REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1198/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja LO, odvjetničku vježbenicu, i punomoćnice tuženika, PO, zaposlenice, dana 30. travnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 5.481,85 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 100,37 eura od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,57 eura od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,49 eura od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 97,00 eura od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,12 eura od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 117,98 eura od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,96 eura od 16. lipnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 107,11 eura od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,19 eura od 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 118,12 eura od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,09 eura od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,88 eura od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 112,64 eura od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,63 eura od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 128,70 eura od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,62 eura od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,13 eura od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 85,47 eura od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,19 eura od 16. lipnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 107,95 eura od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,29 eura od 16. kolovoza 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 128,10 eura od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,27 eura od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 126,53 eura od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,80 eura od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 143,84 eura od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 126,42 eura od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 112,23 eura od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 132,14 eura od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,25 eura od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 138,22 eura od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 130,58 eura od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 132,86 eura od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 148,55 eura od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 122,45 eura od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 141,65 eura od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 139,40 eura od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 142,37 eura od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 140,90 eura od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,18 eura od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 128,58 eura od 16. travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 123,34 eura od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 146,64 eura od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 129,74 eura od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 133,30 eura od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 30. travnja 2025. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj KO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 30. kolovoza 2023. u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu „Vozač tramvaja I ZS191" temeljem Ugovora o radu“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,20, nakon čega je s poslodavcem sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto. Posljednji sklopljeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme je sklopljen za radno mjesto „Vozač tramvaja III ZS193“, koeficijent složenosti poslova 2,40, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos kod tuženika pa do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. Odredbama sklopljenih Ugovora o radu određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru te je istovremeno određeno kako će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, a sukladno kasnijem Ugovoru prema koeficijentu 2,40. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Tužitelj je sa tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu Vozač tramvaja I. te mu se sukladno ugovorima o radu za radno mjesto vozača tramvaja I, obračunavala plaća prema koeficijentu 2,20, a tužitelj navodi da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2.20 u periodu od sklapanja Ugovora o radu za radno mjesto Vozača tramvaja I do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto Vozača tramvaja III bio diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto ''vozač tramvaja III“ tužitelju se plaća, jednako kao i drugim vozačima, obračunava prema koeficijentu 2,40 iako su njegovi radni zadaci bili i ostali nepromijenjeni. Diskriminacijski učinak nižeg koeficijenta još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radi o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko slučaj da nakon odrađene smjene vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja, prilikom uzajamne primopredaje tramvaja potpisuju tzv. putne naloge. Iz putnih naloga se vidi, koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim su tramvajem upravljali, te u kojem vremenu. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti na temelju čl. 90. i 91. Zakona o radu ( u daljnjem tekstu: ZR), koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Dakle, tužitelj ističe, da je rad koji su obavljali vozači tramvaja kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu složenosti 2,20 u razdoblju od srpnja 2018. pa do travnja 2021., stoga tužitelj ovom tužbom potražuje razliku bruto plaće koja bi mu pripadala da je obračunata po koeficijentu 2,40, s obzirom da se radi o jednakom radu jednake vrijednosti. Tužitelj potražuje i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja koja je posljedično tome pogrešno obračunata. Podneskom od 27. siječnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa obračunom tuženika tako da za razdoblje od studenoga 2018. pa do srpnja 2022. na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, od tuženika potražuje iznos od 5.418,85 eura bruto, uvećan za zakonske zatezne kamate. Na ročištu 19. ožujka 2025. tužitelj je ispravio omašku u tužbenom zahtjevu na način da ukupno potraživanje iznosi 5.481,85 eura bruto, s obzirom da je ukupni zbroj mjesečnih potraživanja tužitelja prema izračunu tuženika 5.481,85 eura bruto, te predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 4. listopada 2023. navodi da nije sporno da je tužitelj zaposlenik kod tuženika, odnosno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik dalje navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora, prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno s Kolektivnim ugovorom, te da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''vozač tramvaja I''. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači tramvaja kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40, obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite tramvajske linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje. Podneskom od 23. siječnja 2025. tuženik je u spis dostavio obračun utuženog potraživanja za tužitelja za razdoblje od 2. studenoga 2018. do 31. srpnja 2022. Na ročištu 19. ožujka 2025. tuženik ističe da je prema izračunu tuženika visina potraživanja tužitelja 5.481,85 eura bruto, te navodi da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 27. siječnja 2025., odnosno na ročištu 19. ožujka 2025., nije sporna, niti tijek zatezne kamate u istome, te ističe da nije sporno da je osobama koje su obavljale mentorstvo kod tuženika isplaćivan poseban dodatak na plaću, no i dalje spori pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. listopada 2018. (str. 15 – 16 spisa), u ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. listopada 2019. (str. 17 – 19 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. studenoga 2019. (str. 20 – 22 spisa), u dodatak ugovoru o radu od 25. travnja 2020. (str. 23 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. srpnja 2022. (str. 24 – 26 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor iz veljače 2002. (str. 27 – 30 spisa), u kartu radnog mjesta za "vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III" kod tuženika (str. 31-32 spisa), u Izmjenu i dopunu pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga podružnice Zagrebački električni tramvaj (str. 40 – 43 spisa), u Shematski prikaz organizacije Društva – izmjena (str. 44 – 53 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj (str. 54 – 63 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023. (str. 64 – 104 spisa), u tuženikov obračun utuženog potraživanja (str. 136 – 137 spisa), saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke te svjedoci UO i GO na ročištu održanom 19. ožujka 2025. (str. 164 – 165 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od studenoga 2018. pa do kraja srpnja 2022. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' na temelju ugovora o radu sklopljenog 29. listopada 2018. i da je započeo s radom 2. studenoga 2018., te da mu je za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju primijenjen koeficijent 2,20. Nije sporno da je tužitelj s poslodavcem zaključio novi ugovor o radu 22. srpnja 2022. na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom za obračun plaće 2,40, i s primjenom od 1. kolovoza 2022. Sporno je jesu li navedeni poslovi radnog mjesta ''vozač tramvaja I'' za koje se primjenjuje koeficijent 2,20, jednaki poslovima koje tužitelj obavlja od kolovoza 2022. na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' odnosno poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'', a za koje se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Iz obračuna potraživanja tužitelja koje je za utuženo razdoblje od studenoga 2018. do srpnja 2022. dostavio tuženik (str. 136 – 137 spisa),vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, te da ukupan iznos razlike bruto plaće, odnosno visina potraživanja tužitelja u razdoblju od studenoga 2018. do srpnja 2022. iznosi 5.481,85 eura bruto. S obzirom da je tužitelj podneskom od 27. siječnja 2025., odnosno na ročištu 19. ožujka 2025., u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom tuženika, visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

7. Iz Karte radnog mjesta za "vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III" kod tuženika, koja prileži spisu (str. 31-32 spisa), proizlazi da su u popisu poslova oba radna mjesta iste stavke, uz iznimku da ''vozač tramvaja III'' uz sve poslove u popisu poslova radnog mjesta ''vozača tramvaja I'', obavlja i ''poslove mentorstva u okviru svog radnog mjesta''.

8. Na ročištu održanom 19. ožujka 2025. saslušan je tužitelj KO u svojstvu parnične stranke (str. 164 spisa), koji u svom iskazu u bitnome navodi da je zaposlenik tuženika od studenoga 2018. na radnom mjestu vozač tramvaja. Prije zaposlenja na to radno mjesto pohađao je školu za vozača tramvaja koju je sam financirao, a na početku rada koeficijent za obračun plaće bio mu je 2,20, te je u rujnu 2022. povišen na 2,40, a kasnije na 2,60 koliko iznosi i danas. Tužitelj navodi da je u spornom razdoblju imao koeficijent za obračun plaće od 2,20, a drugi kolege koji su radili na istom radnom mjestu vozača tramvaja imali su koeficijent 2,40, iako su radili na istom radnom mjestu, potpuno iste poslove sa istim dužnostima i odgovornostima, a često su vozili i iste tramvajske linije kao i tužitelj, te su s tužiteljem preuzimali smjene jedan od drugoga.

9. Svjedok UO u svom iskazu (str. 164 - 165 spisa) na ročištu 19. ožujka 2025. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od studenoga 2018. na radnom mjestu vozača tramvaja gdje još uvijek radi, a za navedeno radno mjesto prije zaposlenja pohađao je školu za vozača tramvaja. K navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu jer rade na istom radnom mjestu kod tuženika, s tim da nema razlike u opisu i obavljanju posla između njega i tužitelja, pa često voze istu tramvajsku liniju i preuzimaju smjenu jedan od drugoga. Vezano za koeficijent za obračun plaće navodi da je početni koeficijent bio 2,20, te je kasnije povišen, a danas iznosi 2,60, te navodi da je bio u radnom sporu s tuženikom iz istog razloga kao i ovdje tužitelj zbog isplate razlike plaća zbog primjene nižeg koeficijenta 2,20 umjesto 2,40 koji spor je završio presudom u njegovu korist.

10. Svjedok GO u svom iskazu (str. 165 spisa) na ročištu 19. ožujka 2025. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od studenoga 2018. na radnom mjestu vozač tramvaja, a tužitelja poznaje kao radnog kolegu koji radi na istom radnom mjestu, te navodi da često voze istu tramvajsku liniju, preuzimaju smjene jedan od drugoga i nema razlike u poslovima koje obavljaju. Vezano za koeficijent obračuna plaće navodi da je on pri zapošljavanju bio 2,20, kasnije je povišen na 2,40 te sada iznosi 2,60. Prije zapošljavanja polazio je školu za vozača tramvaja. Dalje navodi da je s tuženikom u radnom sporu radi isplate razlike u plaći zbog primjene koeficijenta 2,20 umjesto 2,40 a koji spor nije okončan.

11. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti jer je logičan, životan i uvjerljiv, te suglasan sa iskazima svjedoka i dokumentacijom u spisu. Iskaze svjedoka UO i GO sud je također prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazom tužitelja. Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale u ovom postupku. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud uz suglasnost stranaka nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

11.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u utuženom razdoblju od studenoga 2018. do srpnja 2022. na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' kod tuženika primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su drugi zaposlenici tuženika koji su radili na radnom mjestu ''vozasč tramvaja III'' primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako su obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika kao i tužitelj, pa su često vozili istu tramvajsku liniju i tužitelj je preuzimao smjenu od istih, te nije bilo razlike u poslovima koje su obavljali. Tužitelj je 22. srpnja 2022. sklopio s tuženikom novi ugovor o radu na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' s primjenom od 1. kolovoza 2022. i s koeficijentom za obračun plaće 2,40, iako je nastavio obavljati iste poslove koje je kod tuženika do tada obavljao. Navedeno proizlazi i iz suglasnih iskaza UO i GO, koji su kao i tužitelj od studenoga 2018. radili na istom radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' pri čemu su obavljali iste poslove kao i tužitelj, a kasnije su sklopili nove ugovore o radu na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' sa koeficijentom za obračun plače od 2,40, iako su nastavili obavljati iste poslove vozača tramvaja, te su iz istog razloga kao i tužitelj, naime nejednakosti u plaći sa drugim kolegama koji su obavljali iste poslove ali sa višim keoficijentim 2,40, pokrenuli radni spor protiv tuženika. Također iz same Karte radnog mjesta ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'', koja prileži spisu, proizlazi da je jedina razlika u opisu ovih radnih mjesta u tome što ''vozač tramvaja III'' obavlja poslove mentorstva, a u postupku nije sporno da se za poslove mentorstva isplaćuje poseban dodatak na plaću.

11.2. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u opisu i sadržaju poslova na radnim mjestima ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'' kako je to u postupku tvrdio tuženik. Isto proizlazi i iz brojne sudske prakse u pravno i činjenično istovrsnim predmetima, gdje je utvrđeno da kod tuženika ne postoji bitna razlika u radnim mjestima ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'', da se radi o istim poslovima koje obavljaju zaposlenici sa istim odgovornostima, vještinama i stručnom spremom, pa tako i u predmetu vođenom pred ovim sudom poslovni broj Pr-1039/2023, u kojem je donesena prvostupanjska presuda broj Pr-1039/2023-17 25. rujna 2024. koja prileži spisu (str. 122-130 spisa), pravomoćna od 11. listopada 2024. godine, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

14. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, odnosno da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje od studenoga 2018. pa do srpnja 2022., a koju bi tužitelj ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 5.481,85 eura bruto.

15. S obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće, i to od 16.-og u mjesecu za prethodni mejsec sukladno odredbi čl. 87. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka, stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

17. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. S obzirom da je vrijednost jednog boda, prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 18. prosinca 2023. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 5. studenoga 2024., 22. siječnja 2025. i 19. ožujka 2025., za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podnesaka od 7. studenoga 2024. i od 27. siječnja 2025. i to kao neobrazloženih podnesaka u visini od po 50,00 eura za svaki (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da prvim samo precizira utuženo razdoblje, a drugim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom tuženika, pa se u oba slučaja ne radi o obrazloženim podnescima.

18. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.200,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 375,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

20. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku