Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-158/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec u parničnom predmetu tužitelja Croatia osiguranja d.d. [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, a protiv tuženika Lovačke udruge "Fazan" Daruvar, Ruđera Boškova 60, Sirač, OIB: 03713009158, zastupanog po odvjetniku Činić Massimu iz Zagreba, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Podružnica Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Varaždin, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, o žalbi tuženika i o žalbi umješača na strani tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025., broj P-1001/2022- 49, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025., broj P-1001/2022-49, potvrđuje.

II Odbija se žalba tužitelja te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025., broj P-1001/2022-49, potvrđuje.

III Odbija se žalba umješača na strani tuženika, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025., broj P-1001/2022-49, potvrđuje.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i troška odgovora na žalbu tuženika i žalbu umješača.

V Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025, broj P-1001/2022-4., točkom i izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i nalaže se tuženiku Lovačka udruga „FAZAN“ Daruvar, Sirač, Ruđera Boškovića 60, OIB: 03713009158 da tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 plati iznos od 597,25 eura zajedno sa zateznim kamatama koje se od dana 24.11.2021. pa do dana plaćanja određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 855,03 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine. Točkom II. Izreke navedene presude odlučeno je da svaka strana snosi svoje parnične troškove, a nastale između tužitelja i umješača.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili tužitelj, tuženik i umješač na strani tužitelja.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 9. siječnja 2025., broj P-1001/2022-49, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 6/24 – dalje: ZPP). Tužitelj u bitnome smatra da mu prvostupanjski sud nije odredio troškove prema priloženom troškovniku (trošak podneska od 7. studenog 2024., trošak vještačenja jer da je na ime predujma za vještačenje uplatio iznos od 500,00 EUR, kao i da je troškovnikom tražio trošak i od tuženika i od umješača na strani tuženika, pa predlaže žalbu prihvatiti, a u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu koja se odnosi na odluku o troškovima postupka preinačiti, odnosno, u protivnom ukinuti, kao i u odnosu na točku II izreke, te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj traži trošak žalbe.

2.2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnio i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20). Iako tuženik ne navodi kojom bi bitnom povredom bila zahvaćena pobijana presuda sadržajno proizlazi da smatra da presuda je zahvaćena bitnom povredom i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. U bitnome tuženik smatra da za nastalu štetu tužitelju nije odgovoran jer da šteta nije nastala zbog provođenja lova, a da na strani tuženika nije dokazano da je bilo propusta zbog kojih je šteta nastala. Nadalje, tuženik osporava da je divljač opasna stvar, te osporava i odluku o trošku. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik traži trošak žalbe.

2.3. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio i umješač na strani tuženika i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži trošak žalbe. Umješač u bitnome ponavlja žalbene razloge koje je već u žalbi iznio i tuženik, a koji se tiču odgovornost i tuženika za nastanak štete na vozilu tužitelja, te predlaže žalbu prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te traži trošak žabe.

3. Na žalbu tuženika i umješača tužitelj je dao odgovor kojim osporava žalbene navode tužitelja i umješača te ističe da tuženik nije dokazao da je u skladu sa člankom 76. stavak 1. i člankom 77. Zakona o lovstvu poduzeo sve potrebne mjere radi sprečavanja štete koju divljač može počiniti ljudima i na imovini. Tužitelj predlaže žalbu tuženika i umješača odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu, a tužitelju odrediti i trošak odgovora na žalbu.

3.1. Tuženik i umješač na strani tuženika na žalbu tužitelja nisu se očitovali.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

4.1. Žalba tuženika nije osnovana.

4.2. Žalba umješača na strani tuženik nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka, i povodom žalbe tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na predmet spora, a time i u odnosu na odluku o troškovima postupka, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja, naletom divljači i to jelenske divljači.

7. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- kada i gdje se dogodila nezgoda - na području lovišta kojim gospodari tuženik 21. listopada 2021., oko 7,55 sati na nenaseljenom dijelu državne ceste D5,

- da se radilo o naletu jelenske divljači na vozilo osiguranika tužitelja, što je vještačenjem utvrđeno,

- da je nesporno divljač koja je naletjela na vozilo osiguranika tužitelja potjecala iz lovišta u nadležnosti tuženika,

- da je bio postavljen prometni znak koji upozorava na mogućnost pojave divljači,

- da je do štete na vozilu osiguranika tužitelja došlo naletom divljači ali ne u vrijeme provođenja lova pa se stoga primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08 , 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), a temeljem članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, od divljači kao opasne stvari odgovara po principu uzročnosti lovačko društvo,

- da za štetu od divljači kao opasne stvari odgovara po principu uzročnosti lovačko društvo, odnosno u ovom slučaju ovlaštenik prava lova, koji odgovara i u slučaju kad kroz lovište prolazi javna cesta ili uz čije granice prolazi ta javna cesta, ako nema sumnje da je životinja došla iz tog lovišta,

- da je kao ovlaštenik prava lovišta tuženik odgovorna pravna osoba u konkretnom slučaju, a sve temeljem propisa o odgovornosti za nastalu štetu po principu objektivnog kriterija iz Zakona o obveznim odnosima,

- da je tuženik u vrijeme štetnog događaj imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama s Euroherc osiguranjem d.d. Zagreb s periodom važenja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022., pa se na strani tuženika umiješalo osiguravajuće društvo Euroherc d.d. Zagreb,

- da nije sporno da na strani osiguranika nema suodgovornosti za nastali štetni događaj i da je tužitelj osiguraniku isplatio štetu na vozilu u utuženom iznosu su od si 597,25 EUR, stoga u ovom postupku regresnim zahtjevom traži od tuženika isplatu navedenog iznosa.

8. Na strani tuženika kao umješač u ovom postupku je sudjelovalo osiguravajuće društvo Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Podružnica Zagreb kao osiguravatelj tuženika. Pravni interes Euroherc osiguranja d.d. u ovoj pravnoj stvari proizlazi iz činjenice da je za prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo osiguranika tuženika odgovoran tuženik, pa postoji mogućnost regresnog zahtjeva tuženika protiv umješača. Međutim, imajući u vidu da umješač nije stranka u postupku i da slijedi sudbinu stranke kojoj

9. Lovačko društvo se može osloboditi odgovornosti ili dokazati (su)odgovornost vozača motornog vozila na kojem je nastala šteta ako dokaže da on nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, ili da nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, ili ako dokaže da osoba ovlaštena za održavanje javne ceste nije postupila sukladno odredbama Zakona o javnim cestama, s time da vozač i osoba ovlaštena za upravljanje javnom cestom odgovaraju, za razliku od lovačkog društva, po principu krivnje. Što se tiče sadržaja i opsega odgovornosti, izvan odgovornosti za štetu od opasne stvari, temeljem odredbe članka 1049. ZOO štetnik odgovara po principu krivnje, a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, s time da se u smislu odredbe članka 1045. stavak 2. ZOO predmnijeva i obična nepažnja.

10. U ovom slučaju nesporno je da se štetni događaj dogodio u lovištu kroz koje prolazi Državna cesta D5 i šteta je nastala od divljači iz lovišta tuženika, te se utužuje regresna isplata naknade štete nastale od divljači, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

11. Neosnovano i tuženik i umješač na strani tuženika ističu da je na konkretnu pravnu situaciju trebalo primijeniti odredbu iz članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu i odbiti tužbeni zahtjev. Prema odredbi iz članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojim je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričite naredbe odnosno da odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, jer da su odredbe Zakona o lovstvu Lex specialis. Neosnovano ističu da kako je do štete došlo na cesti, a cesta nije lovište, i da je za provođenje mjere sprječavanja štete od divljači na cesti nadležna pravna osoba koja upravlja navedenom cestom. Ističu kako u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štete nije bilo provođenja lova.

12. Suprotno stajalištu tuženika citirane odredbe Zakona o lovstvu ne predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti.

13. Također je sudska praksa već jednoznačno zauzela stav da je divlja životinja u prirodi „opasna stvar” (u pravnoj terminologiji se životinju tretira kao „stvar“). Uslijed toga, za štetu koja nastane od te životinje odgovara njezin imatelj, odnosno – lovačko društvo. Ovdje se radi o tzv. objektivnoj (ili kauzalnoj) odgovornosti za štetu. Taj oblik odgovornosti podrazumijeva da lovačko društvo odgovara već samim time što se dogodila nesreća koja je uzrokovana naletom na njegovu divljač te se ne traže nikakve druge pretpostavke za njezino postojanje. Pojednostavljeno, prema tim pravilima lovačko društvo je uvijek odgovorno, osim ukoliko dokaže da je za štetu odgovoran netko drugi ili da je šteta nastala uslijed razloga različitog od prirodne osobine same divljači, a kojega se nije moglo predvidjeti ili spriječiti. Teret dokazivanja činjenica koje isključuju odgovornost za štetu, kako je navedeno, leži na lovačkom društvu, a što bitno olakšava poziciju oštećenika u parnici za naknadu štete.

14. Notorno je da je divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet opasna stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1064. ZOO odgovara njezin vlasnik, ili u smislu članka 1066. stavak 1. ZOO-a, umjesto vlasnika stvari, isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njime služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Iz odredbe članka 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju radi se o objektivnoj odgovornosti tuženika. Obzirom je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, to u konkretnim okolnostima divljač i predstavlja opasnu stvar (upućuje se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010.).

16. Obzirom je nesporno vrijeme i mjesto nastanka štete, visina štete, kao i činjenica da na strani osiguranika tužitelja nema suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, da tuženik, a ni umješač, nisu pružili dokaze na temelju kojih bi tuženik bio ekskulpiran od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, to ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi.

17. Usput ovaj sud ističe da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe iz članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. Ustavni sud obrazlaže: "Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem je došlo do naleta vozila na divljač ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne određuje tu situaciju, kako se ne može zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je upravo na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima do kojih može doći i koja će sudska praksa dati odgovor tako da odštetnu odgovornost za štetu od divljači sukladno tumači općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način koji će doprinijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i rasporedu tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.".

18. Osim toga i odredbom iz članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu normirano je da se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe Zakona kojima se uređuju obvezni odnosi, osim ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Iz navedenog jasno proizlazi kako odredba iz članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ne derogira odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguravatelja) kao vlasnika opasne stvari pa se u konkretnom slučaju tuženik može osloboditi odgovornosti samo pod uvjetima koji su normirani odredbom iz članka 1067. ZOO-a, a koje okolnosti u postupku nisu utvrđene.

19. Nadalje, neosnovano umješač na strani tuženika ističe kako odgovornost tuženika ne postoji iz razloga što je do štete došlo na cesti koja nije dio lovišta. Naime, iz police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koja je zaključenja 1. lipnja 2021. i koja je bila važeća u momentu nastanka konkretne štete proizlazi da je predmet osiguranja građanskopravna izvanugovorna odgovornost uz osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, uslijed ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te uništenje stvari treće osobe, a što uključuje i štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu koja nastaje uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Dakle, policom osiguranja izrijekom je utvrđena odgovornost osiguranika uslijed naleta divljači na vozilo bez isključenja situacije u kojoj je do naleta divljači na vozilo došlo na cesti.

20. Stoga, žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, pa je temeljem članka 368. ZPP-a, odbijanjem žalbe tuženika i žalbe umješača na strani tuženika potvrđena prvostupanjska presuda kako u odnosu na predmet spora tako i u odnosu na odluku o troškovima postupka koji su odmjereni tužitelju.

21. U odnosu na žalbu tužitelja kojim osporava odluku o troškovima postupka u pogledu priznatog troška na ime vještačenja u iznosu od 20,70 EUR, napominje se da taj iznos troška proizlazi iz priloženog računa vještaka, time da nije sporno da je tužitelj na ime predujma za troškove vještačenja uplatio na račun suda iznos od 500,00 EUR, ali iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem broj P-1001/2022-52 od 15. siječnja 2025., naložio računovodstvu Općinskog suda u Bjelovaru da neutrošeni iznos predujma od 479,30 EUR vrati tužitelju na njegov račun. Također u spisu na listu 254 je obavijest o isplati na ime povrata predujma tužitelju. Nije osnovan niti žalbeni razlog tužitelja da nije priznat trošak sastavka podneska od 7. studenog 2024. Naime, uvidom u troškovnik tužitelja proizlazi da je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 850,03 EUR, Uvidom u troškovnik tužitelja i troškove koje je tužitelj tražio (zastupanje na ročištima (5 ročišta po 100,00 EUR i 1 ročište od 5. ožujka 2024. koje je bilo odgođeno, 25%), tužitelju su obistinjeni svi troškovi koji su bili neophodni za ovaj postupak i u skladu s troškovnikom i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22,138/23).

22. U odnosu na umješača na strani tuženika, tužitelju nisu posebno priznati troškovi, jer ih tako nije niti specificirao, a ovaj sud iz stanja spisa nije utvrdio da je tužitelj u odnosu na umješača imao posebne troškove, odnosno da je umješač svojim stupanjem u parnicu na strani tuženika, uzrokovao tužitelju svojim radnjama troškove (članak 154. stavak 1. ZPP).

23. Stoga je zakonita odluka o troškovima postupka kako po visini tako i osnovi (članak 155. i 154. ZPP-a), pa je na temelju članka 380. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena.

24. Na temelju članka 166. u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a, odlučeno je o troškovima žalbi stranaka i trošku tužitelja u odnosu na odgovor na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika.

25. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu, 30. travnja 2025.

Sudac:

Vesna Britvec