Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3971/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe TAJER d.o.o. riboprerađivačka kompanija i II okrivljenika odgovorne osobe Ivana Gligora, zastupani po branitelju Juri Strgačiću, odvjetniku iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 15. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 81/2013, 115/2018), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. siječnja 2024., broj: Pp-10104/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe I okrivljene pravne osobe TAJER d.o.o. riboprerađivačka kompanija i II okrivljenika odgovorne osobe Ivana Gligora, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se uz primjenu čl. 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljenoj pravnoj osobi TAJER d.o.o. riboprerađivačka kompanija, za prekršaj iz čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 83/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, dok se II okrivljeniku odgovornoj osobi Ivanu Gligora za prekršaj iz čl. 24. st. 2. u vezi st. 1. t. 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 83/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude, a ukoliko okrivljenici sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da su novčane u cijelosti plaćene.
II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe TAJER d.o.o. riboprerađivačka kompanija i II okrivljenika odgovorne osobe Ivana Gligora te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba TAJER d.o.o. riboprerađivačka kompanija i II okrivljenik odgovorna osoba Ivan Gligora su proglašeni krivima i primjenom odredbi o ublažavanju kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1100,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 15. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog:bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, povrede materijanog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama te odluke o troškovima prekršajnog postupka. Ističu da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. U pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud prilikom odlučivanja o krivnji okrivljenika navodi kako iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi kako prostorije u kojima se posluje hranom nisu čiste, održavane i u dobrom stanju, međutim ne navodi zbog čega ne prihvaća obranu okrivljenika, a prihvaća kao nedvojbeno utvrđenje iz predmetnog zapisnika. Sud ne daje apsolutno nikakve razloge u odnosu na predmetni zapisnik o inspekcijskom nadzoru već konstatira kako je izvršio uvid u isti i pročitao isti. Zbog navedenog se pobijana presuda ne može ispitati u tom dijelu, odnosno ne može se kritički osvrnuti na predmetni zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Okrivljenici u obrani navode kako u inkrinimirano vrijeme zdravlje i sigurnost ljudi nije bila ugrožena zbog postupanja pravne osobe kao subjekta u poslovanju s hranom. Pravna osoba je u inkrinimiranom periodu u cijelosti postupala u skladu s člancima 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 852/2004 te Priloga II. i u skladu sa navedenim odredbama izvršila sve obveze te ispunila sve opće i posebne zahtjeve vezane za higijenu. Inspekcijskim nadzorom naređena je analiza za histamin 3 uzorka smrznutih proizvoda i to po jedan uzorak proizvoda proizvedenog u veljači, ožujku i travnju 2021. a analizom navedenih uzoraka nisu utvrđene nikakve nesukladnosti ili propusti. Inspekcijski nadzor obavljen je u svibnju 2021. kada je inače lovostaj te pravna osoba ne obavlja nikakvu aktivnost vezano za poslovanje s hranom odnosno ista nema prijam svježe ribe na obradu. U odnosu na ovakvu obranu sud nije dao razloge budući je sud samo naznačio da su okrivljenici iznijeli obranu međutim bez ocjene iste. Zbog navedenog pobijana presuda se u tom dijelu ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Nadalje navode da uzevši u obzir odredbu čl. 43. Prekršajnog zakona nije potrebno kažnjavanje jer se svrha apsolutno može postići mjerom upozorenja opomenom. Podredno predlažu primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona i ublaženje kazne što je više moguće. Pobijaju i odluku o toškovima s obzirom da je okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe te nisu dužni niti platiti predmetne troškove. Predlažu oslobođenje od optužbe, podredno primjenu opomene ili ublaženje izrečene kazne u visini općeg zakonskog minimuma.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu na štetu okrivljene povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja, dana 26. srpnja 2022., stupio je na snagu Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 83/2022), kojim je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret zadržao pravni kontinuitet u odredbi čl. 24. st. 1. t. 2. i st. 2., kojom je propisana sada novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1990,00 eura za pravnu osobu te u rasponu od 130,00 do 260,00 eura za odgovornu osobu. Kako je dosadašnjim Zakonom o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 81/2013, 115/2018), važećim u vrijeme počinjenja prekršaja, za navedeni prekršaj bila propisana novčana kazna u rasponu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna (6636,14 do 13272,28 eura) u odnosu na pravnu osobu, te u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (663,61 do 1327,23 eura) u odnosu na odgovornu osobu, to su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 83/2022), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
7. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakonom o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu ("Narodne novine“ broj: 83/2022), te je okrivljenicima primjenom odredbi o ublažavanju izrekao novčane kazne ispod minimuma propisanog navedenim Zakonom.
8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu da prvostupanjsk sud „ ne navodi razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji presudu“ te da „samo nabraja dokaze koje izveo i zaključuje o prekršajnoj odgovornosti bez razumijevanja činjenica bitnih za ovaj predmet“.
9. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenici očigledno smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona.
10. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
11. Naime, neovisno o tome što okrivljenici smatraju da nisu krivi za počinjenje navedenog prekršaja jer da u vrijeme inspekcijskog nadzora u svibnju 2021. kada je inače lovostaj pravna osoba ne obavlja nikakvu aktivnost vezano za poslovanje s hranom odnosno ista nema prijam svježe ribe na obradu, ova okolnost kako je ispravno zaključio prvostupanjski sud ne utječe na njihovu odgovornost prihvaćajući istinitim i vjerodostojnim zapisnik o inspekcijskom nadzoru iz kojeg proizlazi da je dana 11. svibnja 2021. u skladu s godišnjim planom službenih kontrola za 2021. obavljena službena kontrola u objektu za uskladištenje svježih proizvoda ribarstva, prerade ribe, uskladištenja hrane u uvjetima kontrolirane temperature i veleprodaje, odobrenog broja 3498, na lokaciji Grabi 42, Poličnik, subjekta u poslovanju s hranom Tajer d.o.o. sa sjedištem na adresi Grabi 42, Poličnik utvrđeno da prostorije u kojima se posluje s hranom nisu čiste, održavane i u dobrom stanju odnosno da nisu osigurali udovoljavanje zahtjevima higijene iz Priloga II. Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane, budući i prema stavu ovog suda odgovornost za sigurnost hrane ne prestaje ni u jednoj fazi – sve mora biti pod kontrolom. Subjekti su odgovorni za higijensko stanje prostora, opreme, sustava i dokumentacije, jer:objekti moraju biti održavani u higijenskom stanju, neovisno o trenutnoj aktivnosti objekta. Uredba se odnosi i na pasivna razdoblja, jer osigurava kontinuitet higijenskih uvjeta i spremnost za povratak u aktivno poslovanje.
12. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu ovaj sud je primjenio blaži propis imajući u vidu da je novi zakon blaži, jer propisuje nižu posebnu najmanju mjeru (posebni minimum) i nižu posebnu najveću mjeru (posebni maksimum) kazne i primjenom odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenicima su ublažene novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma imajući u vidu olakotne okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi. Ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije koja se ne bi mogla postići opomenom za koju je potrebno ispuniti zakonski osnov propisan čl. 43. Prekršajnog zakona.
13. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao iste na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61) sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013). Troškovi u paušalnom iznosu od po 30,00 eura su određeni u iznosu nešto većem od minimalnog iznosa u kojem se mogu izreći sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.
14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
Upraviteljica sudske pisarnice:
Edita Vrkljan