Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-267/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja REVICON d.o.o., OIB: 63814286623, Split, Gorička 6, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika A.T. d.d., OIB: 91532830587, Split, Gorička 10, kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CB, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Pavičića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru poslovni broj Ovrv-13476/2022 (UPP/OS-Ovrv-499/2022) od 3. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženiku A.T. d.d. da isplati tužitelju REVICON d.o.o. iznos od 7.614,97 eura / 57.375,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. listopada 2014.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. studenoga 2014., na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 30. studenoga 2014., na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. siječnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. veljače 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. ožujka 2015.,
na iznos od 6,64 eura / 50,00 kuna od 1. ožujka 2015.,
na iznos od 6,64 eura / 50,00 kuna od 1. travnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. travnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. svibnja 2015.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 1. svibnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 30. svibnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. srpnja 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. srpnja 2015.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 1. kolovoza 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. rujna 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. listopada 2015.,
na iznos od 33,18 eura / 250,00 kuna od 1. listopada 2015.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 1. listopada 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 1. studenoga 2015., na iznos od 16,59 eura / 125,00 kuna od 6. studenoga 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. prosinca 2015.,
na iznos od 16,59 eura / 125,00 kuna od 6. prosinca 2015.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. siječnja 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 5. veljače 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. travnja 2016.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 6. travnja 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. svibnja 2016.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 6. svibnja 2016.,
na iznos od 16,59 eura / 125,00 kuna od 6. svibnja 2015.,
na iznos od 33,18 eura / 250,00 kuna od 6. lipnja 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. srpnja 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. srpnja 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 5. kolovoza 2016.,
na iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna od 6. rujna 2016.,
na iznos od 414,76 eura / 3.125,00 kuna od 6. listopada 2016.,
na iznos od 16,59 eura / 125,00 kuna od 6. listopada 2016.,
na iznos od 414,76 eura / 3.125,00 kuna od 6. studenoga 2016., na iznos od 414,76 eura / 3.125,00 kuna od 6. prosinca 2016.,
na iznos od 3,32 eura / 25,00 kuna od 6. prosinca 2016.,
na iznos od 16,59 eura / 125,00 kuna od 6. prosinca 2016.,
na iznos od 49,77 eura / 375,00 kuna od 6. srpnja 2017.,
na iznos od 414,76 eura / 3.125,00 kuna od 6. srpnja 2017.,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 37,12 eura / 279,69 kuna, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju REVICON d.o.o. da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku A.T. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 622,60 eura / 4.690,98 kuna.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 29. travnja 2022. javnom bilježniku Dinku Martinoviću u Supetru podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 7.614,97 eura / 57.375,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, kao i troškove ovršnog postupka. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru poslovni broj Ovrv-13476/2022 (UPP/OS-Ovrv- 499/2022) od 3. ožujka 2023., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-267/2024-5 od 10. prosinca 2024. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je naveo kako ne duguje ništa tužitelju. Tuženik ističe kako isprava koju je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu nije vjerodostojna isprava u smislu članka 31. Ovršnog zakona, te da u njoj trebaju biti naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a da u konkretnom slučaju navedeni uvjeti nisu ispunjeni. Iznos priloženih izvoda iz otvorenih stavki da je proizvoljan, te da utoliko nije jasno na temelju čega tužitelj zasniva ispravu koju dostavlja uz prijedlog za ovrhu. Pored navedenog, tuženik ističe kako nije razvidno na koji način je tužitelj došao do iznosa naznačenih u izvodu iz otvorenih stavki, tužitelj samo navodi račune dok iste ne prilaže. Dodatno, tuženik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.
4. U predmetnom postupku sud je izveo dokaz čitanjem vjerodostojne isprave – izvoda iz otvorenih stavaka tužitelja na dan 28. travnja 2022. (stranica 28 spisa).
5. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
6. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7. Na temelju rezultata provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.614,97 eura / 57.375,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem stanja duga u poslovnim knjigama tužitelja – izvoda otvorenih stavaka na dan 28. travnja 2022.
9. U postupku je bilo je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi novčani iznos sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, kao i je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.
10. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – izvoda otvorenih stavaka koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama i to za razdoblje od rujna 2014. do lipnja 2017. ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.614,97 eura / 57.375,00 kuna, a koje potraživanje se temelji na više dokumenata (većinom računa). Međutim, iz tog izvoda iz otvorenih stavki, kao niti iz navoda iznesenih tijekom postupka nije razvidno s kojeg osnova tužitelj potražuje od tuženika navedeni iznos, a to pogotovo jer uz prijedlog, a niti kasnije u tijeku postupka, nisu dostavljeni računi i isprave navedene u tom izvodu.
11. Tuženik je u prigovoru protiv predmetnog rješenja ovrsi osporio potraživanje tužitelja u cijelosti, te naveo kako tužitelj, osim izvoda otvorenih stavki, nije dostavio račune niti bilo koje druge isprave iz kojih bi se mogao utvrditi osnov potraživanja. Naveo je kako je iznos priloženih izvoda iz otvorenih stavki proizvoljan, te da utoliko nije jasno na temelju čega tužitelj zasniva ispravu koju dostavlja uz prijedlog za ovrhu.
12. Kako je dakle tuženik u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da s osnovom potražuje od tuženika utuženi iznos od 7.614,97 eura / 57.375,00 kuna bio na tužitelju. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Budući da tužitelj, osim naprijed navedenog izvoda otvorenih stavki koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, a koji je tuženik osporio, nije ponudio ili predočio sudu bilo kakve druge dokaze kojima bi isti dokazao postojanje i osnovanost svoje utužene tražbine prema tuženiku, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.
13. S tim u vezi, ističe se da izvod otvorenih stavki odnosno izvadak iz poslovnih knjiga u smislu odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.) predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenoj ispravi od strane tužitelja koja, bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik sadržaj takve isprave, a time i vjerodostojnost iste, osporio.
14. Dakle, kod takvog stanja raspravnog gradiva, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 220. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP- a), sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a radi čega je isti trebalo odbiti i temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Stoga tuženikov prigovor zastare sud nije posebno razmatrao niti ocjenjivao.
15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.
17. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove parničnog postupka. S obzirom na odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 139/2023; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 104 spisa), tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištu održanom 3. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 400,00 eura. Iznos od 400,00 eura uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tuženiku s ove osnove priznat iznos od 500,00 eura.
18. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.) priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 122,60 eura (Tar.br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi). Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 622,60 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 30. travnja 2025.
Sutkinja
Zrinka Ćosić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
