Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-13/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 14. studenog 2024. poslovni broj: P-622/2019-25, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-622/2019-25 od 14. studenog 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Nepobijano rješenje prvostupanjske odluke nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici OTP banci d.d. Split isplatiti tužiteljici RG na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF iznos od 12.147,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2016. do isplate te iznos od 4.545,77 EUR na ime zakonskih zateznih kamata. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 1.274,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom III. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice prema tužiteljici u iznosu od 10.350,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi troškove postupka tužiteljici u iznosu od 2.709,37 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate.

1.1. Nepobijanim rješenjem prvostupanjske odluke utvrđeno je da se za iznos od 3.267,17 EUR sa zateznom kamatom tužba smatra povučenom.

2. Prvostupanjsku odluku pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači odluku o troškovima postupka sukladno navodima žalbe i naloži tuženici naknaditi joj trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR "25% PDV".

3. Prvostupanjsku presudu također pravodobnom žalbom pobija tuženica i to u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2., i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 22/80 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3. i 4. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom žalbenom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbu, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak te naloži tužiteljici da joj naknadi troškove parničnog postupka sukladno predanom troškovniku uz uvećanje za troškove žalbe.

4. Parnične stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

5. Žalba tuženice je osnovana pa je posljedično žalba tužiteljice na trošak postupka bespredmetna.

6. Stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 12.147,91 EUR s osnova preplaćenih kamata i preplaćene valute CHF sa zateznom kamatom od 10. listopada 2016. do isplate, iznosa od 4.545,77 EUR na ime zakonskih zateznih kamata te iznosa od 1.274,80 EUR na ime pogrešno obračunate glavnice sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate kao i o nepostojanju tražbine tuženice u iznosu od 10.350,94 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, prvostupanjski sud temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjem:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tužene banke (HVB Splitska banka d.d. Split) kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 26. lipnja 2006. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 71.380,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za CHF na dan korištenja kredita s namjenom za kupnju stana koji kredit se tužiteljica obvezala platiti kroz 240 mjeseci u 240 mjesečnih rata

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,30% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s važećim unutarnjim aktom kreditora (točka 5. i 10. ugovora)

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj:

Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 – dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa no da tuženica nije predlagala personalne dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužiteljica u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znala i mogla znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate,

pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu.

6.1. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje kao nespornim da su tužiteljica i tuženica 19. veljače 2016. sklopile Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita od 19. veljače 2016. (Dodatak i Sporazum) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjena valute temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) u EUR te da je tim ugovorom utvrđeno da ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 3. ožujka 2016. iznosi 31.786,34 EUR i otplaćuje se u jednakim vremenskim razmacima dok je sporazumom o korištenju preplate utvrđeno da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila izračun konverzije i da banka i korisnik kredita sporazumno utvrđuju da postoji preplata u iznosu od 10.350,94 kn koja je manja od 50% u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita i da će se taj iznos preplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu te je nesporno da je taj iznos tužiteljici vraćen kroz umanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu.

6.2. U odnosu na sporno pravno pitanje da li tužiteljica nakon sklapanja Dodatka i Sporazuma kojim je provedena konverzija ima pravo na povrat s osnova preplaćene kamate i s osnove preplate zbog ugovorene valute CHF te povrat s osnova razlike u konvertiranoj glavnici sve s osnova nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu te da li su tim sporazumom o konverziji otklonjene posljedice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu, prvostupanjski sud prije svega utvrđuje da nema spora da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, ali da to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzije nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu. Pri tome ukazuje da je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem VS RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. dok se u odnosu na dopuštenost utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu nakon sklapanja sporazuma o konverziji poziva na rješenje VS RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. i Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. Osim toga poziva se na stajalište Europskog suda izraženog u odluci C 452/18 od 9. srpnja 2020. i C 118/17 od 14. ožujka 2019. iz kojih odluka zaključuje da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo, pa u odnosu na to pravno shvaćanje smatra da je neodlučno da je prema ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Nastavno smatra da zaključenje sporazuma o konverziji za koji se tužiteljica odlučila ne znači ujedno da je time u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a niti se zaključenjem tog ugovora tužiteljica odrekla potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Smatra da su sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru stranke utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora ali nisu regulirale prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje od konverzije niti se tužiteljica tim Dodatkom odrekla potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama iz osnovnog ugovora kao što ni odredbama ZID ZPK/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji. Zaključno prvostupanjski sud smatra da Dodatkom ugovora o kreditu te odredbama ZID ZPK/15 kao i prema stajalištu Europskog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljica sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju nepoštenih ugovornih odredbi i zbog čega tužiteljica osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te ima jednako tako pravo na povrat razlike glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita.

6.3. Na temelju naloga sudskom vještaku DS d.o.o. Karlovac da utvrdi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, koliki je iznos je preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, sve to do konverzije tj. zaključenja aneksa, zatim da utvrdi iznos koji je prilikom konverzije tužena banka vratila tužiteljici kroz smanjenje anuiteta, te da izvršiti uračunavanje tog iznosa vraćenog u konverziji s potraživanjem tužiteljice, a temeljem članka 171. i 172. ZOO, da utvrdi da li je tužena banka ispravno izračunala preostalu glavnicu kod konverzije, odnosno da utvrdi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, prvostupanjski sud je iz nalaza vještaka DS d.o.o. utvrdio:

- da po izvršenoj konverziji postoji višak uplaćenog iznosa – preplata od 10.350,94 kn koja se koristi sukcesivno kod plaćanja budućih anuiteta u visini od 50% anuiteta sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti

- da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa platila 6.950,29 CHF više no što bi platila da se kamatna stopa nije mijenjala odnosno 39.053,85 kn prema srednjem tečaju tuženika na dan svake izvršene uplate

- da razlika s osnove valutne klauzule zbog promjene tečaja u razdoblju otplate u odnosu na početni tečaj po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 52.474,63 kn odnosno po obje osnove ukupno 91.528,48 kn

- da je razlika glavnice koja je ušla u konverziju (radi promjene kamatnih stopa tijekom otplate kredita od korištenja do konverzije) viša za 2.069,46 CHF odnosno 9.605,05 kn po tečaju kod korištenja kredita od glavnice kakve je bila po početnom otplatnom planu

- da po izvršenom prijeboju i uračunavanju (članak 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužiteljice dug tuženice na dan zadnjeg povrata/prijeboja 10.10.2016. iznosi 125.778,62 kn, od čega 91.528,48 kn na ime glavnice duga, a 34.250,14 kn na ime zatezne kamate obračunate do 10.10.2016.

- da su povratom priznate preplate isplaćene samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 10.350,94 kn zbog čega zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2. obračuna kamate te 21. tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 10.10.2016. pa do isplate

te slijedom navedenih utvrđenja ocjenjuje da konverzijom nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer tužiteljici nije vraćeno sve što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platila, a tuženica primila zbog čega posljedično ocjenjuje da je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 12.147,91 EUR (91.528,48 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2016. kao dana na koji je utvrđeno stanje duga, iznos od 4.545,77 EUR (34.250,14 kn) na ime zatezne kamate obračunate do 10. listopada 2016. te iznos od 1.274,80 EUR (9.605,05 kn) na ime razlike pogrešno obračunate glavnice, a kako je tužiteljica i specificirala tužbeni zahtjev.

6.4. Prigovor tuženice da je tražbinu tužiteljice trebalo umanjiti za tzv. negativne razlike kada su anuiteti iznosili manje od početnog zbog promjene redovne kamate i tečaja na niže u odnosu na početnu kamatu i tečaj, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer tuženica nije podnijela prigovor radi prebijanja niti protutužbu za tzv. negativne razlike dok prigovor radi prebijanja tuženice za iznos od 10.350,94 kn koji odgovara iznosu utvrđene preplate po konverziji odbija jer je za taj iznos sudski vještak temeljem članka 171. i 172. ZOO izvršio uračunavanje navedenog iznosa i za taj iznos je kroz uračunavanje ukupna tražbina tužiteljice i umanjena te tužiteljica taj iznos niti ne potražuje već je u skladu sa nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev pa je taj iznos već prebijen kroz uračunavanje.

7. Prigovor zastare utužene tražbine prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim rukovodeći se stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi Rev- 2245/17.

8. Tuženik u žalbi ukazuje da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev te da se zastara preinačenog dijela ocjenjuje samostalno. Poziva se na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. prema kojem ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica u kojoj se oni pozivaju na pravne učine presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Iz navedenog shvaćanja zaključuje da je tužitelj izvršio preinaku nakon isteka pet godina od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kojem je dijelu ta presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. zbog čega je prvostupanjski sud odbivši prigovor zastare pogrešno primijenio materijalno pravo.

8.1. U svezi gornjih žalbenih navoda valja navesti da je tužiteljica tužbenim zahtjevom određenim u tužbi s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema odluci prednika tuženice i ugovorene valute obveze u CHF zahtijevala isplatu iznosa od 160.000,00 kn što predstavlja iznos od 21.235,65 EUR pa se stoga što tuženica nakon provedenog dokaza vještačenjem iz iste činjenične osnove zahtijeva iznos od 12.147,91 EUR ili sveukupno 17.968,48 EUR ne radi o preinaci tužbe sukladno članku 191. stavku 3. ZPP već o djelomičnom povlačenju tužbe.

9. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP reproducirajući zakonsko obilježje te bitne povrede povezujući tu bitnu povredu s pogrešnom primjenom ZID ZPK/15 u vezi koje primjene ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj: Gos - 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. Kontradiktornost i nerazumljivost presude nalazi u utvrđenju prvostupanjskog suda da je Dodatak o konverziji nova valjana osnova s kojom se retroaktivno mijenja Ugovor o kreditu, a istovremeno usvaja tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji proizlaze iz ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Ističe da od dana sklapanja Dodatka o konverziji, Ugovor o kreditu više ne proizvodi nikakve pravne učinke te da nakon sklapanja istog tužiteljica nema više pravni interes kako za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tako ni za potraživanje isplata na temelju više plaćenih iznosa na temelju Ugovora o kreditu jer je pristala da se sve uplate koje je izvršila po CHF Ugovoru uključe u konverziju radi namirenja konvertiranog kredita na koji način je tužiteljica u cijelosti obeštećena. Ukazuje na pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda usvojen na sjednici održanoj 13. prosinca 2022. i 20. prosinca 2022. prema kojem u slučaju kada je sklopljen sporazum o konverziji tužitelj ima pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita sukladno članku 19.c ZID ZPK/15. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je pogrešnom primjenom članka 1115. ZOO tužiteljici dosuđena zatezna kamata jer ako su odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ne znači nužno da je ona nepoštena. Daljnjim sadržajem žalbe iznosi razloge zbog kojih smatra neosnovanim stajalište prvostupanjskog suda da je za odlučivanje o tzv. negativnim razloga potrebno podnijeti prigovor prijeboja ili protutužbu.

10. Prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih je na plaćene iznose s osnove ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu dosudio tužiteljici zateznu kamatu od dana kada su ti iznosi plaćeni niti se pozvao na ijednu zakonsku odredbu, pa tako ni na odredbu članka 1111. i članka 1115. ZOO.

10.1. No, u odnosu na primjenu članka 1115. ZOO valja ukazati na razloge zbog kojih su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi i valuti obveze vraćanja kredita vezanoj uz tečaj CHF utvrđene nepoštenim, a posljedično i ništetnim presudom donesenoj u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača za koja pravna utvrđenja je sud na temelju članka 502.c ZPP vezan u ovom postupku zaštite individualnih prava potrošača, zatim da je takve odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu unaprijed pripremila tuženica i da se o istima nije pregovaralo te da se tim nepoštenim odredbama koristila tuženica radi stjecanja nepripadne koristi iz čega pak proizlazi da nije postupala u dobroj vjeri što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga po ocjeni ovog suda tužiteljici na temelju članka 1115. ZOO pripada zatezna kamata na preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi od dana stjecanja.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ostvarene procesne pretpostavke za umanjenje preplaćenih iznosa s tzv. negativnim razlikama u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od onog prema kojem je tužiteljici isplaćen ugovoreni kredit i kada je redovna kamata bila niža od početno ugovorene. O tome je pravno shvaćanje zauzelo prošireno vijeće Vrhovnog suda u presudi broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koje je na revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih ugovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorilo: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio način tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

12. Pogrešno tuženica smatra da zbog sklopljenog Dodatka i Sporazuma tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu i tužbe za isplatu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije podnijela tužbu za utvrđenje već samo tužbu za isplatu koju temelji na nepoštenim i ništenim odredbama Ugovora o kreditu koje su takvima već utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i koja je obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima na temelju članka 502.c ZPP. Činjenica da je sklopljen Dodatak i Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost zahtijevati isplatu na temelju ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu time da se kod kondemnatorne tužbe ne treba dokazivati pravni interes kao kod tužbi za utvrđenje.

13. Ispitivanjem pobijane presude u pravcu u žalbi istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ali i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina pravilnost jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i međusobno proturječni.

14. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da nema spora da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15 naglašavajući da je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem VS RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.

14.1. U rješenju VS RH broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na postavljeno revizijsko pitanje odgovoreno je: „Sporazum o konverziji sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

14.2. Člankom 19.c stavkom 1. ZID ZPK propisan je izračun konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

Daljnjim odredbama ZID ZPK/15 propisano je što sve mora sadržavati izračun konverzije radi informiranja potrošača, učinci konverzije za vjerovnika i za potrošača.

14.3. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama u skladu s kojima je nesporno provedena konverzija Ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka i Sporazuma 19. veljače 2016., svi iznosi koje je tužiteljica platila tuženici za podmirenje obveza iz osnovnog ugovora o kreditu, pa tako i onih iznosa koji su plaćene na temelju ništetne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate prema odluci banke, a koju je banka odredila po stopi većoj od one početno ugovorene od 4,30%, kao i s osnove ništetne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvoreni su u EUR prema tečaju na dan plaćanja i iskorišteni za namirenje obveza po sada konvertiranom kreditu prema članku 19.c stavku 1. i 2. ZID ZPK/15, dakle za podmirenje glavnice koja je na dan isplate kredita (kunska protuvrijednost 71. 380,00 CHF po prodajnom tečaju HNB – točka 2. Ugovora o kreditu) pretvorena u EUR sa kamatnom stopom umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koja je jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je tuženica primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja Ugovora o kreditu, uz uvažavanje smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica je učinila nespornim da joj je utvrđeni iznos pretplate od 10.350,94 kn sukladno Sporazumu u cijelosti iskorišten za namirenje budućih obroka.

14.4. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 26. lipnja 2006. nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru i Sporazuma u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužiteljicu s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

15. Unatoč utvrđenju da je konverzija kredita provedena u skladu s odredbama o konverziji ZID ZPK/15 te da su Dodatak Ugovoru i Sporazum o korištenju pretplate valjani pravni poslovi s valjanim pravnim učincima i da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje iznose koje je platila temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz daljnju nespornu činjenicu da je utvrđena pretplata od 10.350,94 kn iskorištena za namirenje budućih anuiteta, dakle anuiteta dospjelih nakon 30. rujna 2015., prvostupanjski sud daje nalog vještaku da ne samo utvrdi iznose koje je tužiteljica kroz razdoblje otplate do sklapanja konverzije kredita 19. veljače 2016. platila s osnova tih ništetnih odredbi, već i da „utvrdi da li je i koji iznos je tužena banka vratila tužiteljici kroz smanjenje anuiteta te da izvrši uračunavanje tog iznosa sa potraživanjem tužiteljice, a temeljem članka 171. i 172. ZOO-a“, te da li je „banka ispravno izračunala preostalu glavnicu u kunama i glavnicu kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju".

16. Prvostupanjski sud ne iznosi razloge zbog kojih je dao takav nalog vještaku, koji je u skladu sa zadatkom i izradio nalaz i mišljenje koji prvostupanjski sud priznaje stručnim te u konačnici u skladu s postavljenim zahtjevom na temelju tog nalaza i mišljenja, obvezuje tuženicu da tužiteljici isplati 12.147,92 EUR koji iznos čini razliku između početnog anuiteta prema ugovorenoj kamati od 4,30 % godišnje i anuiteta prema tečaju CHF primijenjenog prilikom isplate kredita i anuiteta koji je tužiteljica plaćala uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF do 10. veljače 2016. s kamatom od 10. listopada 2016., daljnji iznos od 4.545,77 EUR koji čini zateznu kamatu obračunatu na preplaćene iznose do 10. listopada 2016. i koliko iste iznose nakon umanjena zbog uračunavanja za iznos preplate od 10.350,94 kn, te još i iznos od 1.274,80 EUR na ime pogrešno obračunate glavnice sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

17. Prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje da su svi iznosi plaćeni u ispunjenju osnovnog Ugovora o kreditu pa tako i oni plaćeni s osnove ništetnih odredbi tog osnovnog Ugovora u iznosu od 91.528,48 kn (12.147,91 EUR) iskorišteni za namirenje obveza po Dodatkom izmijenjenom Ugovoru, a preplata od 10.350,94 kn iskorištena za namirenje anuiteta dospjelih nakon sklapanja konverzije.

18. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu na način propisano ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO prema kojem obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima, prestala obveza tuženice za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u ukupno dosuđenom iznosu od 12.147,91 EUR, niti je bilo osnove na temelju ništetnih odredbi koje su izmijenjene suglasnošću tužiteljice u skladu sa ZID ZPK/15 koji propis je za tuženicu prisilnog karaktera, određivati visinu „pogrešno obračunate“ glavnice i s te osnove obvezivati tuženicu platiti tužiteljici iznos od 1.274,80 EUR za koji iznos tužiteljica, a niti prvostupanjski sud ne iznose pravni osnov vraćanja.

19. Iako navodi da su sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru stranke utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora prvostupanjski sud ne ocjenjuje na koji način su stranke uredile svoja prava već konstatira da sporazumom o konverziji nije regulirano pravo korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije što je u protivnosti sa sadržajem Dodatka Ugovoru i Sporazumu sklopljenim u skladu s odredbama ZID ZPK/15 kojim je jasno određeno da su svi plaćeni iznosi (pa i oni s osnove ništetnih odredbi) iskorišteni za namirenje konvertiranog kredita (onog denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u EUR), dok je pretplata u iznosu od 10.350,94 kn iskorištena za naplatu anuiteta dospjelih nakon provedene konverzije. Stoga u imovini tuženice više nema imovine koju bi stekla bez valjane pravne osnove i koju bi primjenom pravila o stjecanju bez pravne osnove u vezi članka 323. stavaka 1. ZOO bila dužna vratiti u imovinu tužiteljice.

20. Izneseno pravno shvaćanje je podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25. i Rev 586/2024-14 od 21. prosinca 2022., točka 26.

21. Pozivanje prvostupanjskog suda na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) kao i pozivanje tuženika na praksu tog Suda u žalbi je neodlučno jer Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. o čemu je Europski sud zauzeo pravno shvaćanje u više svojih odluka pa tako i u predmetu Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 koje shvaćanje djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci.

22. Tuženica je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/15, unijela iznose koje tužiteljica traži tužbom (12.147,91 EUR), a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 26. lipnja 2006. bez osnove bili prešli u njezinu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR na koji način je tužiteljica obeštećena za taj iznos, no, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženica držala bez pravne osnove od dana kada su joj plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

23. ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje.

23.1. Stoga po ocjeni ovog suda u odnosu na činjenicu da je tuženica držala iznos od 12.147,91 EUR u svojoj imovini bez pravne osnove do dana konverzije s kojim danom su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za namirenje njezinih obveza po valjanom kreditu konvertiranim Dodatkom, valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO i to na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

24. Ovaj drugostupanjski sud stoga smatra da primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi postoji obveza tuženice plaćanja nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanje do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno pravno valjanom Dodatku ugovora o kreditu, a takvo pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 586/2024-14 od 21. prosinca 2022. koje je pak identično pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH na koje se poziva tuženica u žalbi.

25. Zbog ostvarene bitne povrede odredbe parničnog postupka, ali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući sud prvog stupnja nije utvrdio visinu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koje su tekle od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do dana konverzije 30. rujna 2015., valjalo je prihvatiti žalbu tuženice i na temelju članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. Tužiteljica u žalbi pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da joj je trebalo dosuditi sve zatražene troškove sukladno priloženom troškovniku pri tome obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako je povodom žalbe tuženice ukinuta prvostupanjska presuda, pa tako i odluka o troškovima postupka to se žalba tužiteljice ukazuje bespredmetnom budući će prvostupanjski sud u novoj odluci ponovno odlučiti i o troškovima postupka.

27. U ponovnom postupku prilikom odlučivanju o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud biti će dužan voditi računa o činjenici da su stranke sklopile pravno valjani Dodatak Ugovoru o kreditu i Sporazum o korištenju pretplate u skladu s odredbama članka Glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) te će rukovodeći se naprijed iznesenim pravnim shvaćanjem ovog suda utvrditi visinu zatezne kamate na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj redovnoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. Stečeno pravno shvaćanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud biti će dužan opravdati jasnim i neproturječnim odlučnim razlozima koji će imati činjenično i pravno uporište u cjelokupnoj procesnoj građi.

28. Na temelju članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenoj postupka odluči u konačnoj odluci.

29. Budući rješenje prvostupanjske odluke kojom je utvrđeno povlačenje tužbe nije pobijano žalbama parničnih stranaka, to je primjenom članka 362. stavka 1. u vezi članka 381. ZPP točkom III. izreke ovog rješenje utvrđeno da isto nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

U Varaždinu 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer