REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-485/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari I. tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku LZ iz [adresa], protiv tuženice DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Boškoviću- Slivonji, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe-spor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužitelja LZ i punomoćnika tuženice Nikole Boškovića-Slivonje, odvjetnika, te javnosti UZ, SZ i ŠZ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je u postupku Ovr-7908/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu ovrhom zahvaćena nekretnina 4228/10000 na čkbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica sa 470 čhv upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] koja nije vlasništvo ovršenika LZ."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se Općinskom sudu u Novom Zagrebu u postupku Ovr-7908/15 da iz istog postupka izluči suvlasnički dio nekretnine od 4228/10000 na na čkbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica sa 470 čhv upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u suvlasništvu KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

Proglašava se ovrha Ovr-7908/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu na nekretnini 4228/10000 na čkbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica sa 470 čhv upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u suvlasništvu KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nedopuštenom, ukidaju se sve odluke i sve provedene radnje u istom postupku

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, stalna služba u Zaprešiću, brisanje zabilježbe dosude nekretnine, te brisanje zabilježbe ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska srednja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se I. tužitelju KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženici DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ovršnom postupku ovog suda poslovni broj Ovr- 7908/15, odnosno imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu te traže da se taj dio nekretnine izluči iz ovršnog postupka te da se ovrha proglasi nedopuštenom. Dodaju da su oni jedini zakoniti posjednici predmetne nekretnine, nosioci prava plodouživanja te svi priključci glase na I. tužitelja.

1.2. Nadalje, tužitelji navode da su kao darovatelji dali neopozivu izjavu o opozivu darovanja ovršeniku (obdareniku) svom sinu LZ koje darovanje je učinjeno ugovorom o darovanju od 12. prosinca 1994. i aneksom ugovora o darovanju od 14. siječnja 1999. zbog grube nezahvalnosti. Izjavu o opozivu tužitelji su potpisali i ovjerili 27. listopada 2021. pred javnim bilježnikom Ivanom Adžijom te se istom poziva obdarenika da u roku od 8 dana vrati dar darovateljima. Obdarenik LZ je 2. studenog 2021. izjavom o vraćanju dara potpisanom i ovjerenom

2. studenog 2021. bespogovorno vratio dar.

1.3. Stoga, kako su tužitelji stvarni vlasnici i zakoniti posjednici predmetne nekretnine, to isti predlažu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tuženica u navedenom ovršnom predmetu zakonito stekla pravo vlasništva na 4. Suvlasničkom dijelu: 4228/10000 dijela predmetne nekretnine od ranijeg suvlasnika i ovršenika LZ (a ne od ovdje tužitelja), a da su suvlasnički dijelovi oba tužitelja (navedeni kao 1. i 2. Suvlasnički dio, svaki sa po 2500/10000 dijela) intaktni te slobodni od bilo kakve ovrhe i/ili tereta, kao i da isti nemaju nikakva vlasnička prava na 4. Suvlasničkom dijelu koji je u isključivom vlasništvu tužene na temelju pravomoćnog i provedenog rješenja o dosudi naslovljenog suda iz posl. br. Ovr-7908/2015. Suprotno proizvoljnim i paušalnim navodima tužitelja isti, dakle, na 4. Suvlasničkom dijelu nemaju nikakvo pravo koje sprječava ovrhu niti su takvo pravo imali u vrijeme kad je pokrenut ovršni postupak (2015. godine).

2.1. Zabilježbom ovrhe spriječeno je ovršeniku LZ bilo kakvo daljnje raspolaganje predmetom ovrhe pa su pravno potpuno irelevantne dispozicije tužitelja i LZ nazvane „opoziv darovanja“, „aneks ugovora o darovanju“, „izjava o vraćanju dara“ i tome slično jer je notorno da se sa predmetom ovrhe na kojem je upisana zabilježba ovrhe, ne može više ni na koji način raspolagati.

2.2. Potpuno je neistinito i da su tužitelji „stvarni vlasnici i zakoniti posjednici na predmetu ovrhe“ te se stoga niti ne mogu s uspjehom protiviti (već provedenoj) ovrsi na 4. Suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine, obzirom da je zakonitim raspolaganjem predmetom ovrhe od strane tuženice kroz ugovor o darovanju u korist njene majke KZO, sada upravo OZ većinska vlasnica cijele predmetne nekretnine jer ista u vlasništvu ima ½ dijela, a svaki od tužitelja samo po ¼ dijela iste.

2.4. Tuženica smatra kako je tužba u dijelu pod točkom I. tužbenog zahtjeva nedopuštena obzirom da glasi na utvrđenje činjenice pa bi u navedenom dijelu tužbu trebalo odbaciti. Nadalje, zahtjev u dijelu pod točkom II je neosnovan, ali i neprovediv pa se isti predlaže odbaciti, a podredno odbiti. Kako tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine i nemaju takvo pravo koje sprječava ovrhu, predlaže odbiti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

2.5. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbu uz nalog tužiteljima da tuženici solidarno nadoknade troškove postupka.

3. Tužitelji u daljnjem postupku ističu kako tužba nije propisno dostavljena tuženici na odgovor te tvrde da tuženica nije potpisala punomoć svom punomoćniku, odnosno da potpis na punomoći nije njezin što je utvrdio i sudski vještak Zvonimir Čorić koji je grafološki vještak i koje je dosada vještačio 9 spornih potpisa tuženice DZ.

4. U odnosu na navedeno, punomoćnik tuženice je dostavio e-mail korespondenciju s tuženicom iz koje proizlazi da je ista preuzela predmetnu tužbu sa portala e- građani; istu putem maila dostavila svom punomoćniku radi davanja odgovora na tužbu; odobrila sadržaj odgovora na tužbu koji je sastavio njezin punomoćnik te dala nalog svom punomoćniku da odgovor na tužbu proslijedi na sud. Također, tuženica je podneskom od 4. travnja 2025. u spis dostavila presliku izjave ovjerene kod Javnog bilježnika Bojana Ruždjaka, broj OV-1866/25 od 4. travnja 2025., koju je sud sravnio s izvornikom na ročištu 10. travnja 2025. Iz navedene izjave proizlazi da je tuženica u svrhu osporavanja neosnovanih i proizvoljnih navoda da nije osobno potpisala punomoći za zastupanje u određenim sudskim predmetnima, ista pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje i potvrđuje, između ostalog da je upoznata sa svim poduzetim radnjama koje je u njezino ime i za njezin račun u predmetnima koji se vode protiv nje kao tuženice pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem P-485/24, poduzeo njezin izabrani punomoćnik BZO.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izjavu o opozivu darovanja (str. 4-7 spisa), izjavu o vraćanju dara (str. 8-10 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr- 7908/15 od 10. svibnja 2024. (str. 12-15, 273-279 spisa), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-7908/15 ovog suda od 4. prosinca 2015. (str. 16-22 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – neslužbena kopija (str. 32-56, 199-272 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (str. 62-94, 119-158, 185-195, 333-341, 388-409 spisa), sporazum o osiguranju zasnivanja založnog prava (str. 95-101, 178-184 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (str. 102-106 spisa), e-mail komunikacija (str. 114 spisa), potvrda o prijavi prebivališta (str. 115 spisa), računi HEP Elektre (str. 282-283 spisa), video iskaz tuženice (str. 324a spisa), izjava tuženice od 4. travnja 2025. (str. 361-362 spisa), izvješće PP Zaprešić od 30. srpnja 2024. (str. 387 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-881/22 od 7. prosinca 2023. (str. 414-418 spisa), tužba od 5. veljače 2025. (str. 420-424 spisa), prigovor trećih osoba (str. 425-426 spisa), žalba trećih osoba od 11. travnja 2023. (str. 434-438 spisa), zaključak ovog suda od 2. travnja 2023. (str. 439 spisa), prigovor trećih osoba od 12. prosinca 2022. (str. 441-442 spisa), zahtjev trećih osoba od 11. travnja 2023. (str. 450-452 spisa), zahtjev za odgodu od 11. travnja 2023. (str. 455-457 spisa), prijedlog za odgodu od 24. travnja 2023. (str. 458- 477 spisa), javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava (str. 478-494 spisa), kaznena prijava (str. 505-506 spisa), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra u spisu Pn-42/18 (str. 507-516 spisa), izjava tužitelja KZ od 12. travnja 2021. (str. 517-519 spisa), izjava MZ (str. 521-523 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ps-23/19 od 1. kolovoza 2022. (str. 525-532 spisa), optužnica protiv okrivljenika LZ (str. 534-536 spisa), rješenje ODO u Velikoj Gorici od 23. studenoga 2011. (str. 537-538 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Fine od 7. listopada 2022. (str. 539-551 spisa).

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je predmet ovršnog postupka, koji se vodi na ovom sudu pod poslovnim brojem Ovr-7908/15, nekretnina koja nije vlasništvo ovršenika, da se naloži sudu da se iz istog postupka izluči suvlasnički dio nekretnine tužitelja, da se ovrha proglasi nedopuštenom te da se naloži zemljišno knjižnom odjelu brisanje zabilježbe dosude te zabilježbe ovrhe.

6. Između stranaka nije sporno da je pred ovim sudom u tijeku ovršni postupak poslovni broj Ovr-7908/15 predmet kojeg je suvlasnički dio nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekt, dvorište, oranica sa 470 čhv upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Odredbom članka 187. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

8.1. Zahtjev tužitelja da se "utvrdi da je u postupku ovog suda poslovni broj Ovr- 7908/15 ovrhom zahvaćena nekretnina 4228/10000 na kčbr [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica sa 470 čhv upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] koja nije vlasništvo ovršenika LZ", odnosi se na utvrđivanje činjenica. Kako tužbom na utvrđenje nije dopušteno tražiti utvrđenje činjenica, već je ista tužba ograničena na utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti ili neistinitosti kakve isprave, to je u navedenom dijelu tužbu valjalo odbaciti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude (takav stav je izražen i u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2096/17 od 27. veljače 2019.).

9. U dijelu pod točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelji predlažu da se naloži ovom sudu u postupku Ovr-7908/15 da se iz istog postupka izluči suvlasnički dio predmetne nekretnine od 4228/10000 dijela koji je u suvlasništvu tužitelja KZ i BZ.

9.1. U članku 59. Ovršnog zakona (Narodne novine broj112/12, 25/13, 93/14 dalje OZ) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (prigovor treće osobe). Zakonom međutim nije predviđena mogućnost tužitelja da podnese zahtjev kojim će se sudu naložiti izlučenje suvlasničkog dijela nekretnine, zbog čega ovakav zahtjev tužitelja nije osnovan te je isti valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

10. U pogledu zahtjeva da se ovrha proglasi nedopuštenom, sud je, uvidom u aplikaciju eSpis u predmete ovog suda poslovni broj Ovr-7908/15 i Ovr-881/2022 utvrdio da:

- je ovršni postupak Ovr-7908/15 pokrenula ovrhovoditeljica mlt. DZ protiv ovršenika LZ;

- je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-7908/15 od 4. prosinca 2015. određena ovrha na 2/4 dijela nekretnine u suvlasništvu ovršenika i to kčbr. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], zabilježbom ovrhe na nekretnini, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom;

- je pravomoćnim rješenjem Ovr-7908/15 od 4. listopada 2016. odbijen prigovor trećih osoba KZ i BZ, koji su prigovor protiv rješenja o ovrsi izjavili iz razloga što je na predmetnoj nekretnini upisan teret doživotnog uživanja u korist KZ i BZ;

- da je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-881/22-33 od 7. prosinca 2023. određena ovrha u predmetu ovrhovoditeljice KZO protiv ovršenika LZ na 4. suvlasnički dio: 4228/10000 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv te da su istim rješenjem upućene treće osobe KZ i BZ u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom;

- da je citirano rješenje Ovr-881/22-33 od 7. prosinca 2023. steklo svojstvo pravomoćnosti 9. listopada 2024.

10.1. Tužitelji su podnijeli tužbu u ovom predmetu 3. lipnja 2024. protiv tuženice DZ radi proglašenja nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-7908/15. Međutim, tužitelji u navedenom ovršnom postupku nisu bili upućeni da pokrenu parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (već je njihov prigovor bio odbijen pravomoćnim rješenjem Ovr-7908/15 od 4. listopada 2016.).

10.2. Tužitelji su bili upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u drugom ovršnom postupku Ovr-881/22 koji je pokrenut ovršnim prijedlogom drugog ovrhovoditelja - KZO (a ne ovršnim prijedlogom ovdje tuženice DZ).

10.3. Pritom činjenica da su ovi ovršni postupci spojeni zaključkom suda od 28. studenog 2024., prema mišljenju ovog suda nije od utjecaja, obzirom da je predmetna tužba podnesena prije nego što je sud donio zaključak o spajanju, u vrijeme kada se radilo o dva zasebna ovršna postupka i o dva različita ovrhovoditelja.

10.4. Osim toga, rješenje o upućivanju u parnicu trećih osoba iz spisa Ovr- 881/22 ovaj sud je donio 7. prosinca 2023., a županijski sud potvrdio 9. listopada 2024. pa je očito da predmetna tužba nije podnesena osnovom ovog rješenja, obzirom da su tužitelji kao treće osobe upućeni pokrenuti parnicu u roku od 15 dana. Naime, tužba je podnesena 3. lipnja 2024. koji datum ne pada u rok za podnošenje tužbe zbog čega je također valjalo zaključiti kako ne postoji rješenje suda kojim bi tužitelji bili upućeni na podnošenje predmetne tužbe.

10.5. U članku 59. OZ koji regulira prigovor treće osobe, propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (stavak 1), da je podnositelj prigovora dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava (stavak 2), da će sud prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru (stavak 5). U članku 60. stavak 1. OZ stoji da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Stavak 2. istog članka propisuje ako podnositelj prigovora dokaže njegovu opravdanost pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.

10.6. Iz navedenih odredaba proizlazi da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite (isključivo) kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da treće osobe upućuje na parnicu, dok u slučaju kad ovršni sud povodom prigovora treće osobe iste ne odluči uputiti u parnicu, a što je ovdje slučaj, takav put pravne zaštite nije dopušten. Okolnost koju tužitelji ističu da ih je sud trebao uputiti u parnicu u ovršnom postupku, nije od utjecaja jer se pravilnost postupanja ovršnog suda može ispitivati samo u tom postupku sukladno odredbama OZ, a ne povodom tužbe u parnici.

11. Ukoliko bi se ipak smatralo da je tužba u ovom postupku dopuštena i uzelo u razmatranje navode tužitelja da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo jer su oni opozvali darovanje predmetne nekretnine obdareniku, odnosno ovršeniku LZ te je on svojom izjavom od 2. studenog 2021. neopozivo vratio dar darovateljima, ovdje tužiteljima, mišljenje je ovog suda da isti navodi nisu od utjecaja na dopuštenost ovrhe.

11.1. Naime, u članku 84. stavak 3. OZ propisano je da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta, dok stavak 4. propisuje da promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika, a sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

11.2. Navedeno znači da su nedopuštene radnje koje su tužitelji poduzeli u pogledu predmetne nekretnine (opoziv dara), odnosno vraćanje dara od strane ovršenika, a koje radnje su poduzete nakon zabilježbe ovrhe te nemaju utjecaja na dopuštenost ovrhe. Osim toga, sve i da je došlo do promjene vlasnika, ta promjena, ne sprječava da se, u situaciji kad je upisana zabilježba ovrhe, postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika. Slijedom navedenog, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je predmetna ovrha iz razloga navedenih u tužbi nedopuštena pa je sud njihov zahtjev u dijelu pod točkom III. izreke odbio kao neosnovan.

12. Kako je zahtjev tužitelja da se naloži zemljišno knjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe ovrhe i zabilježbe dosude zapravo vezan uz zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom, a osobito uzimajući da su zabilježba ovrhe i zabilježba dosude u predmetnom ovršnom postupku Ovr-7908/15 već brisane (što je utvrđeno uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu) to je njihov zahtjev i u navedenom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

13. U pogledu nedostataka punomoći tuženice na koju tužitelji upiru tijekom cijelog postupka navodeći kako je grafološkim vještačenjem nespornih potpisa tuženice utvrđeno da se ne radi o njezinom potpisu na punomoći, valja reći da se na nedostatke punomoći može pozivati osoba koja je dala punomoć, ukoliko takvi nedostaci zaista postoje. U predmetnom postupku, punomoćnik tuženice je dostavio e mail komunikaciju s tuženicom, video izjavu tuženice, a u konačnici i njezinu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika iz koje proizlazi da ista pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje i potvrđuje, između ostalog, da je upoznata sa svim poduzetim radnjama koje je u njezino ime i za njezin račun u predmetnima koji se vode protiv nje kao tuženice pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem P-485/24, poduzeo njezin izabrani punomoćnik BZO. Stoga su sve suprotne tvrdnje tužitelja otklonjene pa sud nije ni prihvatio prijedlog da se provodi grafološko vještačenje potpisa punomoći niti da se ukinu radnje punomoćnika tuženice, a što su tužitelji predlagali.

13.1. U odnosu pak na navode tužitelja da tuženica nije primila tužbu sukladno zakonskim odredbama, radi se o procesnim pitanjima o kojima vodi računa sud, a ne stranke. Obzirom da se tuženica upustila u raspravljanje te aktivno sudjelovala u postupku (putem svog punomoćnika), očito je ista upoznata sa sadržajem tužbe i spisa zbog čega ovakvi navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost postupka.

13.2. Što se pak tiče tužitelja da je bilo potrebno provjerom kod nadležne policijske postaje provjeriti adresu tuženice, valja reći da je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba MUP-a putem eSpis aplikacije moguće točno provjeriti prijavljeno prebivalište stranaka te za tuženicu proizlazi da je ista od 4. travnja 2025. prijavljena na adresi u [adresa], daje u razdoblju od 2. kolovoza 2024. do 4. travnja 2025. bila prijavljena na adresi u [adresa], a u razdoblju od 20. prosinca 2022. do 2. kolovoza 2024. na adresi u [adresa]. Osim toga tuženica je tijekom postupka obavještavala sud o promjenama adrese. Zbog svega se ukazuje nepotrebnim vršiti daljnje provjere adrese tuženice.

14. U odnosu na vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u visini od 1.400,00 eura, a tuženica je istoj prigovarala, sud je na ročištu 22. siječnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora u visini od 56.058,29 eura, što odgovara iznosu za koji je predmetna nekretnina prodana na elektroničkoj javnoj dražbi. Navedeno stoga što tužitelji tužbu podnose smatrajući da imaju u pogledu predmeta ovrhe takvo pravo koje sprječava ovrhu jer da su opozvali darovanje predmetne nekretnine obdareniku LZ. Njihov zahtjev je usmjeren da se utvrdi da je "ovrhom zahvaćena nekretnina koja nije vlasništvo ovršenika", da se "iz istog postupka izluči suvlasnički dio nekretnine", da se "ovrha na navedenoj nekretnini proglasi nedopuštenom" te da se zemljišnoknjižnom odjelu naloži brisanje zabilježbe dosude nekretnine i zabilježbe ovrhe. Iz navedenog proizlazi da je tužba usmjerena upravo na nekretninu kao predmet ovrhe, slijedom čega je sud, sukladno vrijednosti te nekretnine, odnosno iznosu za koji je ista prodana na elektroničkoj javnoj dražbi odredio vrijednost predmeta spora u ovom postupku.

15. Obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu dužni su tuženici nadoknaditi troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, dok je njihov zahtjev za nadoknadu troškova odbijen kao neosnovan. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) tuženici su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u visini 500 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), za sastav podnesaka od 18. rujna 2024., 25. siječnja 2025. i 4. travnja 2025. po 125 bodova (Tbr. 8/4 u vezi Tbr. 7/1 OT), za sastav za zastupanje na ročištima 22. siječnja 2025. i 4. travnja 2025. po 500 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 1875 bodova, odnosno 3.750,00 eura, što uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 937,50 eura, iznosi ukupno 4.687,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke. Pritom se navodi, a obzirom da je tuženica tražila da joj tužitelji solidarno naknade troškove postupka, kako sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 161. stavak 3. ZPP. Navedeno zato što, iako su tužitelji jedinstveni suparničari te se spor u odnosu na njih može riješiti samo na jednak način, oni nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari pa tako niti za troškove postupke (isti stav je zauzeo Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž-1350/20).

15.1. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 15. studenog 2024. i 10. ožujka 2025., kao i za ročište za objavu presude jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, dok je navode iz podneska od 15. siječnja 2025., a koji se odnose na predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženica mogla iznijeti u odgovoru na tužbu. Stoga je u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova odbijen kao neosnovan.

16. U odnosu na prigovore tužitelja na zapisnik s ročišta od 10. travnja 2025. koji je naveo kako u zapisnik nije uneseno da zbog odbijanja zahtjeva tužitelja da se provede dokaz grafološkim vještačenjem i da se ponovno dostavi tužba tuženici na odgovor je povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje, valja reći kako je takav navod tužitelja naznačen na stranici 4 zapisnika pa je prigovor tužitelja u tom smislu neosnovan. Također, suprotno tvrdnjama tužitelja, zapisnik je sastavljen i potpisan sukladno odredbama 124. i 127. ZPP, kao i članka 24. i 55. Sudskog poslovnika. Što se pak tiče prigovora koji podnosi Udruga Veronika Vere, za navesti je kako prigovor na zapisnik mogu staviti stranke (odnosno umješači), ali ne i druge osobe koje su isključivo sudjelovale na ročištu u svojstvu javnosti, slijedom čega ovakav prigovor nije razmatran.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

1. I. i II. tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.