Poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja
B. R. d.o.o. iz S., V. M. i.., OIB:………………..,
zastupanog po direktoru V. B., (čiji je pravni prednik društvo H.
B. d.o.o. S., V. M. i. br. ., OIB:……………), protiv tuženika
Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na
naplatu poreznog duga, odlučujući izvan rasprave, 17. studenog 2023. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-
410-23/22-01/119, URBROJ: 513-04-23-2 od 18. svibnja 2023. godine i rješenja
Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., KLASA: UP/I-416-
02/2021-06/202, URBROJ:513-07-17/2022-02 od 12. veljače 2022. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-
23/22-01/119, URBROJ: 513-04-23-2 od 18. svibnja 2023. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i relevantnih
propisa za ovaj predmet, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
te zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka; da u obrazloženju osporenog
rješenja tuženika se navodi da tužiteljevi prigovori nisu osnovani, te da nesporno
proizlazi da rješenje kojim je utvrđena porezna obveza je porezno rješenje
Područnog ureda S., Službe za nadzor od 08. travnja 2019. godine, a da je zastara
prava na naplatu porezne obveze koja je utvrđena navedenim poreznim rješenjem
počela teći 01. siječnja 2020. godine, jer je označeno porezno rješenje postalo
izvršno dana 22. studenog 2019. godine. Nadalje da se navodi da je pravilno
prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog
duga, jer nije protekao zastarni rok od šest godina od kada je zastara počela teći. U
tužbi se navodi da su obrazloženja osporenih rješenja kontradiktorna i nerazumljiva
te se ne mogu valjano ispitati, odnosno nisu jasni razlozi donošenja rješenja, čime je
tužitelju onemogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek te raspravljanje iznesenih
zaključaka i pravnih ocjena. Tužitelj ističe da je postupak poreznog nadzora kod
tužitelja započeo Obaviješću o poreznom nadzoru od dana 24. listopada 2012.

- 2 - Poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4

godine. Navodi da se na predmetni postupak trebaju primijeniti odredbe Općeg
poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11,78/12) i to članak 94. st. 4.;
da je u postupku poreznog nadzora porezno tijelo dana 07. listopada 2013. godine
donijelo rješenje KLASA:UP/I-215-02/13-01/07 kojim je utvrdilo predmetnu poreznu
obvezu. Stoga, da je predmetna obveza utvrđena najkasnije 2013. godine, što je
suprotno stavu prvostupanjskog tijela, da je porezna obveza utvrđena poreznim
rješenjem od 08. travnja 2019. godine. Kako je porezna obveza utvrđena najkasnije

2013. godine da je zastara prava na naplatu počela teći najkasnije 01. siječnja 2014.
godine, pa da je sukladno članku 96. OPZ-a apsolutna zastara prava na naplatu
poreznog duga nastupila 01. siječnja 2020. godine; da za početak tijeka zastare nije
bitan trenutak izvršnosti rješenja kojim je utvrđena porezna obveza, već trenutak
kada je obveza utvrđena. U tužbi se poziva na stav Ustavnog suda Republike
Hrvatske iznesen u odluci suda broj: U-III-3069/2017 od 09. srpnja 2019. godine.
Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i
prvostupanjsko rješenje od 12. veljače 2022. godine.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog
rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Područni ured S.,
KLASA: UP/I-416-02/2021-06/202, URBROJ:513-07-17/2022-02 od 12. veljače 2022.
godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za
utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga i to poreza
na dodanu vrijednost za 2011. godinu; poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od

01. 01. 2012. do 31. 07. 2012. godine te poreza na dobit za 2011. godinu.

4.Kako se predmetnom upravnoj stvari radi o primjeni propisa (pravnom
pitanju) jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave
na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez
održavanja rasprave.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18.
svibnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika
dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih
prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije
osnovan.

7.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja,
odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem odbijen tužiteljev zahtjev za
utvrđivanje zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga.

8.Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava,
Područni ured S., Služba za otklanjanje porezno kaznenih djela kod društva
H. B. d.o.o. S., V. M. I. br.., OIB:………………,
prednika tužitelja) provela porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja

- 3 - Poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4

i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak od nesamostalnog rada i
obveznim doprinosima iz i na plaće za razdoblje od 01.01.20111. do 31. 07.2012.
godine, te poreza na dobit za 2011. godinu, te da je o navedenom sastavljen
Zapisnik od dana 29. kolovoza 2013. godine, kojim su utvrđene nepravilnosti (kao što
je navedeno u Zapisniku).

9.Temeljem provedenog poreznog nadzora u navedenog zapisnika o
obavljenom poreznom nadzoru prvostupanjsko porezno tijelo je dana 07. listopada

2013. godine donijelo porezno rješenje, KLASA:UP/I-215-02/13-01/07,
URBROJ:513-07-17-13-1 kojim je tužitelju za 2011. godinu utvrdilo manje obračunati
porez na dodanu vrijednost u iznosu od 14.773,14 kuna; porez na dodanu vrijednost
za razdoblje od 01. 01. 2012. do 31.07. 2012. godine u iznosu od 135,57 kuna (po
stopi od 23%) i u iznosu od 23.989,00 (po stopi od 25 %), te porez na dobit za 2011.
godinu u iznosu od 11.531,40 kuna.

10.Tužitelj je protiv poreznog rješenja od 07. listopada 2013. godine podnio
žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-215-01/14-01/01,
URBROJ:513-04/16-2 od 30. svibnja 2016. godine.

11.Protiv rješenja tuženika od 30. svibnja 2016. godine tužitelj je kod ovog
suda tužbom pokrenuo upravni spor u kojem je Sud dana 25. studenog 2016. godine
donio presudu poslovni broj: UsIsav-346/16-9 kojom je poništio rješenje tuženika od

30. svibnja 2016. godine i prvostupanjsko rješenje (porezno rješenje) od 07.
listopada 2013. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak,
te u obrazloženju iste presude naveden razlog poništavanja navedenih rješenja te je
data uputa poreznom tijelu za postupanje u ponovljenom postupku. Iz obrazloženja
navedene presude je vidljivo da je Sud istakao da porezno tijelo kod provedbe
poreznog nadzora nije na valjan način utvrdilo sve činjenice bitne za utvrđenje
porezne obveze tužitelju, radi čega je iste propuste trebalo otkloniti provođenjem
ponovnog poreznog nadzora kod tužitelja.

12.Stoga, neosnovan je tužbeni navod da je predmetna porezna obveza koja
se odnosi na porez na dodanu vrijednost za 2011. godinu, porez na dodanu
vrijednost za razdoblje od 01. 01. 2012. do 31.07. 2012. godine, te porez na dobit za

2011. godinu, utvrđena poreznim rješenjem od 07. listopada 2013. godine, što je
sasvim jasno budući da je navedenom presudom Upravnog suda u S. ( presuda
broj: UsIsav-…./16-9 od 25. studenog 2016. godine poništeno porezno rješenje od

07. listopada 2013. godine, tako da istim rješenjem ne može biti utvrđena porezna
obveza tužitelju za predmetne obveze iz 2011. i 2012. godine.

13.U ponovljenom postupku tj. izvršenju označene presude Upravnog suda u
S., prvostupanjsko tijelo je postupajući sukladno uputi danoj u označenoj presudi
Suda provelo ponovni postupak poreznog nadzora kod društva H. B.
d.o.o. S., V. M. I. br.., OIB:…………….., (prednika tužitelja) o
čemu je sastavilo zapisnik od dana 20. ožujka 2019. godine u kojem su utvrđene
nepravilnosti, kako je navedeno u Zapisniku.

14.Temeljem zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru od dana 20. ožujka

2019. godine prvostupanjsko porezno tijelo je dana 08. travnja 2019. godine donijelo
porezno rješenje kojim je tužitelju utvrdilo porez na dodanu vrijednost za 2011.

- 4 - Poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4

godinu u iznosu od 7.976 kuna; porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. 01.

2012. do 31. 07. 2012. godine u iznosu od 23,37 (stopa 23%) i 3.453,00 kuna (stopa
od 25 %) te porez na dobit za 2011. godinu u iznosu od 5.603,96 kuna. Dakle, iz
navedenog je vidljivo da je porezno tijelo u ponovljenom postupku nakon označene
presude Suda, rješenjem od 08. travnja 2019. godine tužitelju po osnovi navedenih
poreza utvrdilo poreznu obvezu u znatno manjem iznosu, te su ni u kojem slučaju ne
radi o poreznoj obvezi kako je bila utvrđena ranijim poreznim rješenjem od 07.
listopada 2013. godine, koje rješenje je poništeno označenom presudom Suda.

15.Prema sadržaju spisa proizlazi da je tužitelj dana 19. prosinca 2021.
godine poreznom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu
poreznog duga, koju činjenicu niti ne osporava tužitelj. Naime, u žalbi koju je tužitelj
podnio protiv prvostupanjskog rješenja spominje se zastara prava na naplatu te se
navodi kada ta zastara počinje teći, te se tako navodi da zastara prava na naplatu
poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni
obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo
utvrdilo obvezu. Slijedom navedenog Sud cijeni nespornim da je tužitelj poreznom
tijelu podnio zahtjev za utvrđenja zastare prava na naplatu predmetnog poreznog
duga.

16.Spisu je priloženo porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave,
Područni ured S., KLASA:UP/I-215-02/13-01/07, URBROJ:513-07-17-19-34 od

08. travnja 2019. godine a na istome je stavljena klauzula izvršnosti iz koje proizlazi
da je isto rješenje postalo izvršno dana 22. studenog 2019. godine.

17.Ovršnost poreznog rješenja znači da porezno tijelo naplatu poreznog duga
moglo tražiti tek nakon što je porezno rješenje postalo ovršno, dakle, tek nakon 22.
studenog 2019. godine.

18.Prema članku 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“,
broj: 115/10. do 42/20) zastara prava na naplatu porezne obveze i kamata i troškova
ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Prema stavku 4. istog članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i
troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio
poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno
tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

19.Kako je predmetni porezni dug tužitelju utvrđen poreznim rješenjem od 08.
travnja 2019. godine zastara prava na naplatu počela teći nakon isteka godine u kojoj
je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, što konkretno znači da zastara prava na
naplatu predmetnog poreznog duga počinje teći 01. siječnja 2020. godine, pa kako
do dana donošenja prvostupanjskog rješenja (12. veljače 2022.) nije protekao
zastarni rok od 6 godina za nastup zastare, zastara prava poreznog tijela na naplatu
predmetnog duga nije nastupila.

Druga je stvar da li je protekao zastarni rok za utvrđenje porezne obveze
računajući od dana kada je zastara prava na utvrđenje porezne obveze počela teći,
ali navedeni prigovor tužitelj nije niti isticao, te ga ne može ni sada isticati u fazi
izvršenja rješenja, nakon što je porezna obveza utvrđena a porezno rješenje postalo
izvršno.

- 5 - Poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4

20.Slijedom navedenog prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika
su zakonita. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17. i
110/21, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 17. studenog 2023.godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1.
ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, B. R. d.o.o. S., V. m. i. ., uz odgovor na

tužbu,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru
za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.