Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3981/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 28. veljače 2025., broj: Pp-1154/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. KH kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AH dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. AH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna, uz primjenu instituta ublažavanja, u iznosu od 200,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Filipa Perića, odvjetnika u [adresa], zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Pogrešno žalitelj ističe da je u predmetnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona, budući da prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (čl. 13.) prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjem (čl. 13.a), odnosno 8. svibnja 2021. Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine samo za one prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 239. Prekršajnog zakona, odnosno kada je za prekršaj propisan zakonom za fizičku osobu propisna samo novčana kazna do 663,61 euro, što nije slučaj u ovom predmetu imajući na umu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1990,00 eura. Zbog navedenih razloga, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četiri godine, to je prigovor zastare neosnovan.
6. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je, nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje nedostavljanje vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala njegovim vozilom 16. veljače 2021., a neosnovano i dalje ističe da mu je obavijest dostavljana na neaktivnu adresu, jer da je njegova stvarna adresa prebivališta [adresa]. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka i pravilne ocjene u predmetu priložene potvrde o dostavi obavijesti potpisane 22. travnja 2021. na mjestu „potpis u vlastite ruke“ utvrdio da je obavijest o počinjenom prekršaju uredno uručena, i to putem II Policijske postaje [adresa] (na temelju zamolbe Postaje prometne policije Šibenik zbog prethodne nemogućnosti uručenja te obavijesti) pri čemu na urednost dostave ne utječe činjenica koja je adresa navedena na povratnici. Okrivljeniku se dostava obavlja na adresi njegovog stanovanja ili drugoj adresi koju je prijavio sudu, radnom mjestu ili bilo kojem dugom mjestu gdje je vjerojatno da će se zateći. S obzirom na način uručenja obavijesti, potpisa pisane obrane dostavljene u predmet i druge nesporne potpise u spisu, te karakterističan potpis na dostavnici o primitku obavijesti, nije dovedena u pitanje urednost dostave, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Bez uspjeha žalitelj ističe da navedeni prekršaj nije mogao počiniti u Šibeniku, budući da je prema stanju predmeta podatke o vozaču bio dužan dostaviti upravo Prometnoj policiji Šibenik, koja je prikupljala podatke o vozaču vozila 16. veljače 2021. na cesti u Šibeniku, D 33 -D8 (prekoračenjem dopuštene brzine kretanja).
6.2. Budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je sukladno odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona u predmetnom slučaju već pravilno primijenio blaži zakon prema okrivljeniku koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja te izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni, njezinim daljnjim ublažavanjem.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tih troškova odmjeren unutar raspona određenog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
