protivno njezinoj volji njegov pok. brat i prisutna tužiteljica da su bili za to da se majku stavi u Dom, a on da je bio protiv toga, a sestra UU da je bila neutralna, odnosno rekla je kako oni odluče. Naveo je da je 2010. sklopljen ugovor sa UU od strane majke i oca vezano za stan na Turniću, Rijeka s obzirom da je ista obećala da će se brinuti o njima iako da je znala da živi u [adresa] i da će joj zbog toga biti otežano. Majka da je 2015. za Dom rekla da je protiv, a njegov otac da je rekao s obzirom da su ga dovele pred svršen čin "ok, neka privremeno bude" te da je majka bila protiv i da je ona moždani udar doživjela u Domu i da je boravak u Domu sigurno utjecalo na moždani te što ju je dio djece stavio u Dom i da joj je UU donosila stvari za didaktičku vježbu i pomagala za desnu ruku. Naveo je da je njegova majka koristila telefon i mobitel i da njihova majka nije zvala policiju da su je protiv njezine volje stavili u Dom zbog sramote, zbog rečenice: "Što će selo reći?". Ugovor da je potpisan sa otiskom prsta zbog moždanog udara i da je ista bila izraziti dešnjak te da je javni bilježnik s njom pričao pol sata, a što se tiče obavijesti 1-tužitelje i 2-tužene o predmetnom Ugovoru, da je rekao da će ih otac obavijestiti, da je njegov otac bio autoritet te da ga zbog toga nisu voljeli jer je bio jakog karaktera i čovjek od riječi. Naveo je da se šest godina brinuo o majci, da ju je vodio kod različitih liječnika, specijalista, zubara, odnosno da se o istoj brinuo te da je majka preminula **.**.2021., kao i da 2-tužitelj nije bio 10 - 15 godina kod bake i djeda jer da s pok. ocem nije bio u dobrim odnosima. Naveo je da njegovi roditelji neko vrijeme nisu bili dobri sa JU pa onda sa OU i da njegov otac nije dozvoljavao da se s njime manipulira, da ništa tuđe nije otuđio da je bio karakteran i da je prihvaćao tuđu riječ u raspravi ako je bila argumentirana u suprotnom da nije te da je riječ njegovog oca bila "zdanja", da je on bio father u obitelji. Naveo je da se njegov otac nije protivio odlasku majke u Dom jer da su ga doveli pred gotov čin, da je isti imao 86. g. i da su 2-tužena i 1-tužiteljica bile protiv da uzdržavaju majku i da se brinu o njoj, dok je njegov pok. brat bio za to da majka bude u Domu te da smatra da je to "gotov čin" pred koji je bio stavljen otac. Naveo je da je 2017. njegova majka pričala i pjevala i da su fizioterapeut i patronažna dolazile kod majke i s njom razgovarali i da je u 2016. bila u još boljem stanju. Naveo je da 08. kolovoza 2015. kada je majci zapisano demencija senilis, da je majci zaostao kateter iz Lovrana i dobila je urino sepsu te da su ju vozili u bolnicu u Zadar s obzirom da je imala temperaturu 40, da je bila u bunilu te da je ta dijagnoza zapisana na prijemu jer da nije mogla davati izjave s obzirom da je imala temperaturu i da se ne može sjetiti kada je bio prijem u bolnicu s obzirom da je otpusno od 08.08.2015. Što se tiče dijagnoze od 06.12.2016. na kardiologiji na Sušaku, da je to samo prepisana dijagnoza iz Zadra kojeg da je imao pri ruci. Naveo je da je doveo sedam dana prije sklapanja Ugovora iz razloga što je odvjetnica Petančić rekla da bi Ugovor bio valjan da mora biti potvrđeno od strane psihijatra te da osobe koje ga sklapaju da iste moraju biti sposobne za sklapanje. Naveo je da je kontaktirao vještaka SU nakon što je na internetu našao da je isti najbolje ocijenjen te nakon što je pristupio kod istog da nakon toga više nije bio kod istog jer da nije bilo potrebe. Naveo je da je vještaku/psihijatru prezentirao raniju dokumentaciju odgovara i da ju je vještak pročitao i da ju je imao kod sebe. Što se tiče Ugovora iz 2010., a vezano za stan na Tuniću, da su njegovi roditelji tražili raskid istog jer se UU nije hitjela brinuti o njemu, a da je 2016. sklopljen između njega, UU i oca također raskinut. Na kraju je naveo da gospođe koje su se brinule o njegovoj majci se zovu IU a druga LU.

20. Svjedok TU je navela da kada joj se predočava liječnička potvrda na listu 61 spisa da je ona napisala dijagnozu u liječničkoj potvrdi i da je pok. HU bila fizički po svemu ovisna te da je u trenutku njezinog pregleda bila bez mogućnosti govora odnosno da ista nije pričala. Navela je da je pok. HU bila budna te da je sudjelovala u pregledu odnosno kada bi joj rekla dišite kada bi je okrenula na bok ista da bi ju poslušala. Navela je da je na zahtjev 1-tuženika izdana potvrda na listu 61 te kada joj se potvrda ponovno predočava da piše CSS. Navodi da je ona razgovarala sa 1-tuženikom vezano za potrebe CSS. Navela je da je pok. HU postala njezina pacijentica u ožujku 2017. te da je istu upoznala davno prije odlaska u [adresa]. Prvi posjet u kućne posjete pok. HU da je bio u ožujku 2017., da je ona često bila u posjeti te da HU nije mogla razgovarati da je bila afazična bez sposobnosti govora i da nije davala odgovore na njezin upit. Navela je da nije imala uvid u nalaz psihijatra gdje bi se dijagnosticira demencija kao takva te da je ona dolazila na poziv sina odnosno 1-tuženika te da su se kod nje uvijek nalazile gospođe koje su se brinule tako da joj je cijelo vrijeme bila pružena skrb.

21. Svjedok IU je navela da se sjeća pok. HU da se brinula o istoj cijelu 2017., jedan mjesec 2016. na moru te 2018. par mjeseci i da je provodila sa pok. HU odgovara 24 sata dnevno, s time da su se mijenjali svakih 14 dana. Navela je da su joj rekli da ista ne komunicira, međutim da je ona sa njom cijelo vrijeme komunicirala, da je sve razumjela te kada bi ona nešto pitala pok. HU da bi joj ista odgovarala sa da, ne i druge riječi te da je znala i proste rečenice "daj mi ovo", "daj mi ono". I da je tako bilo 2017. da su tako komunicirali. Navela je da je pok. HU bila nepokretna, međutim da se sa lijevom rukom mogla malo podignuti i da se s njom hranila, međutim kako joj je ista drhtala da bi joj ona pomogla pridržati ruku te da joj se čini da nije mogla do kraja stisnuti desnu šaku te da je s desnom rukom vježbala s lopticom koju su joj dali. Navela je da ona 2017. ni u jednom trenutku nije primijetila da se pok. HU "gubila", da je kod nje čitavo vrijeme bila prisutna u njezinoj smjeni te da ima primjer kada su na TV bile starogradske pjesme da ih je gđa. HU počela pjevati te čak da je i njoj osobno 1- tuženik dao pametni telefon na kojem je mogla naći tekst pjesama da prati gđu. HU dok pjeva te da je ista voljela seriju "Lud, zbunjen, normalan" da ju je pratila i da se počela smijati kad se trebalo smijati, te ju čak i zvala "počinje". Također da u ljeto 2017. kada su sanitetskim vozilom vozili u [adresa] u početku da je ista ležala u tom vozilu, a kasnije da su je pridigli te da se na njezinom licu baš vidio smiješak od zadovoljstva, a kada su došli na trajekt i kada je shvatila da idu u [adresa] na njezinom licu da se baš mogao vidjeti izraz sreće, a kada su došli u [adresa] da je pjevala da je imala gromoglasan glas. Navela je da nisu razgovarali o sadržaju emisije, da HU slabo govorila, međutim da je po njoj bila svjesna, lucidna da je sve razumjela te da se po njoj smijala tamo gdje se trebala smijati. Navela je da se gđa HU na toj emisiji smijala baš na smiješnim stvarima te da ista nije pričala o tome zašto joj je nešto smiješno te da ista nije mogla živjeti sama bez njezine pomoći ili pomoći nekog trećega. Navela je da ju je angažirao i plaćao 1-tuženik te da je uz nju u smjeni radila gđa. LU iz [adresa] i da djeca od pok. odnosno njezini unuci nisu dolazili. Navela je da je u stan dolazio javni bilježnik te da su bile prisutne gđa. koja je javni bilježnik, zatim odvjetnica od gosp. ovdje 1-tuženika te još jedna ženska osoba pomoćnica ili kod javnog bilježnika ili kod odvjetnice te da se sjeća da su ju pitali kako se zove, koliko ima djece, kada je rođena i da je ona na to davala odgovore, a par dana da je bio psihijatar koji da joj je isto postavio ta pitanja kako se zove, koliko ima djece i kada je rođena i da je ona odgovarala na ta pitanja. Navela je da nije znala zbog čega da je bilježnik dolazio, ali da je kasnije saznala, da ne zna da li zbog oporuke ili promjene oporuke te da nikada nije razgovarala s pok. HU zašto je bio bilježnik i koja je njezina volja. Navela je da je svjedokinja koja je ranije bila doktorica, da je dolazila, da ne zna koliko puta, ali da je dolazila po potrebi da je dolazila patronažna sestra i fizioterapeut. Navela je da ne zna zbog čega je dolazio psihijatar i po čijem pozivu odgovara te da nije ni znala da je psihijatar te da je bio gosp. KU međutim da se ne sjeća da li je bio gosp. ČU te da joj se čini da je ipak gosp. ČU bio prisutan.

22. Svjedok SU je naveo da se sjeća pok. HU, da je bio kod nje na Turniću 2017., da je odgovarala sporo, tihim glasom, odgovori kratki sa da ili ne. Na svaki odgovor da je odgovorila sve sa da ili ne. Navodi da nije bilo znakova psihotičnosti. Spori odgovori, suprug da je rekao da je imala moždani udar prije par godina. Kod nje da nisu ostale traume, isufijencije, nakon moždanog funkcionira, usporeno, odgovori sa latencijom. Navodi da ga je zamolio 1-tuženik da li bi ju mogao pregledati. Svjedok potvrđuje svoj nalaz koji se nalazi u spisu. Od nalaza da je imao jedino dokumentaciju od doktorice PU na raspolaganju (nalaz i laboratorijski nalazi). Navodi da je odgovarala na pitanja adekvatno, svrha pregleda da je suprug bio u drugom planu, oboje sačuvani, navodno da se vodio neki sudski proces. Naveo je da je bila sposobna za svoju dob shvatiti značaj potpisa na ugovoru kojim raspolaže imovinom, da je shvaćala što ju je pitao. Naveo je da je ležala, motrika usporena, nije se dizala, ležala je u krevetu. Da nije razgovarao sa dr. PU iz [adresa], cilj da je bio procijeniti njezinu poslovnu sposobnost, ali da ne zna zbog čega. Za njene godine poslovna sposobnost da je bila sačuvana, 86 godina, moždani udar, moždane funkcije reducirane u kvantumu sačuvane. Navodi da je razgovor trajao duže nego što obično traje jer da se radilo o starijoj osobi koja je pretrpjela moždani udar, duže od pola sata. Naveo je da nije testirao da li može čitati te da pok. HU nije mogla sudjelovati na sudskim raspravama i da mu je odgovorila da ima četvero djece.

23. Svjedok PU je navela da je poznavala pok. HU, da je bila njezina pacijentica od 2002. – 2016., a što da je utvrdila iz zdravstvenog kartona. Navela je da je od 2017. godine pok. HU bila u Rijeci te da od siječnja 2017. do ožujka 2017. bila tu, a zadnji kontakt s pok. HU da je bio 06. prosinca 2016. te da je išla u kućnu posjetu. Zadnji posjet da je bio radi kardiovaskularnih, a ne mentalnih problema, da je imala šum na srcu kao i do tada, tlak da je bio normalan i da je ista bila pri svijesti međutim da je teško govorila. Navela je da je imala dojam da je pacijentica prepoznaje s obzirom da je dugi niz godina njezina liječnica te da se sjeća da je izvršavala naredbe u smisli dišite duboko, stisnite šaku, zatvorite oči, isplazite jezik. Navela je da je pok. HU bila teško pokretna i da je to dobro pregledala te da pok. HU od strane obitelji nikad nije bila poslana na pregled odnosno nije bio zatražen pregled psihijatra te da je vidjela da je bio samo jedan pregled neurologa 2010. godine. Navela je da je 2015., 2016. godine pok. HU bila u domu za starije osobe te da se ona tada čula sa kolegom JU radi eventualne korekcije terapije međutim da se čula i sa drugim članovima obitelji. Navela je da ne zna s obzirom da je ranije u iskazu navela da ima dojam da ju je pok. HU prepoznala, da li bi to značilo da neke osobe koje su joj manje poznate ne bi prepoznala, jer da je pregled bio kardiovaskularne prirode. Navela je da je pregled trajao samo 15 minuta kako je navela te da kada je pacijent suvisao te odgovara na pitanje i poduzima radnju da ne provjeravaju AVPU stanje, a da je psihički status sasvim nešto drugo te da psihičko stanje nikad nije procjenjivano. Navela je da ona nije imala podatak da je prije potpisivanja ugovora zatražen psihijatrijski pregled HU međutim da je razumljivo da se traži takav podatak prije potpisivanja takve vrste ugovora. Navela je da ne može odgovoriti da li je do **.**.2016. kod pok. HU primijetila znakove demencije jer da se demencija postavlja prema 4 parametra odnosno prema kriterijima za postavljanje dijagnoze demencije i to tu dijagnozu najčešće postavlja ili neurolog ili psihijatar te da može i liječnik obiteljske medicine međutim ta dijagnoza mora pokrepljena sa opsežnim intervjuom sa pacijentom, heteramnestički podaci, laboratorijski podaci, slikovne pretrage CT mozga i MR mozga. Navela je da nema zabilježeno da je na ljeto 2017. pregledala pok. HU, međutim da su joj rekli da je pregledala nju i pok. supruga te da postoje laboratorijski nalazi međutim da se ne sjeća da li je ista uredno odgovarala na njezine naredbe, prepoznala ju i sve što je ranije navela međutim da pretpostavlja da je sve bilo isto jer da nije da bi sigurno to zabilježila te da je tada bila u skrbi drugog liječnika i da ju je ona primila kao vanjskog pacijenta odnosno turist. Navela je da je zadnji nalaz koji je vidjela od 10. veljače 2017. godine i da je to nalaz od fizijatra. Navela je da ju je na pregled iz ljeta 2017., da je to napisano u kartonu međutim da ju je na sudskom hodniku podsjetio 1-tuženik

24. Svjedok OUO je navela da se sjeća predmetne ovjere, da ju je angažirala kolegica Nataša Petančić te da se radi o neboderima o [adresa] i da se radilo o visokome katu. Predmetni stan da je bio uredan jednako kao i soba te da je to zapamtila jer da stanovi u [adresa] baš tako ne izgledaju. Navela je da sjeća također i povišenog kreveta te da je gospođa ležala na način da su joj leđa bila podignuta u krevetu te se također sjeća i ugodnoga mirisa. Gospođa da je bila uredno počešljane kose te prisebna i razumna, a vodili su i druge razgovore. Navela je da su normalno razgovarali sa proširenim rečenicama, da zna da je pročitala ugovor, da je bio na dosta stranica i da joj se čini da je ugovor bio potpisan od strane HU. Navodi da se sjeća da je bila s lijeve strane okrenuta prema HU i da kada joj je pročitala ugovor HU da se slagala sa svime. Također da uvijek kada se radi o starijim ljudima koji su primatelji uzdržavanja da ih pita da li se davatelj uzdržavanja brinuo o njima i da se sjeća da je HU rekla da su se brinuli o njoj i da su dobri te da stariji ljudi znaju rezignirano odgovoriti na to pitanje u stilu "u takvoj sam poziciji" ili da znaju slegnuti ramenima međutim da u konkretnom predmetu to nije bio slučaj. Navela je da je krevet bio povišen, u gornjem dijelu leđa da je bio pomaknut, da su iza bili jastuci te da joj je dala tvrdu podlogu da ostavi otisak prsta odnosno prije da je rekla da potpiše međutim da je ta gospođa bila toliko prisebna da ona nije zapamtila detalje otiska prsta međutim da je ruku svakako koristila. Navela je da je bio otisak prsta, a ne potpis jer da je bilo puno tih primjera ugovora da je svaki ugovor imao dosta stranica pa da bi potpisivanje trajalo što se kaže 3 sata i onda da su išli na otisak kažiprsta desne ruke. Navela je da joj se čini da je HU čak krenula na početku to potpisivati te da je HU bila odlučna kod potpisivanja bez imalo sumnjičavosti i da je po njoj bila inteligentna. Prisutna da je bila kolegica Petančić, ona da je bila prisutna, zatim davatelj uzdržavanja koji nije bio baš u samome trenutku potpisivanja i još jedna osoba za koju da se ne sjeća tko je, a kolegica Petančić da ju je nazvala dan prije te pitala da li može izaći na teren za ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navela je da zna da je bila liječnička potvrda međutim da se ne sjeća od koga je izdana, da li od KBC ili od liječnika obiteljske medicine. Navela je da zna da je još netko tamo bio prolazio, ali da ne zna je li to suprug od pokojne HU i da se ne može sjetiti da li je stranka u svojstvu primatelja uzdržavanja bila još neka osoba.

25. U svom nalazu i mišljenju od dana 05. travnja 2022. stalni sudski vještak medicinske struke Prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr.med., specijalist psihijatar psihoterapeut, navela je da temeljem uvida u spis, kao i u priloženu medicinsku dokumentaciju mišljenja je da je pok. HU bolovala od Demencije vaskularnog tipa, teške kliničke slike. Demencija da je na dan 10. veljače 2017.g. bila razvijena u takvoj mjeri da pok. HU nije bila sposobna za rasuđivanje.

25.1. Tužitelji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je 1-tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 26. travnja 2022.

25.2. Saslušana na ročištu dana 28. listopada 2022. stalni sudski vještak medicinske struke Prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr.med., specijalist psihijatar psihoterapeut, navela je da je izvršila uvid u priloženu dokumentaciju u spisu u kojem nije bio zdravstveni karton tako da nije izvršila uvid u isti te da ukoliko je dovoljno podataka na temelju kojih može donijeti zaključak da je njezin odgovor da na pitanje da li se ovakvi nalazi rade bez zdravstvenog kartona. Navela je da ne može odgovoriti da li bi nalaz bio potpuniji da je imala uvid u zdravstveni karton jer da ne zna što bi našla u zdravstvenom kartonu. Navela je da formulacijom neurološka obzirom na psihijatrijsku bolest da je željela istaknuti da osoba koja ima kognitivna oštećenja ne mora biti nužno predmet psihijatrijskog liječenja ako nema psihijatrijskim simptoma. Neurološka bolest je svaka ona bolest koja u genezi ima oštećenje mozga te da ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje da li smatra da je neurolog kompetentniji i kvalificiraniji da vještači u ovom predmetu jer da ne zna kompetencije neurologa te da misli da je to pitanje koje pripada vještacima na tom području. Navela je da nije posao niti specijaliste interne medicine, niti neurologa i kardiologa da utvrđuju sposobnost za rasuđivanje u predmetnom smislu u kojem je potrebno utvrditi sposobnost za rasuđivanje u pravnom smislu te da je dužnost svakog liječnika od liječnika obiteljske medicine, hitne medicine pa i specijalista redom da upišu opći status bolesnika. U općem statusu navodi se između ostalog i stanje svijesti, orijentacija da upisuje se kontakt s bolesnikom, da li je moguće uspostaviti kontakt ili ne i ako je netko dementan liječnik da je dovoljno educiran da prepozna da se radi o kognitivnom oštećenju značajnog stupa iako to ne znači da je postavio dijagnozu demencije nego samo da je zamijetio da osoba ima značajna kognitivna zatajenja. U sudskom spisu da postoji jedino nalaz vještaka psihijatrijske struke koji je postavio dijagnozu demencije i da pri tom misli na EU. Uvidom u spis na nalazu vještaka da je stajalo da je nalaz sačinjen 2018. međutim u podnesku kojeg da je dobila e-komunikacijom da je shvatila da je nalaz sačinjen 2019. Navela je da demencija nije akutna bolest već kronična progresivna bolest i u slučaju pok. HU da se može zamislit jednu vremensku crtu koja predstavlja tijek njezine bolesti i da već jasno 2010. se nalaze rezultati slikovnog prikaza mozga koji govori o značajnom oštećenju mozga pok. HU. U daljnjem tijeku prati se kroz priložene nalaze da njezino kognitivno zatajivanje traje i pogoršava se. U momentu kada je vještačila prof. EU ona da je bila u stadiju praktički duboke demencije i kada s njom nije bila u stanju uspostaviti nikakav kontakt i da to sve zajedno govori da je bolest kroz vrijeme napredovala i da je imala očekivani tijek. Navela je da se ne radi o jednom nalazu nego da se radi o svim činjenicama koje je pronašla u medicinskoj dokumentaciji, a koje joj daju određeni mozaik temeljem čega može utvrditi da se radilo o osobi sa značajnim kognitivnim smetnjama i zbog kojih nije bila sposobna za rasuđivanje. Kod vaskularne demencije lucidni trenuci mogu trajati kraće ili duže, ali da bi utvrdili da li se radi o lucidnom trenutku da bi bilo važno da ima dokaze da to može utvrditi i da bi to značilo da bi trebala imati neki medicinski dokument u kojem je opisano njezino psihičko stanje na dan kada je potpisala predmetni ugovor. Navela je da je imala u vidu i čitala nalaz prof. SU, ali da ponavlja da je uzela u obzir sve činjenice koje su joj dostupna da bi mogla pratiti tijek bolesti. Navela je da u nalazu prof. SU nije našla niti jednom riječju opisani psihički status pok. HU. Navela je da kao psihijatar prof. SU svakako ima kompetencije utvrditi da li je neka osoba sposobna za rasuđivanje, ali da ponavlja da nije uzela u obzir isključivo njegov nalaz i na tome temeljila svoje mišljenje već da je uzela u obzir sve činjenice. Navela je da joj je temeljem dokumentacije u spisu, a u nedostatku zdravstvenog kartona bilo dovoljno podataka za utvrditi da bi pok. HU bila sposobna ili nesposobna za rasuđivanje na dan sklapanja predmetnog ugovora. U psihijatriji i medicini da ne postoji neka specijalna tehnika pa da se primjeni taj protokol pregledom da se utvrđuje klinička slika i svaki psihijatar bi trebao prepoznati kognitivna i amnestička zatajivanja, a da bi ustanovio što je uzrok tome da će napraviti određenu obradu kao što je specifično psihologijsko testiranje te slikovni prikaz mozga. Navela je da nije mogla zanemariti ostale činjenice u medicinskoj dokumentaciji uključujući da je još 2010. pok. HU preboljela moždani udar i da je liječena na neurologiji kada je i učinjen slikovni prikaz mozga u kojem se utvrđena znatna oštećenja. Navela je da 2010. nije bila predmet u ovom slučaju te da se nije bavila tim pitanjem. Navela je da unatoč tome što je dr. PU izdala takav nalaz u kojem stoji da pok. HU ne boluje od psihičkih bolesti u ovom slučaju, da nije bilo komplikacija demencije u smislu aditacije i da to znači nemira, halucinacije, depresije, suicidnog ponašanja i slično, a što bi sve bili razlozi da se pok. HU uputi psihijatru, a da ona nije morala imati spomenute simptome, a da to ne znači da nije bila dementna. Ako je doktorica dolazila u kućne posjete ili ako je pok. HU posjećivala svog liječnika u ambulanti da vjeruje da bi primijetila da je ista dementna te da je ona cijenila liječničku svjedodžbu dr. PU te da gospođa HU nije bila psihijatrijski pacijent jer nije bilo psihijatrijskih komplikacija u demenciji te da je pitanje bilo da li HU boluje od psihičkih bolesti i da su doktorice odgovorile da ne boluje od psihičkih bolesti i da je to točno jer da je demencija bolest kojoj je u podlozi oštećenje mozga, a svako oštećenje mozga je neurološka bolest. Oštećen mozak da može generirati različite simptome od smetnji u pamćenju, koncentraciji, mišljenju i tada pacijent ne mora nužno zatražiti pomoć psihijatra, a u slučaju kada se jave simptomi nemira, nesanice, halucinacija u tom slučaju da se traži pomoć psihijatra. Odgovoriti da li je demencija neurološka ili psihijatrijska bolest da je jako teško zato što ni oni u struci ne znaju taj odgovor jer i neurolozi i psihijatri liječe demenciju kao što je npr. kod ovisnika o alkoholu koji imaju epilepsiju, iako je epilepsija u ingerenciji neurologa, liječi ju psihijatar. Navela je i da je cijenila i nalaz od 29.08.2017. CSS Senj kao i sve druge nalaze u spisu. Navela je da je poznavala dr. JU, da je samo znala da taj čovjek postoji, ali da ga nije osobno poznavala.

26. U nalazu i mišljenju od dana 25. listopada 2024. Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera, Medicinskog fakulteta u Osijeku po vještaku Prof. dr. sc. Ivanu Požgain, prim.dr.med., specijalisti sudske psihijatrije, navedeno je da prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji niti jedan liječnički nalaz koji se pojavljuje u okviru medicinske dokumentacije ne isključuju mogućnost postojanja demencije kod pok. HU osim nalaza prof.dr.sc. SU dok s druge strane niz podataka od strane drugih kliničara koji nisu bili direktno involvirani u predmetnu pravnu radnju ukazuje da je sindrom demencije postojao kod pok. HU znatno prije poduzimanja sporne pravne radnje. Naveo je da zaključno smatra da je kod pok. HU došlo do razvoja sindroma demencije nekoliko godina prije poduzimanja sporne pravne radnje te da je u vrijeme sklapanja predmetne pravne radnje demencija bila uznapredovala i dovela do kognitivnih oštećenja uslijed kojih pok. HU nije bila sposobna razumjeti kakvu pravnu radnju poduzima i kakve su posljedice.

26.1. Tužitelji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je 1-tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 19. studenog 2024.

26.2. Saslušan na ročištu dana 28. veljače 2025. stalni sudski vještak medicinske struke Prof. dr. sc. ZU, prim.dr.med., specijalisti sudske psihijatrije, naveo je da je koristio isključivo dokumentaciju koja je bila dostupna u sudskom spisu i da smatra da nije bilo potrebe za analizu zdravstvenog kartona jer da su se o tome izjasnile dvije obiteljske liječnice pok. HU. Naveo je da može odgovoriti da ne postoji nalaz psihijatra na kojem bi bila postavljena dijagnoza demencije, međutim to da je odgovorio o tome da kod pok. HU najvjerojatnije nije bilo psihijatrijskih komplikacije koje se pojavljuju ponekad kod demencije. Naveo je da kada je naveo da niti jedan nalaz ne isključuje mogućnost demencije prvenstveno da je mislio na nalaze dvije liječnice obiteljske medicine koje su navele da u zdravstvenom kartonu pok. HU nisu registrirani psihički poremećaji što naravno ne isključuje mogućnost postojanja demencije, međutim svi drugi nalazi osim nalaza dr. SU ukazuju na to da su kod pok. HU još i prije 2010. postojale značajne promjene u smislu sindroma demencije uz opise i patološke podloge sindroma demencije kao što je to nalaz CT mozga iz 2010. Naveo je da najverojatnije s obzirom na patološke nalaze mozga odnosno znakova encetelopatije i ateroskleroze uz postojanje hipertenzije da se radilo najvjerojatnije o vaskularnoj demenciji. Naveo je da je upitno postojanje lucidnih intervala te da ih on u kliničkoj praksi nije vidio, međutim da su moguća određena poboljšanja kao npr. tijekom dana da pacijent može biti bistriji, a da navečer dolazi do pogoršanja. Međutim lucidni intervali kao takvi da postoje kao razdoblja razbistrivanja da je vrlo upitan koncept. Naveo je da baš tako kao što je navedeno da se ne može uspostaviti kontakt s pacijentom to što znači ukoliko piše verbalni kontakt otežan i da se iz te sintagme vrlo teško može ocijeniti kakva je priroda tog kontakta te da se iz nalaza CUO ne može ništa zaključiti kao i da se ne može isključiti mogućnost da je nekakav kontakt uspostavljen. Naveo je da liječnik koji se bavi bolestima mozga je iz domene neurologije te da se psihijatri pojavljuju kada demencija dovede do problema u nekom terapijskom procesu, međutim da psihijatri također sudjeluju u dijagnostici te da na početku takvi pacijenti budu dovedeni kod psihijatara kod nekih određenih smetnji. Što se tiče nalaza dr. EU da je taj nalaz koristio kao jedan čvrsti dokaz, da je uistinu kod pok. HU postojao sindrom demencije što na neki način anulira nalaz dr. SU koji je tvrdio da 2 godine prije nije bilo nikakvih znakova demencije, a postoje podaci o znakovima demencije od 2010. pa na dalje iz razloga što je dr. EU pregledala pok. HU uživo te da je na dan pregleda utvrdila demenciju. Naveo je da ne zna bolju metodu od pregleda i dijagnoze po psihijatru za utvrditi da li je neka osoba sposobna ili nesposobna za rasuđivanje. Naveo je da o kompetenciji dr. SU govori njegov nalaz koji nije sadržavao psihički status pok. HU koji ju je taj dan pregledao nego je samo naveo da su njene kognitivne sposobnosti uredne, a psihički status i ekvivalent pregleda u somatskoj medicini. Naveo je da može potvrditi da je taj nalaz nekompetentan i nesuficijentan, ali da on ne može ulaziti u kompetencije dr. SU. Naveo je da imajući u vidu prethodne nalaze smatra da postojeći nalaz SU vrlo vjerojatno nije bio točan te da što se tiče mogućnosti da je toga dana kada je dr. SU pregledao pok. HU bila sposobna za rasuđivanje da se ne može apsolutno odgovoriti sa sigurnošću u ovom slučaju, ali da može ponoviti s obzirom na prethodne nalaze koji su postojali prije pregleda dr. SU da pok. HU u vrijeme tog pregleda nije bila sposobna poduzimati pravnu radnju. Naveo je da uvijek treba ući u analizu ugovora u procjeni njegove složenosti što se onda komparira sa kognitivnim kapacitetima ispitivane osobe i da pok. HU nije bila sposobna za rasuđivanje vjerojatno zbog postojanja sindroma demencije. Naveo je da iskaz javne bilježnice te djelatnice CSS nisu mogli doprinijeti njegovoj procjeni pa da ih nije ni koristio, a dijagnozu demencije da postavljaju liječnici neurološke i psihijatrijske specijalizacije, a sumnju u demenciju da može postaviti svaki liječnik pa i kliničke psihologije. Naveo je da što se tiče nalaza od 10. veljače 2017. kao i čitavom nizu drugih nalaza izuzev 2010., 2015. i 2016. nigdje ne stoji da je dijagnoza demencije, da se dijagnoza demencije postavlja kada su opservirane od strane somatskih liječnika određene smetnje u komunikaciji sa tada pacijenticom HU te da još jednom ponavlja da netko može proći sa dijagnozom demencije bez kontakta sa psihijatrijskom službom ako nema psihičkih komplikacija u okviru demencije. Naveo je da je potpuno opravdano zaključiti s obzirom na nalaz CT iz 2010. da se demencija kod pok. HU počela razvijati prije 2010., da je 2019. potpuno relevantno dijagnosticirano od strane sudskog vještaka u postupku lišenja poslovne sposobnosti iz čega proizlazi da je potpuno opravdano zaključiti da je kod pok. HU sindrom demencije postojao i 2017. u vrijeme potpisivanja spornog ugovora. Naveo je da je nemoguće da osoba s takvim nalazom CT mozga uredno funkcionira, a s druge strane da su moguće i kliničke manifestacije demencije i kod urednog CT mozga. Naveo je da se u medicini nikada ne može govoriti od 100 % osim u slučaju smrti i to kada se pojave mrtvačke pjege i mrtvačka ukočenost tako da procjenjuje stanje pok. HU kao i većini forenzično psihijatrijskog vještačenja s većom ili manjom vjerojatnošću u predmetnom slučaju s visokom razinom vjerojatnosti. Naveo je da dva nalaza koja su najegzaktnija su nalazi iz 2010. nakon cerebrovaskularnog incidenta u okviru kojeg je učinjen CT mozga, nalaz dr. EU koja je 2019. jasno potvrdila postojanje sindroma demencije. Naveo je da ne može odgovoriti na pitanje od kada je po njemu pok. HU bila dementna i nesposobna za rasuđivanje, ali da može opravdano zaključiti da su ti simptomi postojali već 2016., a na što ukazuje dokumentacija iz OB Zadar i KBC-a Rijeka te da osoba sa potpunom nesposobnošću govora može govoriti neke riječi sa da, ne i stvoriti privid nekog adekvatnog kontakta, ali to i dalje ne znači da takva osoba može razumjeti složene odnose svoje okoline. Naveo je da je uzeo u obzir iskaze svjedoka za koje je smatrao da bi mogli biti od značaja pa da je uzeo i iskaz svjedoka IU koja je navela da je s njom komunicirala, da je čak imala neke zahtjeve u vidu jednostavnijih rečenica, međutim da je opet potrebno napomenuti da je npr. procjena tog svjedoka da se pok. HU ni u jednom trenutku nije gubila, da je to izvan kompetencije tog svjedoka. Na kraju je naveo da ne vidi ništa sporno, pogotovo kada se radi o starijim osobama, da osobi koja je sposobna da se 15 dana prije potpisivanja ugovora dovede liječnik psihijatar da procijeni njeno mentalno stanje, a koje nije čak ni sama naručila.

27. Sud je nalaze i mišljenja medicinskih vještaka psihijatara u cijelosti prihvatio kao stručne i potpune i u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom.

28. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev 1 do 4-tužitelja u cijelosti osnovan.

29. Odredbom članka 579 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO, propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja te da ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

30. Odredbom članka 580 ZOO-a propisano je da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te da prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

31. Odredbom članka 322 stavak 1 ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

32. Odredbom članka 327 stavak 1 ZOO-a propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, dok je člankom 328 propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

33. Među strankama nije sporno da su pok. KU, pok. HU, majka 1-tuženika te 1-tuženik sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 10. veljače 2017., a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku OUO iz [adresa].

33.1. Sporno je da li je pok. HU u trenutku sklapanja istoga bila sposobna za rasuđivanje odnosno da li je bila svjesna poduzimanja predmetnog pravnog posla.

33.2. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak medicinske struke Prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr.med., specijalist psihijatar psihoterapeut od 05. travnja 2022., iz kojeg proizlazi da je pok. HU bolovala od Demencije vaskularnog tipa, teške kliničke slike te da je demencija na dan 10. veljače 2017. bila razvijena u takvoj mjeri da pok. HU nije bila sposobna za rasuđivanje, kao i njezino opsežno dopunsko usmeno obrazloženje svoga nalaza i mišljenja u kojem je između ostalog navela da ukoliko je dovoljno podataka na temelju kojih može donijeti zaključak da je njezin odgovor da na pitanje da li se ovakvi nalazi rade bez zdravstvenog kartona te da joj je temeljem dokumentacije u spisu, a u nedostatku zdravstvenog kartona bilo dovoljno podataka za utvrditi da bi pok. HU bila sposobna ili nesposobna za rasuđivanje na dan sklapanja predmetnog ugovora. Da demencija nije akutna bolest već kronična progresivna bolest i u slučaju pok. HU da se može zamislit jednu vremensku crtu koja predstavlja tijek njezine bolesti i da već 2010. jasno se nalaze rezultati slikovnog prikaza mozga koji govori o značajnom oštećenju mozga pok. HU. U daljnjem tijeku prati se kroz priložene nalaze da njezino kognitivno zatajivanje traje i pogoršava se. U momentu kada je vještačila prof. EU ona da je bila u stadiju praktički duboke demencije i kada s njom nije bila u stanju uspostaviti nikakav kontakt i da to sve zajedno govori da je bolest kroz vrijeme napredovala i da je imala očekivani tijek. U nalazu prof. SU da nije našla niti jednom riječju opisani psihički status pok. HU i da unatoč tome što je dr. PU izdala takav nalaz u kojem stoji da pok. HU ne boluje od psihičkih bolesti u ovom slučaju, da nije bilo komplikacija demencije u smislu aditacije i da to znači nemira, halucinacije, depresije, suicidnog ponašanja i slično, a što bi sve bili razlozi da se pok. HU uputi psihijatru, a da ona nije morala imati spomenute simptome i da to ne znači da nije bila dementna te da gospođa HU nije bila psihijatrijski pacijent jer nije bilo psihijatrijskih komplikacija u demenciji te da je pitanje bilo da li HU boluje od psihičkih bolesti i da su doktorice odgovorile da ne boluje od psihičkih bolesti i da je to točno jer da je demencija bolest kojoj je u podlozi oštećenje mozga, a svako oštećenje mozga je neurološka bolest i to iz razloga što je navedeni zaključak Prof. dr. sc. Ika Rončević- Gržeta, dr.med., specijalist psihijatar psihoterapeut, potvrđen i psihijatrijskim nadvještačenjem od dana 25. listopada 2024. provedenim po Sveučilištu Josipa Juraja Strossmayera, Medicinskom fakultetu u Osijeku po vještaku Prof. dr. sc. Ivanu Požgain, prim.dr.med., specijalisti sudske psihijatrije, koji je naveo da prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji niti jedan liječnički nalaz koji se pojavljuje u okviru medicinske dokumentacije ne isključuju mogućnost postojanja demencije kod pok. HU osim nalaza prof.dr.sc. SU, dok s druge strane niz podataka od strane drugih kliničara koji nisu bili direktno involvirani u predmetnu pravnu radnju ukazuje da je sindrom demencije postojao kod pok. HU znatno prije poduzimanja sporne pravne radnje pa da zaključno smatra da je kod pok. HU došlo do razvoja sindroma demencije nekoliko godina prije poduzimanja sporne pravne radnje te da je u vrijeme sklapanja predmetne pravne radnje demencija bila uznapredovala i dovela do kognitivnih oštećenja uslijed kojih pok. HU nije bila sposobna razumjeti kakvu pravnu radnju poduzima i kakve su posljedice te koji je također u opsežnom dopunskom usmenom obrazloženju svoga nalaza i mišljenja naveo da smatra da nije bilo potrebe za analizu zdravstvenog kartona jer da su se o tome izjasnile dvije obiteljske liječnice pok. HU te da kada je naveo da niti jedan nalaz ne isključuje mogućnost demencije prvenstveno da je mislio na nalaze dvije liječnice obiteljske medicine koje su navele da u zdravstvenom kartonu pok. HU nisu registrirani psihički poremećaji što naravno ne isključuje mogućnost postojanja demencije, međutim svi drugi nalazi osim nalaza dr. SU ukazuju na to da su kod pok. HU još i prije 2010. postojale značajne promjene u smislu sindroma demencije uz opise i patološke podloge sindroma demencije kao što je to nalaz CT mozga iz 2010., kao i da o kompetenciji dr. SU govori njegov nalaz koji nije sadržavao psihički status pok. HU koji ju je taj dan pregledao nego je samo naveo da su njene kognitivne sposobnosti uredne, a psihički status i ekvivalent pregleda u somatskoj medicini. Da je potpuno opravdano zaključiti s obzirom na nalaz CT iz 2010. da se demencija kod pok. HU počela razvijati prije 2010., da je 2019. potpuno relevantno dijagnosticirano od strane sudskog vještaka u postupku lišenja poslovne sposobnosti iz čega proizlazi da je potpuno opravdano zaključiti da je kod pok. HU sindrom demencije postojao i 2017. u vrijeme potpisivanja spornog ugovora.

33.3. Što se tiče liječničke svjedodžbe od dana 10. listopada 2016. izdane od PU, dr.med., specijalistu obiteljske medicine iz [adresa] iz koje proizlazi da HU prema nalazima iz liječničkog kartona te uvidom u laboratorijske i medicinske nalaze da se ne može ustanoviti da ista boluje od akutnih ili kroničnih, zaraznih niti psihičkih bolesti, valja navesti da su se o navedenom izjasnili gore navedeni vještaci, međutim i sama svjedokinja PU je u svome iskazu navela da kada je pacijent suvisao te odgovara na pitanje i poduzima radnju da ne provjeravaju AVPU stanje, a da je psihički status sasvim nešto drugo te da psihičko stanje nikad nije procjenjivano i da ne može odgovoriti da li je do **.**.2016. kod pok. HU primijetila znakove demencije jer da se demencija postavlja prema 4 parametra odnosno prema kriterijima za postavljanje dijagnoze demencije i to tu dijagnozu najčešće postavlja ili neurolog ili psihijatar te da može i liječnik obiteljske medicine međutim ta dijagnoza mora pokrepljena sa opsežnim intervjuom sa pacijentom, heteramnestički podaci, laboratorijski podaci, slikovne pretrage CT mozga i MR mozga, dok što se tiče liječničke potvrde TU, dr.med., specijalist obiteljske medicine od dana 13. rujna 2017. iz koje proizlazi da je ista pregledala HU i ustanovila kliničkim pregledom i uvidom u zdravstveni karton da je ista bez psihičkih bolesti u osobnoj anamnezi također valja navesti da su se o navedenom izjasnili gore navedeni vještaci, međutim i sama svjedokinja TU u svom je iskazu navela da je ona napisala dijagnozu u liječničkoj potvrdi i da je pok. HU bila fizički po svemu ovisna te da je u trenutku njezinog pregleda bila bez mogućnosti govora odnosno da ista nije pričala te prvi posjet u kućne posjete pok. HU da je bio u ožujku 2017., da je ona često bila u posjeti te da HU nije mogla razgovarati da je bila afazična bez sposobnosti govora i da nije davala odgovore na njezin upit.

33.4. Slijedom svega navedenog zaključno je mišljenje ovoga suda da pok. HU u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno dana 10. veljače 2017. nije bila sposobna za rasuđivanje te nije mogla shvatiti značaj prave radnje koju poduzima, slijedom čega je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

34. Ovaj sud nije posebno cijenio iskaze 1 i 2-tužitelja te 1-tuženika i to iz razloga što je evidentno da su isti zainteresirani za ishod predmetnog postupka te prema mišljenju ovoga suda isti ne mogu biti objektivni. Također, nije posebno cijenio niti iskaz svjedoka IU i to iz razloga što je njezin iskaz u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima u spisu iz kojih proizlazi da HU u predmetnom razdoblju nije pričala odnosno iz različitih liječničkih nalaza proizlazi da se verbalni kontakt s bolesnicom ne uspostavlja te je navedeno potvrdila u svome iskazu i njena obiteljska liječnica TU, dok je svjedok IU navela da je ona sa HU cijelo vrijeme komunicirala, da je sve razumjela te kada bi ona nešto pitala pok. HU da bi joj ista odgovarala sa da, ne i druge riječi te da je znala i proste rečenice "daj mi ovo", "daj mi ono" i da je tako bilo 2017. da su tako komunicirali. A osim toga istu je plaćao 1-tuženik te ista nije objektivna. Ne prihvaća se niti iskaz javnog bilježnika OUO koja je u svome iskazu navela da je HU bila uredno počešljane kose te prisebna i razumna, a vodili su i druge razgovore i da su normalno razgovarali sa proširenim rečenicama, da zna da je pročitala ugovor i to iz razloga što je navedeno u potpunoj suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom, međutim i za očekivati je da će javni bilježnik u svome iskazu potvrditi da je postupak solemnizacije ugovora proveo u skladu sa zakonom i po pravilima struke. Također, nije prihvaćen niti iskaz svjedoka SU čiji je iskaz također u suprotnosti s provedenim dokazima tj. psihijatrijskim vještačenjima te iz razloga što je istoga privatno angažirao i platio upravo 1-tuženik u čijem je interesu da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju i dalje pravno egzistira.

35. Nadalje, ovaj sud nije prihvatio priznanje 2-tužene UU iz podnesak od dana 03. srpnja 2018. i to iz razloga propisanih odredbom čl.3 st.3 ZPP-a.

36. Što se tiče preinake tužbe koju su tužitelji napravili u podnesku od dana 12. kolovoza 2022., a kojoj se 1-tuženik protivio u podnesku od dana 15. rujna 2022., valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista zbog same prirode predmetnog pravnog odnosa svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

37. Valja navesti da je na ročištu dana 14. prosinca 2023. odbijen dokazni prijedlog 1-tuženika za provođenjem daljnjih personalnih dokaza i to iz razloga što je ovaj sud, s obzirom na dotad provedene dokaze, smatrao da isti nisu odlučni za razrješenje ove pravne stvari te je odbijen i dokaz za pribavom zapisnika o vanjskom uredovanju javnog bilježnika i to iz razloga što se navedeno već nalazilo na listu 165 spisa.

38. Što se tiče zabranjenog pitanja punomoćniku 1-tuženika na ročištu 28.10.2022. koje je želio postaviti vještaku Iki Rončević-Gržeta valja navesti da predmet vještačenja nije bilo utvrđenje točnog trenutka kada je pok. HU postala nesposobna za rasuđivanje, već da li je bila u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nesposobna za rasuđivanje.

38.1. U odnosu na prvo pitanje koje je zabranjeno punomoćniku 1-tuženika na ročištu 14. prosinca 2023., a kojega je želio postaviti svjedoku PU, valja navesti da navedena svjedokinja unatoč tome što je liječnica nema kompetencija za odgovoriti na navedeno pitanje s obzirom da je specijalist obiteljske medicine, dok što se tiče drugog zabranjenog pitanja valja navesti da predmet spora nije bilo utvrđenje karaktera pok. HU.

38.2. Dok što se tiče zabranjenih pitanja punomoćniku 1-tuženika na ročištu 28.02.2025. koje je želio postaviti vještaku ZU valja navesti da se o navedenom vještak više puta izjasnio u svom usmenom izlaganju na istom ročištu.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a 1 do 4-tužitelju su priznati troškovi koji su bili neophodni radi vođenja parnice, pa je stoga dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 260,00 eura (Tbr.7 t.1 i Tbr.40 t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), trošak zastupanja po odvjetniku i to zastupanja na trinaest ročišta i to za jedanaest u iznosu od 260,00 eura za svako i dva u iznosu od 130,00 eura za svako (Tbr.9.t.1 i t.2. i Tbr.40 t.1.Tarife ), sastavljanja devet podneska i to za četiri u iznosu od 260,00 eura za svaki i pet u iznos od 65,00 eura za svaki (Tbr.8.t.1 i t.3 i Tbr.40 t.1. Tarife ), pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.186,25 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 594,59 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,36 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu od 66,36 eura dakle sveukupno je 1 do 4-tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 6.658,56 eura.

39.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 30. travnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. 1 do 4-tužitelja

- pun. 1-tuženika

- 2-tuženoj