REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7282/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SU, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 8. veljače 2023., broj: Pp-5742/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. SU kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. SU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 8. veljače 2023., broj: Pp-5742/2021-8, proglašen je krivim okr. SU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 398,17 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati dok za istu postoje razlozi prema ocjeni stručnog tima a najkraće jedan mjesec i najdulje dvije godine, izrečena je mjera oduzimanja 4,3 grama droge marihuane, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se okrivljenik oslobađa obveze naknade istih.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi ističe da prekršaj u potpunosti priznaje, kaje se za njega i isti više neće ponoviti, iskazuje nezadovoljstvo izricanjem zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana jer se ne smatra uživaocem marihuane, navodi da mu je ovo druga prekršajna kazna zbog istog djela u kratkom vremenskom razdoblju pa se upravo zbog tog relativno kratkog perioda ne smatra „dugoročnim recidivistom“, smatra da bi se izrečenom zaštitnom mjerom samo naškodilo njegovom daljnjem životu i radu, ističe da je to bio loš period njegovog života, svjestan je težine počinjenog djela i ovaj postupak je na njega utjecao da više neće činiti takve prekršaje, a zbog sveobuhvatne trenutne financijske situacije te naslijeđenih i vlastitih dugova primoran je otići na otok i odraditi sezonu pa bi mu se izricanjem predmetne zaštitne mjere dodatno otežale životne prilike, pogotovo poslovne.
6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, ne samo i više nego dostatno vrednovane, nego čak i precijenjene, jer je prvostupanjski sud izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma unatoč činjenici da je okrivljenik prethodno već osuđivan za isti prekršaj. Stoga, ocjena je ovog suda da nema osnove za izricanje još blaže kazne, pri čemu treba naglasiti da okrivljenik, ni u prvostupanjskom postupku niti sada uz žalbu, nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da je lošeg imovnog stanja. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna 398,17 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisanu za ovaj prekršaj, a osim toga novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma i to, kako je već rečeno, unatoč činjenici da je okrivljenik specijalni povratnik.
7. Neosnovano se okrivljenik žali i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru. Ovo stoga što je sam okrivljenik u obrani iskazao da je povremeni konzument marihuane, da se „ponekad zna povući u osamu i konzumirati marihuanu“ te da na taj način „puni baterije“. Povezujući navedeno s okolnošću da je okrivljenik specijalni povratni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano izrekao i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, kako bi se postizanjem pozitivnih promjena u njegovu ponašanju otklonili uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje. Pritom, suprotno žalbenim navodima, upravo činjenica da je okrivljenik u kratkom vremenskom periodu dva puta osuđen zbog posjedovanja droge još više ukazuje na potrebu izricanja predmetne zaštitne mjere.
8. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se primijeni opomena, treba navesti da u ovom prekršajnom predmetu nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu ove mjere upozorenja, jer se, prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura“, a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno, jer se može izreći i kazna zatvora i novčana kazna u većem iznosu od 663,61 euro.
9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, lošeg imovnog stanja ili u obvezi uzdržavati još neku osobu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo
uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
