Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-851/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Rimay, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P- 3883/2021. od 30. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava se djelomično osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3883/2021. od 30. studenoga 2022.

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke kojom je utvrđena ništetnost dijela odredbe članka 7. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog 13. siječnja 2006. kao i u točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 77.789,48 kuna odnosno 10.324,44 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to u izreci navedeno, te u točki III. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška parničnog postupka,

- preinačava u točki II. izreke u odluci o trošku tako da se pored dosuđenog troška tužitelju dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 625,00 kuna odnosno 82,96 EUR-a.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3883/2021. od 30. studenoga 2022. utvrđeno je da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenog dana 13. siječnja 2006. između stranaka kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to dio odredbe članka 7. 2. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 77.789,48 kuna odnosno 10.324,44 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.523,19 kuna odnosno 1.529,39 EUR-a (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troška (točka II. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu je sud pogrešno odmjeravao trošak prema vrijednosti spora od 77.789,48 kuna koliko je vrijednost kondemnatornog dijela zahtjeva, dok nije uzeo u obzir i vrijednost deklaratornog dijela zahtjeva jer da se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju svih zahtjeva. Navodi i da je sud pogrešno primijenio vrijednost boda od 10 kuna a ne od 15 kuna s obzirom da su izmjene Odvjetničke tarife o vrijednosti boda stupile na snagu dana 5. studenoga 2022. Smatra da mu pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude a što mu sud nije dosudio. Predložio je da se odluka o trošku preinači te mu se dosudi daljnji trošak od 23.388,19 kuna, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se u ovom sporu ne mogu primijeniti odluke sudova iz kolektivnog spora i da tako sud zanemaruje konkretni ugovorni odnos, da nije utvrdio da li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo i zbog čega te odredbe nisu jasne i razumljive a Ugovor je u cijelosti ispunjen. Smatra da je sud tužitelju dosudio i trošak za podneske koji nisu bili potrebni. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenjem i isplatom, dok je djelomično osnovana žalba tužitelja u odnosu na dosuđeni parnični trošak.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim u dijelu dosuđenog parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.

8. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 13. siječnja 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 4,20% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit otplaćen.

9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više 77.789,48 kuna odnosno 10.324,44 EUR-a.

10. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnosti presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluke o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. svibnja 2021., zastara nije nastupila.

13. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 13. siječnja 2006., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Tužitelj je saslušan na ročištu 16. svibnja 2022. na kojem je bio nazočan i tuženik koji je imao mogućnost postavljati tužitelju pitanja na okolnosti pregovaranja o uvjetima sklapanja Ugovora, a i predložiti na te okolnosti saslušanje svojih djelatnika koji su eventualno sudjelovali u pregovorima prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

15. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a visina preplate je utvrđena knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

17. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu a visina tužbenog zahtjeva odnosno preplate utvrđena je vještačenjem pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

19. Slijedom izloženog žalba tuženika je neosnovana.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12.) koja je primijenjena i koja je prema mišljenju ovoga suda i trebala biti primijenjena.

21. Naime, prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 77.789,48 kuna čiju isplatu tužitelj zahtijeva kao vrijednost kondemnatornog zahtjeva i prema toj vrijednosti odredio i parnični trošak tužitelju jer tužbeni zahtjev koji sadrži zahtjev za utvrđenje i zahtjev da se tuženiku naloži isplata ne može se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavak 1. Zakona o parničnom postupku već se radi o situaciji iz članka 187. stavak 3. toga Zakona odnosno tužitelj je pored kondemnatornog istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev odnosno deklaratorni preambul koji predstavlja nužnu logičku pretpostavku svake kondemnatorne odluke a koji deklaratorni tužbeni zahtjev u ovom slučaju i nije bio neophodan s obzirom na utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača na koje odluke se i tužitelj poziva.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom a koji ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli a to je tužitelj u tužbi postavio kao deklaratorni zahtjev uz zahtjev za isplatu.

Takav deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđenju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

Nije stoga osnovana žalba tužitelja da je sud pogrešno odmjeravao trošak postupka prema vrijednost predmeta spora od 77.789,48 kuna.

22. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da je sud pogrešno primijenio vrijednost boda od 10,00 kuna kod odmjeravanja troška postupka.

Glavna rasprava je naime u ovoj pravnoj stvari zaključena 3. studenoga 2022. kada su stranke i predale svoje troškovnike kako je to i predviđeno odredbama Zakona o parničnom postupku a na tom je ročištu određeno ročište za objavu presude za dan 30. studenoga 2022.

Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika o vrijednosti boda od 15,00 kuna stupile su na snagu dana 5. studenoga 2022. odnosno osmi dan od objave u Narodnim novinama broj 126/22. što znači da su te izmjene stupile na snagu poslije zaključenja glavne rasprave i poslije podnošenja zahtjeva za naknadom troškova postupka na toj glavnoj raspravi, pa se prema mišljenju ovoga suda i trebala primijeniti Tarifa koja je vrijedila na dan zaključenja glavne rasprave a ne izmjene koje su stupile na snagu poslije zaključenja glavne rasprave na kojoj je tužitelj morao postaviti svoj zahtjev za naknadom troškova postupka.

23. Osnovana je međutim žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka u dijelu da mu je sud trebao dosuditi trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da je punomoćnik na isto pristupio, a u troškovniku pravovremeno taj trošak zahtijevao.

Trošak pristupa na ročište za objavu presude predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku a takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

24. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u ovom dijelu žalbu tužitelja valjalo uvažiti te mu dosuditi i daljnji trošak od 625,00 kuna odnosno 82,96 EUR-a za pristup na ročište za objavu presude.

25. Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužitelju ne pripada trošak sastava žalbe jer je uspio samo u odnosu na trošak za pristup na ročište za objavu presude, odnosno to je neznatan uspjeh, dok tuženiku trošak žalbe ne pripada budući sa žalbom uopće nije uspio.

26. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 30. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin