Posl.br. P-683/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1,53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punom. Vladimiru Marganu, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punom. Vesni Škare Ožbolt, odvj. iz Zagreba, radi predaje u posjed, na raspravi dana 17. ožujka 2025. g. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 30. travnja 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Drmun, površine 164 čhv upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, a kako je to prikazano na izvodu iz katastarskog plana od 1. srpnja 2020. godine po ovlaštenom inženjeru geodezije VU, dipl. ing. geod., a koji je priložen uz tužbu u ovome postupku u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana, te da na taj trošak plati zateznu kamatu prema stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Tužitelj dužan je tuženiku naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.026,54 eur, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica] , a tuženik da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da je tuženik u produžetku svoje nekretnine zaposjeo dio tužiteljeve nekretnine i to na njenom istočnom dijelu, površine cca 27 m2, a sve kako je je to prikazano na izvatku iz katastarskog plana po ovlaštenom vještaku mjerniku. Stoga traži da mu tuženik preda u posjed dio njegove nekretnine. Traži trošak parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tvrdi da su neosnovani navodi tužitelja, budući parcela tuženika graniči sa parcelom tužitelja, i u cijelosti je ograđena suhozidom starijim od 90 godina. Tužitelj je svoju nekretninu tek nedavno kupio te je znao za predmetni suhozid, a budući tuženik taj dio nekretnine drži u svojem posjedu, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući da prilikom stjecanja svoje nekretnine tužitelj nije bio u dobroj vjeri budući je znao ili morao znati da taj dio nekretnine je posjed tuženika i da na isti tužitelj ne može polagati nikakva prava. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu. Traži trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4) , uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 5), uvid u izvadak iz katastarskog plana (str. 6), uvid u povijesni vlasnički list 664 k. o. [katastarska općina] (str. 16), uvid u skicu izmjere (str. 20), uvid u elaborat vještaka mjernika ČU u predmetu P-613/2020 (str. 21-24), uvid u rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo od 11. listopada 2013.g. (str. 25), uvid u rješenje o utvrđivanju građevinske čestice istog državnog tijela (str. 28), uvid u rješenje Ministarstva prostornog uređenja od 17. kolovoza 2020.g. (str. 45), obavio očevid na licu mjesta u Starigradu – Bralići dana 9. ožujka 2023.g. u prisutnosti vještaka mjernika ČU, izvršio opis lica mjesta, izvršio uvid u skicu vještaka mjernika ČU (str. 81), te uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka od 24. ožujka 2023.g. (str. 83-86), saslušao stranke te saslušao svjedoka ĆU.

4. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju, iskaz vještaka mjernika ČU, obavljenog očevida na licu mjesta te iskaza samih stranaka kao i iskaza svjedoka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je istog odbio.

5. Nesporno je da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] pašnjak drmun, površine 164 čhv, kao vlasnik upisan tužitelj.

6. Nema spora da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 39D (dio kuće), dvorište Starigrad, površine 61 m2, upisan kao vlasnik tuženik.

7. Nema spora da je sud očevidom na licu mjesta utvrdio da dio parcele tuženika se proteže i "zalazi" u parcelu 619/2, vlasništvo tužitelja, da u naravi taj dio predstavlja vrt koji u posjedu drži tuženik. Sa zapadne strane postoji uski prilazni put, a dio tog prijepora na tom mjestu predstavlja betonsko-kameni zid u dužini cca 3m. Sa južne strane taj vrt "drži" visoki stari kameni zid koji je po gornjem dijelu zaliven betonom protiv urušavanja. U naravi se radi o podzidu koji pridržava predmetni vrt jer je vrt višeg nivoa. Radi se o starom kamenom zidu ozidanom od velikih komada kamena i prostim očevidom je vidljivo da je taj zid star najmanje 100 godina. Isti se prema istoku pruža u duljini cca 8m , a na toj strani postoji željezna bijela ograda. Od tog mjesta zid se prema istoku pruža za još 2m te naslanja na stari kameni ogradni zid. U naravi radi se o vrtu u kojem postoje posađena stabla voćaka, a po zidu je postavljena visoka željezna crvena ograda – nosači za lozu zvani brajda. Opisani vrt graniči sa parcelom 615 te sa istom predstavlja jednu cjelinu.

8. Iz iskaza vještaka mjernika nesporno proizlazi da je sačinio skicu lica mjesta – ortofoto snimak iz 2020.g. , pa je sporni prijepor označen točkama 125-126- 32-15-14-13-12-125.Isti je širine 3,5 m i dužine cca 8m, sveukupne površine 28 m2. Prema istoku prijepor ne seže do susjedne kč. br. [katastarska čestica] već se zatvara i to upravo na granici vlasništva parcele 615, dakle parcele tuženika. Iz nalaza vještaka od 24. ožujka 2023.g. prikazan je pregled terase objekta kč. br. [katastarska čestica], prijepor sa sjeverozapada – potporni zid, prijepora sa sjevera u odnosu na parcelu vlasništvo tuženika te pregled prijepora sa zapadne strane kao i relativna visina potpornog zida od 1,90 m. Također je vidljiv prijepor sa dimenzijama utvrđenim po vještaku mjerniku.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je svoju parcelu 619/2 kupio zajedno s parcelom na kojoj se nalazi njegova obiteljska kuća. Istu je kupio od prodavateljice NU, koja je bila nominalna vlasnica te zemlje. Radilo se o teretnom ugovoru za koji je tužitelj kao kupac isplatio kupoprodajnu cijenu. Drži da je kupovina obavljena 2010.g., a zemlju je kupio preko agencije, tako da istu nije bio u mogućnosti odmah vidjeti niti ući u posjed kupljene nekretnine. Ovo iz razloga što je po zanimanju pomorac i budući plovi, to nije mogao učiniti iz objektivnih razloga. No, čim je otišao u Braliće utvrdio je što je kupio. Tada je zvao vještaka mjernika te je utvrdio gabarite svoje parcele. Njegova parcela 619/2 u to vrijeme odgovarala je istom stanju kao i što ju je sud utvrdio očevidom na licu mjesta u ovom predmetu. Nije se posebno interesirao tko je posjednik tog vrta, ali je držao da je to njegova parcela. Vidio je tuženika u tom vrtu da nešto radi, ali mu nije ništa prigovarao. No, između njega i tuženika došlo je do imovinskih sporova koji su rezultirali sa vođenjem više parnica, između inih i zbog smetanja posjeda, pa se konačno odlučio na ovaj postupak tražeći da mu tuženik preda u posjed njegovu parcelu. Ističe da u trenutku kupoprodaje svoje zemlje nije vidio ovaj potporni zid, ali ga je vidio kasnije kada je po kupoprodaji došao u Braliće. Njemu je bilo dovoljno da je taj vrt kupio i znao je da je njegov. Ne sjeća se da bi ga prodavateljica nekretnine uvela u posjed.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je nominalni vlasnik i posjednik ovog vrta, da mu je isti darovala njegova sada pok. majka GU udata MU, da je to učinila negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća te mu je točno pokazala što mu daruje. Tada mu je pokazala i ovaj sporni vrt koji je u trenutku darovanja sa svojim stanjem u naravi bio identičan kao što je i danas. Postojao je stari podzid koji "drži" taj vrt sa južne strane, a po njemu je taj podzid sagrađen prije više od 150 godina. To je bio razlog da nije imao potrebe provjeravati gruntovno stanje te je tek u ovoj parnici prvi put saznao da se kao vlasnik parcele 619/2, na koju se proteže njegov vrt, vodi tužitelj. Znade da je vlasnica ove čestice prije tužitelja bila izvjesna NU, koja je svoju zemlju prodala ovdje tužitelju. Za cijelo vrijeme dok je bio susjed sa NU, koristio je i uživao taj dio vrta te mu ova za cijelo vrijeme nikada nije rekla da nema pravo koristiti vrt i da bi isti eventualno bio njeno vlasništvo. Ista je smatrala da je on legitimni vlasnik tog vrta jer mu nikada zbog toga nije stavila nikakvu primjedbu. Kada je tužitelj od NU kupio ovu zemlju, od kupnje pa do danas nikada nije bio u tom vrtu niti je vršio bilo kakve posjedovne čine. Sjeća se kako je na parceli tužitelja bila jedna baraka, koju je tužitelj srušio, ali ta baraka nije bila u spornom vrtu već se nalazila južnije na preostaloj parceli tužitelja. Nadodaje kako je ova NU tu zemlju prethodno kupila od sada pok. RU, koji je bio raniji vlasnik i njegov daljnji rod. Sa pok. RU nikada nije bilo govora o tom vrtu, a isti je znao za taj vrt, viđao tuženika u istom te mu za cijelo vrijeme nikada nije osporio posjed tog vrta. Ističe da ima 84 godine života te se tog zida sjeća cijeli svoj život i na tom mjestu se nalazi. U vrtu su postavljene brajde - nosači za vinovu lozu i to je on učinio, pri čemu mu nikada nitko nije prigovarao da u tom vrtu ne bi mogao nešto raditi niti da taj vrt ne bi bio njegov.

11. Iz iskaza svjedoka ĆU proizlazi da je dolazio u Braliće i to da dolazi još od 1969.g. (supruga mu je iz Bralića), te se sjeća predmetnog zida. Sjeća se pok. TU koji je svoje parcele prodao izvjesnim A, da je tuda znao prolaziti, ali mu ni pok. TU ni NU nikada nisu branili da tuda može proći. Znade da se parcela tuženika nalazi sjeverno od tog vrta, a ista predstavlja cjelinu jer sa južne strane je ograničava predmetni podzid. Taj vrt je postojao još dok je bio živ pok. TU, ali je za cijelo vrijeme posjed vrta imao tuženik. Sjeća se kako mu je osobno TU govorio da je to vrt od tuženika. Nadodaje da nije imao priliku vidjeti vlasnički list niti znade tko se vodi kao vlasnik tog vrta, ali misli da je to tuženik. Također ističe kako je tuženik bio u dobrim odnosima sa pok. TU kao i sa ovim NU te su susjedi tuženika znali da je tuženik posjednik ovog vrta.

12. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio kako je neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed dio njegov nekretnine kč. br. [katastarska čestica] pašnjak drmun površine 164 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovo iz razloga kako nema spora da je taj vrt ograđen suhozidom koji postoji od davnina (sud je očevidom na licu mjesta utvrdio da je taj zid stariji od 100 godina) , da je tužitelju u trenutku stjecanja njegove nekretnine bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da u stvarnosti postoji suhozid te da je isti međa sa nekretninom tuženika kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 39D (dio kuće) dvorište Starigrad, površine 61 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da tužitelj nije u dobroj vjeri glede predmeta spora, te da tuženik nesmetano koristi i obrađuje predmetni vrt koji je omeđen suhozidom, a da mu prijašnji vlasnici susjednih nekretnina, dakle prednici tužitelja, nikada nisu osporili to pravo.

13. Temeljem čl. 161 zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr. – dalje ZV) u reivindikacijskoj tužbi vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, pri čemu vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Posjednik pak ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjed od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

14. Nema spora, a što je sud utvrdio iz iskaza tuženika, da je tuženik posjed ovog dijela vrta dobio darovanjem iza svoje majke, sada pok. TU GU, udate MU, da je stanje vrta tada bilo identično kao i u trenutku kada je sud obavio očevid na licu mjesta u ovom predmetu, da parcela tuženika 615 praktički predstavlja jednu cjelinu sa predmetnim vrtom, iako taj vrt "zalazi" u kč. br. [katastarska čestica] i to u površini od 28 m2, a kako je to nesporno utvrdio vještak mjernik. Položaj spornog vrta vidljiv je iz skice lica mjesta vještaka mjernika (vidi str. 81), i omeđen je brojevima koji su navedeni u točki 8. ovog obrazloženja. Isto tako je nesporno da je ova parcela bila vlasništvo izvjesnog TU sada pok. koji je pak istu prodao NU, koja je pak konačno tu parcelu prodala tužitelju. Međutim, sasvim je razvidno, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆU, da pravni prednici tužitelja nikada nisu osporavali tuženiku pravo na posjed ovog vrta te su smatrali da je isti njegovo vlasništvo i sastavni dio njegove parcele, budući je tuženik nesmetano vršio posjed, a on je pak posjed preuzeo od svojih pravnih prednika. Da tužitelj u trenutku kupoprodaje nije znao gabarite svoje čestice 619/2, nesporno proizlazi i iz njegovog iskaza, budući je iskazao da je tu nekretninu kupio preko posrednika, te je tek naknadnim dolaskom u Braliće utvrdio gabarite svoje čestice. No, ni tom prigodom nije osporio tuženiku pravo na posjed, vidjevši da je taj vrt sastavni dio parcele tuženika, već se na ovu tužbu odlučio tek u onom trenutku kada je sa tuženikom došao u spor glede imovinskih prava kao i spor zbog smetanja posjeda, a kako to opravdano ističe tuženik. U tom kontekstu relevantan je prigovor tuženika da je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom radi izdavanja rješenja o utvrđivanju građevinske čestice. Radilo se o upravnom postupku gdje je tužitelj zahtijevao utvrđenje građevinske čestice odnosno zemljišta nužnog za uporabu građevine. Naime, već u tom postupku tužitelju je bila jasna linija razgraničenja njegovih parcela.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mjernika ČU budući je nalaz dat istinito i vjerodostojno te što isti ne odudara od utvrđenja na licu mjesta, a sačinjen je u skladu sa pravilima struke. Isto tako sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka ĆU budući je njegov iskaz dat vjerodostojno i istinito te što se nema razloga posumnjati u njegovu nepristranost.

16. Temeljem čl. 122 ZV-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Temeljem čl. 124 ZV-a stjecatelj koji je makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige , stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunosti iz stavka 1 ovog članka glede onih prava, tereta i ograničenja koja postoje na temelju zakona , a ne upisuju se u zemljišnu knjigu. Tužitelj prilikom stjecanja svoje nekretnine nije bio u dobroj vjeri, pa nema pravni osnov postavljati predmetni tužbeni zahtjev prema tuženiku.

17. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Tužitelj je izgubio spor pa je u obvezi tuženiku naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tuženika i to sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur, sastav dva podneska, svaki po 200,00 eur, pristup na pet ročišta, svako po 200,00 eur plus PDV od 25% u iznosu od 400,00 eur, te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 26,54 eur. Sveukupno 2.026,54 eur. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr. ). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 Zakona o parničnom postupku (N.N. 80/22).

U Senju, 30. travnja 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.