REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7628/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D U

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf iz Zagreba, protiv tuženika ASTA ARS d.o.o. OIB: 78001688865 Zagreb, Miramarska 13d, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Darka Grafa, odvjetnika, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2020. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice i tuženika s danom 01. veljače 2021. godine.

III Nalaže se tuženiku ASTA ARS d.o.o. OIB: 78001688865 Zagreb, Miramarska 13d, da tužiteljici JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 3.379,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ASTA ARS d.o.o. OIB: 78001688865 Zagreb, Miramarska 13d, da tužiteljici JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade plaće za bolovanje za srpanj 2020. isplati iznos od 701,44 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku ASTA ARS d.o.o. OIB: 78001688865 Zagreb, Miramarska 13d, da tužiteljici JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime plaće isplati iznos od 6.606,72 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 974,14 EUR od 15. rujna 2020. do isplate;

- 1.126,52 EUR od 15. listopada 2020. do isplate;

- 1.126,52 EUR od 15. studenog 2020. do isplate;

- 1.126,52 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate;

- 1.126,52 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate;

- 1.126,52 EUR od 15. veljače 2021. do isplate;

u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 6.606,72 eur.

VII Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.405,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu dana 16. rujna 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je navela da je bila zaposlena kod tuženika od 01. siječnja 2020. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja administrativno-komercijalnih poslova. U razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. kolovoza 2020. (s prekidom od 17. srpnja 2020. do 20. srpnja 2020.) tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad zbog bolesti o čemu je obavijestila knjigovodstvo tuženika i dostavila je izvješće koje joj je izdao nadležni liječnik. S obzirom da joj do druge polovice kolovoza 2020. nije isplaćena plaća, odnosno naknada plaće za srpanj 2020. tužiteljica je kod HZMO-a provjerila svoj radni status te joj je izdana potvrda o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji. Tužiteljica je iz navedene potvrde 28. kolovoza 2020. saznala da ju je tuženik odjavio s obveznih osiguranja s danom 24. kolovoza 2020. godine. U obrascu prijave prestanka osiguranja tuženik je kao pravni temelj prestanka radnog odnosa naveo izvanredni otkaz. Tužiteljica nije zaprimila nikakvu odluku tuženika o otkazu ugovora o radu, tuženik ju nije kontaktirao telefonom niti na bilo koji drugi način niti joj je isplatio plaću. Nakon zaprimanja potvrde HZMO-a od 28. kolovoza 2020. tužiteljica je tuženiku 31. kolovoza 2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava kojim je od poslodavca zatražila storno učinjene odjave s obveznih osiguranja odnosno dostavu odluke temeljem koje je odjava učinjena. Tužiteljica tvrdi da otkaz nije dopušten jer joj nije dostavljena odluka o otkazu, a pravni učinci otkaza nastupaju u trenutku njegove dostave, a osim toga otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen i dostavljen osobi kojoj se otkazuje.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. prosinca 2022. tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2020. kojom je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu i odjavio je s danom 24. kolovoza 2020. s obveznih osiguranja, da sud utvrdi da tužiteljičin radni odnos nije prestao, da sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice i tuženika s danom 01. veljače 2021., da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 3.379,55 eur / 25.463,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime plaće i naknade plaće za srpanj 2020 isplati iznos od 701,44 eur neto / 5.285,01 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2020. do isplate, da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime plaće i naknade plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 01. veljače 2021. isplati iznos od 6.606,72 eur / 49.778,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate te da joj naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužiteljičin ugovor o radu otkazan izvanrednim otkazom te joj je isti preporučenom pošiljkom poslan putem pošte 12. kolovoza 2020. te da je otkaz objavljen i na oglasnoj ploči poslodavca. Tužiteljica je odjavljena 24. kolovoza 2020. godine. Tuženik je naveo da je time ispoštovao proceduru propisanu Zakonom o radu. Tuženik je naveo da je tužiteljičin ugovor o radu otkazan jer je 03. kolovoza 2020. tuženik saznao iz e-maila koji je tužiteljica uputila knjigovodstvu tuženika, da je tužiteljica samovoljno bez ikakve odluke poslodavca koristila godišnji odmor između dva bolovanja. Zbog nepostojanja odluke poslodavca za spomenuti godišnji odmor tužiteljica je bez opravdanog razloga izostala s radnog mjesta četiri dana. Obje povrede predstavljaju teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u prilogu odgovora na tužbu dostavlja odluku o otkazu od 12. kolovoza 2020., dokaz o preporučenoj pošiljci, dokaz o objavi na oglasnoj ploči poslodavca i odjavu tužiteljice s nadležnih osiguranja.

5. Uz odgovor na tužbu tuženik nije dostavio navedene isprave za koje je u odgovoru na tužbu naveo da ih dostavlja u prilogu odgovora na tužbu. Navedene isprave tuženik nije dostavio niti u kasnijem tijeku postupka iako mu je sud rješenjima od 21. listopada 2020., 15. srpnja 2021. i 07. studenog 2022., naložio da dostavi u spis navedene isprave. Time je tuženik postupio suprotno članku 219 ZPP-a.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2020. (list 5-8 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 9-11), potvrdu HZMO-a od 28. kolovoza 2020. (list 12-14), zahtjev za zaštitu prava, potvrdu o primitku pošiljke, presliku koverte i presliku povratnice (list 15-19), izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list 20-22), potvrdu HZMO-a od 04. listopada 2022. (list 45-49), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 07. listopada 2022. (list 50), izvješće REGOS-a od 05. listopada 2022. (list 51-53), JOPPD obrasce (list 54-61), potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od 08. studenog 2022. (list 62-71), obračunske liste (list 72-76). Proveden je dokaz saslušanje tužiteljice (list 81-83). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 91-99).

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika ME jer imenovana nije pristupila niti na jedno ročište na koje je pozvana radi saslušanja (a pozvana je na ročište radi saslušanja 20. travnja 2023., 10. listopada 2023., 15 svibnja 2024., 29. listopada 2024. i 26. ožujka 2025.) što je sud ocijenio kao odugovlačenje postupka.

8. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u ugovor o radu od 01. siječnja 2020. utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme za administrativno- komercijalne poslove.

10. Uvidom u potvrdu HZMO-a od 28. kolovoza 2020. utvrđeno je da je tužiteljičin radni odnos kod tuženika prestao 24. kolovoza 2020. godine.

11. Na ročištu održanom 20. travnja 2023. sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je navela da je bila zaposlena kod tuženika na administrativno- komercijalnim poslovima i bila je jedini zaposlenik tuženika, a nadređen joj je bio UE koji je bio vlasnik i osnivač tuženika. Navela je da je, nakon što joj tuženik nije isplatio plaću za srpanj i kolovoz 2020., otišla u HZMO gdje je pribavila potvrdu o radnopravnom statusu te je uvidom u istu utvrdila da joj je prestao radni odnos kod tuženika, odnosno da ju je tuženik odjavio krajem kolovoza 2020. godine, a potvrdu HZMO-a dobila je u rujnu 2020. godine. Nakon toga od poslodavca nije zatražila obrazloženje o razlozima prestanka radnog odnosa. Bila je na bolovanju i nakon 31. kolovoza 2020. ali o tom bolovanju poslodavcu nije dostavila doznake zato što je saznala da je odjavljena. Prilikom otvaranja bolovanja u srpnju i kolovozu 2020. svaki puta je knjigovođi tuženika (koji je bio vanjski suradnik tuženika i nije bilo zaposlen kod tuženika) dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i očekivanom trajanju bolovanja. U navedenom razdoblju bila je na bolovanju tri puta. Navela je da u razdoblju od 17. srpnja 2020. do 20. srpnja 2020. nije dolazila na posao, s tim da su 18. i 19. srpnja bili subota i nedjelja, subota je bila neradni dan kod tuženika, a 17. i 18. srpnja nije došla na posao zato što je smatrala da ima pravo na godišnji odmor na temelju činjenice što nije iskoristila niti jedan dan godišnjeg odmora za 2020. godinu. Od poslodavca nije zatražila odobrenje za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 17. do 20. srpnja 2020. jer je smatrala da ima pravo na godišnji odmor, a osim toga, mislila je da joj bolovanje traje do zaključno 17. srpnja 2020. godine. Izjavila je da je knjigovođu prilikom slanja doznake putem e-maila obavijestila da želi koristiti godišnji odmor nakon bolovanja, a o tome nije obavijestila nadređenog. Navela je da od poslodavca nije dobila pisanu odluku o prestanku radnog odnosa. Navela je da se zaposlila kod novog poslodavca 01. veljače 2021. godine.

12. Temeljem iskaza tužiteljice sud je zaključio da tuženik nije tužiteljici dostavio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu, a sud je o toj činjenici povjerovao tužiteljici jer tuženik nije dostavio u spis pisanu odluku o otkazu iako je u odgovoru na tužbu naveo da ista postoji. Sud je pri tom imao u vidu da je sud rješenjima od 21. listopada 2020., 15. srpnja 2021. i 07. studenog 2022. naložio tuženiku da dostavi u spis pisanu odluku o otkazu, što tuženik nije učinio. Tuženik nije dostavio u spis dokaz da je otkaz dostavljen tužiteljici niti da je otkaz objavljen na oglasnoj ploči tuženika, iako je to tvrdio u odgovoru na tužbu.

13. Člankom 120 Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

14. Tuženik nije dostavio u spis dokaz da je odluka o otkazu donesena u pisanom obliku, da je otkaz u pisanom obliku obrazložen i da je otkaz dostavljen tužiteljici, što znači da tuženik nije dokazao da je prilikom otkazivanja tužiteljičinog ugovora o radu postupio sukladno članku 120 Zakona o radu koja odredba predstavlja kogentni propis kojeg se je tuženik bio dužan pridržavati.

15. Iz navedenog razloga sud je zaključio da otkaz nije dopušten te je utvrdio da tužiteljičin radni odnos kod tuženika nije prestao 24. kolovoza 2020. godine.

16. Sud nije utvrđivao da li postoje opravdani razlozi za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu jer tuženik nije dostavio pisanu odluku o otkazu pa sud nije mogao utvrditi iz kojih razloga je tužiteljičin ugovor o radu otkazan i slijedom toga nije mogao utvrditi da li su razlozi za otkaz opravdani.

17. Člankom 125 stavak 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

18. Pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda da otkaz nije dopušten. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz nedopušten, sud je na zahtjev tužiteljice utvrdio sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice i tuženika s danom 01. veljače 2021. godine.

19. Iz iskaza tužiteljice i iz dokumentacije u spisu proizlazi da je u vrijeme otkaza imala 44 godine života, 7 mjeseci i 24 dana radnog staža kod tuženika i nije imala obveza uzdržavanja.

20. Imajući u vidu dužinu trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika te njezine godine života u vrijeme otkaza i činjenicu da nije imala obveze uzdržavanja, sud je zaključio da joj na ime naknade štete pripadaju tri ugovorene plaće. Uvidom u ugovor o radu od 01. siječnja 2020. utvrđeno je da je člankom 10 ugovoreno da tužiteljičina osnovna mjesečna bruto plaća iznosi 8.487,33 kune. Tri ugovorene bruto plaće iznose 25.463,19 kn, što odgovara iznosu od 3.379,55 eur. To znači da tužiteljici na ime naknade štete pripada iznos od 3.379,55 eur bruto pa je tužiteljici na ime naknade štete dosuđen je ukupni iznos 3.379,55 bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate.

21. U slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza radnik se vraća u radnopravni status u kojem je bio u trenutku otkaza što znači da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa koja bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza. To znači da tužiteljici pripadaju prava iz radnog odnosa kod tuženika u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa 24. kolovoza 2020. godine.

22. Tužiteljica tvrdi da joj je tuženik dužan isplatiti plaću koju bi ostvarila kod tuženika da nije bilo nezakonitog otkaza u razdoblju od 01. kolovoza 2020. do 31. siječnja 2021., kao i naknadu plaće za bolovanje za srpanj 2020. godine.

23. Radi utvrđenja visine naknade plaće za bolovanje za srpanj 2020. i visine plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila kod tuženika u utuženom razdoblju od 01. kolovoza 2020. do 01. veljače 2021. provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 29. studenog 2023. naveo da neisplaćena plaća (naknada plaće za bolovanje) za srpanj 2020. iznosila bi 701,44 eur (5.285,01 kn) neto. Potencijalna plaća tužiteljice za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 01. veljače 2021. iznosila bi:

- ako je tuženik 16 radnih sati u srpnju 2020. tretirao kao neopravdani izostanak, ukupno 6.606,76 eur (49.778,61 kn) bruto i to: 7.339,96 kn za kolovoz 2020. i 8.487,73 kn mjesečno za razdoblje od rujna 2020. do siječnja 2021. godine;

- ako je tuženik tužiteljici za 16 radnih sati u srpnju 2020. obračunao plaću / naknadu plaće za godišnji odmor, ukupno 6.508,76 eur (49.040,24 kn) bruto i to:

6.601,59 kn za kolovoz 2020. i 8.487,73 kn mjesečno za razdoblje od rujna 2020. do siječnja 2021. godine.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka.

25. Sukladno članku 95 stavak 3 Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

26. S obzirom da je tužiteljičin radni odnos kod tuženika prestao 24. kolovoza 2020. temeljem nezakonitog otkaza, razdoblje nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika predstavlja razdoblje prekida rada u smislu članka 95 stavak 3 Zakona o radu pa je tuženik za utuženo razdoblje dužan tužiteljici isplatiti plaću.

27. Iz navedenog razloga tužiteljici je na ime plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 31. siječnja 2021. dosuđen ukupni iznos od 6.606,72 eur (koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu.

28. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

29. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 6.606,72 eur.

30. Uvidom u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 16. srpnja 2020. utvrđeno je da je tužiteljica bila na bolovanju od 01. srpnja 2020. do 16. srpnja 2020., a iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 29. srpnja 2020. proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 21. srpnja 2020. do 31. srpnja 2020. godine. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da iz prometa po računu tužiteljice proizlazi da je zadnja plaća tužiteljici isplaćena za lipanj 2020. godine, da je tužiteljica u srpnju 2020. bila na bolovanju 168 sati te da joj tuženik nije isplatio naknadu plaće za bolovanje za srpanj 2020. godine.

31. Iz navedenog razloga tužiteljici je na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja za srpanj 2020. dosuđen iznos od 701,44 eur neto (koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2020. do isplate, jer plaća, odnosno naknada plaće sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

33. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

34. Tužiteljici je priznata nagrada za zastupanje na ročištu 06.02.2023. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/2), za zastupanje na ročištu 20.04.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 10.10.2023. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/2), za sastav podneska od 29.01.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 15.05.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 29.10.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 26.03.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

35. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 900,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur i trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eur, pa je tužiteljici na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.405,91 eur.

36. Tužiteljici je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

37. Tužiteljici nije priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur temeljem Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer se Tbr. 7/2 primjenjuje na neprocjenjive predmete iz radnih odnosa, a u procjenjivim predmetima primjenjuje se Tbr. 7/1.

38. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Tuženik