1              Pr-1145/20-14

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                                Pr-1145/20-14

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. G., S., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika K. B. C. S., OIB: …, S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 17. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 2.298,11 EUR / 17.315,13 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče:

 

-          na iznos od 71,22 EUR od 15.07.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 74,31 EUR od 15.08.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 77,69 EUR od 15.09.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 72,35 EUR od 15.10.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 74,31 EUR od 15.11.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 94,95 EUR od 15.12.2013.godine do isplate,

-          na iznos od 38,78 EUR od 15.01.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 78,36 EUR od 15.02.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.03.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.04.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.05.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 74,12 EUR od 15.06.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.07.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 33,58 EUR od 15.08.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 81,74 EUR od 15.09.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 46,81 EUR od 15.10.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.11.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.12.2014.godine do isplate,

-          na iznos od 85,82 EUR od 15.01.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 70,52 EUR od 15.02.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 86,19 EUR od 15.03.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 86,19 EUR od 15.04.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 50,93 EUR od 15.05.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 86,19 EUR od 15.06.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 86,19 EUR od 15.07.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 56,21 EUR od 15.08.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 90,18 EUR od 15.09.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 86,19 EUR od 15.10.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 67,04 EUR od 15.11.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 60,91 EUR od 15.12.2015.godine do isplate,

-          na iznos od 52,42 EUR od 15.01.2016.godine do isplate,

koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2.  ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

              II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.053,01 EUR / 15.468,40 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se na navedene iznose obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

              1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 03. prosinca 2015.godine tužiteljica navodi da je djelatnica tuženika i to nezdravstveni radnik IV. vrste i to na radnom mjestu pomoćnog osoblja, pomoćna radnica na klinici – O. odjelu tuženika gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Navodi se da sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' br.88/13 od 08.07.2013.godine) tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću od 25% osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, a koji dodatak da tužena nije isplatila tužiteljici usprkos višestrukih usmenih traženja te pisanog zahtjeva od 20. svibnja 2015.godine te Zaključka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa sjednice održane 03.ožujka 2014.godine. U navedenom smislu tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 37.200,00 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od po 1.200,00 Kuna od dospijeća svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

 

2.Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 02.listopada 2017.godine (list 127-129 spisa) tako da isti glasi.'' Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici i to isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć. odvjetnika u S., OIB:…, broj računa IBAN … kod P. B. Z. d.d., iznos od 17.315,13 Kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća do 31.srpnja 2015.godine prema stopi od 12 %, a od 01.kolovoza 2015.godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća pa do isplate na iznos od 536,58 Kuna od 15.07.2013.godine do isplate, na iznos od 559,91 Kuna od 15.08.2013.godine do isplate, na iznos od 585,37 Kuna od 15.09.2013.godine do isplate, na iznos od 545,10 Kuna od 15.10.2013.godine do isplate, na iznos od 559,88 Kuna od 15.studenog 2013.godine pa do isplate, na iznos od 715,41 Kuna od 15.12.2013.godine pa do isplate, na iznos od 292,18 Kuna od 15.01.2014.godine do isplate, na iznos od 590,40 Kuna od 15.02.2014.godine do isplate, na iznos od 646,63 Kuna od 15.03.2014.godine do isplate, na iznos od 646,63 Kuna od 15.04.2014.godine do isplate, na iznos od 646,63 Kuna od 15.05.2014.godine do isplate, na iznos od 558,45 Kuna od 15.06.2014.godine do isplate, na iznos od 646,63 Kuna od 15.07.2014.godine do isplate, na iznos od 253,03 Kuna od 15.08.2014.godine do isplate, na iznos od 615,84 Kuna od 15.09.2014.godine do isplate, na iznos od 352,70 Kuna od 15.10.2014.godine do isplate, na iznos od 646,63 Kuna od 15.11.2014.godine do isplate, na iznos od 646,64 Kuna od 15.12.2014.godine do isplate, na iznos od 646,59 Kuna od 15.01.2015.godine do isplate, na iznos od 531,32 Kuna od 15.02.2015.godine do isplate, na iznos od 649,39 Kuna od 15.03.2015.godine do isplate, na iznos od 649,39 Kuna od 15.04.2015.godine do isplate, na iznos od 383,73 Kuna od 15.05.2015.godine do isplate, na iznos od 649,39 Kuna od 15.06.2015.godine do isplate, na iznos od 649,39 Kuna od 15.07.2015.godine do isplate, na iznos od 423,52 Kuna od 15.08.2015.godine do isplate, na iznos od 679,45 Kuna od 15.09.2015.godine do isplate, na iznos od 649,39 Kuna od 15.10.2015.godine do isplate, na iznos od 505,08 Kuna od 15.11.2015.godine do isplate, na iznos od 458,92 Kuna od 15.12.2015.godine do isplate, na iznos od 394,93 Kuna od 15.01.2016.godine do isplate."

             

3.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 21-22 spisa) navodi da osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da tužiteljica ne radi 2/3 radnog vremena na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Ističe se da tužiteljica čisti cjelokupnu površinu zgrade u kojoj je smještena klinika tuženika i to sve prostorije te zgrade, ali da se ne primjenjuje intravenozna terapija citostatika u svim prostorijama navedene klinike. Istaknuto je da površina prostorija u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika čini samo 13,8 % od ukupne površine klinike koju čisti tužiteljica jer da ukupna površina klinike koju čisti tužiteljica i to klinika iznosi 2631 m2 od čega da se na prostorije u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika otpada 364 m2. Navodi se da tužiteljičini poslovi nisu samo  čišćenje prostorije klinike već i kurirski poslovi i to poslovi pomaganju u administraciji kao primjerice odlasci u druge klinike po razne nalaze, odlasci u upravnu zgradu bolnice, te da u tim klinikama i upravnoj zgradi nema uopće intravenozne primjene citostatika, a što da je općepoznata činjenica, te da kad se uz to uzme u obzir i trideset minuta dnevne pauze kao i početnih trideset minuta pripreme za posao, da je više nego očito kako od osam sati rada dnevno tužiteljica zasigurno tri sata tj. 2/3 radnog vremena ne radi u prostorijama u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Zaključno se navodi kako je na tužiteljici teret dokaza iz tužbe jer da se ne radi o slučaju za kojeg da članak 135 Zakona o radu je propisano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku, te da tužiteljica treba dokazati da 2/3 radnog vremena radi na odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje da se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, a da tužiteljica nije pružila niti jedan dokaz na ovu okolnost pa da je tužbeni zahtjev u tom smislu neosnovan.

             

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 15. rujna 2014. (list 4 i 140 spisa); zahtjeva pomoćnog osoblja od 20. svibnja 2015. (list 5 spisa); zaključaka s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 03. ožujka 2014. (list 6 i 136 spisa); platnih podataka (list 7-20 spisa); skice prostorija (list 24-29 spisa); dokaz o isplatama za tužiteljicu vezano za posebne uvjete rada, i to 5%, 7% i 11% u odnosu na 25% obračunatih posebnih uvjeta rada u razdoblju od 01. lipnja 2013. do 31. prosinca 2015. sačinjenog 02. lipnja 2017. te ovjerenog od strane tuženika i potpisanog od strane nadležne osobe službe jedinice za obračun plaća M. B. (list 36-37 spisa); zapisnika s ročišta od 05. svibnja 2016. i 05. listopada 2016. iz predmeta koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1208/15 (list 38-43 spisa); evidencija o radnom vremenu s nalozima za obračun plaće (list 50-80 spisa); kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02. prosinca 2013. (list 83-108 spisa); zapisnik s ročišta od 15. svibnja 2017. u predmetu Pr-1209/15 (list 109-112 spisa); zapisnika s ročišta od 11. svibnja 2017. u predmetu Pr-1206/15 (list 113-116 spisa); zapisnika s ročišta od 06. travnja 2017. u predmetu Pr-1207/15 (list 117-121 spisa); zapisnika s ročišta od 09. svibnja 2017. u predmetu Pr-1204/15 (list 122-124 spisa); zapisnika s ročišta od 12. lipnja 2017. u predmetu Pr-1208/15 (list 125-126 spisa); stranice Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 137 spisa); ugovora o radu od 28. ožujka 1996. (list 138-139 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 47 spisa). Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

             

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

             

6.Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica djelatnica kod tuženika kao nezdravstveni radnik IV vrste i to na radnom mjestu pomoćnog osoblja, pomoćne radnice na klinici tuženika. Ova činjenica proizlazi iz  sadržaja ugovora o radu zaključenog dana 15. rujna 2014.godine (list 4 spisa), a kojim ugovorom  je u članku 1. tog ugovora utvrđeno da sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC-u S. od 15.06.2014.godine će se međusobna prava i obveze iz radnog odnosa tužiteljice kod tuženika regulirati upravo tim ugovorom o radu te da potpisom tog ugovora prestaje vrijediti ugovor o radu od 28.03.1996.godine i Aneks ugovora o radu od 30.lipnja 2005.godine.

             

7. Ono što je među strankama u ovom postupku dvojbeno je činjenica pripada li tužiteljicu u utuženom razdoblju od lipnja 2013. godine do zaključno prosinca 2015. dodatak na plaću s osnova rada, i to posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na odjelu, i to u iznosu od 25 % osnovne plaće.

 

8. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen prvostupanjski postupak te da je donesena presuda Pr-1211/15 od 20.studenog 2017.godine (list 145-156 spisa), a koja je presuda  ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž R-78/2018-4 od 26. kolovoza 2020.godine (list 171-175 spisa) te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke je razvidno da drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud kod ocjene činjenice da li je tužiteljica u utuženom periodu radila 2/3 radnog vremena samo na odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika za sada nije moguće ispitati jer da se iskazi svjedoka nisu cijenili u potpunosti već parcijalno, te da nisu ocijenjeni ni dijelovi iskaza svjedoka u kojem se opisuje na kojem se dijelu odjela obavlja intravenozna citostatska terapija i koliki prostor onkološke klinike taj dio zauzima te otpada li na taj dio toliko posla koji obavlja tužiteljica da bi se moglo prihvatiti da od cijele onkološke klinike 2/3 radnog vremena otpada samo na dio gdje se obavlja intravenozna citostatska terapija. Također se navodi da iz iskaza svjedoka proizlazi da se klinika sastoji od podruma i više katova, a da se intravenozna citostatska terapija obavlja u jednom dijelu na jednom od katova, a da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista radi na čišćenju cijelog onkološkog odjela, te da je ostalo nerazjašnjeno koji su točno poslovi koje treba obavljati 2/3 radnog vremena samo na djelu onkološkog odjela gdje se primjenjuje intravenozna citostatska terapija. Zaključno drugostupanjski sud smatra da se ne može ispitati ni zaključak suda prvog stupnja da činjenica da 2/3 radnog vremena tužiteljica provodi u dijelu klinike gdje se provodi intravenozna citostatska terapija proizlazi iz evidencije radnog vremena jer da je točno da iz te evidencije, a koju je dostavio tuženik proizlazi da je tužiteljica u spornom periodu radila skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno, a što da je u skladu sa odredbom članka 31. stavka 1. i 2. KU-a. U navedenom smislu, a sukladno naputku drugostupanjskog suda trebalo je u ponovljenom postupku razjasniti navedene sporne činjenice.

             

9. Iz pregledanog ugovora o radu od 15. rujna 2014.godine (list 4 spisa) proizlazi da se taj ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme počev od 15. rujna 2014.godine, te se u članku 3 tog ugovora navodi da će tužiteljica obavljati poslove u poslovnim prostorijama u sjedištu tuženika kao poslodavca na klinici, a prema potrebi i drugim klinikama, zavodu i odjelima KBC-a S., odnosno izvan sjedišta poslodavca po pismenom nalogu sanacijskog upravitelja ustanove. Člankom 4. ovog ugovora je ugovoreno da će tužena obavljati kao namještenik na radnom mjestu IV. vrste poslove radnog mjesta pomoćne radnice i to prema opisu poslova iz Sistematizacije KBC S.. Člankom 5. ovog ugovora je ugovoreno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu, a prema rasporedu procesa i utvrđenoj potrebi rada na klinici ili na drugoj klinici, zavodu ili odjelu odnosno izvan sjedišta poslodavca sukladno točki 3. tog ugovora. Člankom 7.ovog ugovora je ugovoreno da će se plaća radnika odrediti u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama, Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama, važećim Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o plaćama i ugovorom o radu, a člankom 8. navedenog ugovora o radu je ugovoreno da će se na pitanje naknada i ostalih materijalnih prava koja nisu utvrđena navedenim odredbama iz članka 7. ovog ugovora primjenjivati opći propisi o radu i važeći Kolektivni ugovor, te da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno važećem Kolektivnom ugovoru. Podjednake odredbe ugovora o radu bile su sadržane i u ranijem ugovoru o radu zaključenom između tužiteljice i tuženika 28.03.1996.godine (list 138-139 spisa), a koji je prestao važiti s danom zaključenja ugovora o radu od 15. rujna 2014.godine.

             

10. Iz pregledanih zaključaka s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 03. ožujka 2014.godine (list 6 spisa) proizlazi da je na toj sjednici između ostalog donesen i zaključak da nezdravstveni radnik koji 2/3 radnog vremena radi na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika ima pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 25%.

             

11. Iz pregledanog obračuna tuženika izdanog od strane bolničkog centra S., jedinice za obračun plaća za predmetno utuženo  razdoblje od lipnja 2013.godine do zaključno prosinca 2015.godine (list 36-37 spisa) proizlazi da je tuženik dostavio ovom sudu podatke o isplaćenim posebnim uvjetima rada 5%, 7% i 11% u odnosu na 25 % obračunatih posebnih uvjeta rada za navedeno utuženo razdoblje te iz navedenog obračuna jasno proizlazi da je tuženik tužiteljici prema tom obračunu isplatio za navedeno razdoblje dodatak na plaću vezano za posebne uvjete rada 5%,7%, 11%, te proizlazi da je na taj način tužiteljici za dodatak na plaću vezano za posebne uvjete rada već isplaćeno za navedeno razdoblje ukupan iznos od 6.699,56 Kuna, a iz ovog obračuna proizlazi da su tužiteljici ujedno obračunati, ali da nisu isplaćeni u navedenom utuženom razdoblju upravo posebni uvjeti rada od 25 % osnovne plaće, a koji se odnose na dodatak na plaću s osnova rada  posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na onkološkom odjelu, te je tuženik prema vlastitom obračunu utvrdio ukupnu razliku između isplaćenih posebnih uvjeta rada 5%, 7%, 11% i obračunatih, a neisplaćenih posebnih uvjeta rada od 25% i to ukupan iznos za utuženo razdoblje u iznosu od 17.315,13 Kuna. Ovaj obračun je punomoćnik tuženika dostavio na ročištu od 06.lipnja 2017.godine ovom sudu te je istakao da se isti odnosi upravo na utuženo razdoblje. Tužiteljica je prihvatila ovaj obračun te je sukladno ovom obračunu i uređen tužbeni zahtjev. Navedeni obračun tuženika u cijelosti se poklapa s onim što je navedeno i što proizlazi iz pregledanih platnih podataka-platnih kartona za razdoblje od siječnja 2013. godine do prosinca 2013.godine te od siječnja 2014. godine do prosinca 2014. godine (list 7-20 spisa) budući je iz navedenih platnih podataka razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici upravo pojedinačne mjesečne iznose u razdoblju od lipnja 2013.godine do prosinca 2015.godine navedene u citiranom obračunu i da je na takav način s osnova posebnih uvjeta rada 5%,7% i 11%  isplatio tužiteljici ukupno 6.699,56 Kuna.

             

12. Osnovno pravno pitanje potrebno za razrješenje ove pravne stvari je pravno pitanje je li tužiteljica 2/3 radnog vremena radila na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. U navedenom smislu je trebalo utvrditi gdje je točno tužiteljica radila te je li radila na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika te ako je radila na navedenim odjelima, koliko je radnog vremena radila na navedenim odjelima.

             

13. Iz iskaza I. L. danog za potrebe postupka u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod brojem Pr-1208/15 (list 39 spisa) je razvidno da je ista pomoćna radnica kao i tužiteljica u ovom postupku, te da pomoćne radnice na onkološkom odjelu rade u teškim radnim uvjetima na odjelu u KBC-u S. te da se radi o radu pod posebnim uvjetima zbog izloženosti štetnim tvarima jer se na navedenom odjelu nalaze pacijenti s teškim zdravstvenim stanjima te zbog rada i na odvoženju citostatskog otpada te čišćenja soba za vrijeme dok se pacijenti tamo nalaze, a u kojima se aplicira kemoterapija. Prema iskazu I. L., ista čak osam sati dnevno u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni provodi na odjelu gdje se primjenjuje citostatska terapija. Ista radi kao pomoćna radnica u KBC-u S. na odjelu onkologije od 2001. Iz iskaza A. G. danog za potrebe istovrsnog postupka u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1209/15 (list 109-111 spisa) proizlazi da je ista pomoćna radnica u KBC S. na onkologiji od 02. veljače 1985. i da obavlja posao čistačice. Iz iskaza iste proizlazi da je odjel onkologije u KBC-u S. odjel sa posebnim režimom jer da je riječ o opasnom po ljudsko zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti, kao i zdravstveno osoblje i ostalo zaposleno osoblje na tom odjelu, te da se radi o opasnom zračenju kemoterapijom kojem da je ista izložena, te da iz tog razloga pomoćne radnice nose svakodnevno dozimetre koji mjere stupanj ozračenosti. Iz iskaza A. G. proizlazi da je njeno radno vrijeme u 2013., 2014. i 2015.godini iznosilo sedam radnih sati i to upravo zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije, a da je od 01. siječnja 2016. počela na navedenom odjelu raditi 8 sati dnevno po naredbi svog šefa te da ona svake godine ide na liječničke preglede upravo zbog navedenih otežanih uvjeta rada. Iz iskaza A. G. također proizlazi da je T. J. bila glavna sestra onkologije u 2013., 2014. i 2015.godini. U odnosu na činjenicu gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima, ista je istakla da se ova terapija provodi na odjelu onkologije KBC S., i to u  prostorima dnevne bolnice, u prizemlju i na prvom katu te je ista istakla da ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi dnevno šest sati od ukupno sedam sati dnevno, a nekad i više od šest sati dnevno i to u obje smjene. Naposljetku, iz iskaza A. G. proizlazi da misli da se pisalo kao sati rada osam sati dnevno zbog posebnih otežanih uvjeta rada. U odnosu na dnevnu pauzu, iz iskaza iste proizlazi da zbog obima posla samo ponekad pomoćne radnice iskoriste 10,15 ili 20 minuta za pauzu. Također, iz iskaza A. G. proizlazi da pomoćne radnice vrlo kratko, sat vremena i manje, čiste prostorije na drugom katu onkologije i liječničke sobe. Iz iskaza A. G. proizlazi da se intravenozna terapija citostaticima ne primjenjuje u prostorijama onkologije na drugom katu, u prostorima podruma ni u prostorima tri ambulante u prizemlju.

             

14. Iz iskaza M. B. danog za potrebe postupka u predmetu koji se vodi  pred ovim sudom pod brojem Pr-1206/15 (list 113-116 spisa) proizlazi da je M. B. također pomoćna radnica koja je od 13. kolovoza 2001.godine zaposlena u KBC S. na onkologiji u posebnoj novoj zgradi KBC-a S. gdje se nalazi onkologija te da ista obavlja poslove čistačice. Ista je također istakla da je odjel onkologije poseban odjel na KBC S. sa posebnim režimom te da je riječ o opasnom za zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti ali i zdravstveno i drugo zaposleno osoblje na odjelu i to opasnom zračenju kemoterapijom. U odnosu na 2013., 2014. i 2015. godinu ista je istakla da je njezino puno radno vrijeme u tom periodu na dnevnoj razini iznosilo 7 radnih sati i to zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije te da je ista od 01. siječnja 2016. godine započela raditi na navedenom odjelu osam sati dnevno te da ista svake godine odlazi na redovite zdravstvene preglede zbog otežanih uvjeta rada i da su ti pregledi za nju obvezni. Ista je također potvrdila činjenicu da je T. J. bila glavna sestra onkologije u utuženom razdoblju 2013., 2014. i 2015.godini. Također, iz iskaza iste proizlazi da se intravenozna terapija citostaticima u odnosu na pacijente primjenjuje na odjelu KBC S. i to u prostorima dnevne bolnice, u prizemlju i na prvom katu, te je ista istakla da ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi dnevno šest sati od ukupno 7 radnih sati dnevno, a nekad i više od šest sati i to u obje smjene.

             

15. Iz iskaza L. M. (list 123-124 spisa) danog za potrebe postupka u predmetu ovog suda koji se vodio pod brojem Pr-1204/15 proizlazi da je ista od 01.listopada 2009.godine zaposlena u KBC S. na onkologiji u posebnoj novoj zgradi KBC S. u kojoj se nalazi onkologija i to na mjestu pomoćne radnice te da ista ob  avlja poslove čistačice. Ista također navodi da je riječ o odjelu onkologije kao odjelu sa posebnim režimom jer da je riječ o opasnom za ljudsko zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti, a isto tako i zaposleno i zdravstveno osoblje. U odnosu na radno vrijeme, iz iskaza iste također proizlazi da u 2013., 2014. i 2015. godini je njeno puno radno vrijeme na dnevnoj razini iznosilo 7 radnih sati, a što da je upravo tako zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije. Ista je otpočela na navedenom odjelu od 01. siječnja 2016. godine raditi 8 radnih sati dnevno. Također, i iz iskaza ove pomoćne radnice proizlazi da ista svake godine odlazi na liječničke preglede zbog opisanih otežanih uvjeta rada i da su ti pregledi obavezni, te je ista navela da je T. J. bila glavna sestra onkologije u utuženom razdoblju 2013., 2014. i 2015. godine. Nadalje, i iz iskaza L. M. proizlazi da je u periodu 2013., 2014. i 2015. godine radilo osam pomoćnih radnica i da su sve radile istu vrstu poslova te da je ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi šest sati dnevno od sedam sati dnevno i to u obje smjene.

             

16.Iz iskaza T. J. danog za potrebe postupka koji se kod ovog suda vodi pod brojem Pr-1208/15 (list 125-126 spisa) proizlazi da je ista bila dugi niz godina do travnja 2015. kad je otišla u mirovinu glavna sestra klinike. Iz iskaza iste proizlazi da na klinici postoji sedam pomoćnih radnica. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da za sve vrijeme dok je ona bila glavna sestra klinike je radno vrijeme pomoćnih radnica bilo sedam sati dnevno, i to baš iz razloga što se na ovaj način cijenila njihova izloženost štetnom djelovanju citostatske terapije i zračenja. U odnosu na poslove koje obavljaju pomoćne radnice, ista je iskazala da se to odnosi na poslove koje iste obavljaju u prostoru gdje se kontinuirano aplicira kemoterapija, i to dnevna bolnica, prizemlje odjela gdje se nalazi dio bolesničkih soba uz ambulante te na prvom katu odjela gdje se nalaze bolesničke sobe, dok da iste održavaju i prostor podruma gdje se nalaze aparati za radio terapiju, ali da se tu zadržavaju najkraće. U odnosu na hodnike, hol, stepenište i II. kat gdje se nalaze liječničke sobe i prostori uprave, ista je istakla da se tu pomoćne radnice zadržavaju najkraće. T. J. je u svom iskazu istakla da kategorički tvrdi da pomoćne radnice više od 2/3 radnog vremena borave u prostorima u kojima da su izložene negativnom djelovanju citostatika i zračenja te da je upravo iz tog razloga njihovo radno vrijeme do odlaska u mirovinu iste bilo sedam, a ne osam sati dnevno. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da su pomoćne radnice izložene štetnom utjecaju i kad odlažu otpadni materijal. U odnosu na prostore uprave koje se nalaze na drugom katu i liječničke sobe, ista je istakla da ih pomoćne radnice održavaju jednom tjedno. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da joj je u razdoblju kad je ona radila radno vrijeme bilo 7 sati, da su pomoćne radnice bile 6 sati na spomenutim poslovima. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da su pomoćne radnice imale obvezne zdravstvene preglede jednom godišnje, a koje su obavljale u 2013., 2014. i 2015. godini.

             

17. Iz iskaza K. R. dane za potrebe postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1208/15 (list 38-39 spisa) proizlazi da ista radi kao glavna sestra klinike te da na tom odjelu radi sedam pomoćnih radnica. Iz iskaza iste proizlazi da ista smatra da pomoćne radnice provode manje od 2/3 radnog vremena na odjelima gdje se primjenjuje terapija citostaticima. Ista je istakla da su, želeći utvrditi koliko svaka pojedina pomoćna radnica provodi u ovakvom okruženju, uzeli ukupnu kvadraturu, minutažu koliko se prosječno zadržavaju u ovim prostorima te koliko ih ukupno ima te da su došli do rezultata da iste provode manje od 2/3 radnog vremena na navedenim odjelima. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da ista ovo nije kompetentna određivati sama, već da je to radila zajedno s nadležnima u kadrovskoj službi te da je utvrdila da bi 1,5 do dvije radnice imale pravo na dodatak s tog osnova te da bi to trebalo precizno utvrditi. Također je ista istakla da se evidencija o radu pomoćnih radnica ne vodi u smislu specifikacije radnih sati, već samo u smislu evidentiranja dolaska i odlaska na posao.

             

18. Iz iskaza E. V. danog za potrebe predmeta pod brojem Pr-1208/15 (list 41-42 spisa) proizlazi da pomoćne radnice obavljaju poslove održavanja higijene cijelog odjela, ali i druge pomoćne poslove, te da spremačice čiste sanitarne čvorove koji se nalaze u sobama i na odjelu, a koji da zbog specifičnosti terapije i specifičnog stanja bolesnika mogu biti u stanju gorem nego na drugim odjelima. Također, iz iskaza istog proizlazi da je uzeta u obzir površina prostora u kojem djelatnici mogu biti izloženi citostaticima, a u odnosu na ukupnu površinu ustanove, kao  i prostorija u kojima se citostatici ne apliciraju. Također, iz iskaza E. V. proizlazi da je isti istakao kako su sve spremačice izložene djelovanju citostatskog materijala, ali da smatra da nisu izložene 2/3 radnog vremena.

 

19.Iz iskaza M. Ž. danog za potrebe predmeta pod brojem Pr-1208/15 proizlazi da je ista glavna sestra tuženika 26 godina. Ista je istakla da se njoj glavna sestra R. obratila da se pokuša izračunati koliki dio radnog vremena su njihove spremačice izložene djelovanju citostatika te da se izračunalo primjenjujući uobičajene normative trajanje poslova spremačica i to održavanja higijene te da se vodilo posebno računa o sanitarnim jedinicama, pomoć pri prijevozu pacijenata, iznimno druge vrste pomoći kao kurirski poslovi i sl. te čišćenje koševa i odvoz do sabirnog mjesta te rad u direktnoj izloženosti djelovanju citostatika, te da su došli do zaključka da ukupna površina za koju se navodi da pomoćne radnice rade 2/3 vremena je 364 m2, te da su to mjesta gdje se priprema, aplicira i odlaže materijal vezan za kemoterapiju tj. citostatsku terapiju. Zaključno je ista iskazala da je točno da su pravo na dodatak od 2/3 radnog vremena imale ukupno dvije radnice i to jedna jutarnja, a druga poslijepodnevna smjena ukoliko bi svaka od njih radila ciljano na kritičnih 364 m2 u kojem se primjenjuju citostatici te ista na kraju ističe da pojedina spremačica na odjelu onkologije ne radi 2/3 radnog vremena u doticaju sa kemoterapijom ili citostaticima.

             

20.Iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku (list 47-48 spisa) proizlazi da je ona pomoćna radnica u C. Z. O. i da je na tom radnom mjestu zaposlena od 1985. godine do danas. Ista je istakla da obavlja poslove čišćenja dnevne bolnice, kompletnog odjela onkologije te poslove čišćenja u prostorijama gdje se obavlja zračenje, te i u prostorijama gdje se provodi intravenozna terapija citostatika. U odnosu na radno vrijeme, ista je istakla da se njezin rad provodi u dvije smjene jutro i popodne te da je u utuženom razdoblju radila sedam sati u jutarnjoj smjeni od 6,00 do 13,00 h te u popodnevnoj sati također sedam sati od 13 h do 20 h. U odnosu na činjenicu koliko je vremena od navedenih sedam radnih sati provodila radeći na odjelima gdje se primjenjuje terapija citostaticima, ista navodi da je radila šest sati dnevno na takvim odjelima te da se terapija citostaticima provodi i u dnevnoj bolnici i na samom odjelu te i u prostorijama u prizemlju navedene bolnice, a da je ostatak od sat vremena od ukupnih sedam sati obavljala poslove u kancelarijskim uredima koji da se nalaze na gornjem katu. Nadalje je ista navela da mora voditi dnevnik rada koji da je dobila od šefa i glavne sestre od 01. siječnja 2016. godine kad da je uvedeno radno vrijeme od 8 h. Istaknuto je da su se djelatnici tome protivili, ali da je ovo uvedeno na zahtjev šefova. U odnosu na činjenicu što se bilježi u navedenom dnevniku rada, tužiteljica je istakla da je dnevnik rada imao svoje rubrike gdje da je stajalo radno vrijeme u određenoj smjeni te da bi ona u određene rubrike bilježila određene brojeve te da su ti brojevi označavali mjesto gdje je ona taj dan u smjeni obavljala poslove pa da je tako stajalo radi li se o prizemlju, podrumu, prvom ili drugom katu, te da bi ona kraj toga stavljala određeni broj iz kojeg bi proizlazilo gdje je taj dan radila, te da se navedeni dnevnik rada nalazi kod tuženika. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je glavna sestra u utuženom razdoblju bila T. J.. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da istoj od utuženog potraživanja nije ništa isplaćeno te da i dan danas radi s istim radnim rasporedom, s time da joj je sada radno vrijeme osam sati i da joj je godišnji odmor smanjen za pet dana. Ista je istakla da je u utuženom razdoblju radila 7 sati, a da je bila plaćena za 8 sati. Naposljetku, iz iskaza iste proizlazi da ona ima pravo na pauzu tokom radnog vremena od pola sata stanke, ali da zbog uvjeta rada nema striktno tu stanku već ako u danu ima vremena za marendu, da se marenda, ali da češće to ne uspije zbog obima posla. U odnosu na činjenicu gdje se aplicira terapija citostaticima, ista navodi da se ova terapija aplicira u prostoru dnevne bolnice koji da se nalazi u dijelu prizemlja te u samom prizemlju i još jednom posebnom dijelu, na prvom katu, te da se jedino ne aplicira u podrumu gdje da se vrši terapija zračenjem i na drugom katu gdje se nalaze uredi te da ona provodi jednom tjedno 45 minuta čisteći kat gdje se nalaze uredi.

             

21. Iz pregledanog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13), a koji je u predmetnoj pravnoj stvari u primjeni budući je isti u primjeni od 01.06.2013. godine temeljem odredbe članka 31. stavka 1. navedenog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da su poslovi iz stavka 1. ovog članka poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, i to pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Ujedno, temeljem odredbe članka 31 stavka 3 istog Kolektivnog ugovora je propisano da za poslove iz stavka 1. ovog članka se određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.

             

22. Temeljem odredbe članka 65 stavka 1. navedenog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te temeljem stavka 2 istog članka osnovna plaća uvećati će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima 25% nezdravstvenom radniku II, III i IV vrste na otvorenim izvorima zračenja 2/3 radnog vremena.

             

 

23. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza ovaj sud je ponovno stao na gledište da u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužiteljici kao nezdravstvenoj radnici IV. vrste, a koja je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika na klinici zbog rada pod posebnim uvjetima i to 2/3 radnog vremena na odjelima na kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima pripada na ime neisplaćenog dodatka na plaću po tom osnovu 25 % dodatka na plaću za utuženo razdoblje. Prvenstveno je potrebno istaći da je prema mišljenju ovog suda u potpunosti za ovaj postupak pravno irelevantna činjenica kolika je bila površina prostorija u kojima se provodila intravenozna terapija citostaticima budući da je dodatak na osnovnu plaću u visini od 25% i to nezdravstvenim radnicima, u konkretnom slučaju pomoćnim radnicima kao što je tužiteljica  se isplaćuje ukoliko radnici rade na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada na kojem su izloženi otvorenim izvorima zračenja 2/3 radnog vremena, odnosno na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, a radi čega im se radno vrijeme i skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, a to su poslovi gdje su pomoćni radnici izloženi ionizirajućem zračenju te intravenozna aplikacija citostatika, i to pod uvjetom da te poslove obavljaju 2/3 radnog vremena. Ovo je izričito propisano citiranim odredbama članka 31.stavka 1. stavka 1. i 2. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13) kao i odredbom članka 65.stavka 1. istog KU-a. Navedene odredbe su bile važeće u utuženom razdoblju te su u predmetnom slučaju u primjeni te ostvarivanje prava na  isplatu dodatka na osnovnu plaću pomoćnih (nezdravstvenih radnika), u konkretnom slučaju prava tužiteljice na ostvarivanje tog dodatka u vrijednosti od 25% propisuju isključivo vezano za količinu provedenih radnih sati na mjestu rada gdje se primjenjuje intravenozna aplikacija citostastika, te gdje su nezdravstveni radnici izloženi ionizirajućem zračenju,  dok se u navedenim odredbama koje su primjeni nigdje ne propisuje da je potrebno utvrditi  površinu prostorija u kojima su nezdravstveni radnici izloženi navedenim štetnim utjecajima. U tom smislu su neživotne i nelogične tvrdnje saslušanih svjedoka E. V., K. R. te M. Ž. koji su decidirano izjavili da su došli do zaključka da pomoćne radnice nisu provodile 2/3 vremena obavljajući pomoćne poslove na odjelima gdje se primjenjuje intravenozna terapija jer da su do te spoznaje došli tako što uzeli u obzir ukupnu površinu prostora u kojem djelatnici mogu biti izloženi citostaticima u odnosu na ukupnu površinu ustanove i prostorija gdje se citostatici ne primjenjuju te da su uzeli u obzir broj pomoćnih radnica i minutažu u kojoj se radnice zadržavaju u prostorijama u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima te u kojima postoji izloženost štetnim utjecajima zračenja. Međutim, iz iskaza svjedokinje K. R., glavne sestre na onkologiji u sporno vrijeme je razvidno da tuženik kao poslodavac nije u utuženom razdoblju vodio evidenciju-specifikaciju  radnih sati već da je evidentirao samo dolaske i odlaske nezdravstvenog osoblja na posao i sa posla. U tom smislu ovaj sud je mišljenja da tuženik kao poslodavac mjerenjem površina pojedinih prostorija na odjelu za onkologiju, a uvažavajući činjenicu da nije postojala specifikacija koliko je vremenski svaka pomoćna radnica radeći provela  na svakom pojedinom odjelu kod tuženika kao poslodavca, te uzimajući u obzir broj pomoćnih radnika na navedenom onkološkom odjelu  nije zasigurno mogao doći do preciznog zaključka koliko je koja od radnica na navedenom odjelu provela vremena čisteći svaku pojedinu prostoriju. Kako je prethodno navedeno površina prostorija je irelevantan faktor za utvrđivanje pripada li pomoćne radnice dodatak na plaću od 25% prema citiranim odredbama KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja već za utvrđivanje navedenog je jedini parametar prema tim odredbama 2/3 radnog vremena provedenog na odjelu na kojem je nezdravstveni radnik izložen štetnim utjecajima. Iz navedenog razloga ovaj sud nije poklonio vjeru navedenim iskazima svjedoka R., V. i Ž..

 

              24. Što se tiče iskaza svjedokinja koje su također u utuženo vrijeme radile sa tužiteljicom kao pomoćne radnice na odjelu onkologijje iz iskaza tih svjedokinja I. L., M. B., L. M., te svjedokinje koja je do odlaska u mirovinu u travnju 2015.godine radila kao glavna sestra na tom odjelu u to T. J. jasno proizlazi da se intravenozna terapija citostaticima primjenjivala u dnevnoj bolnici,   u prizemlju odjela i na prvom katu gdje bile sobe i dijelom ambulante, dok je područje podruma bilo područje gdje se nalazila radiologija, dok su se na drugom katu nalazile liječničke prostorije i prostrije od uprave odjela. Iz iskaza svjedokinje Jovanović jasno proizlazi da su pomoćne radnice na odjelu onkologije upravo i radile skraćeno radno vrijeme od 7 sati jer da su bile izložene štetnom djelovanju citostatske terapije i zračenja. Iz iskaza svjedokinje J. decidirano proizlazi da je prioritet u radu pomoćnog osoblja bio da se dijelovi onkologije i to dnevna bolnica, bolesničke sobe i wc održi na visokoj razini urednosti jer su se tu nalazili bolesnici koji su imunološki slabiji i to upravo zbog primjene terapije dok je ista decidirano istakla da su se pomoćne radnice samo kratko vrijeme zadržavale čisteći ostale prostorije onkologije i to: bolničke hodnike, stepenice i II kat. U navedenom smislu svjedokinja J. je zbog navedenog kategorički u iskazu istakla da pomoćne radnice više od 2/3 trećine radnog vremena borave u prostorijama u kojima su izložene djelovanju citostatika i zračenja pa da je upravo iz tog razloga istima određeno radno vrijeme 7 radnih sati.  Iz iskaza svjedokinje J. jasno proizlazi da su pomoćne radnice čistile i održavale sobe i WC u kojima da su zbog čišćenja izlučevina pacijenata bile direktno izložene štetnim utjecajima, te da su iste pomagale i medicinskim sestrama kod primjene terapije na način da su podizale i pomicale pacijente u prostorijama gdje se primjenjivala intravenozna terapija citostaticima. Iz iskaza svjedokinje J. proizlazi da su pomoćne radnice koristile pauzu od 10 minuta za odmor, a da su nosile i otpadni materijal iz poliklinike do mjesta gdje se isti deponira, te ga tamo odlagale u žute vreće i nosile do kontejnera, te da su te prigode također bile izložene štetnom utjecaju dok odlažu otpadni materijal u vreće. Iz iskaza svjedokinje J. je razvidno da su se pomoćne radnice u prostorijama u kojima se ne obavlja intravenozna terapija citostaticima boravile samo jednom tjedno, a da su u periodu otkad im je ustanovljeno skraćeno radno vrijeme od 7 sati pomoćne radnice zasigurno šest sati boravile u radu u prostorijama gdje su se implicirali citostatici. Pored navedenog svjedokinja J. je spomenula da su zbog izloženosti navedenim štetnim utjecajima pomoćne radnice morale nositi dozimetre i da su morale redovno ići na liječničke preglede. Iz svih navoda svjedokinje Jovanović jasno proizlazi da je pomoćnim radnicama pa tako i tužiteljici u ovom postupku u utuženom periodu zbog velike izloženosti štetnim utjecajima citostatika i zračenja sam poslodavac-tuženik u ovom postupku odredio skraćeno radno vrijeme od 7 sati, a da su iste čisteći prostorije dnevne bolnice gdje se primjenjivala intravenozna terapija citostaticima, te u bolesničkim sobama i WC u prizemlju i na I katu onkologije bile 6 sati izložene štetnim utjecajima citostatika i zračenja dok su ostatak radnog vremena radile na II katu gdje je bila smještena uprava i liječničke sobe i rijetko u podrumu gdje je bila radiolologija (u prosjeku na II katu sat vremena jednom tjedno te kratko u podrumu gdje je bila radiologija), te da su upravo zbog izloženosti navedenim štetnim utjecajima češće odlazile na obvezne zdravstvene preglede, te su morale nositi dozimetre. Podjednako su u svojim iskazima izjavile i saslušana tužiteljica te svjedokinje I. L., M. B. i L. M.. Nije dvojbeno da su sve pomoćne radnice čistile sve navedene prostorije na onkologiji. Međutim iz njihovih iskaza i iskaza tužiteljice je razvidno da su iste glavninu skraćenog radnog vremena i to 6 sati provodile na odjelima gdje se implicira terapija citostaticima, a ostatak od sat vremena do 7 radnih sati su provodile na odjelima gdje se ne implicira terapija citostaticima pa iz same te činjenice je razvidno da su iste 2/3 radnog vremena provodile radeći u prostorijama onkologije gdje su bile izložene štetnih utjecajima citostatika i zračenju budući da su pomagale medicinskom osoblju tijekom rada sa pacijentima u prostorijama gdje se primjenjivala intravenozna terapija citostaticima, te su u bolesničkim sobama i WC-ima bile izložene izlučevinama pacijenata koji su primali teške terapije, a bile su izložene i navedenim štetnim utjecajima budući su bile svakodnevno u doticaju sa otpadnim materijalom budući su isti stavljale u žute vreće i nosile do kontejnera. Tužiteljica je radila 35 sati tjedno, te  navedenih 35 sati tjedno predstavlja skraćeno radno vrijeme, a ovo radno vrijeme se sukladno citiranoj odredbi članka 31 stavka 1 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13) primjenjuje upravo u situaciji kad poslodavac, u predmetnom slučaju tuženik ne može zaštiti ni uz primjenu mjera zaštite na radu radnika od štetnog utjecaja pa se radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Obzirom da je tužiteljica kod tuženika u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu nezdravstvenog djelatnika IV. vrste, pomoćne radnice, na istu se primjenjuje odredba članka 65 stavka 1 navedenog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te odredba stavka 2 istog članka prema kojoj će se osnovna plaća uvećati radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima 25 % nezdravstvenom radniku II., III. i IV. vrste na otvorenim izvorima zračenja 2/3 radnog vremena. Također, treba uzeti u obzir da je sam tuženik ovome sudu dostavio evidenciju o radnom vremenu tužiteljice na ročištu od 14. srpnja 2017. godine, a koja sukladno odredbi članka 4 stavka 4 važećeg Zakona o radu (''NN'' 149/09 - dalje ZR-a) je službeni dokument čiji sadržaj i način vođenja propisuje pravilnikom Ministar pa isti u tom smislu neosnovano osporava činjenicu da je tužiteljica radila sedam sati vremena budući je upravo iz evidencija radnog vremena koje je tuženik dostavio sudu vidljivo da je tužiteljica u utuženom periodu imala radno vrijeme sedam radnih sati dnevno. U navedenom smislu je pravno irelevantan prigovor tuženika da je tužiteljici isplaćivana plaća za osam sati rada, a što nedvojbeno i proizlazi iz pregledanih naloga za obračun plaće tužiteljici dostavljenih uz evidencije o radnom vremenu jer pitanje isplate plaće nije predmet ovog postupka, već pitanje isplate dodatka na plaću u iznosu od 25 % osnovne plaće, a zbog posebnih uvjeta rada, što je u odnosu na isplatu plaće zasebna kategorija. U tom dijelu je utvrđeno iz pregledanih i provedenih dokaza u ovom predmetu da je tužiteljica radila više od 2/3 radnog vremena na onkološkom odjelu i dnevnoj bolnici gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika budući da je ista na tim odjelima provodila šest sati radnog vremena pa ista u tom smislu i u skladu sa zaključkom broj 44 sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ima pravo na navedeni dodatak na plaću u iznosu od 25 %. Ujedno je potrebno istaći da je tuženik već djelomično isplaćivao s osnova posebnih uvjeta rada 5%, 7%, 11% dodatke tužiteljici na plaću te joj je tako isplatio za utuženo razdoblje ukupno 6.699,56 Kuna, a ujedno je istoj obračunavao, ali joj nije isplatio u utuženom razdoblju sporni dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 25% osnovne plaće te je sam po svojoj službi izračunao da po toj razlici tužiteljicu pripada 17.315,13 Kuna, a po kojem izračunu je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Sve navedeno proizlazi i iz pregledanih platnih podataka tužiteljice u odnosu na već isplaćene iznose tužiteljici te iz pregledanog obračuna koji je tuženik dostavio ovom sudu, a koji datira od 02. lipnja 2017. godine (list 36-37 spisa). Naposljetku, iz iskaza T. J. danog za potrebe postupka koji se kod ovog suda vodi pod brojem Pr-1208/15 (list 125-126 spisa), a koja je bila  glavna sestra klinike kod tuženika u predmetnom utuženom razdoblju, jasno proizlazi da su sve pomoćne radnice, pa tako i tužiteljica, koje su radile na klinici više od 2/3 radnog vremena, boravile u prostorima u kojima se su izložene negativnom djelovanju citostatika i zračenja te da je upravo iz tog razloga njihovo radno vrijeme do njenog odlaska u mirovinu  bilo sedam, a ne osam sati dnevno. Ista je istakla da sve pomoćne radnice, pa tako i tužiteljica, trebale obavljati obvezne zdravstvene preglede upravo zbog navedene izloženosti štetnim utjecajima u navedenom utuženom razdoblju. Također, i iz  iskaza svjedokinje J. jasno proizlazi da se pomoćne radnice najkraće zadržavaju na odjelima gdje su uredi i gdje se ne primjenjuje citostatska terapija.

             

25. Inače, uzimajući u obzir činjenicu da iz zaključka broj 44 s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 03. ožujka 2014. godine jasno proizlazi da nezdravstveni radnik koji 2/3 radnog vremena radi na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika ima pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 25%, prema mišljenju ovog suda, navedena odredba kao ni citirane odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13) ne upućuju na to da bi trebalo utvrđivati površine prostorija na kojima se primjenjuje intravenozna citostatska terapija, već je dovoljno utvrditi koliko svaki nezdravstveni djelatnik, pomoćni radnik, u predmetnom slučaju tužiteljica, provodi radnog vremena čisteći navedene prostorije pa ako se radi o 2/3 radnog vremena, tad navedenog pomoćnog radnika pripada navedeni dodatak od 25%. Obzirom da je radno vrijeme tužiteljice prema njenom iskazu bilo sedam sati u jednoj i drugoj smjeni, kao i radno vrijeme glavnine drugih pomoćnih radnica u utuženom razdoblju, a koja činjenica je razvidna iz iskaza tužiteljice te navedenih iskaza pomoćnih radnica u drugim istovrsnim predmetima, a iz evidencije radnog vremena koju je dostavio ovom sudu tuženik također proizlazi sedmosatno radno vrijeme te s obzirom na to da je iz tih evidencija razvidno da je tužiteljica radila skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, a iz svih iskaza navedenih svjedokinja pa i iskaza same tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista šest sati dnevno u obje smjene čistila prostorije dnevne bolnice na prvom katu i u prizemlju gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima, a da je samo sat vremena dnevno čistila ostale prostorije, urede na drugom katu onkologije, tada je razvidno da tužiteljica osnovano potražuje utuženi iznos dodatka na plaću od 25% osnovne plaće zbog posebnih uvjeta rada u utuženom iznosu od 2.298,11 Eur-a/17.315,13 Kuna, a sve sukladno citiranoj odredbi članka 31 stavka 1 te članka 65 stavka 1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13). Temeljem odredbe članka 131 stavka 1 Zakona o radu (''NN'' 149/09), a koji je u predmetnom slučaju s obzirom na utuženo razdoblje u primjeni, u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužiteljica je pružila sudu valjane dokaze iz kojih proizlazi osnovanost njenog tužbenog zahtjeva.

             

26.Visina tužbenog zahtjeva je također osnovana budući da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno obračunu koji je dostavio tuženik u ovom postupku (list 36-37 spisa), a temeljem kojeg je upravo tuženik izračunao razliku koja tužiteljicu pripada između obračunatih, a neisplaćenih posebnih uvjeta 25% i isplaćenih posebnih uvjeta rada od 5%, 7% i 11%. Na priznati navedeni iznos od 2.298,11 Eur-a/17.315,13 Kuna na ime navedenog dodatka zbog posebnih uvjeta rada od 25% osnovne plaće tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata budući dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08-dalje ZOO-a). Navedena zakonska zatezna kamata se do 31. prosinca 2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29 stavka 2 ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna ( 17.315,13 Kuna : 7,53450 = 2.298,11 Eur-a).

             

27. Zbog navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8 ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

             

28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, tuženik je istoj dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154 stavka 1 ZPP-a. U navedenom smislu, tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eur; sastava podneska od 29. svibnja 2017. godine u iznosu od 199,08 eur, zastupanja na ročištu od 06. lipnja 2017. godine u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9 točka 2 OT-a – pripremno ročište); trošak sastava podneska od 06. lipnja 2017. godine u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 8 točka 3 OT-a); trošak sastava podneska od 08. lipnja 2017. godine u iznosu od 199,08 eur; zastupanja na ročištu od 14. srpnja 2017. godine u iznosu od 199,08 eur; trošak sastava podneska od 17.07.2017. godine u iznosu od 199,08 eur; trošak sastava podneska od 02. listopada 2017. godine u iznosu od 199,08 eur; zastupanja na ročištu od 05.10.2017. godine u iznosu od 199,08 eur; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eur, a što ukupno iznosi 1.642,41 eur, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 410,60 eur ukupno iznosi 2.053,01 eur ili 15.468,40 kn (15.468,40 Kn : 7,53450 = 2.053,01 EUR), a  koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2.ZOO-a (''NN'' 114/22, 156/22).

 

U Splitu 17. studenoga 2023.                                                                              

                                                                                                                  

                                                                                      S u d a c

                                                                                        Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pisano putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.