Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9030/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice, Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. GC, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, broj: Pp-2550/2021-7 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. GC i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22 dalje: PZ), okr. GC je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. GC proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 120,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku 30 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešne pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi ističe povredu materijalnog prekršajnog prava na njegovu štetu, smatra se da je protiv okrivljenika vođen i kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona, da je vrijeme počinjenja tog djela razdoblje 2017. do početka 2022., pa da je vrijeme uhvaćeno opisom i ovog prekršaja, da okrivljenik ne može biti proglašen krivim za učin prekršaja koji ulazi u opis kaznenog djela. Stoga da se radi o povredi načela „ne bis in idem“.
5.1. Međutim, takvi navodi su paušalni, okrivljenik nije dokazao svoje navode, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako je neuvjerljivo da bi kroz razdoblje od15 dana verbalno napadao svjedokinju VC, a da takvo ponašanje nije prethodno bilo prijavljeno policiji, kako se cijeli dokazni postupak sveo na iskaz svjedokinje koji je neodređen, općenit i istovrstan iskazima koje je davala u drugim prekršajnim postupcima protiv okrivljenika, kako je svjedočila da se događaj zbio jednog dana u mjesecu srpnju, a da je svjedokinja GCU instruirana svjedokinja budući da navodi da zna da je svjedokinja VC taj događaj prijavila Centru za socijalnu skrb Ogulin, iako tome nije bila prisutna.
6.1. Međutim, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka EC, GCU i VC, kao i zapisnika o njihovom ispitivanju u PP Ogulin, utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Oni su iskazivali okolnosno, detaljno i dosljedno, a njihovi iskazi su međusobno sukladni te se nadopunjuju, nemaju razloga neistinito teretiti okrivljenika niti je okrivljenik dao razlog zbog čega bi ga neistinito teretili. Navodi iz žalbe ne utječu na vjerodostojnost iskaza svjedokinje GCU. Naime, ona je navela da se sjeća da je svjedokinja VC događaj prijavila Centru za socijalnu skrb Ogulin i da joj je rekla da ih je predložila kao svjedoke događaja. Dakle, iz navedenog proizlazi da ima posredna saznanja od svjedokinje VC. Također, svi ispitani svjedoci navode da je takvo ponašanje okrivljenika učestalo, što također ne dovodi u sumnju njihovu vjerodostojnost, posebno što se i u samoj žalbi navodi da je okrivljenik proglašen višestruko krivim za takvo ponašanje. Ovdje valja dodati kako prilikom ocjene dokaza treba uzeti u obzir i činjenicu da svjedok ima drugačiju procesnu ulogu od okrivljenika odnosno da za njega vrijedi da je lažno svjedočenje kazneno djelo, kakvu posljedicu u iznošenju obrane nema okrivljenik.
6.2. Stoga po ocjeni ovog suda, navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa njihova preocjena nije potrebna, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna 20,00 do 170,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana, sve u vrijeme važenja najblažeg propisa za okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, dok iznos od 50,00 eura po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
