REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3258/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HĆ zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) i dr., odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin i okr. HĆ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 10. veljače 2025., broj: Pp-19/2025-15, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. HĆ, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane prisustvovanja košarkaškim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje Košarkaški klub Zadar s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju u trajanju od jedne godine te zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Košarkaški klub Zadar s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od jedne godine.

II. Žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin te u ostalom dijelu žalba okr. HĆ odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 10. veljače 2025., broj: Pp-19/2025-15, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okr. HĆ je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. I. izreke, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u t. IV. izreke, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju mu se lišenje slobode 5. i 6. siječnja 2025. uračunava kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, izrečena je mjera oduzimanja predmeta – kutije cigareta plave boje s natpisom Marlboro u kojoj se nalazi crni PVC smotuljak ispunjen drogom tipa Cannabis marihuana, neto težine 1,2 grama, dok je u odnosu na mobitel marke Samsung, model Galaxy A53, plave boje s pripadajućim SIM i SD karticama odlučeno da se ima vratiti okrivljeniku.

1.2. Na temelju čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobijanom presudom je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja košarkaškim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje Košarkaški klub Zadar s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 32. st. 1. al. 3. istog Zakona izrečena je zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Košarkaški klub Zadar s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od jedne godine.

1.3. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 40,00 eura na ime paušalne svote te da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona, u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji s prijedlogom da se žalba prihvati te da drugostupanjski sud donese odluku kojom se okrivljenik proglašava krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i shodno tome pravično kazni.

2.1. Okrivljenik je, putem branitelja odvjetnika Sanjina Piljića, podnio žalbu protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te da se ukinu izrečene zaštitne mjere ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja nije osnovana.

U odnosu na žalbu okrivljenika

4. Žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, kao i dio žalbenih navoda u odnosu na povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava neće biti razmatrani jer se odnose na manjkavosti pobijane presude u vezi izricanja zaštitnih mjera, a ovaj sud je utvrdio da nije bilo osnove za izricanjem istih, što će kasnije biti i obrazloženo.

5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik navodi da u činjeničnom opisu prekršaja za koji je proglašen krivim nedostaje naznaka da oduzeta tvar sadrži više od 0,2% THC-a, što smatra konstitutivnim elementom tog prekršaja, pozivajući se pritom na odluku ovog suda broj Ppž-3320/2021 od 25. siječnja 2023.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da činjenični opis prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim sadrži sve konstitutivne elemente pa tako i dostatnu oznaku droge u čijem posjedu je okrivljenik zatečen. Ovo stoga što je u činjeničnom opisu navedeno da je okrivljenik posjedovao „kutiju od cigareta plave boje s natpisom „Marlboro“ u kojoj se nalazio crni pvc smotuljak ispunjen drogom tipa Cannabis marihuana, neto težine 1,2 grama koja se prema Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga nalazi u Dijelu I., Odjeljku I.“ Dakle, protupravno ponašanje okrivljenika je opisano koristeći se općepoznatim izrazom „marihuana“. Upravo zbog toga što se radi o općepoznatom izrazu kojim se kolokvijalno naziva navedena droga kod koje ukupni sadržaj THC-a prelazi 0,2%, ovaj sud smatra da je vrsta droge dostatno opisana te da, suprotno navodima žalbe, nije nužno da činjenični opis prekršaja sadrži još i naznaku da predmetna tvar sadrži više od 0,2% THC-a. Neosnovano se okrivljenik poziva na odluku ovog suda broj Ppž-3320/2021 od 25. siječnja 2023., jer činjenični opis prvostupanjske odluke u tom predmetu nije sadržavao naznaku da se radilo o marihuani.

7. U pravu je okrivljenik kada, žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ističe da nije bilo osnove za izricanjem zaštitnih mjera. I ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju primjena istih nije osnovana jer okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na potrebu i nužnost primjene istih. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik je neosuđivana osoba i protiv njega nije u tijeku neki drugi prekršajni postupak, a niti je u ovom postupku proglašen krivim za prekršaj koji bi u sebi imao ijedan element nasilja, agresivnosti ili grubosti bilo kojeg tipa (proglašen je krivim da je posjedovao 1,2 grama droge marihuane prilikom odlaska na športsko natjecanje). Iz navedenih razloga, a prvenstveno što se radi o primarnom počinitelju i jer u ponašanju okrivljenika za koje je proglašen krivim nema onog stupnja agresivnosti, drskosti i upornosti odnosno koji bi upućivao na potrebu izricanja predmetnih zaštitnih mjera, ovaj sud smatra da je izricanje zaštitnih mjera u ovom prekršajnom predmetu protivno čl. 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje zabranu izricanja zaštitnih mjera ako nisu u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti na način da se ukinu zaštitne mjere koje je izrekao prvostupanjski sud, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

8. S obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana pa izrečena kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U odnosu na žalbu tužitelja

11. Tužitelj u žalbi ističe da je od strane operatera utvrđeno kako je inkriminiranog dana u 17,09 sati okrivljenikov telefon bio spojen na baznu stanicu Sjenjak (Osijek Jug I) a koja se nalazi u neposrednoj blizini inkriminiranog događaja, da je iz te činjenice jasno vidljivo da se okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja koji mu se stavlja na teret nalazio u Osijeku, u neposrednoj blizini kružnog toka ulica Kneza Trpimira i Drinske gdje se dogodila tučnjava 70-ak osoba, da okrivljenik svjesno ne želi dati svoj iskaz, da je okrivljenik osobno zamijećen i zatečen od strane policijskih službenika kako se trčeći udaljava s mjesta događaja a potom je zaustavljen u neposrednoj blizini kojom prilikom je kod njega pronađena droga te da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti dokazni prijedlog tužitelja za provođenje informatičkog vještačenja mobitela okrivljenika koji je privremeno oduzet jer bi se istim vjerojatno utvrdilo planiranje, pripremanje i dogovaranje fizičkog sukoba iz optužnog prijedloga te samim time i sudjelovanje u istom.

12. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilno i osnovano prvostupanjski sud ističe da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okr. HĆ počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na činjenicu da je inkriminiranog dana u 17,09 sati okrivljenikov telefon bio spojen na baznu stanicu Sjenjak (Osijek Jug I) a koja se nalazi u neposrednoj blizini inkriminiranog događaja, jer je navedena činjenica tek jedan indicij, a nikako ne nedvojben dokaz da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj. Identična je stvar i s nedvojbenom činjenicom da je okrivljenik zaustavljen u blizini inkriminiranog događaja, koja također nije dokaz da je okrivljenik na bilo koji način sudjelovao u istom. Pritom tužitelj netočno i neosnovano navodi da je okrivljenik zamijećen i zatečen od strane policijskih službenika kako se „trčeći udaljava s mjesta događaja“, jer to ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka policijskog službenika ZĆ niti iz službene zabilješke sastavljene od strane policijskih službenika u povodu zaticanja okrivljenika. Svjedok policijski službenik ZĆ je rekao: „Okrivljenika UĆ i još dvojicu zatekao sam kod svečane sale, dvorane Kristal s još dvije mlađe muške osobe, a isti je trčao te je zaustavljen“. No, čak i da činjenica da je okrivljenik primijećen i zatečen kako se trčeći udaljava s mjesta događaja proizlazi iz provedenih dokaza, a ne proizlazi, ne bi, ni samo za sebe niti u korelaciji s ostalim indicijama, činilo zatvoreni krug dostatan za donošenje osuđujuće presude, jer indicij da je okrivljenik bio u blizini mjesta događaja pa čak i uz indicij da se trčeći udaljavao s mjesta događaja (a što ne proizlazi iz provedenih dokaza) nije dostatno za nedvojben zaključak da je okrivljenik „sudjelovao u tučnjavi 70-ak osoba koje su se sukobile na način da je kao sudionik sukoba na stazi, cesti i parkirališnom prostoru vijao, odgurivao i udarao rukama i nogama nepoznate osobe pripadnike suprotne navijačke skupine ...“, kako mu se to optužbom stavlja na teret.

13. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što znači da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Odredbama Prekršajnog zakona, kao i Zakona o kaznenom postupku propisan je dokazni standard prema kojem one činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima, dok je pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika da te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije nego postojanja činjenice koja mu ide u korist.

14. Neosnovano tužitelj pobija i odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga za provođenje informatičkog vještačenja mobitela okrivljenika. U pravu je prvostupanjski sud kada je navedeni dokazni prijedlog odbio s obrazloženjem da činjenica planiranja, pripremanja i dogovaranja fizičkog sukoba, na koju okolnost je tužitelj predložio izvođenje predmetnog dokaza, ne dovodi do zaključka da je okrivljenik u tom sukobu i sudjelovao, a niti u tome ima bilo kakvog automatizma u zaključivanju kako se to ističe u žalbi („jer bi se istim vjerojatno utvrdilo planiranje, pripremanje i dogovaranje fizičkog sukoba iz Optužnog prijedloga, te samim time i sudjelovanje u istom“).

15. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se u konkretnom slučaju ne može s dovoljnim stupnjem izvjesnosti zaključivati o krivnji okr. HĆ za navedeni prekršaj.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.