REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-338/2025-42

(ranije P-407/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sljednica PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženik OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ulica 25. rujna 4, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 7.963,37 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

– na iznos od 132,72 eura od 1. srpnja 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. kolovoza 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. rujna 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. listopada 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. studenog 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. prosinca 2017.

– na iznos od 132,72 eura od 1. siječnja 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. veljače 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. ožujka 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. travnja 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. svibnja 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. lipnja 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. srpnja 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. kolovoza 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. rujna 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. listopada 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. studenog 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. prosinca 2018.

– na iznos od 132,72 eura od 1. siječnja 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. veljače 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. ožujka 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. travnja 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. svibnja 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. lipnja 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. srpnja 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. kolovoza 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. rujna 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. listopada 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. studenog 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. prosinca 2019.

– na iznos od 132,72 eura od 1. siječnja 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. veljače 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. ožujka 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. travnja 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. svibnja 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. lipnja 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. srpnja 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. kolovoza 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. rujna 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. listopada 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. studenog 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. prosinca 2020.

– na iznos od 132,72 eura od 1. siječnja 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. veljače 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. ožujka 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. travnja 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. svibnja 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. lipnja 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. srpnja 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. kolovoza 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. rujna 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. listopada 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. studenog 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. prosinca 2021.

– na iznos od 132,72 eura od 1. siječnja 2022.

– na iznos od 132,72 eura od 1. veljače 2022.

– na iznos od 132,72 eura od 1. ožujka 2022.

– na iznos od 132,72 eura od 1. travnja 2022.

– na iznos od 132,72 eura od 1. svibnja 2022. i

– na iznos od 132,72 eura od 1. lipnja 2022.,

sve do isplate i po stopi do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO), uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka isplatom 938,00 eura (devetsto trideset osam eura) sa zateznim kamatama od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužiteljici da privremenom zastupniku tuženika Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, isplati troškove ovog postupka u iznosu 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica (po pravnom predniku ŽĐ) je protiv tuženika 7. lipnja 2022. podnijela tužbu (1–4) radi isplate 60.000,00 kn sada 7.963,37 eura, na ime povrata koristi koju da je tuženik ostvario unazad pet godina (60 mjeseci, očitom omaškom u tužbi uključen lipanj 2017. i naznačen 61 mjesec) od podnošenja tužbe, i to kao posjednik kuće s okućnicom sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] – [adresa], k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa], i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa], koju iznajmljuje, u visini mjesečne najamnine od 2.000,00 kn sada 265,45 eura, odnosno 1/2 dijela 1.000,00 kn sada 132,72 eura, koje nekretnine su u suvlasništvu stranaka, svake u 1/2 dijela.

2. Tuženik, kojeg je u postupku zastupao privremeni zastupnik Goran Okmaca (postavljen rješenjem ovog suda poslovni broj P-407/2022-19 od 20. veljače 2024., nakon više neuspjelih pokušaja dostave, 51–53), se u odgovoru na tužbu od 19. ožujka 2024. (58), opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Osporio je potraživanje po osnovi i visini, kao i obračun kamata, te je istaknuo prigovor zastare. Nije se usprotivio izvođenju dokaza predloženih po tužitelju.

3. Ocjenom u dokaznom postupku izvedenih dokaza, i to pročitanih i razgledanih isprava u spisu: izvatka iz zemljišne knjige (6–14), fotografije (68–71), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin (83), iskaz svjedokinje SĐ (92–93), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s čl. 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] („ [adresa], dvorište 231 m2, zgrade 109 m2), k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] („Brajde“, dvorište 318 m2, zgrade 12 m2) te k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] („Brajde“ livada 853 m2), sve u suvlasništvu stranaka, svakog u 1/2 dijela, u naravi kuće s okućnicom, za razdoblje unazad 5 godina od podnošenja tužbe (7. lipnja 2022.)

5. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva (radi o uporabi stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku, očuvanog identiteta), mjerodavne su odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta), prema kojima vlasnik (suvlasnik) nekretnine ima pravo na naknadu koristi, od nepoštenog posjednika, za vrijeme za koje mu je bilo onemogućeno korištenje nekretnine (prema stavu ovog suda pod uvjetom da je zatražio predaju nekretnine u (su)posjed, te mu od tog trenutka teče i zastarni rok).

6. Na sporne okolnosti u postupku je (zamolbeno) saslušana svjedokinja SĐ, sestra prednika tužiteljice, koja je (ispitana na okolnosti koristi li/je li koristio tuženik predmetnu kuću (ako da, otkada); je li tužitelj onemogućen u korištenju; ako je, je li zatražio predaju u posjed i kada; – ima li tužitelj ili svjedokinja ključ kuće; – kada su tužitelj ili svjedokinja zadnji put bili na predmetnim nekretninama), iskazala da je u predmetnoj kući živjela majka tuženika EĐ do smrti, a nakon toga da je obitelj tužiteljice pokušala postići dogovor oko navedene kuće budući da je ŠĐ, majka prednika tužiteljice, bila vlasnica u jednoj polovini, ali da dogovor nisu uspjeli postignuti (da se vodio i postupak razvrgnuća suvlasništva). Ni svjedokinja ni njezin brat, prednik tužiteljice, kada bi došli do kuće da nisu mogli ući, a jedne prilike da su tamo zatekli i neke ljude iz Slovenije. Navela je i da je njezin brat zatražio predaju u posjed predmetne nekretnine (možda 2019.), na način da je tražio duplikat ključa, ali tuženik da tome nije udovoljio i da im je rekao da je to njegova kuća, tako da oni ključ nemaju. Iskaz te svjedokinje sud je u cijelosti prihvatio, jer nije našao da postoji razlog za sumnju u njegovu vjerodostojnost.

7. Odredbom čl. 165. ZV-a uređen je „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, te je njome propisano (st. 1.): „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (st. 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, sve u vezi s odredbom čl. 18. st. 3. ZV- a, prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

8. Tuženik je bio nepošteni posjednik predmetnih nekretnina u njihovoj cjelini najmanje od 2014., kada je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine iza EĐ rođene OĐ, koja je prema iskazu svjedokinje posjedovala samostalno predmetne nekretnine, jer je već tada morao znati da je kao suvlasnica predmetne nekretnine upisana prednica tužiteljice ŠĐ, a nakon nje OĐ. Sukladno tome tuženik je znao mu ne pripada pravo na posjed cijelih nekretnina, pa njegovo vršenje posjeda nije imalo potrebnu kvalitetu – poštenje u smislu čl. 18. st. 3. ZV-a.

9. Slijedom toga, u smislu čl. 165. ZV-a, tuženik je u obvezi isplatiti tužiteljici sve koristi koje je utuženom razdoblju (od srpnja 2017. do lipnja 2022.) imao, budući da je predmetne nekretnine posjedovao u cjelini bez ovlaštenja da ih tako posjeduje odnosno bez osnove koja bi mu davala pravo da ih tako posjeduje, iako je pritom „obzirom na okolnosti“ znao odnosno mogao znati da mu ne pripada pravo da ih tako posjeduje. Te „plodove“ ili tu „korist“ može činiti i iznos najamnine koju bi inače za te nekretnine nepošteni posjednik trebao plaćati, i to kako bi dospijevale za naplatu, s time da se u ovom slučaju vrijednost koristi koje je tuženik imao može utvrditi u iznosu kojeg je tužitelj zatražio, a koji je u okvirima podataka koje je nadležna porezna uprava dostavila 5. rujna 2024., a prema kojima se mjesečna najamnina jednosobnog stana na tom području kretala okvirno 1.000,00 do 2.500,00 kn, dakle 132,72 eura do 331,81 euro za razdoblje od 2017. do 2022., odnosno 150,00 eura do 350,00 eura u razdoblju 2022. do 2024.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, potraživanje vlasnika stvari na ime naknade za koristi od stvari zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je posjednik predao stvar vlasniku. Stvar još nije predana tužiteljici, slijedom čega zastara predmetne naknade nije niti počela teći.

11. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u 1/2 dijela, da je tuženik posjednik predmetne nekretnine koju istu posjeduje u cijelosti kao vlasnik koji je predniku tužiteljice zabranio korištenje predmetne nekretnine, a nakon što je tužitelj nesumnjivo tražio predaju predmetnih nekretnina u suposjed, utvrđeno je da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje utuženi iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

12. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica je u ovom sporu uspjela u cijelosti pa joj je tuženik dužan naknaditi troškove postupka.

12. 1. Prema čl. 155. ZPP-a tužiteljici pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe i zastupanja na ročištima održanim 7. svibnja 2024. i 27. ožujka 2025., sve po 100 bodova, te za sastav podneska od 5. ožujka 2025. 25 bodova, odnosno 650,00 eura, uvećano za PDV po stopi 25 % (162,50 eura), sveukupno 812,50 eura, sve prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1. i 7., i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.), a prema vrijednosti boda od 2,00 eura i vrijednosti predmeta spora (prema tbr. 52. i 54.). Tužiteljici pripada i zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 63,00 eura te za presudu u istom iznosu, prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1. i 2.).

12. 2. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 938,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, kao u t. II. izreke presude.

13. Privremeni zastupnik tuženika je potraživao trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100 bodova, uvećano za PDV 25 %, ukupno 250,00 eura.

13. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu od 250,00 eura.

13. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

U Pazinu 30. travnja 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženik po p. z.