Zakon.hr

Poslovni broj: 68 O-5220/2024-72

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

D J E L O M I Č N O R J E Š E NJ E O N A S LJ E Đ I V A NJ U

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu ovog suda Ivi Tisanić Vilček, kao sucu pojedincu u ostavinskom predmetu iza pokojnog CJ, sina C, iz [adresa], rođenog **.**.1929., a preminulog **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, 30. travnja 2025.

r i j e š i o je

I. Iza pokojnog CJ, sina C, iz [adresa], rođenog **.**.1929., a preminulog **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH utvrđuje se da njegovu ostavinu sačinjavaju:

NEKRETNINE:

[katastarska općina]

POKRETNINE:

1. iznos od 50.095,02 kn na računu kunske oročene štednje otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222 na ime ostavitelja

2. iznos od 3.000,20 kn na tekućem računu otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] na ime ostavitelja

II. Nasljednicima ostavitelja utvrđuju se temeljem oporuke ostavitelja iz 2018. godine i zakona

1. KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, sin ostavitelja, kojem se uručuje

- temeljem oporuke ostavitelja iz 2018. godine ostavinska imovina ostavitelja NEKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja – U CIJELOSTI uz teret prava doživotnog ploduživanja u korist ŠJ

KJ na istoj ostavinskoj imovini

- temeljem oporuke ostavitelja iz 2018. godine ostavinska imovina ostavitelja POKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja – U 1/2 DIJELA

- temeljem zakona ostavinska imovina ostavitelja POKRETNINE pod 2. iz točke I. izreke ovog rješenja - U 1/2 DIJELA

2. ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, supruga ostavitelja, kojoj se uručuje:

- temeljem oporuke ostavitelja iz 2018. godine ostavinska imovina ostavitelja POKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja – U 1/2 DIJELA

- temeljem zakona ostavinska imovina ostavitelja POKRETNINE pod 2. iz točke I. izreke ovog rješenja - U 1/2 DIJELA

III. Iz ostavinske imovine ostavitelja izdvajaju se:

- iznos od 50.095,01 kn na računu kunske oročene štednje otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222 na ime ostavitelja

- iznos od 3.000,19 kn na tekućem računu otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] na ime ostavitelja

jer ista imovina predstavlja bračnu stečevinu supruge ostavitelja ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stečenu tijekom trajanja njene bračne zajednice s ostaviteljem.

IV. PREKIDA SE ostavinski postupak iza pokojnog CJ, sina C, iz [adresa], rođenog **.**.1929., a preminulog **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH.

KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], se upućuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja DA 1/2 DIJELA

- iznosa od 149.602,09 kn koji se nalazio na tekućem računu ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj [broj bankovnog računa] na dan 30.08.2020. godine

- iznosa od 6.000,31 EUR koji se nalazio na deviznom tekućem računu ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj [broj bankovnog računa] na dan 30.08.2020. godine,

- iznosa od 16.511,67 EUR koji se nalazio na računu favorit štednje ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 2512615895 na dan 30.08.2020. godine,

PREDSTAVLJA bračnu stečevinu ostavitelja iz braka sa ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

VI. KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], se upućuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da iznosi podignuti sa tekućeg računa ostavitelja broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb i to

- iznos od 15.000,00 kn podignut 16.03.2020. godine

- iznos od 15.000,00 kn podignut 17.04.2020. godine

- iznos od 65.000,00 kn podignut 29.06.2020. godine

te iznos od 84.000,00 kn podignut 16.03.2020. godine sa kunskog oročenja ostavitelja otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222 čine ostavinsku imovinu ostavitelja.

VII. Prekid postupka trajat će do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka iz točaka IV. i V. izreke ovog rješenja te do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-6810/2021.

VIII. KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je o pokretanju parničnih postupaka iz točaka IV. i V. izreke ovog rješenja obavijestiti ovaj sud dostavom primjeraka tužbi, a pozivom na gornji broj spisa.

IX. Ako KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja ne pokrene parnične postupke na koje je upućen ovom rješenjem, ovaj ostavinski postupak će biti nastavljen, a raspravljanje ostavine će se dovršiti bez obzira na tvrdnje zbog kojih je navedeni nasljednik upućen na parnicu.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog ostavinskog postupka iza ostavitelja ovaj je sud 23.06.2023. godine donio djelomično rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja i rješenje o prekidu ovog postupka radi upućivanja nasljednika na pokretanje parničnih postupaka radi utvrđivanja spornih činjenica među nasljednicima . Međutim, isto je rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-585/2023-2 od 23.07.2024. godine povodom žalbi nasljednika i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak uz uputu na koji je način potrebno dopuniti predmetni postupak.

2. U postupku je utvrđeno da su zakonski nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda sin iz prvog braka KJ te druga supruga ŠJ.

3. Dalje je utvrđeno da je ostavitelj sastavio vlastoručnu oporuku u Zagrebu, 2018. godine, kojom je stan u [adresa] upisan kao 67. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-66) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i garažu u [adresa] sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vanknjižnom vlasništvu ostavio sinu KJ uz pravo doživotnog uživanja u korist ŠJ. Svoj dio (50%) kunske štednje oročene kod Zagrebačke banke d.d. koja je stečena u braku sa ŠJ je u 1/2 dijela ostavio sinu KJ (25%), a preostalu 1/2 dijela supruzi ŠJ (25%). Ostavitelj je istom oporukom rasporedio i osobno vozilo te namještaj i biblioteku koji se nalaze u navedenom stanu u [adresa], međutim istu imovinu nasljednici ostavitelja nisu prijavili kao ostavinsku imovinu u ovom postupku.

4. KJ se tijekom postupka očitovao kako ne osporava oporuku ostavitelja, ali da smatra kako je ista opozvana Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju u pogledu navedenog stana, obzirom da je ostavitelj sa KJ sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je navedeni stan prenio u vlasništvu KJ. ŠJ je tijekom postupka izjavila kako u cijelosti priznaje oporuku ostavitelja te je istaknula kako je kod ovog suda pokrenut parnični postupak radi raskida navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji se vodi pod brojem P-6810/2021.

U ponovljenom postupku ŠJ je ponovno istaknula kako priznaje oporuku ostavitelja iz 2018. godine za valjanu i istinitu, dok je nasljednik KJ izjavio kako djelomično prihvaća, a djelomično ne prihvaća valjanost predmetne oporuke te je pojasnio da ne prihvaća točku 1. oporuke koja se odnosi na stan u [adresa] iz razloga što je ta odredba oporučnog raspolaganja opozvana naknadno sklopljenim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao i da ne prihvaća niti točku 7. predmetne oporuke, a sve temeljem odredbe čl. 44. st. 2. Zakona o nasljeđivanju s obzirom da se radi o fideikomisarnoj supstituciji koja nije dopuštena. KJ je izjavio kako ostale dijelove predmetne oporuke ostavitelja ne spori, ali je primijetio da ima određenih nejasnoća u svezi toga što je navodno pisana 2018. godine, a predmet oporuke je u točki 3. vozilo koje je ostavitelj otuđio još 2017. godine, te što se u samom tekstu navodi da je oporuka sastavljena pred suprugom ŠJ.

5. Čitanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 12.03.2019. godine sud je utvrdio da je isti sklopljen između ostavitelja i ŠJ kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i KJ kao davatelja uzdržavanja s druge strane te da je istim Ugovorom ostavitelj raspolagao stanom u [adresa] u korist KJ, a na ime uzdržavanja koje će KJ pružati ostavitelju i ŠJ uz zadržavanje prava služnosti – prava plodouživanja na istom stanu u korist oba primatelja uzdržavanja.

6. S obzirom da je ostavitelj nakon sastavljanja oporuke iz 2018. godine Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 12.03.2019. godine raspolagao predmetnim stanom u [adresa] u korist KJ, te s obzirom da je čl. 66. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19) propisano da se svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju kojom je oporukom raspolagao u korist neke osobe smatra opozivom namjene te stvari, proizlazi kako je ostavitelj Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 12.03.2019. godine opozvao dio oporuke kojim je raspolagao istim stanom. Pri tome valja napomenuti da su pretpostavke valjanosti oporuke propisane odredbama čl. 26. do čl. 29. Zakona o nasljeđivanju te da sukladno tim odredbama i odredbi čl. 66. Zakona o nasljeđivanju činjenica da je neka oporučna odredba u smislu odredbe čl. 66. Zakona o nasljeđivanju opozvana kasnijim oporučiteljevim voljnim raspolaganjem stvarju ili pravom koje je nekome bio namijenio oporukom ne utječe na samu valjanost te oporučne odredbe. Nadalje, s obzirom da se među strankama kod ovog suda vodi parnični postupak po tužbi ŠJ radi raskida navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pod brojem P- 6810/2021 te kako tužbenim zahtjevom iz te tužbe, uz raskid navedenog Ugovora, ŠJ traži i da se u zemljišnim knjigama uspostavi onakvo zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog Ugovora u zemljišnim knjigama, a predmetni je stan prije provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama glasio na ostavitelja, proizlazi da je tvrdnja ŠJ da isti stan ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja. KJ je pak naknadno ustvrdio kako je predmetni stan u [adresa] bračna stečevina ostavitelja i njegove prve supruge ZJ i da stoga 1/2 dijela istog stana, u situaciji da tim stanom ostavitelj nije raspolagao Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, ne bi ulazila u ostavinsku imovinu ostavitelja. Kako iz navedenog slijedi da pravomoćna odluka iz predmeta ovog suda poslovni broj P-6810/2021 predstavlja prethodno pitanje za ovaj predmet u pogledu utvrđivanja sastava ostavinske imovine ostavitelja, sud je temeljem odredbe čl. 213. st. 1. i čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 dalje: ZPP) koje se primjenjuju sukladno odredbi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19), odlučio kao pod točkama VI. i VII. izreke ovog rješenja.

7. Vezano za daljnje navode KJ u odnosu na oporuku ostavitelja valja navesti kako je točno da odredba točke 7. predmetne oporuke ostavitelja, kojom je ostavitelj odredio na nakon njegove smrti i smrti nasljednice ŠJ sve ono što je ŠJ pripalo po toj oporuci ima pripasti njenim nećacima, predstavlja fideikomisarnu supstituciju, odnosno određivanje nasljednika (oporučnom) nasljedniku, a koja je zabranjena odredbom čl. 44. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, koja je odredba kogentne naravi, pa je stoga ista odredba oporuke ostavitelja nevaljana.

8. U odnosu na navod KJ kako je primijetio da ima određenih nejasnoća u svezi toga što je predmetna oporuka ostavitelja navodno pisana 2018. godine, a da je predmet oporuke u točki 3. vozilo koje je ostavitelj otuđio još 2017. godine te što se u samom tekstu navodi da je oporuka sastavljena pred suprugom ŠJ valja navesti kako točkom 3. predmetne oporuke ostavitelj nije odredio na koje se točno konkretno određeno vozilo odnosi ta točka oporuke, pa bi se ista odnosila na bilo koje vozilo koje je ostavitelj stekao za vrijeme braka sa nasljednicom ŠJ (bilo prije ili nakon pisanja navedene oporuke). Nastavno, niti iz jedne od odredaba Zakona o nasljeđivanju ne proizlazi da bi u odnosu na nasljednike oporuka trebala biti tajna, odnosno da bi na valjanost vlastoručne oporuke na bilo koji način bilo utjecaja u čijem ju je prisustvu ostavitelj napisao i potpisao ukoliko su zadovoljene ostale zakonske pretpostavke za valjanost vlastoručne oporuke. Slijedom navedenog, sud je opisane primjedbe KJ ocijenio nerelevantnima za ovaj postupak jer iste ne dovode u pitanje valjanost i istinitost predmetne oporuke ostavitelja.

9. Nadalje je KJ zatražio da se kao ostavinska imovina ostavitelja utvrdi nasljedno pravo ostavitelja iz ostavinskog postupka iza ZJ koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem O-6934/2020 u odnosu na pravo sukorištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj. Osnovom dostavljene potvrde o pravu korištenja grobnog mjesta sud je utvrdio da je ZJ upisana kao nositelj prava korištenja tog grobnog mjesta u 1/2 dijela. Međutim, u ovom se postupku ne može raspravljati o toj imovini jer ista imovina, kao što je navedeno, predstavlja ostavinsku imovinu ZJ te se samo u ostavinskom postupku koji se vodi iza ZJ može raspravljati o toj imovini i utvrđivati tko su nasljednici te imovine iza ZJ. Na navedeno nije od utjecaja činjenica da je taj ostavinski postupak prekinut do okončanja ovog postupka obzirom da ostavitelj svojom predmetnom oporukom iz 2018. nije raspolagao tom imovinom te da niti jedna činjenica koja je sporna u ovom postupku nije od utjecaja za odlučivanje o navedenoj ostavinskoj imovini pokojne ZJ. Sukladno navedenom nasljedno pravo ostavitelja iz ostavinskog postupka iza ZJ koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem O-6934/2020 u odnosu na pravo sukorištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj nije utvrđeno kao ostavinska imovina u ovom postupku.

10. Kao ostavinska imovina ostavitelja prijavljena su i novčana sredstva na računima ostavitelja kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb. Na računu kunske oročene štednje kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] u trenutku smrti ostavitelja se nalazio iznos od 100.190,03 kn, dok se na tekućem računu ostavitelja otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] u trenutku njegove smrti nalazio iznos od 6.000,39 kn. ŠJ je istaknula kako smatra da u ostavinsku imovinu može ući samo 1/2 novčanih sredstava koja se nalaze na računima ostavitelja obzirom da druga 1/2 tih novčanih sredstava predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka s ostaviteljem, a na što se tijekom prvotnog postupka KJ nije decidirano očitovao, pa tako istu tvrdnju ŠJ nije niti osporio. U ponovljenom su postupku nasljednici suglasno izjavili kako je nesporno da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavlja 1/2 dijela od iznosa od 100.190,03 kn koji se u trenutku smrti ostavitelja nalazio na njegovom računu kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222, odnosno da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavlja iznos od 50.095,02 kn, dok preostala polovica od tog iznosa (50.095,02 kn) predstavlja bračnu stečevinu ŠJ, a kako je to i sam ostavitelj naveo u svojoj oporuci iz 2018. godine. Jednako tako su nasljednici u ponovljenom postupku izjavili kako je nesporno da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavlja 1/2 dijela od iznosa od 6.000,39 kn (iznos od 3.000,20 kn) koji se u trenutku smrti ostavitelja nalazio na njegovom računu kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa], dok preostala 1/2 od iznosa od 6.000,39 kn (3.000,20 kn) predstavlja bračnu stečevinu ŠJ iz braka s ostaviteljem. Sukladno navedenom kao ostavinska imovina ostavitelja je utvrđena samo 1/2 dijela navedenih novčanih sredstava, odnosno iznos od 50.095,02 kn, pa je valjalo utvrditi kao pod POKRETNINE pod 1. iz točke I. izreke ovog rješenja, dok je preostali iznos od 50.095,01 kn koji se nalazi na računu ostavitelja kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222 valjalo kao pod točkom III. izreke ovog rješenja izdvojiti iz ostavinske imovine ostavitelja, a na ime bračne stečevine ŠJ. Kako je ostavitelj svojom oporukom 1/2 dijela iznosa koji se nalazi na njegovom računu kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593222 na jednake dijelove ostavio KJ i ŠJ valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja, a s obzirom da su se oba nasljednika nasljedničkim izjavama prihvatila oporučnog nasljedstva iza ostavitelja. Nadalje, kako iz navedenog proizlazi da među nasljednicima nije sporno da i 1/2 dijela iznosa od 6.000,39 kn koji se u trenutku smrti nalazio na tekućem računu ostavitelja otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i ŠJ, to je kao ostavinska imovina ostavitelja pod POKRETNINE pod 2. iz točke I. izreke ovog rješenja utvrđen iznos od 3.000,20 kn koji je valjalo uručiti KJ i ŠJ, svakome u 1/2 dijela, a kao zakonskim nasljednicima ostavitelja temeljem čl. 10., čl. 217., čl. 219. i čl. 220. Zakona o nasljeđivanju s obzirom da tim novčanim sredstvima ostavitelj nije raspolagao predmetnom oporukom i s obzirom da su se oba nasljednika nasljedničkim izjavama prihvatili prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja. Preostali iznos od 3.000,19 kn koji se u trenutku smrti nalazio na tekućem računu ostavitelja otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] valjalo je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja izdvojiti iz ostavinske imovine ostavitelja, a na ime bračne stečevine ŠJ.

11. Nadalje, KJ je prvotno predložio da se kao ostavinska imovina ostavitelja utvrdi garaža u [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vanknjižnom vlasništvu, čemu se ŠJ nije protivila. Međutim, u žalbi na rješenje ovog suda broj O-5846/2020 od **.**.2023. godine KJ je istaknuo kako se ista nije mogla rasporediti u cijelosti kao ostavinska imovina ostavitelja iz razloga što je ista garaža stečena za vrijeme trajanja braka ostavitelja i ZJ (Ivanke) Jukić, rođene K, majke nasljednika KJ, a istu je tvrdnju nasljednik KJ ponovio i u ponovljenom postupku navodeći kako ista garaža u drugoj polovici dijela predstavlja ostavinsku imovinu ZJ (Ivanke) Jukić, rođene K iz osnova bračne stečevine. ŠJ nije isticala nikakve prigovore niti tvrdnje vezane za navedenu garažu, dok se u ponovljenom postupku očitovala kako je ostavitelj oporukom iz 2018. godine istu garažu ionako u cijelosti namijenio nasljedniku KJ, a uz doživotno pravo korištenja ŠJ te da stoga smatra kako nije nužno razdvajati bračnu stečevinu u pogledu navedene garaže, dok je na poziv suda da se očituje predstavlja li ista garaža u cijelosti ostavinsku imovinu ostavitelja ili je ista bračna stečevina ostavitelja iz braka s ZJ u 1/2 dijela odgovorila kako ne polaže prava na garažu. Iz navedenog sud zaključuje kako ŠJ ne osporava tvrdnju KJ da ista garaža predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja iz braka s ZJ u 1/2 dijela te je stoga ostavinsku imovinu ostavitelja valjalo utvrditi kao pod točkom I. izreke ovog rješenja NEKRETNINE pod 1, dok je sukladno oporuci ostavitelja (koju su oba nasljednika priznala za valjanu i istinitu te su se nasljedničkim izjavama prihvatili oporučnog nasljedstva) valjalo je temeljem čl. 7., čl. 43., čl. 47., čl. 219. te čl. 220. Zakona o nasljeđivanju odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

12. Zatim je KJ zatražio da se kao ostavinska imovina ostavitelja utvrdi i 1/2 dijela novčanih sredstava koja su se u trenutku smrti ostavitelja nalazila na računima ŠJ, a obzirom da ista predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja. Nakon pribavljenih podataka od Zagrebačke banke d.d. Zagreb KJ je zatražio da se kao ostavinska imovina ostavitelja utvrdi:

- polovica od iznosa od 149.602,09 kn koji se nalazio na tekućem računu ŠJ otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj [broj bankovnog računa], odnosno iznos od 74.801,04 kn

- polovica od iznosa od 6.000,31 EUR koji se nalazio na deviznom tekućem računu ŠJ otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj [broj bankovnog računa] na dan 30.08.2020. , odnosno iznos od 3.000,15 EUR

- polovica od iznosa od 16.511,67 EUR koji se nalazio na računu favorit štednje ŠJ otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 2512615895 na dan 30.08.2020., odnosno iznos od 8.255,83 EUR,

kod kojih je tvrdnji ostao i u ponovljenom postupku. ŠJ je tijekom cijelog postupka ustrajala na protivljenju da se bilo kakvi iznos koji se nalaze ili su se nalazili na računima ŠJ utvrde kao ostavina ostavitelja na ime bračne stečevine.

Kako iz navedenog jasno slijedi da je među strankama sporno predstavlja li bilo koji dio iznosa koji su se u trenutku smrti ostavitelja nalazili na deviznom računu ŠJ broj [broj bankovnog računa] i na računu Favorite štednje ŠJ broj 2512615895, otvorenim kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, bračnu stečevinu ostavitelja iz braka s ŠJ, sud je, imajući u vidu uputu Županijskog suda u Slavonskom Brodu iz rješenja Gž- 585/2023-2 od 23.07.2024. godine, ocijenio manje vjerojatnim gore navedene tvrdnje KJ, a obzirom da se radi o novčanim iznosima koji se nalaze na računima koji glase na nasljednicu ŠJ. Zbog navedenih je spornih činjenica sukladno čl. 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju valjalo prekinuti ovaj postupak i KJ uputiti na pokretanje odgovarajuće parnice. Stoga je odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke ovog rješenja.

13. KJ je ujedno zatražio i da iznos od 24.113,97 kn, koji se nalazio na računu kunskog oročenja - dizajn štednje otvorene na ime ostavitelja kod Zagrebačke banke d.d. broj 23600001354593233 bude utvrđen kao ostavinska imovina ostavitelja na što se ŠJ očitovala kako ne zna gdje je taj iznos niti na što je eventualno potrošen i da se stoga protivi tom prijedlogu KJ.

14. Temeljem dokumentacije koju je dostavila Zagrebačka banka d.d. Zagreb, a koja predstavlja javnu ispravu, sud je utvrdio da je ostavitelj bio vlasnik kunskog oročenja – dizajn štednje broj 23600001354593233 koji je zatvoren 16.03.2022. godine sa stanjem od 24.113,97 kn te da je na tekući račun ostavitelja broj [broj bankovnog računa] dana 16.03.2020. godine izvršena, među ostalim, i uplata iznosa od 24.113,97 kn. Sud je, dakle, temeljem pribavljene dokumentacije utvrdio da je ostavitelj bio vlasnik navedenog kunskog oročenja – dizajn štednje na koji je vršio uplate sa svog tekućeg računa, a koji je račun kunskog oročenja – dizajn štednje zatvoren 16.03.2020. godine sa stanjem od 24.113,97 kn. Nadalje sud osnovom dostavljene dokumentacije smatra utvrđenim da je taj iznos, za koji je KJ zatražio da se utvrdi ostavinskom imovinom ostavitelja, nakon što je predmetno kunsko oročenje – dizajn štednje ostavitelja zatvoreno dana 16.03.2020. godine istog dana (16.03.2020. godine) uplaćen na tekući račun ostavitelja, a iz čega dalje proizlazi da je taj iznos od 24.113,97 kn bio obuhvaćen ukupnim iznosom od 69.167,44 kn koji se nalazio na tekućem računu ostavitelja dana 16.03.2020. godine. Temeljem navedenog je sud utvrdilo kako iznos od 24.113,97 kn, koji se do 16.03.2020. godine nalazio na računu kunskog oročenja – dizajn štednje ostavitelja, ne predstavlja zasebni dio ostavinske imovine ostavitelja, pri čemu još jednom valja navesti kako je sud ove činjenice utvrdio temeljem javnih isprava izdanih po ovlaštenoj banci, pa da stoga, sukladno čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, nema potrebe za prekidom ovog postupka radi utvrđenja predstavlja li iznos od 24.113,97 kn, kao zasebni iznos, ostavinsku imovinu ostavitelja.

15. KJ je dalje istaknuo kako smatra da iznosi podignuti sa tekućeg računa ostavitelja i to u dva navrata podignuti iznosi od po 15.000,00 kn te podignuti iznos od 65.000,00 kn, kao i iznos od 84.000,00 kn koji je podignut sa računa kunske oročene štednje ostavitelja nisu podignuti za zadovoljavanje životnih potreba ostavitelja te da isti predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja. Pri navedenim je tvrdnjama nasljednik KJ ostao i u ponovljenom postupku te je nadodao kako primjećuje da ostavitelj u trenutku podizanja navedenih sredstava (osim iznosa od 65.000,00 kn) nije bio u takvom psihofizičkom stanju da bi uopće mogao shvatiti značaj pridizanja, a da je nasljednica ŠJ imala punomoć, pa da bi se moglo raditi o zlouporabi povjerenja i jednom od razloga za nedostojnost za nasljeđivanje. Dalje je naveo kako je iznos od 65.000,00 kn ostavitelj preuzeo u banci dan prije odlaska u Dom, u njegovoj nazočnosti (nasljednika KJ) te da ga je službenica banke tražila da nešto supotpiše kao dokaz da je banka upravo ostavitelju predala taj novac. Naglasio je kako on (KJ) nije imao punomoć po tom računu te da je taj podignuti novac završio kod nasljednice ŠJ koja je od ostavitelja uzela taj novac koji se nalazio u kuverti. ŠJ se očitovala kako se protivi tvrdnji da bi navedena sredstva podignuta sa računa ostavitelja prije njegove smrti predstavljala ostavinsku imovinu iz razloga što je te iznose osobno ostavitelj podignuo sa svog računa i ne zna se na šta su ta sredstva potrošena, a ne nalaze se u posjedu ŠJ niti su se ikada nalazila niti ŠJ zna za navedena sredstva te je ukazala na okolnost kako je upravo nasljednik KJ supotpisao izjave, dokaze, potvrde o podizanju navedenih sredstava.

16. S obzirom da je među strankama sporno predstavljaju li iznosi podignuti sa tekućeg računa ostavitelja (u dva navrata podignuti iznosi od po 15.000,00 kn te podignuti iznos od 65.000,00 kn) kao i iznos od 84.000,00 kn koji je podignut sa računa kunske oročene štednje ostavitelja, ostavinsku imovinu ostavitelja, a da KJ tvrdi kako nisu utrošeni za zadovoljavanje životnih potreba ostavitelja i da stoga isti iznosi predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja valjalo je u odnosu na te činjenice, kao sporne, prekinuti predmetni postupak i KJ uputiti na pokretanje odgovarajućeg parničnog postupka. Kao manje vjerojatno sud je ocijenio pravo KJ uzevši u obzir kako iz pribavljene dokumentacije proizlazi da su navedene isplate izvršene po nalogu samog ostavitelja. Stoga je sukladno navedenom i čl. 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju valjalo odlučiti kao pod točkama IV. i VI. izreke ovog rješenja.

17. U odnosu na navod KJ da ostavitelj u vrijeme podizanja iznosa od po 15.000,00 kn u dva navrata te podizanja iznosa od 84.000,00 kn nije bio u takvom psihofizičkom stanju da bi uopće mogao shvatiti značaj pridizanja, a da je nasljednica ŠJ imala punomoć, pa bi se moglo raditi o zlouporabi povjerenja i jednom od razloga za nedostojnost za nasljeđivanje valja navesti kako KJ nije decidirano izjavio kako ŠJ smatra nedostojnom za nasljeđivanje ostavitelja. Dalje valja navesti kako je odredbom čl. 125. Zakona o nasljeđivanju propisano da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, dok iz odredbe čl. 126. Zakona o nasljeđivanju slijedi da sud po službenoj dužnosti pazi na nedostojnost, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje. Iz stanja spisa ne proizlazi niti natruha mogućnosti da bi na strani ŠJ postojale okolnosti iz odredbe čl. 125. točke 1. do 3. Zakona o nasljeđivanju. Nadalje, iz navoda KJ slijedi kako implicira mogućnost da je ŠJ iskoristila psihofizičko stanje ostavitelja da bi se sa računa ostavitelja podigli iznosi od po 15.000,00 kn u dva navrata te iznos od 84.000,00 kn. Međutim, takva implikacija ne predstavlja razlog za nedostojnost za nasljeđivanje iz čl. 125. točke 4. Zakona o nasljeđivanju. Naime, da bi se ostvario razlog teškog ogrješenja o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju, ostaviteljeva je egzistencija trebala biti ozbiljno ugrožena, a da nasljednik zna za takvo stanje i prema svojim mogućnostima je u stanju ispunjavati tu obvezu, ali je svjesno ne ispunjava. Kako KJ ne tvrdi da bi ostavitelj zbog podizanja navedenih sredstava ostao bez sredstava za svoje uzdržavanje niti tvrdi da je ostavitelju bila potrebna nužna pomoć koju mu ŠJ nije htjela pružati, a niti tvrdi da bi ŠJ ostavila ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, sud je ocijenio da navedene tvrdnje KJ vezane za psihofizičko stanje ostavitelja u trenutku podizanja navedenih novčanih sredstva ne potpadaju pod odredbu čl. 125. točke 4. Zakona o nasljeđivanju i da stoga iste tvrdnje nisu od utjecaja na ovu odluku.

Zagreb, 30. travanj 2025.

Sudac:

Iva Tisanić Vilček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Dan predaje preporučenog pismena pošti smatra se danom predaje žalbe sudu.

DNA:

1. ŠJ po pun E KOM

2. KJ po pun E KOM uz podn. od 11.02.2025

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte