Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1064/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-41/2022-23 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-41/2022-23 od 11. studenog 2024.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.994,94 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2024., do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke, odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.994,94 eura od 16. rujna 2021. do 10. studenog 2024.

Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.195,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 11. studenog 2024. pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi ukazuje da je tuženik neplaćanjem predujma odustao od po njemu predloženog dokaza za provođenje prometnog vještačenja na okolnost odgovornosti za štetni događaj i visine štete, ali je prvostupanjski sud na okolnost visine štete proveo prometno vještačenje po prijedlogu tužitelja podnesenom nakon zaključenja prethodnog postupka, pa se ima smatrati da tužitelj nije dokazao visinu štete.Ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je do štetnog događaja došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta.Tvrdi da je bilo sporno iz kojeg je lovišta životinja došla na cestu, da je na ovu okolnost predlagao pribavljanje podataka od lovačke udruge, saslušanje predstavnika udruge i pribavljanje podataka od Hrvatskih cesta i Općine Sokolovac, no sud ove dokaze nije proveo.Navodi da je prema članku 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, odgovornost tuženika uvjetovana provođenjem lova koji se u konkretnom slučaju nesporno nije provodio.Ocjenjuje nejasnim stav prvostupanjskog suda da bi tuženik trebao dokazati da je bilo provođenja lova, a koja činjenica tuženiku ne ide u prilog.Tvrdi da se srna na cesti nije našla zbog organiziranog i po tuženiku odobrenog lova, a za štete na vozilu na cestama odgovaraju vozači, podredno pravna osoba koja gospodari cestom, a ovlaštenik prava lova samo ako je šteta nastala kao posljedica lova na lovištu.U nastavku žalbe poziva se na brojne odluke Visokog trgovačkog suda u prilog tvrdnji da je odgovornost njegovog osiguranika isključena.Smatra da bi u skladu s novijom praksom trebalo napustiti stajalište da je divljač na cesti opasna stvar.Slijedom ovih navoda tvrdi da su razlozi presude proturječni izvedenim dokazima čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP.Prigovara odluci o trošku kod odlučivanja o uspjehu stranaka, jer nisu tuženiku priznati troškovi povučenog dijela tužbe.Pogrešno su odmjereni troškovi tužitelja primjenom važeće Tarife u vrijeme odlučivanja o trošku, te smatra da je troškove trebalo odmjeriti prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji.Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5.1. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva žalba iznošenjem istih razloga kojim obrazlaže žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi obrazloženju u kojem su izneseni jasni, potpuni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama utvrđeni provedenim dokazima, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Neosnovani su žalbeni prigovori da prvostupanjski sud nije smio provoditi prometno vještačenje kada je tuženik odustao od prijedloga za provođenjem ovog dokaza.Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predložio provođenje prometnog vještačenja, a taj dokazni prijedlog je sud prihvatio, i na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, rješenjem odredio provođenje prometnog vještačenja.Prema članku 220. stavak 2. ZPP, sud samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.Stoga, nakon što je prvostupanjski sud na prijedlog tuženika odlučio provesti prometno vještačenje, bio je ovlašten taj dokaz i izvesti, iako je predujam položila protivna strana koja se tom dokaznom prijedlogu nije protivila.Naime, kada tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, nije položio predujam na koji je pozvan i izjavio da odustaje od prijedloga za provođenje prometnog vještačenja, nekorištenje zakonskog ovlaštenja iz članka 153. stavak 3. ZPP, prema kojem će sud odustati od izvođenja dokaza zbog nepolaganja predujma, nema karakter apsolutno bitne, a niti relativno bitne povrede postupka.Naprotiv, u izloženoj procesnoj situaciji, postupanje prvostupanjskog suda je u skladu sa načelom iz članka 10. stavak 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete nastale 13. rujna 2021. na vozilu tužitelja naletom srne na vozilo na državnoj cesti br. 41.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tuženik osiguratelj lovačke udruge "Polum-Katavić"

- da prema ispravama o materijalnim tragovima prometne nesreće PP Koprivnica ( izvješću o postupanju, fotoelaboratu, izvješću o pregledu vozila, zapisniku o alkotestiranju od 13. rujna 2021.), proizlazi da se nezgoda dogodila 13. rujna 2021. oko 20,30 sati, na udaljenosti od 300 metara od postavljenog znaka opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom 700 metara, gledano iz pravca kretanja tužitelja,

- da je na mjestu nezgode brzina vožnje ograničena na 90 km/h,

- da su na vozilu pronađena i fotografirana oštećenja prednjeg dijela vozila,

- da su na oštećenjima vozila pronađene dlake koje su izuzete po policijskom službeniku,

- da kod tužitelja nije utvrđena prisutnost, alkohola, opojnih droga i lijekova,

- da iz provedenog biološkog vještačenja proizlazi da su dlake izuzete sa vozila tužitelja životinjskog porijekla i pripadaju porodici jelena,

- da iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da se vozilo tužitelja u trenutku naleta divljači kretalo brzinom od 50-60 km/h, da u situaciji izlaska divljači sa desne strane kolnika gledano iz pravca kretanja vozila tužitelja, nalet na divljač bi bio izbjegnut samo pri brzinama do 23 km/h, te da se u postojećim prometnim uvjetima i u skladu sa propisima o sigurnosti prometa na cestama, vozilo tužitelja nije smjelo kretati brzinom ispod 40 km/h.

8. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je utvrdio da je šteta nastala naletom vozila na divljač, da je tužitelj upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom, da u njegovom načinu vožnje nije bilo nepravilnosti, da tužitelj načinom svoje vožnje nije pridonio šteti, te slijedom ovih utvrđenja zaključio da osiguranik tuženika odgovora za štetu po objektivnom načelu u smislu odredbi članka 1064. i članka 1066. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18., 126/21– dalje : ZOO )

9. Ne stoje tvrdnje žalitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer prvostupanjski sud nije pribavio podatke od lovačke udruge, saslušao predstavnika lovačke udruge i pribavio podatke od Hrvatskih cesta i Općine Sokolovac.Ove dokaze tuženik je za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom predlagao u povodu prigovora promašene pasivne legitimacije koji je obrazlagao opće poznatom činjenicom da cesta nije dio lovišta ( članak 221. stavak 4. ZPP ).

9.1. Neodlučni su žalbeni navodi kojima tuženik prvi puta tvrdi da su ovi dokazi predloženi, jer je bilo sporno iz kojeg je lovišta životinja došla.Iz stanja spisa proizlazi da do zaključenja prethodnog postupka, tuženik nije tvrdio da bi divljač došla s drugog lovišta, niti je tvrdio da u području mjesta nezgode postoji više lovišta kojim upravljaju različiti lovoovlaštenici, pa da su i na ovu okolnost predloženi isti dokazi kojima je dokazivao notornu činjenicu da cesta nije dio lovišta.Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da se štetni događaj dogodio na dijelu ceste u području lovišta kojom upravlja osiguranik tuženika, lovačka udruga "Polum-Katavić".Kod toga, iz isprava PP Koprivnica, proizlazi da je o događaju obaviješten samo lovnik osiguranika LU "Polum-Katavić" IŽ, koji je izašao na mjesto događaja.

10. Žalitelj, pozivom na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ( NN 99/18, 32/19, 32/20 – dalje: ZOL), ističe da srna na cesti nije našla zbog organiziranog i po tuženiku odobrenog lova, a za štete na vozilu na cestama odgovaraju vozači, podredno pravna osoba koja gospodari cestom, a ovlaštenik prava lova samo ako je šteta nastala kao posljedica lova na lovištu.

10.1. Prema odredbi članka 80. stavak 6. ZOL, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10.2. Tužitelj u činjeničnoj osnovi tužbe nije tvrdio da je šteta na vozilu nastala zbog provođenja lova, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, već je tvrdio da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar.

10.3. Odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač prosuđuje se primjenom odredbi članka 80. stavak 6. ZOL, kao lex specialis kada je šteta nastala provođenjem lova.Međutim, ove odredbe ne uređuju situaciju kada se nije provodio lov, a šteta je nastala naletom vozila na divljač.U takvoj situaciji se temeljem odredbe članka 76. stavak 2. ZOL, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost za štetu.

10.4. Prema stabilnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u više odluka ( Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.Dakle, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, osiguranik tuženika i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. do 1067. ZOO, u vezi članka 76. stavka 2. ZOL.Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da osiguranik tuženika kao osoba koja gospodari lovištem odgovara za štetu po objektivnom principu ili kriteriju uzročnosti.

11. U smislu odredbi članka 1067. ZOO, tuženik je kao osiguratelj lovoovlaštenika, bio dužan dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

11.1. U izloženom smislu pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da tuženik nije dokazao razloge isključenja odgovornosti iz članka 1067. ZOO.Naime, tuženik je tvrdio da je do štete došlo zbog nepropisne i nepravilne vožnje tužitelja, no provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj vozio brzinom od 50 do 60 km/h, znatno ispod ograničenja brzine ( 90 km/h ), pri čemu je u postojećim prometnim uvjetima brzina vožnje bila u skladu sa propisima o sigurnosti prometa na cestama.

12. Neosnovano tuženik prigovara odluci o trošku.Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da zbog smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP, obvezao tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju. Troškovi zastupanja su u skladu sa odredbom Tbr. 48. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa/2023), odmjereni temeljem ove Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o trošku.

13. Iz ovih razloga je, temeljem članka 368. ZPP, odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

13.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp