REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-16/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja KALIĆ d.o.o. Grude, BIH, dr. Franje Tuđmana 24, OIB: 75563162917, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika 1. Lovačka udruga "GACKA", Otočac, Kralja Zvonimira 209, OIB: 27745173574, kojeg zastupa punomoćnik Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu, Bartola Kašića 15 i 2. HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, Dolac 9/II, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima 1. Lovačka udruga "GACKA", Otočac, Kralja Zvonimira 209, OIB: 27745173574 i 2. HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, u roku 15 dana s osnove štete na vozilu solidarno isplatiti tužitelju KALIĆ d.o.o. Grude, BIH, dr. Franje Tuđmana 24, OIB: 75563162917, iznos od 1.701,00 eura (tisuću sedamsto jedan euro) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena.

II. Nalaže se tuženicima 1. Lovačka udruga "GACKA", Otočac, Kralja Zvonimira 209, OIB: 27745173574 i 2. HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, solidarno naknaditi tužitelju KALIĆ d.o.o. Grude, BIH, dr. Franje Tuđmana 24, OIB: 75563162917, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.283,18 eura (dvije tisuće dvjesto osamdeset i tri eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 21. siječnja 2021. u 00,00 sati, došlo do prometne nezgode na kolniku ceste A1, područje Općine Otočac, na km 140 u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, marke Mercedes, godina proizvodnje 2015., registarskih oznaka [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo uslijed naleta na divlju životinju (lisicu). Istaknuo je kako je područje prometne nezgode u obuhvatu zajedničkog otvorenog lovišta broj IX/106 ”Otočac" kojim gospodari Lovačka udruga ”GACKA” Otočac temeljem Ugovora o produljenju zakupa prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj IX/106 ”Otočac” za razdoblje od 10. ožujka 2017. do 31. ožujka 2027. Divlja životinja istrčala je iz navedenog lovišta. Na vozilu tužitelja nastala je šteta u visini od 3.326,01 KM (BAM), što predstavlja protuvrijednost od 1.701,00 eura. Tužitelj je ukazao na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je regulirana objektivna odgovornost za štetu od opasne stvari, a koje odredbe ukazuju na odgovornost tuženika 1. – lovačkog društva. Kako je mjesto štetnog događaja u obuhvatu Zajedničkog otvorenog lovišta broj IX/106 " Otočac” kojim gospodari Lovačka udruga ”GACKA” Otočac, divlja životinja istrčala je iz spomenutog lovišta, a tuženik 1. je lovoovlaštenik lovišta broj IX/106 ”Otočac", postoji njegova odgovornost u konkretnom slučaju. Isto tako tužitelj je naveo kako na predmetnoj dionici ceste A1, u vrijeme nastanka prometne nezgode nije postojao prometni znak "divljač na cesti”, odnosno u policijskom zapisniku nije navedeno da bi isti znak postojao u blizini mjesta naleta vozila na divljač. U tom smislu je ukazao na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje: ZC) kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je st. 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom (odnosno koncesionar) odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a obveza postavljanja zaštitne žičane ograde i znakova propisana je člancima 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama. Kako autocesta na mjestu prometne nezgode nije bila označena odgovarajućim prometnim znakom ”divljač na cesti”, a sukladno odredbi čl. 82. Zakona o cestama autocestama, autocestom upravlja trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o., nesporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika 2. za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete na vozilu tužitelja. Prema navodima iz tužbe, tuženici za nastalu štetu tužitelju odgovaraju po načelu solidarne odgovornosti te je tužitelj, sukladno čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ovlašten zahtijevati ispunjenje cjelokupne tražbine bilo od tuženika 1., bilo od tuženika 2., sve dok njegovo potraživanje ne bude u cijelosti podmireno. Zato je predložio donošenje presude iz izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je ukazao na procesne nedostatke tužbe jer ista nije potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom, a i nije vidljivo ima li doista osoba označena kao zastupnik po zakonu društva tužitelja tu funkciju. Osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti tuženika 2. kao pravne osobe koja održava autocestu. Izjavio je i prigovor nastanka štete isključivom radnjom oštećenika, smatrajući da je do prometne nezgode došlo zbog neprilagođene brzine vozila. Pozvao se na relevantne odredbe Zakona o cestama iz kojih proizlazi odgovornost tuženika 2. za nastanak štetnog događaja. U tom smislu je isticao kako je notorno da su autoceste namijenjene brzom prometu vozila pri čemu se razvijaju vrlo velike brzine. Da bi se omogućila zaštita vozača i putnika pri vožnji velikim brzinama nužno se postavljaju zaštitne ograde čija je osnovna svrha spriječiti izlazak životinja na cestu. Svaki izlazak životinje (divlje ili domaće) na autocestu je potencijalna smrtna opasnost za sudionike u prometu pa sprječavanje te pojave predstavlja temeljni zadatak pravne osobe koja gospodari autocestom. U konkretnom slučaju odgovorna osoba je propustila obaviti taj zadatak što je za posljedicu imalo prometnu nezgodu. Činjenica da je divlja životinja (lisica) ušla na kolnik autoceste ukazuje na propuste pravne osobe koja gospodari autocestom, a to je tuženik 2.

3. U odgovoru na tužbu tuženik 2. je osporio tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini. Osporio je odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika 2. i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika 2. dana 21. siječnja 2021. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta. Kako bi se spriječio ulazak životinja na kolnik autoceste uz predmetnu dionicu autoceste, čitavom dužinom, postavljena je zaštitna žičana ograda. Naveo je i kako iz dokumentacije o radu ophodarske službe tuženika 2. proizlazi da na predmetnoj dionici autoceste nije utvrđeno oštećenje zaštitne žičane ograde koja bi dopustila dolazak životinje na kolnik autoceste kao i da prije predmetne prometne nesreće nije utvrđena prisutnost životinje u ograđenom prostoru autoceste jer se svaki takav događaj evidentira u naznačenoj dokumentaciji. Osim toga, ophodarska služba prilikom svake ophodnje pregledava stanje zaštitne žičane ograde te ukoliko postoje oštećenja, ista se bez odgađanja saniraju rezervnim žičanim pletivom i stupovima koji su ophodarskoj službi na raspolaganju u samom ophodarskom vozilu. Osim svakodnevne redovne ophodnje obavljaju se i sezonski pregledi zaštitne žičane ograde, sukladno odredbi čl. 16. Pravilnika o održavanju cesta. U konkretnom slučaju prije prometne nesreće nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste tuženiku 2., niti djelatnicima policije, o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, što upućuje na činjenicu da je divlja životinja neposredno prije naleta vozila dospjela na kolnik autoceste. Kako u ovom slučaju nije bilo dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet vozila tužitelja na divlju životinju, s obzirom na to da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu. Isticao je kako za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu. Kako do štetnog događaja nije došlo zbog neodgovarajućeg održavanja autoceste odnosno uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku 2. mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje ovaj tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema ni njegove odgovornosti.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale kod navoda iz tužbe i odgovora na tužbu.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani svjedoci FŠ, IŠ, GŠ te je saslušan zastupnik po zakonu tužitelja TŠ.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je 21. siječnja 2021. u 00,00 sati došlo do prometne nezgode na kolniku ceste A1, područje Općine Otočac, na km 140 u kojoj je nesreći sudjelovalo vozilo marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja. Nesporno je da je do nezgode došlo naletom na divlju životinju – lisicu. Sporna je odgovornost za nastanak štete i visina štete.

8. Prije svega, a u odnosu na procesne prigovore tuženika 1. vezane uz zastupanje tužitelja napominje se da iz izvoda iz sudskog registra za tužitelja od 21. listopada 2024. (stranica 165 i 166 spisa) proizlazi da je zastupnik po zakonu tužitelja TŠ. Prema tome, TŠ imao je (zakonsku) ovlast izdati punomoć za zastupanje tužitelja izabranom punomoćniku. U odnosu na navode prema kojima tužba nije potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom punomoćnika, napominje se da navedena okolnost ne predstavlja procesnu prepreku za postupanje po tužbi te se s tim u vezi dodaje da tužba sadrži potpis punomoćnika i njegov pečat, odnosno sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati sukladno odredbi čl. 106. st. 2. u vezi sa čl. 186. st. 1. ZPP-a.

9. U odnosu na odgovornost tuženika 1. napominje se da odgovornost tog tuženika proizlazi iz čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20) kojim je odgovornost za štete uređena odredbama zakona koji uređuju obvezne odnose. Dakle, odštetna odgovornost tuženika 1. uređena je propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to odredbom čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište izraženo je u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I- 2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). S druge strane, tuženik 2. odgovara za štetu po osnovi krivnje sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22; dalje: ZC). Naime, sukladno odredbi čl. 50. st. 2. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu zbog naleta na divljač na javnoj cesti ako javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

10. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnoj pravnoj stvari postoji solidarna odgovornost oba tuženika, sukladno odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a. Naime, iako iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da je tuženik 1. poduzeo određene mjere sigurnosti na spornoj dionici autoceste (postavljena je zaštitna žičana ograda s obje strane ceste, o čemu su suglasno iskazivali svjedoci FŠ, IŠ i GŠ, a navedeno proizlazi i iz ophodarskog dnevnika tuženika 2. na stranicama 63 do 66 spisa), tuženik 2. nije na toj dionici autoceste postavio znak opasnosti „divljač na cesti“ što je u konkretnom slučaju prema shvaćanju ovog suda bio dužan učiniti. Naime, u postupku je također utvrđeno da su na predmetnoj dionici autoceste česte migracije divljači i da se, posljedično često dešavaju prometne nezgode uslijed naleta na divljač na autocesti. O tome su suglasno svjedočili svi saslušani svjedoci (FŠ, IŠ i GŠ). Pri tom se napominje da, neovisno o tome je li postavljanje predmetnog znaka od tuženika 2. tražio tuženik 1. (iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da oni o tome nemaju saznanja, a navedenu činjenicu je osporavao i tuženik 2.), odgovornost tuženika 2. ipak postoji jer su Hrvatske autoceste d.o.o. društvo koje upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira, prati prometno opterećenje i prometne tokove na autocestama (čl. 81. ZC-a), postavlja prometne znakove i odgovarajuću signalizaciju sukladno čl. 61. ZC-a na temelju prometnog elaborata koji može, po potrebi i izmijeniti (čl. 61. st. 4. ZC-a) te upravlja sigurnošću cestovne infrastrukture (čl. 68. ZC-a) na području autoceste. Prema tome, a kako je tuženik 2. imao saznanja o tome da je na području nastanka štetnog događaja česta pojava prometnih nezgoda uslijed naleta na divljač, bio je dužan postaviti znak opasnosti „divljač na cesti“ neovisno o postojanju ili nepostojanju inicijative tuženika 1. kao lovoovlaštenika. Navedena dužnost proizlazi iz odredbi ZC- a kojima su propisana ovlaštenja tuženika 2. i njegova nadležnost usmjerena na održavanje sigurnosti infrastrukture autoceste. U odnosu na uzročno posljedičnu vezu između nepostavljanja prometnog znaka i nastale štete, zaključak je ovog suda da bi šteta zasigurno bila manja da je predmetni znak bio postavljen iz čega proizlazi doprinos tuženika 2. nastaloj šteti. Naime, oštećenja nastala na vozilu upućuju na zaključak o tome da vozač nije vozio prekomjernom brzinom. Prometna nezgoda desila se na dionici autoceste gdje je ograničenje kretanja vozila 130 km/sat prema čl. 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22). Vozač je vozio manjom brzinom od one propisane ograničenjem, što proizlazi iz njegovog iskaza (do 100 km/sat) te je nakon uočavanja prve životinje na cesti dodatno usporio, ali nije uspio izbjeći i drugu životinju koja se kretala za prvom. Šteta na vozilu sastojala se od oštećenja prednje obloge branika, unutrašnje zaštite blatobrana, nosača elektroventilatora hladnjaka motora, usmjerivača zraka hladnjaka, hladnjaka klima uređaja te hladnjaka prednabijenog zraka (prema izvidu štete na stranici 18 spisa, fotografijama i sukladno iskazu vozača). Visina te štete iznosila je 3.326,01 KM prema predračunu za popravak na stranici 24 spisa što prema tečaju konveribilne marke (1 BAM = 0.5121 eura) iznosi upravo utuženih 1.701,00 eura, a visinu te štete, tj. nastala oštećenja iz izvida štete tuženici nisu suštinski osporavali. Uzimajući u obzir oštećenja koja su nastala na vozilu, a koja ne predstavljaju prekomjerna oštećenja koja bi upućivala na brzinu preko propisanog ograničenja na autocesti te uvažavajući u tom kontekstu iskaz vozača vozila, TŠ u čiju vjerodostojnost ovaj sud nije imao razloga posumnjati i iz čijeg iskaza proizlazi da se radi o savjesnom vozaču koji je prilagođavao vožnju uvjetima na cesti, zaključak je suda da je u konkretnim okolnostima slučaja nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ doprinijelo nastanku štete jer bi takav znak utjecao na dodatni, pojačan oprez vozača u prilagođavanju brzine kretanja mogućnosti naleta na divljač (koja je prema iskazima svih svjedoka u ovom postupku na predmetnoj dionici autoceste česta). Pri tom se napominje je tuženik 2. doprinio nastanku štete te se uslijed tog doprinosa tuženik 1. nije u cijelosti oslobodio svoje (objektivne) odgovornosti jer on, s druge strane, nije tražio od tuženika 2. postavljanje znaka opasnosti „divljač na cesti“ (navedeno nije ni tvrdio, niti provedeni dokazi upućuju na takav zaključak), a trebao je.

11. Slijedom navedenog, a kako je do štetnog događaja došlo na području lovišta kojim gospodari tuženik 1. (koju činjenicu taj tuženik nije osporavao), uzimajući u obzir činjenicu prema kojoj iz provedenih dokaza proizlazi da je vozač vozio brzinom primjerenom uvjetima na cesti i to ispod zakonom propisanog ograničenja (pri čemu se dodaje da je prigovor suodgovornosti vozača isticao jedino tuženik 1., međutim, on nije predložio dokaze kojima bi dokazao tu svoju prigovornu tvrdnju), kao i činjenicu prema kojoj na predmetnoj dionici autoceste nije postavljen znak „divljač na cesti“ unatoč tome što je migracija divljači na tom području česta pojava te usprkos čestim prometnim nezgodama koje su uzrokovane upravo prelaskom životinja preko postavljane žičane ograde (iskazi svjedoka), zaključak je ovog suda da oba tuženika odgovaraju solidarno tužitelju za nastalu štetu (čl. 1067. st. 4. ZOO-a). Visinu štete sud je utvrdio na temelju isprava u spisu (izvid štete, fotografija vozila nakon štetnog događaja, predračun za popravak) te na temelju iskaza vozača TŠ koji je sukladan prethodno navedenoj dokumentaciji čiji sadržaj tuženici nisu osporavali. Pri tom je sud ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz vještačenjem na okolnosti visine štete i dinamike nastanka štetnog događaja kako je to predlagao tužitelj jer navedene činjenice proizlaze iz drugih provedenih dokaza, a kako je obrazloženo ranije (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pri čemu je sud uvažavao i načelo ekonomičnosti postupka zbog čega je odustao od provođenja dokaza uviđajem i vještačenjem po vještaku prometne struke. Zato je, primjenom odredbe čl. 1063., 1064., 1066. st.1. te čl. 1067. st. 4. ZOO-a i čl. 50. ZC-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud je donio primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP-a te čl. 161. st. 3. ZPP-a.

14. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u visini od po 200,00 eura za sastav tužbe, podneska od 31. svibnja 2024., podneska od 14. listopada 2024., podneska od 22. listopada 2024. (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za pristup ročištima od 4. lipnja 2024., 18. listopada 2024., 20. prosinca 2024., 21. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te iznos od po 50,00 eura za sastav podnesaka od 5. lipnja 2024., 12. lipnja 2024., 13. rujna 2024., 16. rujna 2024. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), pripadajući PDV u visini od 450,00 eura (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 33,18 eura, odnosno ukupno 2.283,18 eura. Tužitelju nije odmjeren trošak uplaćenog predujma za vještačenje jer taj trošak nije bio potreban (vještačenje nije provedeno) te će mu se uplaćeni predujam vratiti. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Rijeci 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).