Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-990/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lucije Lasić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu 2. IR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika pod 2. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P- 3246/2019-56 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-3246/2019-56 od 28. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom određena na temelju rješenja o ovrsi tog suda br. Ovr-385/2019 od 21. veljače 2019. na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] za 1/2 dijela (točka I.), a ujedno je odbačen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže utvrditi tužiteljicu suvlasnicom za 1/2 dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s osnova bračne stečevine s ovlaštenjem na upis tog prava na temelju te presude na ime tužiteljice uz izbris s imena tuženika pod GR (točka II.), dok je o troškovima postupka odlučeno na način da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III.).

2.Protiv citirane odluke u dijelu pod točkom II. u kojemu nije uspjela u sporu i u točki III. kojom je odlučeno o troškovima postupka, žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti prihvaćenjem tužbenog zahtjeva te obvezivanjem drugotuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukinuti u tom dijelu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Žalbu je podnio i drugotuženik IR iz svih zakonskih žalbenih razloga pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen i pod III. glede odluke o troškovima postupka, predlažući u tom dijelu preinačiti odluku odbijanjem zahtjeva i obvezivanjem tužiteljice na naknadu troškova postupka drugotuženiku, podredno, ukinuti je i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice je osnovana.

3.1.Žalba drugotuženika je osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopustivosti ovrhe na 1/2 dijela nekretnine koja je predmet ovrhe te za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela iste nekretnine uz ovlaštenje na uknjižbu na temelju presude, za koju nekretninu tužiteljica tvrdi da je njezino (su)vlasništvo po osnovi bračne stečevine.

4.1.Prema stanju spisa, ovdje drugotuženik IR podnio je ovršni prijedlog protiv ovdje prvotuženika GR, radi naplate tražbine od 200.000,00 Eura i troškova ovrhe i to provođenjem ovrhe na nekretnini označenoj sa čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotuženika. Tužiteljica je kao treća osoba podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga koji se sastoje u tvrdnji da nekretnina koja je predmetom ovrhe predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice i prvotuženika za po ½ dijela, slijedom čega je rješenjem ovršnog suda Ovr-385/2019 od 21. veljače 2019. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u dijelu od ½ dijela predmetne nekretnine, koju je nesporno pravodobno pokrenula.

5.U postupku je sud prvog stupnja u bitnom utvrdio kako su tužiteljica i prvotuženik GR u braku u kojem je rođeno dvoje djece, sinovi OR (rođen 1983.) i F (rođen 1997.), tuženici da su braća, prvotuženik da je digao stambeni kredit 8. prosinca 1986. „za individualnu stambenu izgradnju“, da je darovanjem od svog pok. oca OR stekao zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 1986. započeo sa gradnjom kuće u koju je s obitelji uselio, a potom je na isti način kuća nadograđena 2007., u kojoj tužiteljica i prvotuženik s obitelji nesmetano i sada žive.

5.1.Polazeći od tih utvrđenja, pozivom na odredbu članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89- pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) i članka 278. stavkom 2. istog zakona primjenjivog u vrijeme početka građenja, prvostupanjski je sud zaključio da je zemljište na kojemu je izgrađena kuća predstavljalo posebnu imovinu prvotuženika, a obzirom da je kuća izgrađena tijekom bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika sredstvima stečenim njihovim radom, uslijed čega je tužiteljičinim ulaganjem u posebnu imovinu prvotuženika došlo do bitne promjene u stanju i vrijednosti njegove posebne imovine, ocijenio je da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika u jednakim suvlasničkim udjelima, što je drugotuženiku bilo poznato, radi čega ga ne štiti povjerenje u zemljišne knjige, te je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke upravljen na utvrđenje nedopustivosti ovrhe.

5.2.Tužbeni zahtjev (ispravno bi bilo tužbu) na utvrđenje prava suvlasništva i ovlaštenje na uknjižbu sud prvog stupnja je odbacio uz obrazloženje da je rješenjem ovršnog suda od 9. srpnja 2019. tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, radi čega u ovom parničnom postupku sud može odlučivati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je tužiteljica kao treća osoba upućena u parnicu.

6.U ovom stadiju postupka nije sporno da je sad pok. OR, otac tuženika pod 1. i 2. darovao zemljište označeno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svome sinu, prvotuženiku, da je građenje kuće na istom obavljano tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika i da u toj kući spomenuti neprekidno žive sa svojom obitelji, odvojeno od obitelji prednika i drugotuženika.

7.Sporno je predstavlja li sporna nekretnina (zemljište sa zgradom) zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika ili ju je prvotuženik stekao nasljeđivanjem iza smrti oca po rješenju O-186/92 Općinskog suda u Imotskom, kojim je, prema navodima drugotuženika, oporučno kao legat raspoređena „nova kuća“ u korist prvotuženika, čemu nije bilo prigovora u ostavinskom postupku, kao i ima li tužiteljica pravo tražiti utvrđenje bračne stečevine nakon proteka dugogodišnjeg razdoblja od gradnje što bi, kako tvrdi drugotuženik, bilo protivno shvaćanju Ustavnog suda RH izraženom u nizu odluka koji daje prednost načelu povjerenja u zemljišne knjige smatrajući da je bračni drug koji nije uknjižen kao suvlasnik nekretnine bio dužan na vrijeme tražiti zaštitu svog prava, što je tužiteljica učinila tek pokretanjem ovrhe na toj nekretnini, a podredno, ako bi se uzelo da se radi o bračnoj stečevini, sporno je u kojim udjelima bi tužiteljica i prvotuženik bili suvlasnici.

8.U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 338. stavak 4. ZPP-a koju žalitelj nalazi u tome što se prvostupanjski sud u razlozima pod točkom 5., kada navodi koje je dokaze izveo pozvao na rješenje o nasljeđivanju iza smrti OR, oca prvo i drugotuženika umjesto na ostavinski spis O-186/92 iza njegove smrti, odgovoriti je kako bi ta povreda postojala jedino u slučaju ako je bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.Nastavno na prigovor da je spornu nekretninu prvotuženik stekao nasljeđivanjem koju mu je otac, sad pok. OR oporučno ostavio kao legat kako je to i raspoređeno rješenjem o nasljeđivanju O-186/92 iza njegove smrti te da u ostavinskom postupku prvotuženik na to nije imao prigovora, ni tužiteljica zahtjeva, koji prigovor je drugotuženik isticao tijekom postupka te sada ponavlja u žalbi, odgovoriti je kako na spomenuti prigovor prvostupanjski sud nije odgovorio niti je ocijenio dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 354. stavak 1. točka 8. ZPP-a, kako osnovano navodi žalitelj.

9.1.S tim u svezi ipak je imati u vidu kako tužiteljica nije bila zakonski nasljednik iza smrti OR pa je ne veže rješenje o nasljeđivanju ukoliko nije i oporučni nasljednik, sve to u smislu tada važećeg članka 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 52/71,41/78 i 56/00, dalje: DZN) koji je odgovarajući sada važećem članku 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), a u to vrijeme prvotuženik je, kako bi se moglo vidjeti prema stanju spisa, već bio upisan kao vlasnik.

10.Neosnovan je i prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 299. ZPP-a glede saslušanja svjedoka BR i JR predloženih po tužiteljici nakon zaključenja prethodnog postupka.

10.1.Prvenstveno, iz sadržaja spisa proizlazi kako je u tužbenom podnesku pored prijedloga za saslušanje tamo poimenice određenih svjedoka, navedeno i „po potrebi i drugih“ pa nije bilo zapreke za naknadnim označavanjem njihovih imena.

10.2.Osim toga, čak ako se navedeno ne bi prihvatilo, ukazati je kako je u podnesku od 9. prosinca 2024. (list 153 spisa) tužiteljica obavijestila sud da su u međuvremenu preminuli u tužbi predloženi svjedoci G i AR, umjesto kojih je predložila za saslušanje BR i JR, što je ponovila na raspravi od 18. prosinca 2024. (list 161), radi čega je vodeći računa o tome da je glede primjene procesnih pravila dovoljna vjerojatnost odnosno niži stupanj uvjerenosti suda da ne postoji krivnja stranke za predlaganje po zaključenju prethodnog postupka, prvostupanjski sud opravdano izveo dokaz njihovim saslušanjem, jer i po ocjeni ovog suda, imajući u vidu da su u tužbi predloženi svjedoci preminuli, ne radi se o prijedlogu u čijem iznošenju je tužiteljica prekludirana (članak 299. stavak 2. ZPP).

11.Glede žalbenog prigovora da je protivno utvrđenju prvostupanjskog suda „u izgradnji kuće za tuženika pod 1.“ sudjelovao otac tuženika radom i financijski te pomagao i drugotuženik, odgovoriti je kako isti nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka, niti se žalbom osim paušalnog prigovora utvrđenje prvostupanjskog suda o tome dovodi u pitanje.

12.Također po ocjeni ovog suda nije upitno ni pravo tužiteljice tražiti utvrđenje suvlasništva osnovom bračne stečevine zbog višegodišnjeg proteka vremena od stjecanja s kojim osnovom je drugotuženik, kao brat njezinog supruga, prvotuženika nedvojbeno bio upoznat, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

13.Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da se glede imovine stečene tijekom trajanja bračne zajednice primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine, a slijedom toga da je zemljište stečeno darovanjem od oca bilo posebna imovina prvotuženika osnovom odredbe članka 272. stavak 2. (278 stavak 2.) Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje: ZBPO) te da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina osnovom članka 271. (277.) ZBPO-a.

14.Prema odredbi članka 274. (280) ZBPO-a zajednička imovina se upisuje u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo. U smislu odredbe članka 281. (287.) ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Navedeno bi se odnosilo i na stjecanje u izvanbračnoj zajednici koja bi prema stanju spisa među strankama postojala prije zaključenja braka, kako je to propisano u odredbi članka 293. (299.) ZBPO.

15.Budući je prema utvrđenju prvostupanjskog suda kuća nadograđivana 2007., kao mjerodavno pravo uzeti je i Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04 i 136/04, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, ObZ/03) koji je u članku 248., umjesto zajedničke imovine, propisao da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine dok je člankom 249. odredio da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a u pogledu imovine stečene po drugom pravnom osnovu zadržano je u članku 253. stavak 2. da predstavlja vlastitu imovinu

16.Međutim, u pravu je žalitelj kada prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako će biti razvidno iz daljnjih obrazlaganja, uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

17.Naime, opravdano smatra drugotuženik kao žalitelj da ulaganjem sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice (u kojoj su neko vrijeme prema stanju spisa živjeli tužiteljica i prvotuženik) u izgradnju kuće na zemljištu koje je posebna imovina jednoga od bračnih odnosno izvanbračnih drugova istovremeno ne dolazi do suvlasništva nekretnine na jednake dijelove u korist oba supružnika, kako to neosnovano zaključuje prvostupanjski sud.

17.1.Naime, utvrđujući da je samo zemljište označeno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posebna imovina prvotuženika stečena darovanjem, prvostupanjski sud nije uopće imao u vidu tu činjenicu, iako je pravilno postupajući trebao uzeti u obzir i uračunati vrijednost te posebne imovine (vrijednost zemljišta na kojoj je izgrađena kuća u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine koju predstavlja zemljište sa zgradom kao pravno jedinstvo osnovom članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP).

17.2.Nadalje, kada je pod točkom 14. zaključio da sporna nekretnina nedvojbeno predstavlja bračnu imovinu tužiteljice i prvotuženika i pod točkom 15. slijedom toga prihvatio tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud propustio navesti u kojem udjelu je utvrdio suvlasništvo tužiteljice i prvotuženika, a također nije uopće utvrđivao doprinos supružnika kod stjecanja zajedničke imovine za vrijeme važenja ZBPO-a, što je bio dužan osnovom članka 281. (287.) ZBPO-a jer tek od stupanja na snagu odredbe iz članka 249. ObZ (22. srpnja 2003.) vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine na jednake dijelove.

18.U odnosu na žalbu tužiteljice je navesti kako je točno da u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenim sud može odlučivati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je treća osoba upućena u parnicu, što se odnosi samo na taj zahtjev.

18.1.Međutim, po stavu ovog suda nema zapreke i za postavljanje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela predmetne nekretnine s ovlaštenjem na uknjižbu (članak 188. ZPP), što je ovdje od prethodnog značaja za odluku o zahtjevu radi nedopustivosti ovrhe, radi čega nije bilo mjesta odbacivanju tužbenog zahtjeva (ispravno tužbe) u tom dijelu, pogotovo ne meritornom odlukom.

19.Radi svega navedenog pobijanu je odluku u cjelini valjalo ukinuti (članak 369. stavak 1. ZPP) i predmet vratiti sudu prvog stupnja.

20.U nastavljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti uočene povrede pri čemu će raspraviti i utvrditi je li sporna nekretnina kao legat raspoređena prvotuženiku u ostavinskom postupku iza smrti njegova oca sad pok. OR i ocijeniti od kakvog je to značaja; zašto tužiteljica ranije nije isticala pravo suvlasništva po osnovi bračne stečevine, a u ovisnosti od toga i utvrđenja predstavlja li samo zemljište posebnu imovinu prvotuženika, eventualno će dopuniti činjenično stanje provođenjem predloženih a neizvedenih dokaza (uviđajem i vještačenjem) u pravcu utvrđivanja vrijednosti cjelokupne nekretnine te i vrijednosti samog zemljišta kao posebne imovine prvotuženika u odnosu na tako utvrđenu cjelokupnu vrijednost cijele nekretnine što bi bilo samo njegovo ulaganje, nakon čega će utvrditi i doprinose u stjecanju onog dijela koji predstavlja bračnu stečevinu i tako utvrditi suvlasničke udjele na nekretnini, a raspraviti će i sva ostala sporna pitanja i prigovore i o zahtjevima donijeti novu zakonitu odluku koja će se odnositi i na ukupne troškove postupka.

U Splitu, 30. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić