REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-423/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Vedran Kopilović, odvjetnik u OD Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. travnja 2025., dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj: 99545/05 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 22.12.2005., kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva 3,00 % od iznosa odobrenog kredita-minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 580,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.12.2005. godine do isplate i to do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 999,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 4,41 EUR od 12.03.2007. do isplate,

- 4,44 EUR od 10.04.2007. do isplate,

- 4,41 EUR od 10.05.2007. do isplate,

- 4,41 EUR od 11.06.2007. do isplate,

- 4,38 EUR od 10.07.2007. do isplate,

- 4,39 EUR od 10.08.2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 10.09.2007. do isplate,

- 4,41 EUR od 10.10.2007. do isplate,

- 4,41 EUR od 12.11.2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 10.12.2007. do isplate,

- 4,42 EUR od 10.01.2008. do isplate,

- 4,38 EUR od 11.02.2008. do isplate,

- 4,37 EUR od 10.03.2008. do isplate,

- 4,37 EUR od 10.04.2008. do isplate,

- 4,36 EUR od 12.05.2008. do isplate,

- 4,36 EUR od 10.06.2008. do isplate,

- 4,35 EUR od 10.07.2008. do isplate,

- 4,34 EUR od 11.08.2008. do isplate,

- 4,29 EUR od 10.09.2008. do isplate,

- 7,49 EUR od 10.10.2008. do isplate,

- 7,51 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- 7,56 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- 7,69 EUR od 12.01.2009. do isplate,

- 7,81 EUR od 10.02.2009. do isplate,

- 7,80 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- 7,80 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- 7,75 EUR od 11.05.2009. do isplate,

- 7,67 EUR od 10.06.2009. do isplate,

- 7,71 EUR od 10.07.2009. do isplate,

- 7,70 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- 7,70 EUR od 10.09.2009. do isplate,

- 7,62 EUR od 12.10.2009. do isplate,

- 7,65 EUR od 10.11.2009. do isplate,

- 7,63 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- 22,53 EUR od 11.01.2010. do isplate,

- 22,64 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- 22,46 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- 22,46 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- 22,45 EUR od 10.05.2010. do isplate,

- 22,37 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- 22,26 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- 22,34 EUR od 10.08.2010. do isplate,

- 22,52 EUR od 10.09.2010. do isplate,

- 22,60 EUR od 11.10.2010. do isplate,

- 22,72 EUR od 10.11.2010. do isplate,

- 22,83 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- 22,83 EUR od 10.01.2011. do isplate,

- 22,91 EUR od 10.02.2011. do isplate,

- 22,83 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- 22,75 EUR od 11.04.2011. do isplate,

- 22,79 EUR od 10.05.2011. do isplate,

- 22,91 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- 22,85 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- 23,03 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- 23,14 EUR od 12.09.2011. do isplate,

- 23,15 EUR od 10.10.2011. do isplate,

- 23,14 EUR od 10.11.2011. do isplate,

- 23,17 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- 23,26 EUR od 10.01.2012. do isplate,

- 23,44 EUR od 10.02.2012. do isplate,

- 23,34 EUR od 12.03.2012. do isplate,

- 23,11 EUR od 10.04.2012. do isplate,

- 23,18 EUR od 10.05.2012. do isplate,

- 23,35 EUR od 11.06.2012. do isplate,

- 23,14 EUR od 10.07.2012. do isplate,

- 23,17 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- 22,97 EUR od 10.09.2012. do isplate,

- 23,13 EUR od 10.10.2012. do isplate,

- 23,29 EUR od 12.11.2012. do isplate, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.12.2007. a od 1.1.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„ Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 99546/05, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 22.12.2005., a koja glasi:

Kamatna stopa je promjenljiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 8,99% (slovima:osamcijeladevedesetidevetposto) godišnje.”

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 10,01 eura.

II. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 31.1.2025. godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 296,19 eura.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.775,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.4.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1/ Tužitelj u tužbi podnesenoj 8.5.2024., navodi da je dana 22.12.2005. godine, sa pravnim prednikom tuženika HVB Splitska Banka d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 99546/05, prema kojem je prednik tuženika kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. U govoren je rok otplate kredita na 84 mjeseci.

Ugovorom o kreditu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,99 %, a ista je mijenjana u skladu sa jednostranom odlukom tužene, na temelju Odluke o visini kamatnih stopa kreditora i to dana:

-12.02.2007. godine na 9,50 % godišnje,

-10.09.2008. godine na 9,99 % godišnje,

-10.12.2009. godine na 11,49 % godišnje

Tužitelj nadalje navodi da u predmetnom ugovoru nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao i dogovarao promjenu kamatne stope, već je ista mijenjana jednostrano, također bez ikakvog navoda o metodologiji izračuna kamatne stope. Stoga smatra da kamatna stopa nije niti određena, a niti odrediva. Poziva se na čl. 46. ZOO-a koji propisuje da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, a kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovora odredba je ništetna (članak 47. ZOO).

Ponavlja da se kamatna stopa mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog jednostrane promjene kamatne stope.

Nadalje navodi da je odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,00% od iznosa kredita, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem postotku niti u kojem konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270 Zakona o obveznim odnosima. Navodi da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st.2 i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija.

Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita- potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku- trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava (načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje, te načelu zlouporabe prava). Nadalje navodi da u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada, a niti na koji način će navedena naknada biti naplaćena (gotovinskom uplatom tužitelja, na način da iznos biti ustegnut od cjelokupnog iznosa kredita, ili na neki treći način).

Navodi da je tuženik tužitelju na ime naknade za obradu kredita prilikom isplate kredita, dana 23.12.2005. naplatio iznos od 591,00 eur, odnosno iznos od 4.391,13 kn. Tužitelj nadalje navodi da je povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, jer nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem ugovora o kreditu.

Stoga, tužbenim zahtjevom od 31.1.2025., uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja predlaže donošenje presude, kojom će se:

I. Utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 99545/05 koji je sklopljen između tužitelja i prednika tuženika dana 22.12.2005. godine i to:

- odredba iz čl. 5. kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva 3% od iznosa odobrenog kredita-minimalno 200,00 kn, a koja se naplaćuje jednokratno odmah potpisu ugovora;

- odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 4. koja glasi „kamatna stopa je promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 8,99% godišnje“.

II. Naložiti isplata iznosa od:

- 580,99 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.12.2005. do isplate;

- 999,45 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to detaljno navedeno u izreci pod III.

Također potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Potom u bitnom navodi da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne. To stoga što je pozitivnim propisima predviđena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Osim toga navodi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, uočljiva i lako razumljiva, pa u tom smislu nije moguće ispitivati je i ona poštena ili nije. Navodi da je izrijekom ugovorena i primjena internih akata tuženika kojim se određuje promjena kamatne stope, te da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope, tako da tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Isto tuženik navodi i u odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

Tuženik na ročištu 25.11.2024. ističe prigovor radi prebijanja, koji specificira u podnesku od 10.2.2025. nakon provedenog financijskog vještačenja, tražeći isplatu iznosa od 296.19 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2012. do isplate.

3. Kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja snizio tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (sa iznosa od 591,00 eura na iznos od 580,99 eura), za iznos od 10,01 euro, te je time povukao tužbu za taj iznos, čemu se tuženik nije protivio, pa je primjenom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), odlučeno kao u rješenju pod I.

Istovremeno je tužitelj povisio svoj zahtjev u odnosu na isplatu s osnova stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i to za iznos od 294,00 eura, čime je izvršio preinaku tužbe, koju je sud dopustio imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, pa je odlučeno kao u rješenju pod II.

4. U provedenom dokaznom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 22.12.2005. (str. 9-11 spisa), Plan otplate (str. 12-17 spisa), Pregled uplata po kreditu (str. 18-25 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 137-145 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 176-177 spisa), te je pročitao brojnu sudsku praksu koju su stranke dostavile.

5. Ocjenom dokaza, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 22.12.2005. kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i naknada za obradu kredita, uz zahtjev za isplatu utuženih iznosa na ime povrata onoga što je plaćeno na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba.

7. U postupku nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d., kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu dana 22.12.2005.

7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. i 9.). Isto tako nije sporno da je tužitelj platio i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i to sukladno ugovornoj odredbi iz čl. 5.

8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredba navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača, te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi. Konačno, sporna je visina i zastara potraživanja.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu od 22.12.2005., koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika utvrđeno je:

- da je ugovoren kredit u iznosu 19.700,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 8,99%, te da se promjena kamatne stope određuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, o kojim izmjenama kamatne stope se kreditor obvezao pravodobno i pouzdano izvijestiti korisnika kredita;

- da se radilo o kreditu bez određene namjene;

- da je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3% od odobrenog kredita-minimalno 200,00 kn, koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu ugovora.

10. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je on predmetni nenamjenski kredit u eurima podigao za adaptaciju i namještanje stana. Rekao je da je takav kredit bio jedina moguća opcija u to vrijeme, jer nije postojala mogućnost kunskih kredita. Vidio je promjenjivu kamatnu stopu isto kao i valutnu klauzulu, pitao je za istu, te mu je rečeno da kamata može biti viša ili niža ovisno o promjeni stope, ali i zbog tečaja. Ništa podrobnije u banci nisu mu rekli, niti su mu objašnjavali, niti je on na te ugovorne odredbe mogao utjecati, već je bilo “uzmi ili ostavi“. Misli da je postavljao pitanja, ali da nije ništa mogao promijeniti. Kada je pitao za što se plaća ulazna naknada, rekli su mu u banci da je to tako i da se mora platiti.

11. Sud u cijelosti vjeruje tužitelju, jer je iskazivao uvjerljivo, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu. Naime, sud vjeruje da je predmetni kredit podigao radi adaptacije i namještanja stana, kao fizička osoba, dakle kao potrošač (dok je banka trgovac), pa se radi o potrošačkom ugovoru). Iz sadržaja predmetnog ugovora razvidno je da se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru, sa spornim ugovornim odredbama i parametrima (promjena kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i naknada za obradu kredita), na koje tužitelj sasvim sigurno nije mogao utjecati, a niti je imao mogućnost pregovarati, niti mu bilo detaljno objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope, rizici promjenjive kamatne stope, osim načelno da ista može biti viša ili niža od početno ugovorene. Isto tako, naknada je ugovorena u visini 3% od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a da pri tome nije nimalo jasno kakvi troškovi se plaćaju tom naknadom, koliko ona doista iznosi u apsolutnom iznosu, odnosno je li ista doista odgovara uslugama koje su pružene tužitelju. Sud vjeruje tužitelju da je tu naknadu morao platiti bez ikakve mogućnosti pregovaranja oko toga.

12. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 22.12.2005., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003; dalje: ZZP/03).

12.1. Naime, odredbom čl. 81. ZZP/03 određen je pojam nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. Tako je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (1). Stavak 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12.2. Između ostalih nepoštena je odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

12.3. Sukladno čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12.4. Sukladno čl. 87. ZZP/03 kod potrošačkih ugovora nepoštena ugovorna odredba je ništava.

12.5. Sukladno čl. 59. ZZP/03 Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

12.6. Odredbom čl. 62. ZZP/03 je propisano da u razumnom roku prije sklapanja ugovora, zajmodavac je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora (st. 1.). Nakon sklapanja ugovora o zajmu, zajmodavac je dužan obavijestiti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene (st. 2.). Obavijest iz stavka 2. ovoga članka bit će potrošaču dostavljena u izvješću o stanju računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji su stranke ugovorile (st. 3.).

12.7. Sukladno čl. 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

13. Odredba čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu koja govori o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora, nije napisana na razumljiv način, jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu čl. 84. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba nepoštena.

14. Naime, odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom se promjena ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jedne ugovorne strane – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, ustvari predstavlja ugovornu odredbu kojom tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti eventualni prestanak ugovornog odnosa. Time predmetna ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

15. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (ovdje tužitelja) na „cijenu“, što je suprotno čl. 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Takva ugovorna odredba kojom je jedna strana ovlaštena mijenjati sadržaj ugovora glede visine kamatne stope, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti, protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

16. Međutim, sama odredba koja predviđa promjenjivu kamatnu stopu, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 8,99% godišnje, nije nepoštena, niti ništetna. Naime, ta odredba je potpuno jasna i razumljiva, a promjenjiva kamatna stopa je predviđena i zakonom. Kao što je već naprijed obrazloženo nepoštena je odredba kojom se promjena kamatne stope vrši jednostranom odlukom banke. Stoga je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti čl. 4. valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke).

17. Što se tiče ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, ista je u ugovoru također lako uočljiva, ali niti ona za potrošača nije napisana na razumljiv način, jer nije izražena u apsolutnom iznosu, a nije niti jasno naznačeno za koje usluge se plaća ta naknada, odnosno je li ona doista odgovara pruženim uslugama. Stoga je i u odnosu na tu ugovornu odredbu u smislu čl. 84. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena.

17.1. Naime, odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom banka kao jača ugovorna strana određuje dužniku plaćanje naknade za obradu kredita u postotku od odobrenog kredita, bez da su jasno određeni razlozi i uvjeti pod kojima se ista plaća, također predstavlja ugovornu odredbu kojom tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika, na koju on ne može utjecati niti provjeriti pravilnost iste bez jasnih kriterija. Time predmetna ugovorna odredba također uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

18. Prema tome sud utvrđuje da tužitelj i prednik tuženika o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, isto kao i naknadi za obradu kredita nisu pojedinačno pregovarali, da je promjenjiva kamatna stopa na način kako je ugovorena isto kao i naknada za obradu kredita u konkretnom slučaju protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

19. Slijedom navedenoga radi se nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03, što u skladu sa čl. 87. ZZP/03 ima za posljedicu njihovu ništetnost.

20. Sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

21. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu koja je bila ugovorena (8,99 % godišnje), a za koju se jedino može smatrati da je bila poznata tužitelju kao potrošaču i da se sa njom usuglasio, pa se samo ona može smatrati mjerodavnom prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 23.1.2025. godine proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 7.530,19 kn, odnosno 999.45 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivala ona kamatna stopa koja je važila u trenutku ugovaranja kredita (8,99% godišnje).

21.1. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelj platio jednokratnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 4.377,46 kn, odnosno 580,99 eura, dana 22.12.2005. godine.

21.2. Vještak je izračunao da je tužitelj manje platio 2.231,63 kn, odnosno 296,19 eura i to s osnova razlike između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala (početno ugovorena kamatna stopa) i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu banke.

21.3. Sud je pozvao vještaka Prpića na ročište 24.5.2025. da pojasni prethodni izračun manje plaćenog, tako da se isti očitovao na način da je rekao da je prema početnom otplatnom planu 84. (posljednji) anuitet trebao iznositi 319,54 eura uz kamatnu stopu 8,99%, što bi iznosilo 633,55 eura, ali da je banka tražila plaćanje 339,14 eura, koji iznos je manji od 633,55 eura, a razlika iznosi upravo 296,19 eura. Zašto je banka primijenila takav obračun nije mogao reći.

21.4. Sud navedeni nalaz vještaka, kao i usmeno očitovanje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjen skladno zadatku suda od strane ovlaštene osobe, po pravilima struke, jasan je i obrazložen, a niti stranke na njega nisu imale primjedbi u izračunu.

22. Unatoč navodima vještaka iz kojih proizlazi da do razlike u iznosu od 296,19 eura nije došlo zbog činjenice što se kamatna stopa snižavala, već zbog razloga što je tuženik, odnosno banka (iz nepoznatog razloga), 84. posljednji anuitet obračunala u manjem iznosu, tuženik je ustrajao na prigovoru radi prebijanja, navodeći da je upravo iznos od 296,19 eura razlika koja je nastala zbog snižavanja kamatne stope, radi čega taj iznos predstavlja negativnu razliku koju opravdano potražuje.

22.1. Tužitelj je naprotiv naveo da manje plaćeni anuitet nije odraz smanjene kamatne stope, jer da je evidentno da se kamatna stopa povećavala tijekom cijelog vremena otplate kredita, a da se nije smanjivala, pa da stoga ne postoji pravni osnov za prebijanje.

23. Prema stavu ovog suda, razlika koju potražuje tuženik, a koju je vještak izračunao u iznosu od 296,19 eura, ne predstavlja razliku nastalu zbog smanjenja kamatne stope, već bi taj iznos predstavljao razliku u anuitetu koju bi tužitelj mogao eventualno tražiti na ime ispunjenja ugovorne obveze, a što niti ne tvrdi.

23.1. Sud je vezan činjeničnim navodima tuženika, a kako tužitelj inzistira da se potraživanje koje stavlja u prijeboj temelji na smanjenoj kamatnoj stopi, to je njegov prigovor radi prebijanja neosnovan, jer iz otplatnog plana i očitovanja vještaka proizlazi da kamatna stopa nije bila ispod početno ugovorene.

24. Slijedom navedenog sud utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 296,19 eura (toč. III. izreke rješenja).

25. Dakle, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je tužitelj tuženiku zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika stekao 999,45 eura, a zbog ništetne ugovorne odredbe o jednokatnoj naknadi za obradu kredita iznos od 580,99 eura.

26. Pritom je u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, jer je ugovorila sa tužiteljem nepoštene ugovorne odredbe, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe, a koji su utvrđeni uvidom u dokumentaciju u spisu i nalaz i mišljenje vještaka.

27. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27.1. U konkretnom slučaju ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i jednokratne naknade za obradu kredita je utvrđena tek donošenjem presude u ovom predmetu (radi se o kreditu u valuti EUR, a ne o CHF kreditu za koje je ništenost ustanovljena presudom u postupku kolektivne zaštite), pa stoga tužiteljev restitucijski zahtjev nije u zastari.

28. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tuženik na ime onoga što je stekao na temelju ništetne ugovorne od promjenjivoj kamatnoj stopi dužan isplatiti iznos 999,45 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je stoga tužbeni zahtjev i u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude, a na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 580,99 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22.12.2005., pa je valjalo odlučiti kao u izreci presude pod toč. II .

29. Tužitelj gotovo u pretežnom dijelu uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

29.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu troškova za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastav podneska od 30.9.2024.i 31.1.2025. za svako po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištima 25.11.2024., 7.3.2025. i 24.4.2025. za svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što iznosi ukupno 1.200,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 300,00 eura, te trošak vještačenja od 150,00 EUR i pristup vještaka na ročište 24.4.2025.od 16,59 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu od 36,31 EUR, te presudu u iznosu od 72,60 EUR, što iznosi sveukupno 1.775,50 EUR- toč. IV. izreke rješenja.

Kamata na parnični trošak je tužitelju dosuđena primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika