REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1044/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja PN, odvjetničku vježbenicu, i punomoćnice tuženika, FN, zaposlenice, dana 30. travnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.867,88 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 97,26 eura od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 107,84 eura od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 125,46 eura od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,90 eura od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,34 eura od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 105,64 eura od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,13 eura od 16. lipnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,62 eura od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 112,80 eura od 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,46 eura od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,46 eura od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,22 eura od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,55 eura od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,26 eura od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 129,31 eura od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,30 eura od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,21 eura od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,56 eura od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,72 eura od 16. lipnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,74 eura od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,93 eura od 16. kolovoza 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,11 eura od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,99 eura od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,65 eura od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,08 eura od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 139,56 eura od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 126,22 eura od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,57 eura od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 136,29 eura od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 140,61 eura od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 141,93 eura od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 132,57 eura od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 135,96 eura od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 150,04 eura od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 123,90 eura od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,95 eura od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,89 eura od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,31 eura od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,69 eura od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,34 eura od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 96,75 eura od 16. travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,09 eura od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 122,36 eura od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 123,21 eura od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,10 eura od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 30. travnja 2025. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj SN (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 20. srpnja 2023. U bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu vozač tramvaja temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu „Vozač tramvaja I ZS191“ koeficijent složenosti poslova 2,20, nakon čega je s poslodavcem sklopio novi ugovor o radu, za isto radno mjesto. Posljednji sklopljeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme je sklopljen za radno mjesto „Vozač tramvaja III ZS193“, koeficijent složenosti poslova 2,40, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. Odredbama sklopljenih Ugovora o radu određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru te je istovremeno određeno kako će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, a sukladno kasnijem Ugovoru prema koeficijentu 2,40. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Tužitelj je sa tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'', te mu se sukladno ugovorima o radu za radno mjesto ''vozača tramvaja I'', obračunavala plaća prema koeficijentu 2,20, a tužitelj navodi da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2.20 u periodu od sklapanja Ugovora o radu za radno mjesto ''vozača tramvaja I'' do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto ''vozač tramvaja III'' bio diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto ''vozač tramvaja III“ tužitelju se plaća, jednako kao i drugim vozačima, obračunava prema koeficijentu 2,40 iako su njegovi radni zadaci bili i ostali nepromijenjeni. Diskriminacijski učinak nižeg koeficijenta još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radi o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko slučaj da nakon odrađene smjene vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja, prilikom uzajamne primopredaje tramvaja potpisuju tzv. putne naloge. Iz putnih naloga se vidi, koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim su tramvajem upravljali, te u kojem vremenu. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti na temelju čl. 90. i 91. Zakona o radu ( u daljnjem tekstu: ZR), koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Dakle, tužitelj ističe, da je rad koji su obavljali vozači tramvaja kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu složenosti 2,20 u razdoblju od srpnja 2018. pa do travnja 2021., stoga tužitelj ovom tužbom potražuje razliku bruto plaće koja bi mu pripadala da je obračunata po koeficijentu 2,40, s obzirom da se radi o jednakom radu i radu jednake vrijednosti. Tužitelj potražuje i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja koja je posljedično tome pogrešno obračunata. Podneskom od 27. siječnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa obračunom tuženika tako da za razdoblje od studenoga 2018. pa do srpnja 2022., na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, od tuženika potražuje iznos od 4,867,88 eura bruto, uvećan za zakonske zatezne kamat, te predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 13. rujna 2023. navodi da nije sporno da je tužitelj zaposlenik kod tuženika, odnosno da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik dalje navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora, prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''vozač tramvaja I''. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači tramvaja kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite tramvajske linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje. Podneskom od 23. siječnja 2025. tuženik je u spis dostavio obračun utuženog potraživanja za tužitelja za razdoblje od 2. studenoga 2018. do 31. srpnja 2022. Nakon što je podneskom od 27. siječnja 2025. tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom tuženika, tuženik na ročištu 19. ožujka 2025. nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, no i dalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. kolovoza 2022. (str. 14 – 16 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. listopada 2018. (str. 17 – 18 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. listopada 2018. (str. 19 – 21 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenoga 2019. (str. 22 – 24 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (str. 28 – 31 spisa), u Katalog radnih mjesta (str. 32 – 38 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. (str. 48 – 57 spisa), u Izmjenu i dopunu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga od 22. kolovoza 2019. (str. 58 – 61 spisa), u Shematski prikaz organizacije Društva – izmjena – iz kolovoza 2019. (str. 62 – 71 spisa), u tuženikov obračun utuženog potraživanja za tužitelja (str. 93 – 94 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu 19. ožujka 2025. (str. 119 spisa), te svjedoka LN (str. 119 – 120 spisa) i AN (str. 120 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od studenoga 2018. pa do kraja srpnja 2022. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' na temelju ugovora o radu sklopljenog 26. listopada 2018. i da je započeo s radom 2. studenoga 2018., te da mu je za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju primijenjen koeficijent 2,20. Nije sporno da je tužitelj s poslodavcem zaključio novi ugovor o radu 3. kolovoza 2022., na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' i s koeficijentom za obračun plaće od 2,40 s primjenom od 1. kolovoza 2022. Sporno je jesu li navedeni poslovi radnog mjesta ''vozač tramvaja I'' za koje se primjenjuje koeficijent 2,20, jednaki poslovima koje tužitelj obavlja od kolovoza 2022. na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' odnosno poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'', a za koje se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Iz obračuna potraživanja tužitelja koje je za utuženo razdoblje od studenoga 2018. do srpnja 2022. dostavio tuženik (str. 93-94 spisa) vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, te da ukupan iznos razlike bruto plaće, odnosno visina potraživanja tužitelja u razdoblju od studenoga 2018. do srpnja 2022. iznosi 4,867,88 eura bruto. S obzirom da je tužitelj podneskom od 27. siječnja 2025. u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom tuženika, visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

7. Na ročištu održanom 19. ožujka 2025. saslušan je tužitelj SN u svojstvu parnične stranke (str. 119 spisa), koji u svom iskazu u bitnome navodi da je kod tuženika u radnom odnosu od studenoga 2018. godine i to na radnom mjestu vozača tramvaja. Prije zapošljavanja kod tuženika pohađao je prometnu školu radi osposobljavanja za vozača tramvaja u trajanju od otprilike 6 mjeseci, te je položio ispit za vozača tramvaja, a tek nakon toga je sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozača tramvaja kod tuženika. Navodi da mu je koeficijent za obračun plaće od zapošljavanja kod tuženika bio 2,20 pri čemu su drugi kolege koji su radili na istom radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika imali koeficijent za obračun plaće 2,40, iako su radili iste poslove, vozili su iste tramvajske linije, i preuzimali smjene od tužitelja i tužitelj od njih, i nije bilo nikakve razlike u poslovima koje su obavljali. Navodi da mu se koeficijent za obračun plaće kasnije povećao, te da sada iznosi 2,60.

8. Svjedok LN u svom iskazu (str. 119 – 120 spisa) na ročištu 19. ožujka 2025. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 2. studenoga 2018. na radnom mjestu vozač tramvaja, te na tom radnom mjestu radi i dan danas. Tužitelja poznaje kao radnoga kolegu koji radi na istom radnom mjestu, te često preuzimaju smjene jedan od drugoga i nema razlike u poslovima koje obavljaju. Navodi da mu je koeficijent za obračun plaće prvo bio 2,20, zatim je povećan na 2,40 i trenutno iznosi 2,60. Također navodi da je bio u radnom sporu kod tuženika iz istog razloga kao i tužitelj, te je donesena presuda u njegovu korist.

9. Svjedok AN u svom iskazu (str. 120 spisa) na ročištu 19. ožujka 2025. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od studenog 2018. i to na radnom mjestu vozač tramvaja na kojem radi i dan danas. Tužitelj poznaje kao radnoga kolegu koji je također vozač tramvaja kao i svjedok, te obavljaju iste poslove, voze iste tramvajske linije, preuzimaju smjene jedan od drugoga te nema nikakve razlike između poslova koje obavljaju. Svjedok navodi da mu je koeficijent za obračun plaće od zapošljavanja pa negdje tri i pol godine bio u visini od 2,20, zatim je u rujnu 2022. povećan na 2,40 i kasnije na 2,60 koliko iznosi i sada. Svjedok također navodi da protiv tuženika vodi spor iz istog razloga kao i tužitelj, ali spor još nije završen.

10. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti jer je logičan, životan i uvjerljiv, te suglasan sa iskazima svjedoka i dokumentacijom u spisu. Iskaze svjedoka LN i AN sud je također prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazom tužitelja. Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale u ovom postupku. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud uz suglasnost stranaka nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

10.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u utuženom razdoblju od studenoga 2018. do srpnja 2022. na radnom mjestu ''vozača tramvaja I'' kod tuženika primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su drugi zaposlenici tuženika koji su radili na radnom mjestu ''vozača tramvaja III'' primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako su obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika kao i tužitelj, pa su često vozili istu tramvjasku liniju i tužitelj je preuzimao smjenu od istih, te nije bilo razlike u poslovima koje su obavljali. Tužitelj je 3. kolovoza 2022. sklopio s tuženikom novi ugovor o radu na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom za obračun plaće 2,40, iako je nastavio obavljati iste poslove koje je kod tuženika do tada obavljao. Navedeno proizlazi i iz suglasnih iskaza LN i AN, koji su kao i tužitelj od studenoga 2018. radili na istom radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' pri čemu su obavljali iste poslove kao i tužitelj, a kasnije su sklopili nove ugovore o radu na radnom mjestu ''vozač tramvaja III'' sa koeficijentom za obračun plače od 2,40, iako su nastaviloi obavljati iste poslove vozača tramvaja, te su iz istog razloga kao i tužitelj, naime nejednakostu u plaći sa drugim kolegama koji su obavljali iste poslove ali sa višim keoficijentim 2,40 pokrenuli radni spor protiv tuženika.

10.2. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja III kako je to u postupku tvrdio tuženik. Isto proizlazi i iz brojne sudske prakse u pravno i činjenično istovrsnim predmetima, gdje je utvrđeno da kod tuženika ne postoji bitna razlika u radnim mjestima ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'', da se radi o istim poslovima koje obavljaju zaposlenici sa istim odgovornostima, vještinama i stručnom spremom, pa tako i u predmetu vođenom pred ovim sudom poslovni broj Pr- 1039/2023, u kojem je donesena prvostupanjska presuda broj Pr-1039/2023-17 25. rujna 2024. koja prileži spisu (str. 79-87 spisa), pravomoćna od 11. listopada 2024. godine, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

13. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, odnosno da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje od studenoga 2018. pa do srpnja 2022., a koju bi tužitelj ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 4.867,88 eura bruto.

14. S obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće, i to od 16. -og u mjeasecu za prethodni mejsec sukladno odredbi čl. 87. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka, stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

16. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. S obzirom da je vrijednost jednog boda, prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 31. listopada 2023. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu (tužitelj omaškom navodi od 2. studenoga 2023.) u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 5. studenoga 2024., 22. siječnja 2025. i 19. ožujka 2025., za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podnesaka od 7. studenoga 2024. i od 27. siječnja 2025. i to kao neobrazloženih podnesaka u visini od po 50,00 eura za svaki (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da prvim samo precizira utuženo razdoblje, a drugim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom tuženika, pa se u oba slučaja ne radi o obrazloženim podnescima.

17. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.200,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 375,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

19. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku