REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1316/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. studenog 2018., sklopljen između tužitelja KŠ, kao prodavatelja, i tuženika GŠ, kao kupca, na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Draženki Pičuljan pod brojem OV-4843/2018, kojim ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Stalne službe u Rabu Općinskog suda u Crikvenici uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bile prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. studenog 2018., na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Draženki Pičuljan pod brojem OV-4843/2018, tako da se briše pravo vlasništva tuženika GŠ na nekretnini iz točke I izreke te se kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 652 m2, umjesto tuženika uknjiži tužitelj KŠ, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se utvrdi da je pravno nevaljan upis uknjižbe prava vlasništva tuženika GŠ izvršen kod Zemljišnoknjižnog odjela Rab, Općinskog suda u Crikvenici, kojim je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine iz točke I izreke.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.706,18 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14. studenog 2018. sklopio u Rabu Ugovor o kupoprodaji nekretnina, ovjeren od strane javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba pod brojem OV-4843/2018. Predmet tog Ugovora bila je kupoprodaja nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 3.600,00 kn, koja, s obzirom na ukupnu površinu nekretnine od 652 m2 iznosi 5,50 kn/m2, dakle, manje od 1 EUR po četvornom metru. Iako se ne radi o građevinskom zemljištu, vrijednost nekretnina istog položaja i vrste kreće se između 7,00 i 10,00 EUR/m2, dakle 7 do 10 puta više od cijene ugovorene spornim Ugovorom. Tužitelj je u vrijeme sklapanja ugovora bio osoba sklona alkoholu, što je u [adresa] kao malom mjestu dobro poznata činjenica, pa je tako ista okolnost bila poznata i tuženiku, koji je tužitelja poznavao dugo prije sklapanja Ugovora te je upravo tu okolnost iskoristio kako bi ga naveo na sklapanje Ugovora. Tužitelj navodi i da je liječeni alkoholičar te da je u dva navrata boravio i u Psihijatrijskoj bolnici Rab radi liječenja. Navodi da nikada nije bio izliječen od ovisnosti, te da su se problemi s ovisnošću nastavili i dalje, s time da bi njegova alkoholiziranost uglavnom išla do mjere da nije svjestan svojih radnji i postupaka, s čime je tuženik bio dobro upoznat. Upravo je takvu situaciju prodavateljeve alkoholiziranosti tuženik iskoristio te ga naveo na potpisivanje ugovora na svoju štetu. Činjenica da je tuženik znao za psihičko stanje tužitelja te stupanj njegove (ne)ubrojivosti u trenutku sklapanja Ugovora, čini isti protivnim prisilnim propisima i moralu društva, što čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisuje kao razlog ništetnosti ugovora. Nadalje, s obzirom na cijenu koja je ugovorena spornim Ugovorom te odnos iste prema stvarnoj, odnosno tržišnoj cijeni nekretnine koja je bila predmetom Ugovora, navodi kako je spornim Ugovorom tuženik za sebe ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on tužitelju dao, iskoristivši stanje tužitelja, njegovu bolest odnosno alkoholiziranost, te lakomislenost, što sporni Ugovor čini zelenaškim ugovorom, kako ga opisuje članak 329. Zakona o obveznim odnosima, te za kojeg isti članak propisuje da je ništetan. Navodi da ništetnost predmetnog Ugovora proizlazi s najmanje dvije pravne i zakonom propisane osnove. Temeljem predmetnog Ugovora tuženik je izvršio upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, pa kako je čl. 323. Zakona o obveznim odnosima propisano da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je na temelju takvog ugovora primila, tužitelj je predložio da sud utvrdi da se radi o ništetnom ugovoru i da se utvrdi nevaljanim upis prava vlasništva tuženika u zemljišne knjige temeljem takvog Ugovora, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba neistinita i da je to manipulacija te da je sračunata da bi se ostvarila nepripadna dobit, jer sve i da je istina da je tužitelj alkoholičar ili liječeni alkoholičar, to nema nikakve veze sa njegovom sposobnošću da sklopi ugovor, s tim da je tuženik priznao da cijeli [adresa] zna da se tužitelj opija. Unatoč tomu, tuženik smatra da je tužitelj uračunljiv, lukav i nemoralan i da ima poslovnu sposobnost, te da alkoholizam, narkomanija i drugi poroci često dovode ljude u situaciju da lažu samo da bi postigli cilj, a cilj je, smatra tuženik, unijeti dnevnu dozu opijata u tijelo. Nadalje, napominje da je predmetni ugovor sklopljen pred javnim bilježnikom Draženkom Pičuljan iz Raba 18. studenog 2018., kojem su potpisivanju stranke osobno pristupile i to tužitelj kao prodavatelj, a tuženik kao kupac. Tada je tužitelj bio trijezan i svjestan onoga što čini i potpisuje, te je bio svjestan primitka novca. Smatra da javni bilježnik ne bi dopustio sklapanje ugovora, ako bi primijetio da je koja od stranaka pijana ili psihički nenormalna. Nadalje, tuženik navodi da se u [adresa] bavi registriranim sezonskim trgovačkim poslovima te da se stranke poznaju od ranije, pa je tako tužitelj znao da tuženik traži zemlju kako bi izvan sezone mogao na njoj ostaviti police, stalaže i drugu opremu svoje trgovine, jer je imao unajmljenu nekretninu samo tijekom turističke sezone, a izvan sezone je morao negdje zbrinuti svoju opremu. Tužitelj je često svraćao u trgovinu i duže vrijeme tuženiku nudio na prodaju parcele u okolici [adresa] kojih je vlasnik, a koje mu ne trebaju jer su izvan građevinskih zona, daleko od putova i bez u okolici prilaza, a za te parcele nije mogao naći kupce. Tako je nagovaranjem privolio tuženika da kupi spornu parcelu od 652 m2, koja je negrađevinska, pod raslinjem i daleko od prilaznih putova. Usmeno je dogovorena cijena od 10 EUR/m2 odnosno 6.520,00 EUR, te je dogovoreno da će se vlasnički prijenos obaviti po isplati tog iznosa, a dogovoren je i način isplate po 200,00 kn na ruke skoro svakodnevno tijekom turističke sezone 2017. i 2018. Tužitelj je tvrdio da mu takav način isplate odgovara, jer ako bi dobio cijeli iznos, tada bi mu te novce uzeo rastrošni sin, a on i supruga bi ostali bez sredstava za život, jer mu je sin prisvajao mjesečnu mirovinu. Tuženik navodi da je i njemu odgovarao takav način isplate kupoprodajne cijene, jer nije u gotovini imao sav novac. Iskazao je i da je tužitelj, prilikom tuženikovog poslovnog puta u Zagreb, vršio pritisak na njega radi isplate, pa je tuženik morao nazivati prijatelje po Rabu i moliti ih da oni u njegovo ime isplaćuju dnevni dogovoreni iznos tužitelju. Tužitelj je predlagao tuženiku da u kupoprodajni ugovor stave nižu cijenu od usmeno dogovorene i isplaćene, jer bi time platio manji porez na promet nekretnina. Međutim, Porezna uprava procijenila je tržišnu vrijednost nekretnine i svojom procjenom obvezala tuženika da plati oko 2.600,00 kn poreza. Nadalje, tuženik navodi da je u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora on tužitelju bio dužan još 300,00 EUR, što mu je isplatio prije potpisa Ugovora, ali je nakon nekog vremena tužitelj zatražio još 1.000,00 kn, za koje je izmislio da mu je tuženik ostao dužan, što mu je on i platio da ga se riješi. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na plaćanje tuženiku troškova postupka.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. studenog 2018. (dalje: Ugovor), izvadak iz zemljišne knjige, dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Rab od 17. listopada 2023. i porezno rješenje od 2. travnja 2019. te privremeno porezno rješenje od 14. prosinca 2018., dopis Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula od 24. listopada 2023. i medicinsku dokumentaciju, saslušani su svjedoci UŠ, RŠ, VŠ, IŠ i AŠ, te su saslušane stranke.

4. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao pod točkom I i II izreke.

5. Sud je dana 8. travnja 2022. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P- 1017/22-3, koja je povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje koji je podnio tuženik, u kojem je naveo da nije zaprimio tužbu te da stoga nije u zadanom roku mogao dati odgovor na tužbu, sud stavio izvan snage, jer je prostim okom utvrđeno da potpis tuženika na prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i Ugovoru niti malo ne nalikuje potpisu na dostavnici za tužbu, što znači da tuženik istu nije primio, pa nije iz opravdanih razloga mogao dati odgovor na istu u zadanom roku.

6. Među strankama nije sporno da su dana 14. studenoga 2018. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren po javnom bilježniku, prema kojem ugovoru je tužitelj prodao, a tuženik kupio parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je temeljem navedenog ugovora tuženik upisao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, što među strankama i nije sporno.

7. Nije sporno niti da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bio ne samo osoba sklona konzumaciji alkohola, već i da se opijao, dok je sporno je li u vrijeme sklapanja istog bio pod utjecajem alkohola u takvoj mjeri da nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka i pravnog posla koji je sklopio, odnosno je li tuženik iskoristio tu njegovu ovisnost i lakomislenost kako bi sklapanjem predmetnog Ugovora ugovorio za sebe nerazmjernu korist.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da stranke nisu bile ni u kakvim odnosima te da on nije bio tuženiku ništa dužan, a do potpisivanja Ugovora je došlo jednom prilikom kada je bio u kafiću, koji se nalazi na autobusnoj stanici u [adresa], gdje ga je tuženik napio, nakon čega tužitelj nije znao što potpisuje te mu je tuženik rekao da idu negdje, a on nije znao kamo idu, jer je bio toliko pijan. Sjeća se da je skoro pao kada se penjao uz stepenice prema javnom bilježniku, te ga tamo nitko nije ništa pitao. Nije znao što se nalazi na tom papiru koji je potpisao, a niti o kojem iznosu je riječ, a kada se otrijeznio rekao je sinu, odnosno kada je od suda dobio rješenje da ta nekretnina nije njegova već tuženikova. Tada mu je rekao da nije imao saznanja o tome da je prodao parcelu te je priznao da se kod tuženika napio i da ga je tuženik odveo kod javnog bilježnika. Ustvrdio je da mu tuženik ni prije toga, a ni nakon, nije dao nikakav novac te da mu on nije bio ništa dužan. Upitan je li mu tuženikova supruga davala novac, iskazao je da je niti ne pozna, a i da zašto bi mu ona davala novac, a upitan tko mu je plaćao pića u [adresa], iskazao je da je pola tih ljudi umrlo, te da se ne može konkretno izjasniti, ali tuženik mu nikada nije plaćao piće, osim te zgode kada ga je napio. Napomenuo je da se bio liječio prije tog događaja u Psihijatrijskoj bolnici u Kamporu zbog ovisnosti od alkohola, ali je i nakon izlaska iz bolnice nastavio piti, s tim da sada više ne pije. Dodao je i da na predmetnom zemljištu ništa nije izgrađeno i misli da je sada zaraslo u travu i korov.

9. Tuženik je iskazao da je tužitelj nekada bio konobar i istina je da je volio popiti te da su se družili dugi niz godina, jer je tuženik imao kiosk s opremom za kupanje i ribolov u centru [adresa], a pored tog kioska se nalazi kafić čiji se vlasnik zove K, te su se njih dvojica često tamo družili s još nekim ljudima, npr. nogometnim sucem Jeričem, Antom Kovačićem i drugima. Tamo bi često popili par rundi, s tim da se on se svega par puta u životu napio. U to vrijeme mu je trebao prostor za skladište jer je do tada držao stalke za robu kod jedne žene u [adresa], ali mu je ona rekla da tamo više ne može držati stalke, pa je tako pričao o tome s tužiteljem, te mu je tužitelj ponudio da ih drži u njegovoj štali preko ljeta, dok su njegove ovce na Golom Otoku. Njemu je to bilo komplicirano, tj. da koristi istu samo do jeseni kada se ovce vraćaju, stoga mu je rekao da bi on radije kupio zemljište od oko 100 m2 za tu svrhu. Tužitelj je rekao da ima 30-tak parcela i da će tuženiku jednu prodati, a tuženik mu je rekao da nema novaca te da mu može tijekom sezone davati po 200,00 kn. Misli da su se dogovorili za cijenu od 10,00 EUR po m2, a tužitelj mu je sam predložio da će mu dati 600 m2, što bi bilo 6.000,00 EUR. Misli da je tužitelju svu mirovinu uzimao njegov sin, kako je tužitelj ne bi trošio na alkohol. Iskazao je i da mu nije poznato da se tužitelj liječio od alkohola i da tužitelj uopće po njegovom mišljenju nije bio alkoholičar, već je volio popiti, kao i svi drugi. Nadalje, ustvrdio je da je tužitelju tijekom sezone u ljetnim mjesecima svaki dan davao po 200,00 kn, a tužitelj bi znao otići kod tuženikove žene i ona bi mu znala dati novce. On je vodio svoju evidenciju o tim isplatama, a tužitelj svoju, ali nema nigdje potpisano da je tužitelju isplaćivao novac. Često bi ga tužitelj nazvao iz restorana da dođe i da mu da 200,00 kn, a tuženik nekada nije bio na [adresa], već u Zagrebu, pa je slao tužitelja kod svojih prijatelja da mu oni daju novac umjesto njega. Kada su se oni to dogovorili za zemljište, tuženik je na zemljištu zasadio masline i smokve i stavio žičanu ogradu, jer su se dogovorili do kuda ide tuženikova parcela te je bio prisutan i javni bilježnik, zapravo geodet. Iskazao je da ne zna kada su tužitelj i on potpisali taj Ugovor i je li mu već do tada par godina isplaćivao, ali misli da je to bilo na početku sezone, s tim da ne zna koje godine, a možda prije pet ili šest godina s tim da je naknadno iskazao da je ugovor potpisan isti dan kada su se dogovorili, odnosno nakon par mjeseci i to jer je to tako tužitelj forsirao. Misli da je tužitelju tri godine isplaćivao po 200,00 kn tijekom sezone koja traje četiri do pet mjeseci. Upitan zašto je u ugovor stavljena cijena od 3.600,00 kn, iskazao je da je tako tužitelj htio. Misli da je tužitelj dobar čovjek, ali da je sve ovo radi njegovog sina. Ustvrdio je da tužitelj nije konzumirao alkohol tom prilikom kada je potpisao ugovor te je osporio da je teturao po stepenicama kada su išli kod javnog bilježnika, te se svjedoka koji je o tome iskazivao uopće ne sjeća. Dodao je i da se ta parcela nalazi izvan mjesta, na kraju jednog sela iznad [adresa] i da je on na njoj posadio masline da spoji ugodno sa korisnim, a počeo je na njoj graditi i kućicu u kojoj bi držao stalke za kiosk, ali se razbolio pa je nije završio, a zbog toga više niti ne drži taj kiosk. Još je iskazao i da su njih dvojica bili kod javnog bilježnika, pa zaključuje da bi valjda on, tj. žena je bila po srijedi, primijetila da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, s tim da je priznao da ne zna kako izgleda javni bilježnik, te je moguće da je to bio neki zaposlenik u njezinom uredu.

10. Svjedokinja UŠ je iskazala da je 2004. upoznala supruga, a vjenčali su se 2007., te joj je poznato da je njezin svekar, tj. tužitelj, bio već tada stalno pod utjecajem alkohola. Naime, svaki dan je bio pijan do te mjere da bi često pao u kanale pored puta, a alkohol je konzumirao po drugim kućama jer mu svekrva nije dala u kući piti. U dva navrata je bio na odvikavanju, s tim da se ne sjeća koje godine su posrijedi, ali se oba puta vratio prekomjernoj konzumaciji alkohola. Tek je 2021., kada je svekrva umrla i kada je počeo piti više lijekova, prestao konzumirati alkohol. Iskazala je i da ona nije uopće znala da je tužitelj sklopio ugovor o prodaji nekretnina s tuženikom, već su poštom dobili rješenje od Zavoda za katastar i svekrva je tada rekla da je neka zemlja prepisana na drugu osobu. On niti nakon toga nije ništa rekao, ali je rekao da je to zbog alkohola i da je bio pijan. Dodala je i da su svi u [adresa], gdje oni žive, znali da tužitelj konzumira alkohol, a za tuženika je znala da ima neki kiosk u [adresa] i ništa više. Iskazala je i da je znala tužitelja vidjeti kako sjedi u blizini kioska tuženika te da nema nikakvih saznanja da bi tuženik financijski pomagao tužitelja.

11. Svjedok RŠ je iskazao da su za predmetni kupoprodajni ugovor saznali kada je stiglo rješenje iz katastra ili iz zemljišnih knjiga, a majka je to rješenje primila 2018., te su pitali oca (tužitelja) što je s tim, ali je u to vrijeme s njim bilo jako teško razgovarati, s obzirom da je puno konzumirao alkohol. Otac je rekao da je pio s tuženikom te da je tu zemlju dao za piće. Iskazao je da je njegov otac pio cijeli život, s tim da su ti problemi kako je stario bivali sve veći, do te mjere da je u dva navrata bio hospitaliziran za liječenje od ovisnosti. Njegovo opijanje je bilo u takvoj mjeri da bi nekad jedva došao kući sam, a nekad bi ih netko nazvao, jer bi negdje pao, pa bi oni išli po njega. Nakon majčine smrti 2021., kada je počeo piti lijekove, situacija se promijenila te je od tada prestao konzumirati alkohol. Iskazao je i da su ljudi u [adresa] znali za tužiteljeve probleme s alkoholom, jer se radi o malom mjestu od 800 stanovnika, gdje svatko svakog poznaje. Za tuženika je čuo i zna da je tuženik u ljetnim mjesecima dolazio prodavati robu te je imao nekakav kiosk ili tako nešto, a pretpostavlja da se njegov otac konzumirajući alkohol od kafića do kafića upoznao s tuženikom. Oca je bilo teško kontrolirati u kontekstu alkohola i nisu ništa poduzeli u vezi s tim, jer nisu mislili da bi se išta moglo dogoditi, a inače bi sav novac koji bi dobio zapio. Misli da bi tuženik, da je imao dobre namjere, došao kod njih kući i razgovarao s njima o nekom povratu duga, a očito je postojala s njegove strane namjera da iskoristi očevu situaciju. Upitan je li mu poznato na koji je način isplaćena kupoprodajna cijena, iskazao je da je tuženik tvrdio da je ocu davao za piće 100,00 ili 200,00 kn, kao i da je tužitelju dao kroz neko razdoblje oko 50.000,00 ili 60.000,00 kn, a kada ga je svjedok tražio da mu pokaže potvrde, jer je htio utvrditi neki realan dug, ako je dug uopće postojao, te da se dogovori s njim, tuženik mu je rekao da nema dokaz u pisanom obliku o tomu, te nije pokazao interes za dogovor.

12. Svjedok VŠ je iskazao da njegova obitelj ima dva restorana na plaži na Rabu u kojima je on dugo godina sezonski radio, tj. u razdoblju dok je trajalo njegovo školovanje. Tužitelj, kojeg su svi zvali G, je dolazio često, odnosno svaki drugi dan tijekom ljeta kada su restorani radili i uvijek je pio bevande, pa bi se preselio u susjedni restoran, i još jedan, ali nikad ne bi platio, jer nije imao novaca. Znao ga je vidjeti već ujutro ispred trgovine u mjestu kako konzumira alkohol, obično pivo, a pio bi kada bi bio kod njih u restoranu, koliko god bi mogao dobiti, jer bi ga od gostiju netko počastio, te je u tim prilikama bilo očito da je pod utjecajem alkohola. Poznato mu je da se od ovisnosti od alkohola liječio u Psihijatrijskoj bolnici Kampor. Jednom prilikom je svjedok bio kod javnog bilježnika i kada je izlazio, susreo je tužitelja i tuženika na stepenicama kako se penju javnom bilježniku, a to je bilo prije nekih pet do šest godina, te se sjeća da je tužitelj teturao i da je skoro pao, a nedugo nakon toga je čuo u mjestu priču da je tužitelj prodao tuženiku zemljište. Sreo je i tužiteljevog sina RŠ koji mu je to i potvrdio te rekao da je zemljište prodao po nerealnoj cijeni, a on mu je tada rekao da je tužitelja vidio kod javnog bilježnika te ga je on tako predložio za svjedoka. Upitan o tome, iskazao je da je viđao tužitelja, osim u njihovom lokalu, i u kafiću kod trgovine, u kojem ga je viđao i izvan sezone. Misli da bi u trgovini obično kupio alkohol i onda bi sjeo u kafić kod nekoga, a ako bi vidio nekoga u kafiću, onda bi tražio toga nekoga da mu plati alkoholno piće. Tužiteljevi problemi su bili poznati širem krugu ljudi u [adresa]. Upitan o tome, iskazao je i da zna otprilike gdje se nalazi zemljište koje je predmet ugovora te misli da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a nije se mogao izjasniti koliko bi to zemljište koštalo, odnosno moguće oko 10,00 EUR po m2. Dodao je i da se tužitelj obično dolazio kupati na plažu i tada bi konzumirao alkohol u njihovom restoranu, a upitan kako to da su mu davali alkohol kada je liječeni alkoholičar, iskazao je da bi mu dao jednu bevandu i time bi ga počastio, ili bi netko od gostiju to platio. Tada kada ih je sreo na stepenicama, pitao je stranke gdje idu, a oni su mi odgovorili da i oni idu kod javnog bilježnika te je on tada već bio izišao iz ureda. Dodao je i da tuženika poznaje iz viđenja i nije ga vidio nikad da bi plaćao piće tužitelju te da ih je tada prvi puta vidio zajedno.

13. Svjedok IŠ je iskazao da mu je poznato da je tužitelj imao veliki problem s alkoholizmom, s tim da je zadnjih četiri ili pet mjeseci prije nego je otišao na liječenje negdje početkom 2019., bio stalno pod utjecajem alkohola, tako da nije mogao hodati, pa bi ga on često odveo kući, s obzirom da živi u susjedstvu. Iskazao je i da je tužitelj i prijašnjih godina dosta pio, ali ta 2018. je bila kritična, kada je bio stalno pijan, a zna da je bio u tolikoj krizi da je znao susjedima krasti povrće iz vrtova kako bi ga prodao u kampu i mogao zaraditi za piće. Znao bi se često opijati u svojoj garaži gdje je držao piće, najčešće vino, te bi bio toliko pijan da nije mogao doći od garaže do kuće. Često ga je viđao u kafiću na autobusnoj stanici, u blizini kojeg je radio tuženik, te je i tamo uvijek bio s čašom u ruci u pripitom stanju, a u to je vrijeme već od ranog jutra bio takav i njegovi su problemi s alkoholom bili poznati svima u [adresa]. Što se tiče nekakvog ugovora s tuženikom, o tome nema nikakvih saznanja.

14. Svjedok AŠ je iskazao da je čuo za nekakav ugovor koji su sklopile stranke, međutim nema o tome neposrednih saznanja, ali može reći da je tužitelj imao kroničan problem s alkoholom i da se još od 2013. opijao. Sjeća se da bi tako dolazio k njima doma tražiti alkohol i da bi ga viđao već u sedam ujutro ispred trgovine s pivom, tako da je cijelog dana bio pijan. Jedne prigode je u teško pijanom stanju završio u potoku, a to je bilo 2018., i tada ga je njegova majka našla i pozvala tužiteljevog sina, te su mu tako spasili život. Pamti tu 2018. jer mu je te godine u kolovozu umro otac i sjeća se da je tužitelj kod njih kući i na sahranu došao pijan, te se po njegovom mišljenju u to vrijeme tužitelj nije ni trijeznio. Bio je nesposoban i za hodanje, jer bi ga susreo kada bi se vozio autom. Vidio bi ga na cesti, te bi morao zaustaviti vozilo da se tužitelj makne, jer nije koordinirao svojim kretnjama, odnosno nije shvaćao gdje se nalazi. Zna da je u to vrijeme mještanima s polja krao povrće, kako bi ga odnio u auto-kamp i prodao, te imao za piće, a to zna jer su mu vlasnici vrtova pričali da su ga vidjeli da to radi. Kada je svjedokov otac bio živ, on mu je davao alkohol, ali njegova majka i on su to odbili, te je kasnije tužitelj prestao dolaziti kod njih radi toga. Poznato mu je da je bio na liječenju i to u više navrata te da je taj njegov alkoholizam bio poznat cijelom [adresa].

15. Iskaze tužitelja i svjedoka sud je prihvatio, jer su isti logični i uvjerljivi te međusobno suglasni, a isti su sukladni i sadržaju dopisa Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula od 24. listopada 2023. i medicinske dokumentacije, prema kojima se tužitelj u dva navrata i to tijekom 2010. do početka 2011. i krajem 2013., liječio od akutne intoksikacije i sindroma ovisnosti o alkoholu, te se unatoč liječenju vraćao konzumaciji alkohola, slijedom čega su uvjerljivi iskazi tužitelja i svjedoka da je tako bilo i 2018. kada je sklopljen sporni Ugovor, a iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi i da je on u to vrijeme bio tijekom cijelog dana pod utjecajem alkohola i to u tolikoj mjeri da bi jedva bio sposoban za hodanje, a proizlazi i da bi u to vrijeme, kako bi došao do sredstava za alkohol, čak i krao povrće po vrtovima da bi ga prodao u auto-kampu. Nadalje, iz medicinske dokumentacije proizlazi i da je još 2013. zabilježeno da je imao amnezije u nekoliko navrata nakon pojačane konzumacije alkohola, a iz navedenih iskaza proizlazi i da je ta njegova ovisnost bila poznata svima u [adresa], gdje tužitelj živi, pa je tako morala biti poznata i tuženiku, što on niti ne osporava, već neuvjerljivo tvrdi, za razliku od suglasnih iskaza svjedoka, da tužitelj nije bio alkoholičar. S obzirom da su tužitelju bila potrebna sredstva za svakodnevnu prekomjernu konzumaciju alkohola, neuvjerljiv je iskaz tuženika da mu je tužitelj tek tako predložio da drži svoje stalke na njegovom zemljištu, a on tužitelju da to zemljište kupi od njega te da su se dogovorili za cijenu od 10,00 EUR po kvadratu.

16. Naime, nelogično je da su se oni dogovorili za tu cijenu po kvadratu, po kojoj bi cijena zemljišta iznosila više od 6.500,00 EUR, ovo s obzirom da se radi o zemljištu površine 652 m2, te da bi tuženik u tom slučaju pristao da se u Ugovor stavi ne nešto nižu, nego više nego desetorostruko nižu cijenu i to zbog navodnog traženja tužitelja radi plaćanja nižeg poreza, jer mu je moralo biti poznato i logično da ista ionako neće biti prihvaćena od Porezne uprave, kako to i proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Rab od 17. listopada 2023. i poreznog rješenja od 2. travnja 2019., iz kojih proizlazi da je po predmetnom Ugovoru utvrđena razlika osnovice za porez od 62.975,72 kn, odnosno predmetna nekretnina procijenjena na 66.575,72 kn, nakon što je privremenim poreznim rješenjem od 14. prosinca 2018. prihvaćena cijena iz Ugovora. Isto tako je nelogično da bi tuženik unaprijed, bez da su potpisali ugovor, isplaćivao čak kroz dvije ili tri godine tužitelju u sezoni po 200,00 kn dnevno i to na ime kupoprodajne cijene, a da pritom nije tražio od njega da mu potpiše niti jednu potvrdu o isplati, već je logičnije da je on iskoristio tužiteljevu ovisnost i pijano stanje da bi od njega ishodio zauzvrat, za plaćanje pića tom prilikom, potpisivanje Ugovora kojim mu je tužitelj znatno vrjedniju nekretninu prodao za beznačajan iznos i još pritom dogovorio da će mu taj iznos isplatiti u ratama od po 200,00 kn, a za koji iznos nije niti utvrđeno da bi mu ga u konačnici isplatio. Nadalje, iako je utvrđeno da se tada često znao dovoditi u teško pijana stanja, kako to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka, u postupku nije utvrđeno da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bio u jednom od tako teško pijanih stanja, koje bi moglo bitno kompromitirati njegovu sposobnost za rasuđivanje, jer je logično da bi ipak takvo stanje uočio bilo javni bilježnik ili njegov zaposlenik, slijedom čega je sud odustao od prijedloga za saslušanje javnog bilježnika Draženke Pičuljan, kao nepotrebnog, tim više što i sam tuženik koji je taj dokaz predložio nije siguran je li ovjeri potpisa bio nazočan samo zaposlenik ili javni bilježnik. Međutim, tužiteljeva ovisnost o alkoholu i njegovo u tom trenutku stanje alkoholiziranosti, o kojem je posvjedočio i svjedok VŠ, koji ih je sreo prilikom izlaska iz ureda javnog bilježnika, i stanju nužde u svezi s tim (nedostatak novca za kupnju alkohola o kojem je bio ovisan), ga je očito tada dovelo u stanje zavisnosti o osobi koja mu je spremna platiti piće i isplatom u ratama mu omogućiti redoviti iznos sredstava potrebnih za nabavku alkohola, iz čega slijedi da je tuženik iskoristio takvo njegovo stanje kako bi za sebe ugovorio nerazmjernu korist sklapanjem kupoprodajnog ugovora u kojem je ugovorena značajno niža cijena zemljišta od realne i još u istom bilo navedeno da je ista isplaćena, a da nije utvrđeno da je zapravo bilo tako, kraj nesporne okolnosti da cijeli iznos kupoprodajne cijene, kako onaj iz Ugovora, tako ni navodni više ugovoreni, nije tom prilikom bio isplaćen .

17. Iz navedenog proizlazi da se radi o ugovoru iz čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), odnosno takvom ugovoru kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora, s obzirom da su takvi ugovori, sukladno navedenoj odredbi ništetni. S obzirom da su, sukladno st. 2. istog članka, posljedice kod zelenaškog ugovora iste kao i kod ništetnosti u drugim slučajevima, odnosno da su, sukladno čl. 323. ZOO, ugovorne strane dužne vratiti ono što su primile po na temelju takvog ugovora, prihvaćen je i tužbeni zahtjev usmjeren na restituciju i odlučeno kao pod točkom II izreke.

18. Međutim, neosnovano je zatražio tužitelj da se utvrdi nevaljalim upis u zemljišne knjige tuženika kao vlasnika nekretnine koja je predmet Ugovora. Ovo iz razloga što takav zahtjev deklaratorne naravi ne opravdava odredba čl. 323. ZOO, već se kroz tu odredbu restitucija ostvaruje kondemnatornim tužbenim zahtjevom, slijedom čega je ovaj deklaratorni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Za dodati je i da sud nije prihvatio prijedlog tuženika za prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv njega kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. K-1024/2022, jer je kaznena odgovornost uža od građanskopravne te je parnični sud vezan samo za pravomoćnu osuđujuću presudu donesenu u kaznenom postupku, a osim toga, s obzirom na bolest tuženika, zbog kojeg je i u ovom postupku tuženik tražio odgode svog saslušanja, je neizvjesno okončanje tog postupka. Još je za dodati i da nije bilo potrebno, kako to smatra tuženik, provesti građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti predmetne nekretnine, od kojeg prijedloga je tužitelj tijekom postupka odustao, jer je iz rješenja Porezne uprave razvidno da se radi o višestruko, a ne neznatno vrjednijem zemljištu od ugovorene kupoprodajne cijene, a iz sadržaja poreznog rješenja je razvidno da je osnovica utvrđena na temelju tržišne vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja koja je u to vrijeme iznosila 102,11 kn po m2, što iznosi u važećoj valuti 13,55 EUR.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

21. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 12. svibnja 2022. i 21. rujna 2023., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 17. siječnja 2023., 3. listopada 2023., 14. ožujka 2024., 15. listopada 2024. i 8. travnja 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (5x100 bodova), te trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR.

22. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.706,18 EUR.

23. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika