REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-567/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopuštaju se preinake tužbe iz podnesaka od 12. travnja 2024. i 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 734922 od 01.03.2005. godine, koji su zaključili tužitelj ŽP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 6,99 % godišnje.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 39,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 1,39 EUR od 3. listopada 2009.

- na iznos 1,39 EUR od 4. studenog 2009.

- na iznos 1,39 EUR od 3. prosinca 2009.

- na iznos 1,39 EUR od 12. siječnja 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 10. veljače 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 17. ožujka 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 13. travnja 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 12. svibnja 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 12. lipnja 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 14. srpnja 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 15. kolovoza 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 18. rujna 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 19. listopada 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 20. studenog 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 17. prosinca 2010.

- na iznos 1,39 EUR od 18. siječnja 2011.

- na iznos 1,39 EUR od 19. veljače 2011.

- na iznos 1,39 EUR od 9. ožujka 2011.

- na iznos 14,31 EUR od 9. ožujka 2011.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 734922 od 01.03.2005. godine, koji su zaključili tužitelj ŽP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 952,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 0,50 EUR od 24. ožujka 2005.

- na iznos 0,81 EUR od 3. svibnja 2005.

- na iznos 3,60 EUR od 19. prosinca 2008.

- na iznos 6,26 EUR od 18. veljače 2009.

- na iznos 7,89 EUR od 18. veljače 2009.

- na iznos 9,08 EUR od 5. ožujka 2009.

- na iznos 6,94 EUR od 2. travnja 2009.

- na iznos 6,47 EUR od 7. svibnja 2009.

- na iznos 3,95 EUR od 4. lipnja 2009.

- na iznos 0,71 EUR od 3. srpnja 2009.

- na iznos 1,83 EUR od 12. kolovoza 2009.

- na iznos 3,47 EUR od 4. rujna 2009.

- na iznos 1,62 EUR od 3. listopada 2009.

- na iznos 1,23 EUR od 4. studenog 2009.

- na iznos 4,17 EUR od 3. prosinca 2009.

- na iznos 6,79 EUR od 12. siječnja 2010.

- na iznos 8,79 EUR od 10. veljače 2010.

- na iznos 8,31 EUR od 17. ožujka 2010.

- na iznos 13,20 EUR od 13. travnja 2010.

- na iznos 11,71 EUR od 12. svibnja 2010.

- na iznos 14,27 EUR od 12. lipnja 2010.

- na iznos 26,53 EUR od 14. srpnja 2010.

- na iznos 23,53 EUR od 15. kolovoza 2010.

- na iznos 34,00 EUR od 18. rujna 2010.

- na iznos 28,69 EUR od 19. listopada 2010.

- na iznos 23,92 EUR od 20. studenog 2010.

- na iznos 37,60 EUR od 17. prosinca 2010.

- na iznos 44,97 EUR od 18. siječnja 2011.

- na iznos 38,22 EUR od 19. veljače 2011.

- na iznos 39,05 EUR od 9. ožujka 2011.

- na iznos 534,52 EUR od 9. ožujka 2011.

do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 734922 od 01.03.2005. godine, koji su zaključili tužitelj ŽP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. u dijelu u kojem je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

VI Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 101,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.376,24 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika zaključila Ugovor o kreditu broj 734922, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 18.732,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,99 % godišnja promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Tužiteljica smatra da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te s tim u vezi ukazuje na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2245/17 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. Također smatra da je ugovorna odredba prema kojoj je moguća prijevremena otplata kredita na pisani zahtjev korisnika kredita, sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora ništetna, jer protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dijelove pojedinih odredaba predmetnog ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 91,72 eura (300,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, iznos 637,07 eura (4.800,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama te iznos 101,45 eura (764,38 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare potraživanja. Nadalje smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a da sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Sve kada bi presuda bila primjenjiva, smatra da ugovorne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač te da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva pa da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Istaknuo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze, kao i da je od službenika tuženika mogla zatražiti sve informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu. Tuženik nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. U odnosu na ugovornu odredbu o prijevremenoj otplati kredita tuženik je naveo da je ugovaranje takve naknade bilo dopušteno u vrijeme kada je ugovor sklopljen te da ta odredba nije neodrediva, jer je određena Odlukom tuženika. Tuženik je pretrpio štetu prijevremenom otplatom kredita u vidu izravnog umanjenja aktive sa posljedicom neusklađenosti bilance i rizika kažnjavanja od nadležnih tijela sukladno važećem zakonodavstvu i gubitka marže kao posljedice uvjeta na tržištu u vrijeme prijevremene otplate. Definirajući naknadu u postotku od preostalog - nedospjelog iznosa glavnice, koji iznos predstavlja mehanizam za brzo određenje naknade štete koja će mu u svakom slučaju biti prouzročena prijevremenom otplatom i koja je manja od stvarno nastale štete. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U podnesku od 12. travnja 2024. ispravljenim u podnesku od 27. travnja 2024. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba ugovora o kreditu te kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 39,60 eura s osnove promjenjive kamatne stope, iznosa 804,99 eura s osnove valutne klauzule te iznosa 101,45 eura s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 416-419, 422-425 spisa).

3.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19. studenog 2024. ispravljenim u podnesku od 6. ožujka 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba ugovora o kreditu te kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 39,33 eura s osnove promjenjive kamatne stope, iznosa 952,63 eura s osnove valutne klauzule te iznosa 101,45 eura s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 450-453, 457-460 spisa).

3.2. Tužiteljica je podnescima od 12. travnja 2024. (ispravljen u podnesku od 27. travnja 2024.) i 19. studenog 2024. (ispravljen u podnesku od 6. ožujka 2025.) preinačila tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi valutne klauzule na način da je povećala iznos čiju isplatu traži u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u otplatnu tablicu po kreditu (listovi 7-8 spisa), prometnu karticu po kreditu (listovi 9-16 spisa), plan otplate u jednakim anuitetima (listovi 17-18 spisa), Ugovor o kreditu broj 734922 od 1. ožujka 2005. (listovi 19-23 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013. (list 24 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022. (listovi 25-26 spisa), dopis tuženika (list 27 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 398-406, 438-445 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 434-435 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula i pravo na naplatu naknade za prijevremnu otplatu kredita te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po tim osnovama.

5.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 1. ožujka 2005. Ugovor o kreditu broj 734922 na iznos 18.732,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

5.2. Sporno je:

- da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate,

- da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna

te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi i pravo na povrat naknade koju je platila tuženiku za prijevremenu otplatu kredita.

6. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa 6,99% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

6.1. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize na dan dospijeća.

7. Presudom VSRH poslovni broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući Ugovore o kreditu, koristeći u njima, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.1. Istim presudama također je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju- ugovora o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje se tužiteljica pozvala u tužbi, imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.

8.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.

8.2. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.

8.3. Tuženik u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti tvrdio da je tužiteljicu upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena početno ugovorene stope redovne kamate, dok u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik nije niti tvrdio da bi tužiteljici objasnio pojam rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF.

8.4. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tvrdio da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva pa da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Istaknuo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima.

8.5. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze, kao i da je od službenika tuženika mogla zatražiti sve informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu. Tuženik nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF.

8.6. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je trebala novi auto te je otišla u auto kuću, gdje su joj predložili kredit u CHF, kao najstabilnijoj valuti te su rekli da će kamata najmanje rasti. Druge valute joj nisu nudili. Uopće nije bila u banci, već su sve odradili u auto kući te je potpisala ugovor kod bilježnika, koji joj također nije ništa objašnjavao. Dali su joj gotov ugovor te nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ugovor je pročitala. Nije znala da će kamata i tečaj toliko rasti. Nije znala da je kamatna stopa promjenjiva. Nitko joj nije objasnio da se kamata može mijenjati niti o čemu će ovisiti takva promjena. Nitko joj nije pojašnjavao specifičnosti valute CHF, a niti rizike za sklapanje ugovora u valuti CHF. Rekli su joj samo da je to najstabilnija valuta i da će se kamatna stopa najmanje mijenjati, te joj nisu ponudili sklapanje ugovora niti u eurima niti u kunama. Prodala je stari auto kada je kupovala novi te nije znala da će morati platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Ne zna na što se odnosi ta naknada. U banci su joj samo rekli da se odnosi na troškove zatvaranja kredita, ali ona ne zna koje. Kada je čitala ugovor ne sjeća se da je pročitala da će morati platiti tu naknadu, a niti je planirala prijevremeno otplatiti kredit. Vozilo koje je kupila koristila je za osobne potrebe. U vrijeme sklapanja ugovora, a niti kasnije nije imala obrt.

8.7. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje ni drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, pri čemu se ističe da tuženik tijekom postupka nije niti predlagao saslušanje svjedoka, službenika banke.

8.8. Dakle, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznata s valutnom klauzulom te joj je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je poznata bankama, a niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

8.9. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže.

8.10. Pri tome, tužiteljica kao defektolog, niti po prirodi svog zanimanja i/ili stupnja obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

8.11. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

8.12. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je novac dobiven kreditom koristila za kupnju vozila koje je koristila za osobne potrebe, pri čemu se ističe da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

8.13. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.

8.14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO).

8.15. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF zbog čega je odlučeno kao u točkama I i III izreke ove presude.

U odnosu na odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu

9. Prema odredbi čl. 11.1. Ugovora o kreditu prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora.

9.1. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP).

9.1.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.1.2. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.1.3. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.

10. Kako iz iskaza tužiteljice i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da se, u konkretnom slučaju, radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da se naknada koju je banka ovlaštena naplatiti u slučaju prijevremene otplate kredita određuje jednostranom Odlukom banke koju je donio tuženik te da tužiteljica nije mogla imati utjecaja na njezin sadržaj, to se opravdano može zaključiti da se o odredbi čl. 11.1. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, u kojem smislu je iskazivala i tužiteljica prilikom saslušanja.

10.1. Također, odredba se smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.2. Naime, u konkretnom slučaju radi se o odredbi koja nije razumljiva, jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade tako da je tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj, jer je dužna platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužiteljica ne može utjecati.

10.3. Osim toga, na dan zaključenja ugovora o kreditu tuženik sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP, niti odredbama ZOO. Na ovo ukazuje odredba čl. 64. ZZP prema kojoj potrošač ima pravo na prijevremenu otplatu kredita i prije roka određenog za vraćanje uz ne naplatu preostale kamate.

10.4. Kako je odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu nepoštena, to je ista sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništava.

11. Za dodati je i da banka nema pravo zahtijevati nikakvu naknadu koja u svojoj biti i funkciji predstavlja ugovornu kaznu za korisnika kredita i to na način da je banka ugovorila plaćanje novčanog iznosa u slučaju prijevremene otplate kredita (čl. 270. i čl. 271. ZOO). Ugovorna kazna za novčane obveze ne može biti ugovorena te je ista ništetna kako to propisuje odredba čl. 270. st. 3. ZOO-a koja izrijekom propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Osim toga odredba čl. 11.1. Ugovora suprotna je načelu savjesnosti i poštenja prema čl. 13. ZOO-a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa koje je suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato (zabrana zloupotrebe prava) te čl. 18 st. 3. ZOO na način da nije dopušteno postupanje drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika u odnosu, a što je upravo ovdje slučaj na način da tuženik ugovara naknadu iako je Zakonom zajamčeno pravo na prijevremenu otplatu kredita bezuvjetno pa prema tome ne može biti uvjetovano plaćanjem bilo kakvih ugovornih kazni i naknada.

12. U odnosu na navode tuženika da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpio štetu ističe se da ovakve navode tijekom postupka nije dokazao.

13. Slijedom svega prethodno navedenog odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.

14. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi 6,99 % te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute.

14.1. Tužiteljica također ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je platila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.

15. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

15.1. Vještak je izračunao razliku u visini obveze tužiteljice prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme stopa od 6,99% te ukoliko se primjeni srednji tečaj HNB-a važeći u vrijeme isplate kredita.

15.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević izračunao je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. travnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 61,37 CHF, odnosno 39,60 eura (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa). Vještak je izračunao i da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. travnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 804,99 eura pozitivnih tečajnih razlika odnosno ukupno 417,92 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike. Naknada za prijevremenu otplatu kredita obračunata je i naplaćena u iznosu 101,45 eura (764,38 kuna).

15.3. Tužiteljica je u podnesku od 12. travnja 2024. navela kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka (listovi 416-419 spisa). Tuženik je na ročištu održanom 28. kolovoza 2024. prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak prilikom izračuna preplata nije primijenio ispravan tečaj.

15.4. U dopuni nalaza i mišljenja vještak Zrinko Ručević vještak je sačinio novi izračun, uz primjenu tečaja koji je stvarno korišten, prema visini stvarno plaćenih anuiteta iskazanih u kunama u prometnoj kartici po kreditu. Prema tom izračunu razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. travnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 61,37 CHF, odnosno 39,60 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa).

Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. travnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi:

- ukupno 952,63 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika

ili

- ukupno 608,87 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike.

15.5. Niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

16. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike".

17. Prema odredbi čl. 210. ZOO /čl. 1111. ZOO/05, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO/ čl. 1115. ZOO/05, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i prodajnog tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate i ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa, kako je zatraženo.

17.2. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivno kogentnim zakonskim odredbama, također je ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata na plaćeni iznos naknade tužiteljici je dosuđena, kako je zatraženo, od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja.

17.3. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 110 ZOO/ čl. 328. ZOO/05 propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO/ čl. 225. ZOO/05.

18.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19 i u pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.

18.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta uslijed promjenjive kamatne stope, kao i za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na tuženika te glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

18.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 20. prosinca 2022., to zastara utuženog, a niti naknadno povećanog zahtjeva nije nastupila.

18.4. Ovo zato što se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.)

18.5. Nadalje, u pogledu zastare zahtjeva za isplatu plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita treba reći da se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 210. ZOO/ čl. 1111. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (30. travnja 2025.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 371./čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

18.6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama II, IV i VI izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

19.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 6. travnja 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 30. studenog 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 12. travnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 27. travnja 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 28. kolovoza 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 19. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 6. ožujka 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

19.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 1.500,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.875,00 eura.

19.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 33,75 eura, pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu 67,51 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 400,00 eura.

19.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. prosinca 2023. i 2. travnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19.5. Tužiteljici je za sastav podnesaka od 27. travnja 2024. i 6. ožujka 2025. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8/1 Tarife.

19.6. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 2.376,24 eura.

19.7. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku