REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-438/2024-13

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika Općine Ražanac, OIB: 08842442553, Ražanac XVII 61, 23248 Ražanac, zastupanog po punomoćnici Ivanki Bosotina, odvjetnici u Zadru, radi: utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 8. travnja 2025. godine, te objave dana 30. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 804 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, slijedom čega je tužitelj ovlašten da temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. ožujka 2024. godine navodi da je stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 804 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina ranije je nosila oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, kao vlasnik označenih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru upisan je upravo tuženik. Vlasništvo na označenoj nekretnini tužitelj je stekao dosjelošću i nasljeđivanjem. Naime, još je tužiteljev djed IC ušao u posjed navedene nekretnine početkom prošlog stoljeća, a budući da je tužiteljev otac RC poginuo u II. Svjetskom ratu, za vrijeme kad su tužitelj i njegov brat bili mala djeca u dobi od 2. i 4. godine, tužitelj je nastavio koristiti i služiti se navedenom nekretninom. Tako je na navedenoj nekretnini sagrađena štala za blago (prva, stara štala sagrađena je između 1941. i 1945. godine) a ovu ranije je obnovio tužitelj 70ih godina prošlog stoljeća. U štali su se držale ovce, svinje i kokoši, a nekretnina kao takva služila je za ispašu blaga. Osim toga, na nekretnini se nalazio i poljski wc, kojim se obitelj služila. Nekretnina je sa svoje zapadne strane omeđena suhozidom, dok je sa preostalih strana nekretnina bila omeđena žičanom ogradom, koju je radi dotrajalosti, unazad par godina uklonio sin tužitelja IC, zajedno sa smještanima. Iz povijesti posjeda, KLASA: 930-04/24-05/113, URBROJ: 541-24-02/18-24-3, od dana 23. veljače 2024. godine, vidljivo je da je stranci LC **.**.2003. godine dana suglasnost na parcelaciju, te da je omogućeno reguliranje vlasništva na istoj, sukladno Odluci o gospodarenju nekretninama u vlasništvu Općine [adresa], Klasa: 944-01/00-01/01, Ur. Br.: 2198-10-00-1, od dana 17.10.2000. godine. Izjavom od dana **.**.2024. godine, GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], brat tužitelja, izjavljuje kako ne polaže nikakva vlasnička prava na navedenoj nekretnini i da je ista isključivo vlasništvo njegovog brata LC. U posjedu čitave predmetne nekretnine tužitelja ni njegove prednike nitko nikad nije ometao niti mu posjed označene nekretnine osporavao i/ili onemogućavao pa je tako tužitelj putem svojih prednika u kvalificiranom posjedu označene čestice u cjelini već više od 100 godina te mu taj posjed nitko nikada nije osporavao niti ga u posjedu na bilo koji način ometao – te su se u tom dijelu ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, temeljem odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj je na ročištu pred ovim sudom dana 6. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev te zatražio utvrđenje da je vlasnik čest. 1550 k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 12. travnja 2024. (l.s. 18-33) navodi se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužena da se upisala u postupku nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] i to temeljem rješenja sadržanog u raspravnom zapisniku Općinskog suda u Zadru Z-8276/2010/1448, tužitelj na isto rješenje nije uložio prigovor, te nije ustao s tužbom za ispravak. Stoga, tuženik u prvom redu ističe kako u odnosu na ovdje tužitelja egzistira pravomoćna sudska odluka temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva u korist tužene, odnosno tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu, odnosno upisane z.k. vlasnike čije je pravo upisano u postupku izmjere preoblikovanja zemljišne knjige (što je stav Županijskog suda u Zadru, Su-86/13, kao i Vrhovnog suda RH, Su-IV-246/15, od 17. rujna 2015.g., vidljiv i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž-2995/16, od 7. lipnja 2017.g.). Postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koji su tuženici isticali u postupku katastarske izmjere. Tužitelj je, ukoliko smatraju da je upis tuženikovog prava u postupku nove izmjere pogrešan, trebali uložiti prigovor, te u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka u za to predviđenom roku. Dakle, rješenje kojim je tužena upisana u zemljišnu knjigu predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, u odnosu na ovaj predmet. Ovom tužbom tužitelj osporava tuženoj vlasništvo katarske čestica broj 1550 k. o. [katastarska općina], koja je svoje pravo suvlasništva upisala na temelju Zakona o zemljišnim knjigama. Navodi tužbe u su paušalni i nejasni, te proturječe sami sebi, a uz tužbu nisu dostavljeni nikakvu dokazi, osim Zaključka o davanju suglasnosti za parcelaciju. Sukladno Zaključku kojeg je tužitelj ishodio, isti je trebao ići u postupka otkupa nekretnine sukladno istom i Odluci o gospodarenju nekretninama Općine [adresa] od 17. 10. 2000. godine. Tužitelj nije dokazao niti da su njegovi prednici polagali prava na predmetnoj nekretnini. Naime, svi navodi same tužbe, uglavnom se odnose na opisivanje predmetne nekretnine, dok konkretne činjenice i dokaze na okolnosti samog prava vlasništva na nekretnini tužitelj nije priložio. Štoviše iz priložene dokumentacije proizlazi da je tužitelj imao namjeru otkupiti predmetnu nekretninu 2000. godine, iz čega tužena zaključuje kako je isti svjestan činjenice da mu pravo na posjed ne pripada. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev te dosuditi tuženoj parnični trošak.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio je uvid i pročitao: izvod iz katastarskog plana (l.s. 4), izjavu GC (l.s. 5), povijest posjedovanja za čest. 1550 k. o. [katastarska općina] te zaključak o davanju suglasnosti SC i LC (l.s. 7-13), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te odluku o gospodarenju nekretninama u vlasništvu Općine Ražanac (l.s. 21-33), preslike fotografija lica mjesta (l.s. 37-44), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 8. travnja 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja JC te svjedoka PC, ZC i GC (l.s. 52-56), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 57-59).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnine oznake čest. 1550 k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo da je stekao temeljem dosjelosti, posjedujući navedenu nekretninu osobno i po svojim prednicima u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5. Tuženik osporava tužitelju pravo na podnošenje tužbe na utvrđenje, navodeći kako je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te da je, ukoliko je smatrao da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom upisu, trebao podnijeti prigovor te tek u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka. Navodi kako tužitelj nije dokazao da bi njegovi prednici polagali prava na predmetnoj nekretnini, već da iz priložene dokumentacije tek slijedi zaključak da je tužitelj 2000. godine imao namjeru otkupiti predmetnu nekretninu, što da upućuje na zaključak te tužitelj da je svjestan da mu ne pripada pravo na posjed.

6. Na temelju uvida u povijest posjedovanja za čest. 1550 k. o. [katastarska općina] ( l.s. 7) utvrđeno je da je navedena nekretnina još od 1937. godine, kada je nosila oznaku čest. stare izmjere 78/1, bila evidentirana kao posjed tadašnje porezne općine [adresa]. 1957. evidentirana je kao općenarodna imovina. Iz sadržaja obrazloženja rješenja o promjeni podataka u katastarskom operatu iz 2003., slijedi da je ovdje tužitelj tada podnio zahtjev za diobu čest. i prijavio promjenu na zemljištu te je utvrđeno da je došlo do diobe čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] velike površine (504034 m2). Diobom da su nastale dvije nove parcele od kojih da je na jednoj izgrađen pomoćni objekt, a na drugoj izgrađen stambeni objekt, visoka prizemnica. Ista nekretnine prikazane su i na situaciji na l.s. 10 kao prilozi uz zaključak o davanju suglasnosti ovdje tužitelju i SC kojim je tužena dala suglasnost na parcelaciju dijela čest. 78/329 k. o. [katastarska općina].

7. Na temelju uvida u izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je u isti upisana čest. 1550 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 804 m2 upisanog vlasništva Općine Ražanac.

8. Na ročištu održanom pred ovim sudom dana 8. travnja 2025., ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te svjedoka PC, ZC i GC. Tužitelj je opisao kako je on sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige jer da je odlazio u školu u Ražancu 2017. godine kada da je i geometru objasnio i sve i da je geometar znao što je njegovo i to da je upisano i na njega i na brata. Navodi da mu nije jasno kako to da sporna nekretnina nije uknjižena na njegovo ime te da nije bio u školi vezano za tu nekretninu. Sporna nekretnina da je prikazana i na fotografijama koje su priložene uz tužbu, te da se na l.s. 37 vidi njegova kuća na sredini fotografije, a odmah ispred nje da se nalazi sporna nekretnina. Otkad zna za sebe da pamti štalu koja da se nalazi na spornoj nekretnini te da mu nikada nitko nije prigovarao ni osporavao prava na toj nekretnini. Štalu da je sazidao još dok je bio dijete jer mu je otac poginuo u II. svjetskom ratu, da se oko ove sporne nekretnine nalaze i nekretnine njegovih stričeva te da oko toga nema spora. Tek prije malo vremena da je saznao da je Općina upisana na ovoj nekretnini koju da nitko prije toga nije svojatao. Na predmetnoj nekretnini da su napasali ovce, a u štali koju je sazidao na istoj da su držali svinju, kokoši i sl.

9. Navode tužitelja potvrdio je u svom iskazu i saslušani svjedok PC (72 godine), koji je naveo da mu je sporna nekretnina jako dobro poznata jer su tuda prolazili još kao djeca dok su išli u školu te da iz tog vremena pamti dvije kamene štale, jedna za ovce, a druga za svinje, kao i da se radi o nekretnini koja da je zapravo tužiteljeva okućnica. Ta nekretnina da ima okućnicu oko 800 m2 i ograđena je sa zapadne strane te da zajedno sa kućom tužitelja predstavlja jednu cjelinu. Poznato mu je da su štale vlasništvo tužitelja jer su mještani uvijek gradili na svom zemljištu te i iz toga zaključuje da se radi o tužiteljevoj zemlji na kojoj je on držao svoje ovce. Ove navode potvrdio je i saslušani svjedok ZC koji navodi da je sporna nekretnina možda 20-ak m južnije od tužiteljeve kuće te da se na spornoj nekretnini nalazi štala. Ševerdije da tu žive stotinama godina, nasljeđivali zemlju od svojih predaka te da im nikada nitko nije osporavao pravo na tu parcelu. Parcela da je omeđena granicama i ostacima i danas vidljivog suhozida, a na istoj da je tužitelj napasao ovce. Nije mu poznato da bi tužitelj imao kakvih sporova s Općinom vezano za tu nekretninu. Kao svjedok je saslušan i tužiteljev brat (82 godine) koji je opisao da sporna nekretnina predstavlja teren ispred njihove kuće te da su se 1950. odijelili od strica i uselili u kuću koju je majka sagradila, a ispred koje da se nalazi sporna nekretnina. Na toj nekretnini da je njihova majka iskopala jamu za gnojivo, sagradili su vanjski wc, 2 štale. Nikada da nitko nije svojatao tu nekretninu koja da se nalazi ispred njihove kuće. Prije izmjere da je njegov brat nekretninu ogradio žicom i tada da mu je načelnik rekao da skice tu žicu što je njegov brat poslušao zato jer je poštovao načelnika. Ovaj svjedok ne zna objasniti kakve bi veze Općina imala s tom nekretninom. Tužitelj i ovaj svjedok da su se podijelili, odnosno da je majka bila ta koja je htjela da tužitelju pripadne zemlja dok je ovaj svjedok poslan na školovanje.

10. Na temelju gore provedenih dokaza te ocjenom istih, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da se sporna nekretnina, unatoč posjedovnoj evidenciji više desetljeća nalazi upravo u posjedu obitelji tužitelja koji ju je posjedovao kao svoju, nemajući razloga pomisliti da ne bi imao pravo posjedovati navedenu nekretninu. Ovo tim više što ista predstavlja dio okućnice nekretnine na kojoj je sagrađena njegova kuća i djeluje kao funkcionalna cjelina koja je korištena u gospodarske svrhe – za držanje i ispašu blaga. Da je tome tako, slijedi i iz činjenice da tužitelj i nakon završenog postupka obnove nije znao, niti je očito imao razloga posumnjati da navedena nekretnina ne bi predstavljala njegovo knjižno vlasništvo, već da se u postupku obnove na istoj uknjižila Općina Ražanac. Što se tiče cijepanja matične čest. stare izmjere koja je uistinu predstavljala društveno vlasništvo, navesti je da iz podataka iz 2003. godine slijedi utvrđenje da je već tada navedena nekretnina predstavljala posjed fizičkih osoba, konkretno ovdje tužitelja te da je u naravi predstavljala kuću, odnosno sporna nekretnina zemljište na kojoj je sagrađen pomoćni objekt. Isto utvrđenje slijedi i iz iskaza saslušanih svjedoka koji su iskazivali logično i uvjerljivo o činjenicama koje su im osobno poznate, a istodobno nisu osobno zainteresirane za ishod ovog spora. Također na temelju uvida u zapisnik sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] slijedi utvrđenje ovoga suda da je do uknjižbe sporne nekretnine na tuženu došlo isključivo temeljem protivljenja tadašnjeg općinskog načelnika, a protivno navodima ovdje tužitelja kao evidentiranog posjednika te povjerenika BC koji je potvrdio da mu je poznato gdje se nalazi sporna nekretnina, koja da je ranije bila u posjedu pok. RC, a da je po kazivanju starijih mještana riječ o starini obitelji RC od prije II. svjetskog rata u svezi koje nema spora.

11. Stoga ovaj sud nalazi u potpunosti osnovanima navode tužitelja iz tužbe, da je vlasništvo na spornoj nekretnini stekao temeljem dosjelosti, posjedujući istu osobno i po svojim prednicima u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Što se tiče navoda tužene, da tužitelj kod činjenice da je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige ne može s uspjehom ustati tužbom na utvrđenje svoga prava vlasništva, navesti je da ovaj sud nalazi osnovanima navode tužitelja u dijelu koji se odnose na njegovu potpunu neupućenost i neznanje da je u postupku obnove došlo do uknjižbe ove nekretnine na tuženicu. Naime, i iz sadržaja zapisnika sastavljenog u postupku obnove slijedi da je zaključak suda iznesen u obliku rješenja kojim se određuje uknjižba u korist tužene, u potpunoj suprotnosti s onim što se na toj raspravi govorilo, s navodima povjerenika BC te je potpuno životno i uvjerljivo da osoba u dobi od gotovo 80 godina (danas je tužitelj star 85 godina), koja se cijeli život bavila zemljoradnjom, zaključi da je njegov zahtjev za uknjižbom prihvaćen još u postupku obnove zemljišne knjige. To objašnjava činjenicu da je ovdje tužitelj ustao tužbom na utvrđenje tek u ožujku prošle godine, pri čemu ovaj sud vjeruje tužitelju kada kaže da ga je sin upozorio na činjenicu da nije upisan kao vlasnik na spornoj nekretnini. Posebno valja istači činjenicu da je ovaj sud utvrdio da je tužitelj pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekao temeljem dosjelosti i to u trenutku kada je protekao rok od 40 godina potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na ovdje tuženu te da je u tom trenutku prestalo pravo vlasništva ovdje tužene jer ga je tužitelj stekao po samom zakonu te bi inzistiranje na podnošenju tužbe za ispravak, odnosno gubitku prava na podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva, po stajalištu ovoga suda, predstavljalo pretjerani formalizam koji nije u duhu sa smislom ovog postupka u kojem tužitelj traži donošenje presude koja će mu poslužiti kao valjana isprava podobna za uknjižbu njegovoga prava na utuženoj nekretnini. Također je istaći da se tužitelj u postupku obnove pozivao na stjecanje vlasništva navedene čestice nasljeđivanjem, dok u ovoj pravnoj stvari ističe činjenice koje upućuju na stjecanje vlasništva dosjelošću te se dakle ne radi o istoj činjeničnoj osnovi.

12. Iz gore navedenih razloga, a s obzirom da je sud našao osnovanim navode tužitelja, osnovan je i tužbeni zahtjev tužitelja, pa ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku je izostala jer strana koja je uspjela u sporu trošak nije ni zatražila.

U Zadru, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar